Jahve, naš srodnik-iskupitelj, je došao · Apologetizam by Sam Shamoun

Prema hebrejskoj Bibliji, Jahve je zapovedio da, ako postoji Izraelac koji ili rasproda svoje nasledstvo ili postane rob, njegov najbliži srodnik, na hebrejskom nazvan go’el/ga’al, mora da otkupi njega i njegov posed.

„Ako osiromaši brat tvoj i proda nešto od baštine svoje, a poslije dođe ko od roda njegova najbliži njemu da otkupi, neka otkupi što brat njegov prodade.“ Levitska 25:25

„Ako li se obogati došljak ili gost koji živi s tobom, a brat tvoj osiromaši kod njega tako da se proda došljaku koji živi s tobom, ili kome god od tuđega roda, Kad se proda, može se otkupiti; ko god od braće njegove neka ga otkupi; Ili stric njegov, ili sin strica njegova neka ga otkupi, ili ko drugi od krvi njegove u rodu njegovu neka ga otkupi; ili ako se pomogne, neka se sam otkupi.“ Levitska 25:47-49

Go’el je takođe morao da se postara da loza njegovog najbližeg srodnika bude očuvana tako što bi mu obezbedio potomstvo u slučajevima u kojima srodnik nije imao muške naslednike ni potomke:

„A Voz izide na vrata gradska, i sjede ondje. I gle, naiđe onaj osvetnik za kojega Voz govoraše, i reče mu Voz: Hodi ovamo, sjedi ovdje. I on dođe i sjede. Potom uze Voz deset ljudi između starješina gradskih i reče: Posjedajte ovdje. I posjedaše. Tada reče onomu osvetniku: Njivu koja je bila brata našega Elimeleha prodala je Nojemina, koja se vratila iz zemlje Moavske. Zato rekoh: Da javim tebi i kažem ti: Uzmi njivu pred ovima što sjede ovdje i pred starješinama naroda mojega; ako ćeš otkupiti, otkupi; ako li nećeš otkupiti, kaži mi da znam; jer osim tebe nema drugoga koji bi otkupio, a poslije tebe idem ja. A on reče: Ja ću otkupiti. A Voz reče: U koji dan uzmeš njivu iz ruke Nojeminine, treba da uzmeš i Rutu Moavku, ženu umrloga, da podigneš ime umrlomu u našljedstvu njegovu. Tada reče onaj osvetnik: Ne mogu otkupiti da ne raspem svojega našljedstva; otkupi ti što bi trebalo da ja otkupim, jer ja ne mogu otkupiti. A bijaše od starine običaj u Izrailju o otkupljivanju i promijenjivanju, da bi svaka stvar bila tvrda, da jedan izuje obuću svoju i da drugomu, i to bijaše svjedodžba u Izrailju. Kad, dakle, onaj osvetnik reče Vozu: Uzmi ti, izu obuću svoju. A Voz reče starješinama i svemu narodu: Vi ste svjedoci danas da sam otkupio iz ruke Nojeminine što je god bilo Elimelehovo i što je god bilo Heleonovo i Malonovo; I da sam uzeo za ženu Rutu Moavku, ženu Malonovu, da podignem ime umrlomu u našljedstvu njegovu, da ne bi poginulo ime umrlomu među braćom njegovom i u mjestu njegovu; vi ste svjedoci danas. I sav narod koji bijaše na vratima gradskim i starješine rekoše: Svjedoci smo; da da Gospod da žena koja dolazi u dom tvoj bude kao Rahilja i Lija, koje obje sazidaše dom Izrailjev; bogati su u Efrati, i proslavi ime svoje u Vitlejemu! I od sjemena koje ti Gospod da od te žene, da postane dom tvoj kao dom Faresa kojega rodi Tamara Judi. I tako uze Voz Rutu i bi mu žena, i on leže s njom, i Gospod joj dade te zatrudnje i rodi sina. I rekoše žene Nojemini: Da je blagosloven Gospod koji te nije ostavio danas bez osvetnika, da se ime njegovo slavi u Izrailju! On će ti utješiti dušu i biće potpora starosti tvojoj, jer ga rodi snaha tvoja koja te ljubi i koja ti je bolja nego sedam sinova. I uze Nojemina dijete i metnu ga na krilo svoje, i bješe mu dadilja. I susjede nadješe mu ime govoreći: Rodi se sin Nojemini, i prozvaše ga Ovid. On bi otac Jeseja, oca Davidova.“ Ruta 4:1-17 – Up. poglavlja 2-3

Go’el je imao i dodatnu odgovornost da osveti ubistvo člana svoje porodice tako što bi pronašao i ubio ubicu:

„Još reče Gospod Mojsiju govoreći: Reci sinovima Izrailjevijem i kaži im: Kad prijeđete preko Jordana u zemlju Hanansku, Od gradova koji vam dopadnu, odvojte gradove za utočište da u njih uteče krvnik koji ubije koga nehotice. I ti će vam gradovi biti utočišta od osvetnika, da ne pogine krvnik dokle ne stane na sud pred zbor. I tako od tijeh gradova koje date šest gradova biće vam utočišta, Tri takva grada podajte s ovu stranu Jordana, a tri grada podajte u zemlji Hananskoj, ti gradovi neka budu utočišta. Sinovima Izrailjevijem i došljaku i strancu, koji se bavi među njima, neka tijeh šest gradova budu utočišta, da uteče u njih ko god ubije koga nehotice. Ali ako gvožđem udari koga, te onaj umre, krvnik je, neka se pogubi takav krvnik. I ako kamenom iz ruke, od kojega može čovjek poginuti, udari koga, te onaj umre, krvnik je, neka se pogubi takav krvnik. Ili ako drvetom iz ruke, od kojega može čovjek poginuti, udari koga, te onaj umre, krvnik je, neka se pogubi takav krvnik. Osvetnik neka pogubi krvnika; kad ga udesi, neka ga pogubi. Ako ga iz mržnje turi, ili se baci čim na nj navalice, te onaj umre, Ili ako ga iz neprijateljstva udari rukom, te onaj umre, neka se pogubi takav ubojica, krvnik je; osvetnik neka pogubi toga krvnika kad ga udesi. Ako li ga nehotice turi bez neprijateljstva, ili se baci na nj čim nehotice, Ili kamenom od kojega može čovjek poginuti, ako se baci na nj nehotice, te onaj umre, a nije mu neprijatelj, niti mu traži zla, Tada da sudi zbor između ubojice i osvetnika po ovom zakonu. I zbor neka izbavi krvnika iz ruke osvetnikove i vrati ga u utočište njegovo, kuda je utekao, i ondje neka ostane dokle ne umre poglavar sveštenički, koji je pomazan svetim uljem. Ako krvnik kako god izide preko međe svojega utočišta, u koje je utekao, I nađe ga osvetnik preko međe utočišta njegova, ako krvnika ubije osvetnik, neće biti kriv za krv. Jer u utočištu svojem valja da stoji dokle ne umre poglavar sveštenički; pa kad umre poglavar sveštenički, onda treba da se vrati krvnik u zemlju našljedstva svojega.“ Brojevi 35:9-28 – up. Ponovljeni zakoni 19:4-13; Isus Navin 20:1-9; 2. Samuilova 14:11

Dakle, go’el je morao da bude krvni srodnik da bi mogao da bude iskupitelj i spasitelj svog najbližeg rođaka.

Imajući prethodno u vidu, sada možemo preći na naredni odeljak.

Jahve – Izraelov snažni Go’el!

Ono što ovo čini prilično iznenađujućim jeste to što proročki spisi Jahvea poistovećuju sa go’elom njegovog naroda!

„Ne pomiči stare međe, i ne stupaj na njivu siročadi, Jer je jak osvetnik njihov; braniće stvar njihovu od tebe.“ Priče Solomonove 23:10-11

„Izbavitelj je njihov silan, ime mu je Gospod nad vojskama, on će doista braniti stvar njihovu da umiri zemlju i smete stanovnike Vavilonske.“ Jeremija 50:34

Kao snažni go’el svog naroda, Jahve ih ne samo izbavlja iz ugnjetavanja,

„Zato kaži sinovima Izrailjevijem: Ja sam Gospod, i izvešću vas ispod bremena Misirskih, i oprostiću vas ropstva njihova, i izbaviću vas mišicom podignutom i sudovima velikim. I uzeću vas da mi budete narod, i ja ću vam biti Bog, te ćete poznati da sam ja Gospod Bog vaš koji vas izvodim ispod bremena Misirskih.“ Izlazak 6:6-7

„Vodiš milošću svojom narod koji si iskupio, vodiš krjepošću svojom u stan svetosti svoje.“ Izlazak 15:13

nego ih i otkupljuje od smrti time što vrši pomirenje za njihove grehe:

„I pominjahu da je Bog odbrana njihova, i Višnji izbavitelj njihov. Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu. A srce njihovo ne bješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu. Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, često ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje. Opominjaše se da su tijelo, vjetar koji prolazi i ne vraća se.“ Psalam 78:35-39

„Rasuću kao oblak prijestupe tvoje, i grijehe tvoje kao maglu; vrati se k meni, jer sam te izbavio. Pjevajte, nebesa, jer Gospod učini, podvikujte, nizine zemaljske, popijevajte, gore, šume i sva drva u njima, jer izbavi Gospod Jakova i proslavi se u Izrailju. Ovako govori Gospod, izbavitelj tvoj, koji te je sazdao od utrobe materine: Ja Gospod načinih sve: Razapeh nebo sam, rasprostrijeh zemlju sam sobom;“ Isaija 44:22-24

„Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i sve što je u meni sveto ime njegovo. Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i ne zaboravljaj nijednoga dobra što ti je učinio. On ti prašta sve grijehe i iscjeljuje sve bolesti tvoje; Izbavlja od groba život tvoj, vjenčava te dobrotom i milošću; Ispunja dobrim želje tvoje, ponavlja se kao u orla mladost tvoja.“ Psalam 103:1-5 – up. 19:14; 69:18; 72:14; 74:2; 77:15; 106:10; 119:154

„Od groba ću ih izbaviti, od smrti ću ih sačuvati. Gdje je, smrti, pomor tvoj? Gdje je, grobe, pogibao tvoja? Kajanje će biti sakriveno od očiju mojih.“ Osija 13:14

Koliko go’ela vernici imaju?

Prema Jovu, njegov Go’el će na kraju, odnosno poslednjeg dana, stati na zemlju i vaskrsnuti ga:

„Ali znam da je živ moj Iskupitelj, i napošljedak da će stati nad prahom. I ako se ova koža moja i raščini, opet ću u tijelu svom vidjeti Boga. Ja isti vidjeću ga, i oči moje gledaće ga, a ne druge. A bubrega mojih nestaje u meni.“ Jov 19:25-27

Uporedite ovo sa sledećim prevodima:

„Ali znam da je živ moj Iskupitelj, i napošljedak da će stati nad prahom.“ The Sacred Bible - Catholic Public Domain Version

„Ali znam da je živ moj Iskupitelj, i napošljedak da će stati nad prahom.“ The Heritage Bible

Zanimljivo je da prorok Isaija upotrebljava upravo iste titule i reči da bi opisao Jahvea:

„Ovako govori Gospod car Izrailjev i Izbavitelj njegov, Gospod nad vojskama: Ja sam Prvi i ja sam Pošljednji, i osim mene nema Boga. I ko kao ja oglašuje i objavljuje ovo, ili mi uređuje otkako naselih stari narod? Neka im javi što će biti i što će doći. Ne bojte se i ne plašite se; nijesam li ti davno kazao i objavio? Vi ste mi svjedoci; ima li Bog osim mene? Da, nema stijene, ne znam ni jedne.“ Isaija 44:6-8

Pod „Ja sam Prvi i ja sam Pošljednji“ Jahve misli na to da je On Onaj koji je bio prisutan od samog početka stvaranja i koji će biti prisutan na samom kraju veka:

„Ko je uradio i učinio to? I zove naraštaje od iskona? Ja, Gospod, Prvi i Pošljednji, Ja isti.“ Isaija 41:4

Zapravo, neki prevodioci na aharon u Jovu gledaju kao na titulu, slično kao u Isaiji:

„Ali znam da je živ moj Iskupitelj, i napošljedak da će stati nad prahom.“ Young’s Literal Translation

„Ali znam da je živ moj Iskupitelj, i napošljedak da će stati nad prahom.“ J. B. Rotherham, The Emphasized Bible

„Ali znam da je živ moj Iskupitelj, i napošljedak da će stati nad prahom.“ NET Bible

Prevodioci NET Bible primećuju:

60tn Reč אַחֲרוּן (’akharon, „poslednji“) izazvala je priličan broj tumačenja. Ovde je u pitanju pridevski, a ne priloški oblik; to je epitet zastupnika. Neki komentatori, a za njima i RSV, menjaju oblik da bi bio priloški i prevode ga „na kraju“. T. H. Gaster ga prevodi „čak i da je poslednja osoba koja postoji“ („Short notes“, VT 4 [1954]: 78). (*; podvlačenje naše)

Kako god bilo, čini se prilično izvesnim da je Jov znao da postoji dan u kojem će biti podignut da vidi Boga i živi s njim.

Međutim, nailazimo na izvestan problem ako Jovljevog Iskupitelja shvatimo kao ukazivanje na samog Boga, budući da pažljivo čitanje konteksta Knjige o Jovu ukazuje na to da Iskupitelj koga on traži možda nije Bog. Sledeći biblijski komentar objašnjava zašto:

„Zašto Jov želi go’ela? Moguće je da je izraz go’el ovde izabran zbog svoje snažne povezanosti sa ulogom krvnog osvetnika (Brojevi 35:12, 17-19; Ponovljeni zakoni 19:6, 12; Isus Navin 20:2-9). Ranije je Jov apelovao na zemlju da ne pokrije njegovu krv, budući da je nasilje koje je pretrpeo od Božje ruke bilo ravno ubistvu i želeo je da se njegov vapaj čuje na nebu (16:18). Slična javna objava ‘nasilja’ ponovljena je u njegovoj najskorijoj tužbi protiv Boga (19:7). Puno razumevanje uloge go’ela mora, međutim, uzeti u obzir prethodni kontekst ovog govora (19. poglavlje) i ranije relevantne govore (npr. 16:9-22). Od samog početka jasno je da je Bog ‘neprijatelj’ (16:9) koji je Jova žestoko napao i sveo ga na unakaženu ruševinu (16:9-14). Očigledno je i to da Jov Boga smatra svojim tužiocem i pravnim protivnikom (9:14-20; 13:9-13; 31:35). Jov, međutim, nije u stanju da iznese svoj slučaj pred nepristrasnim sudom zbog zastrašujuće taktike svog protivnika (9:16-17, 34-35; 13:20-21; 23:15-16). Štaviše, Bog je Jova stavio pod opsadu kako bi sprečio da se ostvari njegova ‘nada’ u opravdanje (19:16-21). Tako su izgledi potpuno protiv njega. Njegov Bog je njegov tužilac, protivnik, neprijatelj, uhoda, uništitelj, lovac i zapovednik opsade. Protiv tog protivnika Jovu je potreban go’el, neko ko će preuzeti njegov slučaj i izneti ga pred nebeski sud radi javnog razrešenja. To da bi taj go’el bio jedna te ista osoba sa njegovim okrutnim protivnikom deluje sasvim nelogično, nedosledno i, iz Jovljeve perspektive, nepodnošljivo.“ (The Book of Job – A Commentary (Old Testament Library), Normal C. Habel [Westminster John Knox Press, Philadelphia, Pennsylvania, 1985], str. 304-305)

Autor zatim razmatra uobičajene argumente koji se često iznose da bi se dokazalo da je Jovljev Iskupitelj sam Bog i navodi razloge zašto to mora biti neko drugi:

„Glavni argument protiv toga da se Bog posmatra kao go’el jeste da bi to značilo potpuni preokret u dotadašnjem obrascu Jovljeve misli, obrascu koji se nastavlja i posle ovog čuvenog uzvika nade. Jov je Boga dosledno prikazivao kao svog napadača, a ne branioca, kao svog neprijatelja, a ne prijatelja, kao svog pravnog protivnika, a ne zastupnika, kao svog lovca, a ne iscelitelja, kao svoju uhodu, a ne spasitelja, kao zastrašujući užas, a ne nepristrasnog sudiju. U kasnijim govorima Jov i dalje ostaje shrvan očekivanim pojavljivanjem Božjeg strašnog ‘lica’ (23:14-17); on Boga do samog kraja poistovećuje sa svojim tužiocem i pravnim protivnikom (31:35-37).

„Očigledno rešenje problema jeste da se go’el poistoveti sa likom poput nebeskog svedoka (ed, 16:19) i ‘arbitra’ (mokiah, 9:33) iz ranijih govora. Obe te figure jasno se razlikuju od Boga i posmatraju se kao sredstva za iznošenje Jovljevog slučaja pred nepristrasan sud (up. Terijen). Jovljev spor je s Bogom kao njegovim pravnim protivnikom. Funkcija treće strane jeste da jemči da će Jovljev slučaj biti saslušan i da brani Jovljevu nevinost pred sudom, bio Jov prisutan ili ne. Go’el ‘ustaje’ da svedoči u Jovljevu korist, baš kao što je Satana ustao da ospori Jovljev integritet. Tako je Jovljev go’el ‘branilac’ ili advokat odbrane, pandan Satani, čije je ime tehnička titula za njegovu ulogu ‘tužioca’ ili javnog tužioca. Ta figura ne mora biti lično božanstvo poput onih u sumerskoj teologiji (Poup), niti je potrebno da bude preciznije određena nego što je to ‘Satana’. Go’el je odgovarajući saosećajni član nebeskog saveta, anđeoska figura koja preuzima ulogu branioca Jovljeve nevinosti, arbitra u Jovljevom suđenju (up. Zaharija 3:1-5; Postanje 48:16). Kasnije Elijuj prihvata mogućnost da se na nebu pojavi bezimeni ‘anđeo’ koji će pred Bogom jemčiti za pravednost smrtnika (33:23). Ukratko, rasuđujući po modelu zemaljskog suda, Jov je uveren da bi nebeski sud imao go’ela koji ne bi samo delovao kao ‘arbitar’ (kao u 9:33) pred sudijskom klupom i ustao kao ‘svedok’ (kao u 16:19) da svedoči u Jovljevu korist protiv Boga, njegovog tužioca i pravnog protivnika, nego bi učinio i dodatni korak — zastupao bi Jovljev slučaj kao srodnik i potvrdio njegov integritet za pamćenje potomstva.“ (Isto, 306-307)

Prethodni komentar savršeno se slaže sa izjavama poput ovih:

„I duša se njegova približuje grobu, i život njegov smrti. Ako ima glasnika, tumača, jednoga od tisuće, koji bi kazao čovjeku dužnost njegovu, Tada će se smilovati na nj, i reći će: Izbavi ga da ne otide u grob; našao sam otkup. I pomladiće se tijelo njegovo kao u djeteta, i povratiće se na dane mladosti svoje, Moliće se Bogu, i pomilovaće ga, i gledaće lice njegovo radujući se, i uzvratiće čovjeku po pravdi njegovoj. Gledajući ljudi, reći će: Bijah zgriješio, i što je pravo izvrnuo, ali mi ne pomože. On izbavi dušu moju da ne otide u jamu, i život moj da gleda svjetlost. Gle, sve ovo čini Bog dva puta i tri puta čovjeku, Da bi povratio dušu njegovu od jame, da bi ga obasjavala svjetlost živijeh.“ Jov 33:22-30

On takođe ima smisla u svetlu Jovljeve čežnje za posrednikom koji bi mogao da posreduje između njega i Boga:

„Da se izmijem vodom šnježanicom, i da očistim sapunom ruke svoje. Tada ćeš me zamočiti u jamu da se gade na me moje haljine. Jer nije čovjek kao ja da mu odgovaram, da idem s njim na sud; Niti ima među nama kmeta da bi stavio ruku svoju među nas dvojicu. Neka odmakne od mene prut svoj, i strah njegov neka me ne straši; Tada ću govoriti, i neću ga se bojati; jer ovako ne znam za sebe.“ Jov 9:30-35

Evo kako grčka verzija prenosi hebrejski tekst:

„Niti ima među nama kmeta da bi stavio ruku svoju među nas dvojicu.“ Jov 9:33 LXX

Štaviše, Jov je znao da takav posrednik zaista postoji i da je na nebu:

„Zemljo, ne krij krvi što sam prolio, i neka nema mjesta vikanju mojemu. I sada, eto, na nebu je svjedok moj, svjedok je moj na visini. Prijatelji se moji podruguju mnom; oko moje roni suze Bogu. O da bi se čovjek mogao pravdati s Bogom, kao sin čovječji s prijateljem svojim! Jer godine izbrojene navršuju se, i polazim putem odakle se neću vratiti.“ Jov 16:18-22

U svetlu prethodnog, bolje je Jova 19:25 tumačiti kao Jovljev zahtev za advokatom odbrane, nekim ko bi ga opravdao pred Bogom. Ovo tumačenje odražava se u sledećim prevodima:

„Ali znam da je živ moj Iskupitelj, i napošljedak da će stati nad prahom.“ Amplified Bible

„Ali znam da je živ moj Iskupitelj, i napošljedak da će stati nad prahom.“ New American Bible

„Ali znam da je živ moj Iskupitelj, i napošljedak da će stati nad prahom.“ New Century Version

„Ali znam da je živ moj Iskupitelj, i napošljedak da će stati nad prahom.“ Easy-to-Read Version

„Ali znam da je živ moj Iskupitelj, i napošljedak da će stati nad prahom.“ GOD'S WORD Translation

„Ali znam da je živ moj Iskupitelj, i napošljedak da će stati nad prahom.“ The Bible in Basic English

Prevodioci NET Bible slažu se da je u ovom konkretnom kontekstu bolje go’el prevesti kao „zastupnik“, iako pretpostavljaju da Jovljev „Zastupnik“ mora biti Bog:

59tn Ili „moj Zastupnik“. Ta reč je aktivni particip od גָּאַל (ga’al, „otkupiti, zaštititi, opravdati“). Reč je dobro poznata u Starom zavetu zbog svog vezivanja za srodnika-iskupitelja (videti Knjigu o Ruti). To je bliski srodnik koji će isplatiti nečije dugove, braniti porodicu, osvetiti ubistvo, oženiti udovicu preminulog. Reč „iskupitelj“ kod ljudi upoznatih samo sa Novim zavetom budi pogrešnu konotaciju; prevod „Zastupnik“ bolje bi izrazio tu ideju. Taj pojam možda uključuje opis posrednika koji je već uveden u Jovu 16:19, ali ovde Jov svakako misli na Boga kao svog zastupnika. Zanimljivo je ovde istaći da je Jov jasno rekao kako ne vidi opravdanje u ovom životu, da će umreti. Ali on zna da će biti opravdan i, iako će umreti, njegov zastupnik živi. Ipak, dilema ostaje: njegova nevolja bila je u tome što je Bog sakrio svoje lice od njega, a njegovo opravdanje ležalo je jedino u tome da u miru ugleda Boga. (*; podvlačenje naše)

Ipak, gledište da je Jovljev go’el neko drugi a ne Bog vodi nas do daljeg problema. Sveto pismo vrlo naglašeno tvrdi da nema čoveka ni anđela dovoljno pravednog i čistog da posreduje pred Bogom i prinese otkup koji bi umilostivio Jahvea tako da pojedinci mogu večno da žive:

„Eda li je čovjek pravedniji od Boga? Eda li je čovjek čistiji od Tvorca svojega? Gle, slugama svojim ne vjeruje, i u anđela svojih nalazi nedostataka; A kamoli u onijeh koji stoje u kućama zemljanijem, kojima je temelj na prahu i satiru se brže nego moljac.“ Jov 4:17-19

„Zovi; hoće li ti se ko odazvati? I komu ćeš se između svetijeh obratiti?“ Jov 5:1

„Šta je čovjek da bi bio čist, i rođeni od žene da bi bio prav? Gle, ne vjeruje svecima svojim, i nebesa nijesu čista pred očima njegovijem; A kamoli gadni i smrdljivi čovjek, koji pije nepravdu kao vodu?“ Jov 15:14-16

„I kako će čovjek biti pravedan pred Bogom? I kako će čist biti rođeni od žene? Gle, ni mjesec ne bi sjao, ni zvijezde ne bi bile čiste pred njim, A kamoli čovjek, crv, i sin čovječji, moljac.“ Jov 25:4-6

„Kad čovjek zgriješi čovjeku, sudiće mu sudija; ali kad ko zgriješi Gospodu, ko će moliti za nj? Ali ne poslušaše oca svojega, jer Gospod šćaše da ih ubije.“ 1. Samuilova 2:25

„Čovjek neće nikako brata osloboditi, neće dati Bogu otkupa za nj. Velik je otkup za dušu, i neće biti nigda Da ko dovijeka živi i ne vidi groba. Svi vide gdje umiru kao i neznalica i bezumnik što ginu, i ostavljaju drugima imanje svoje. Oni misle da će kuće njihove trajati dovijeka, i stanovi njihovi od koljena na koljeno; imenima svojim zovu zemlje; Ali čovjek u časti neće dugo ostati, izjednačiće se sa stokom koju kolju. Ovaj im se put čini probitačan, i koji za njima idu, hvale misli njihove; Ali će ih kao ovce zatvoriti u pakao, smrt će im biti pastir; i ujutru hodiće po njima pravednici, i oblik njihov zbrisaće pakao rastavivši ih s naseljem. Ali će Bog dušu moju izbaviti iz ruku paklenih; jer me on prima.“ Psalam 49:7-15

To znači da, ko god da je Jovljev advokat odbrane, on svakako nije puko stvoreno biće. On mora biti potpuno božanska Ličnost koja se lično razlikuje od Jahvea, što možda objašnjava zašto Jov ovom nebeskom Svedoku pripisuje određene božanske titule i funkcije, kao što su go’el i aharon.

Izraelov trojični Go’el!

Zapravo, kada čitamo hebrejsku Bibliju, otkrivamo da je Izraelov nebeski go’el zapravo tri-personalan i da ga čine Jahve, Anđeo njegovog Prisustva/Lica i njegov Sveti Duh!

„Pominjaću dobrotu Gospodnju, hvalu Gospodnju za sve što nam je učinio Gospod, i mnoštvo dobra što je učinio domu Izrailjevu po milosti svojoj i po velikoj dobroti svojoj. Jer reče: Doista su moj narod, sinovi koji neće iznevjeriti. I bi im Spasitelj. U svakoj tugi njihovoj on bješe tužan, i anđeo, koji je pred njim, spase ih. Ljubavi svoje radi i milosti svoje radi on ih izbavi, i podiže ih i nosi ih sve vrijeme. Ali se odmetaše i žalostiše sveti duh njegov; zato im posta neprijatelj, i ratova na njih. Ali se opomenu starijeh vremena, Mojsija, naroda svojega: Gdje je onaj koji ih izvede iz mora s pastirem stada svojega? Gdje je onaj što metnu usred njih sveti duh svoj? Koji ih vodi slavnom mišicom svojom za desnicu Mojsijevu? Koji razdvoji vodu pred njima da steče sebi vječno ime? Koji ih vodi preko bezdana kao konja preko pustinje, da se ne spotakoše? Duh Gospodnji vodi ih tiho, kao kad stoka slazi u dolinu; tako si vodio svoj narod da stečeš sebi slavno ime. Pogledaj s neba i vidi iz stana svetinje svoje i slave svoje, gdje je revnost tvoja i sila tvoja, mnoštvo milosrđa tvojega i milosti tvoje? Eda li će se meni ustegnuti? Ti si zaista otac naš, ako i ne zna Avram za nas, i Izrailj nas ne poznaje; ti si, Gospode, otac naš, ime ti je otkako je vijeka Izbavitelj naš.“ Isaija 63:7-16

Jahve je postao Izraelov Spasitelj i Iskupitelj tako što je poslao i svog Anđela i svog Duha da Izraelu daju izbavljenje i počinak.

Zanimljivo je da nam se u ovom konkretnom tekstu kaže da je Jahvin Duh dao narodu počinak vodeći ga u obećanu zemlju, dok se na drugom mestu navodi da im je Jahve dao počinak obećavši da će pred njima poslati svoje sopstveno Prisustvo/Lice:

„I reče Mojsije Gospodu: Gledaj, ti mi kažeš: Vodi taj narod. A nijesi mi kazao koga ćeš poslati sa mnom, a rekao si: Znam te po imenu i našao si milost preda mnom. Ako sam, dakle, našao milost pred tobom, pokaži mi put svoj, da te poznam i nađem milost pred tobom; i vidi da je ovaj narod tvoj narod. I reče Gospod: Moje će lice ići naprijed, i daću ti odmor. A Mojsije mu reče: Ako neće ići naprijed lice tvoje, nemoj nas kretati odavde.“ Izlazak 33:12-15

Dalje smo obavešteni da je upravo Jahvin Anđeo bio poslat da ih otkupi iz Egipta:

„Poslije toga posla Mojsije poslanike iz Kadisa k caru Edomskom da mu reku: Ovako kaže brat tvoj Izrailj: Ti znaš sve nevolje koje nas snađoše: Kako naši oci siđoše u Misir, i bijasmo u Misiru dugo vremena, i kako Misirci zlo činiše nama i ocima našim; I vikasmo ka Gospodu, i Gospod ču glas naš, i posla anđela, koji nas izvede iz Misira; i evo smo u Kadisu, gradu na tvojoj međi.“ Brojevi 20:14-16

Čak nam se kaže da je taj konkretni Anđeo zapravo Izraelov go’el!

„I blagoslovi Josifa govoreći: Bog kojemu su svagda ugađali oci moji Avram i Isak, Bog koji me je hranio otkako sam postao do današnjega dana, Anđeo koji me je izbavljao od svakoga zla, da blagoslovi djecu ovu, i da se po mojemu imenu i po imenu otaca mojih Avrama i Isaka prozovu, i da se kao ribe namnože na zemlji!“ Postanje 48:15-16

Neverovatno je to što Jakov upotrebljava glagol u jednini, „da blagoslovi“, a ne u množini (yebarechu), iako se u svom prizivu jasno odnosi i na Boga i na Anđela! Jednina očigledno ukazuje na to da je Jakov znao da su Bog i njegov Anđeo nekako povezani, iako su lično različiti.

Zapravo, Bog i njegov Anđeo tako su prisno povezani da se na drugom mestu kaže da taj Anđeo zaista nosi Jahvino sopstveno Ime!

„Evo, ja šaljem anđela svojega pred tobom da te čuva na putu, i da te odvede na mjesto koje sam ti pripravio. Čuvaj ga se, i slušaj ga, nemoj da ga rasrdiš, jer vam neće oprostiti grijeha, jer je moje ime u njemu. Nego ako ga dobro uzaslušaš i ustvoriš sve što kažem, ja ću biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima. Jer će anđeo moj ići pred tobom i odvešće te u zemlju Amorejsku i Hetejsku i Ferezejsku i Hananejsku i Jevejsku i Jevusejsku, i ja ću ih istrijebiti. Nemoj se klanjati bogovima njihovijem niti im služiti, ni činiti što oni čine, nego ih sasvijem obori i likove njihove sasvijem izlomi.“ Izlazak 23:20-24

To što Anđeo u sebi ima Jahvino Ime u suštini znači da on nosi samu suštinu i osobine Jahvea, što objašnjava zašto je u stanju da oprosti grehe ili da ih ne oprosti – a to je isključivo božanska funkcija (up. 1. Carevima 8:46-52; Psalam 103:2-3, 10-14; 130:4; Isaija 43:25; Mihej 7:18-19) – i zašto Jahve prihvata njegovo posredovanje:

„I dođe anđeo Gospodnji od Galgala u Vokim i reče: Izveo sam vas iz Misira i doveo vas u zemlju za koju sam se zakleo ocima vašim; i rekoh: Neću pokvariti zavjeta svojega s vama dovijeka. A vi ne hvatajte vjere sa stanovnicima te zemlje, oltare njihove raskopajte. Ali ne poslušaste glasa mojega. Šta ste to učinili? Zato i ja rekoh: Neću ih odagnati ispred vas, nego će vam biti kao trnje, i bogovi njihovi biće vam zamka. A kad izgovori anđeo Gospodnji ove riječi svijem sinovima Izrailjevijem, narod podiže glas svoj i plaka. Zato prozvaše ono mjesto Vokim; i ondje prinesoše žrtve Gospodu.“ Sudije 2:1-5

„Tada anđeo Gospodnji odgovori i reče: Gospode nad vojskama, kad ćeš se već smilovati Jerusalimu i gradovima Judinijem na koje se gnjeviš već sedamdeset godina? A Gospod odgovori anđelu koji govoraše sa mnom, dobrijem riječima, milijem riječima. I reče mi anđeo koji govoraše sa mnom: Viči i reci: Ovako veli Gospod nad vojskama: Revnujem za Jerusalim i za Sion veoma. I gnjevim se silno na narode bezbrižne, jer se malo razgnjevih, a oni pomogoše na zlo. Zato ovako veli Gospod: Obratih se k Jerusalimu milošću, dom će se moj opet sazidati u njemu, govori Gospod nad vojskama, i uže će se zategnuti preko Jerusalima. Još viči i reci: Ovako veli Gospod nad vojskama: Opet će gradovi moji obilovati dobrom, i Gospod će opet utješiti Sion i opet će izabrati Jerusalim.“ Zaharija 1:12-17

„Poslije mi pokaza Isusa, poglavara svešteničkoga, koji stajaše pred anđelom Gospodnjim, i Sotonu, koji mu stajaše s desne strane da ga pre. A Gospod reče Sotoni: Gospod da te ukori, Sotono, Gospod da te ukori, koji izabra Jerusalim. Nije li on glavnja istrgnuta iz ognja? A Isus bijaše obučen u haljine prljave, i stajaše pred anđelom. A on progovori i reče onima koji stajahu pred njim: Skinite s njega te prljave haljine. I reče mu: Vidi, uzeh s tebe bezakonje tvoje, i obukoh ti nove haljine.“ Zaharija 3:1-4

Anđeo nije stvorenje, već potpuno božansko Biće koje je lično različito od Jahvea i zato može da posreduje pred njim.

Ovo nam takođe pomaže da bolje razumemo značenje izraza „Anđeo njegovog Lica“, tj. on je Anđeo koji u potpunosti nosi božansku suštinu i zato drugima savršeno izražava božansko Biće. Ovo takođe povezuje Anđela sa samim Jahvinim Prisustvom/Licem koje je on poslao pred Izraelcima – naime, Anđeo je Jahvino lično Prisustvo/Lice koje je išlo pred narodom Božjim!

Stoga je očigledno da starozavetno učenje o Anđelu Jahvinom i o Svetom Duhu konačno dokazuje da izraelski nebeski go’el nije jedna jedina Osoba, već je po svojoj prirodi trojedan. Starozavetni dokazi pokazuju da su istinski proroci Jahvini znali i objavljivali da je jedan istiniti Bog svih trolično Biće. Kao što je objasnio pokojni čuveni bibličar i semitolog dr Glison L. Arčer:

„S druge strane, Biblija uči da Bog nije sterilna monada, već večno postoji u tri Osobe. Na to ukazuje izveštaj o stvaranju u Postanju 1:1-3: ‘„U početku stvori Bog“ [‘elohim, množinskog oblika, sa nastavkom im] „stvori“ [bara, glagol u jednini, a ne množinsko bare‘u] „nebo i zemlju“ [ova množina za „Boga“ verovatno je „množina veličanstva“; ipak uporedi Postanje 1:26-27, o čemu se govori niže]. „A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom.“ [što pokazuje uključenost Treće Osobe u delo stvaranja]. „I reče Bog“ ['elohim] „Neka bude svjetlost“’ (NASB). Ovde imamo Boga koji govori kao stvaralačka Reč, isto što i Logos (Jovan 1:3), koji je Druga Osoba Trojstva…

„Što se tiče starozavetnih odlomaka, sledeći se nedvosmisleno tiču Trojstva:

1. Postanje 1:26 navodi Boga ('elohim) kako kaže: ‘„Da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi“’ (NASB). Ovo prvo lice množine teško da može biti puka urednička ili kraljevska množina koja se odnosi samo na govornika, jer se takva upotreba nigde drugde u biblijskom hebrejskom ne može dokazati. Stoga moramo da se suočimo sa pitanjem ko je sve uključen u ovo ‘nas’ i ‘naš’. Teško da bi to moglo obuhvatati anđele koji se savetuju sa Bogom, jer se nigde ne kaže da je čovek stvoren po liku anđela, već jedino Boga. Zatim 27. stih tvrdi: ‘„I stvori Bog“ ['elohim] „I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih.“’ (NASB). Bog – isti onaj Bog koji je o sebi govorio u množini – sada izjavljuje da je stvorio čoveka po svom liku. Drugim rečima, množina je jednaka jednini. Ovo se može razumeti jedino u smislu trojstvene prirode Boga. Jedan istiniti Bog postoji u tri Osobe, Osobe koje mogu da se savetuju jedna sa drugom i da zajedno sprovode svoje planove u delo – a da pritom ne prestanu da budu jedan Bog…

2. Psalam 33:6 glasi: ‘„Riječju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i duhom usta njegovijeh sva vojska njihova.“’ Ovde opet imamo istu uključenost svih triju Osoba Trojstva u delo stvaranja: Otac određuje, Sin kao Logos sprovodi Očevu odredbu u delo, a Duh celom tom procesu daje svoju životvornu dinamiku…

„Pored gore navedenih primera starozavetnih stihova koji se ne mogu razumeti drugačije nego kroz trojstvenu prirodu Božanstva, postoje i mnogobrojni slučajevi delovanja ‘Anđela Jahvinog’, koji biva izjednačen sa samim Jahveom. Razmotrite sledeće odlomke:

1. Postanje 22:11 opisuje dramatičniji trenutak Avramovog iskustva na gori Moriji, kada je upravo hteo da prinese Isaka: ‘„Ali anđeo Gospodnji viknu ga s neba i reče: Avrame! Avrame!“’ Sledeći stih zatim izjednačava tog Anđela sa samim Bogom: ‘„jer sada poznah da se bojiš Boga kad nijesi požalio sina svojega, jedinca svojega, mene radi.“’ Zatim u 16-17. stihu Anđeo izjavljuje: ‘„Sobom se zakleh, veli Gospod: Kad si tako učinio i nijesi požalio sina svojega, jedinca svojega, Zaista ću te blagosloviti“’ Sasvim je jasno da je Anđeo Jahvin ovde sam Jahve. ‘Jahve’ je savezno ime trojstvenog Boga, a Anđeo tog Boga takođe je i sam Bog. Drugim rečima, u ovakvim odlomcima Anđela Jahvinog možemo poistovetiti sa Iskupiteljem pre ovaploćenja, Bogom Sinom, koji je već bio uključen u svoje iskupiteljsko, odnosno posredničko delo i pre nego što je postao Čovek u utrobi Device Marije.

2. U Postanju 31:11, 13 nalazimo istu pojavu; Anđeo Božji ispostavlja se kao sam Bog: ‘„A anđeo Gospodnji reče mi u snu: Jakove! A ja odgovorih: Evo me. A on reče: Podigni sad oči svoje i gledaj: ovnovi i jarci što skaču na ovce i koze, šareni su, s biljegama prutastim i kolastim; jer vidjeh sve što ti čini Lavan. Ja sam Bog od Vetilja, gdje si prelio kamen i učinio mi zavjet“’ (NASB)

3. Izlazak 3:2 kaže: ‘„I javi mu se anđeo Gospodnji u plamenu ognjenom iz kupine.“’ Potpuno samopredstavljanje zatim dolazi u 6. stihu: ‘„Još reče: Ja sam Bog oca tvojega, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev. A Mojsije zakloni lice svoje, jer ga strah bijaše gledati u Boga.“’

4. Sudije 13:20 kažu: ‘„Jer kad se podiže plamen s oltara k nebu, anđeo Gospodnji podiže se u plamenu s oltara; a Manoje i žena njegova videći to, padoše ničice na zemlju;“’ Stihovi 22-23 upotpunjuju poistovećivanje Anđela sa Bogom: ‘„I reče Manoje ženi svojoj: Zacijelo ćemo umrijeti, jer vidjesmo Boga. A žena mu reče: Kad bi htio Bog da nas ubije, ne bi primio iz naših ruku žrtve paljenice ni dara“’

„Iz ovog pregleda biblijskih dokaza moramo zaključiti da Sveto pismo zaista uči nauku o Trojstvu, iako ne koristi sam taj izraz…“ (Arčer, Encyclopedia of Bible Difficulties [Zondervan Publishing House, Grand Rapids, MI, 1982], str. 357, 359, 360-361; podvučeni naglasak je naš)

Nije ni čudo što je prorok David govorio o Bogovima koji su došli da iskupe Izrael!

„Jer koji je narod na zemlji kao tvoj narod Izrailj, kojega je radi Bog išao da ga iskupi da mu bude narod i da steče sebi ime i da vam učini velika i strašna djela u zemlji tvojoj, pred narodom tvojim, koji si iskupio sebi iz Misira, od naroda i bogova njihovijeh?“ 2. Samuilova 7:23

Stih doslovno glasi „Bog(ovi) su otišli“, odnosno „Bog(ovi), oni odoše/otišli su“, budući da je glagol u množini. Otuda izgleda da je i sam David znao (razume se, po otkrivenju!) da je Bog koji je spasao Izrael po svojoj prirodi višeličan – tačnije, trolični – i da je zato izabrao da upotrebi glagol u množini kako bi ukazao na tu činjenicu.(1)

Sada dolazimo do našeg poslednjeg odeljka.

Jahve postaje naš doslovni srodnik od krvi i mesa!

Prema svetim proročkim spisima, Jahve je beskonačno, nepojmljivo duhovno Biće. Kao takav, Jahve nije sastavljen od krvi i mesa poput čoveka:

„Bog nije čovjek da laže, ni sin čovječji da se pokaje. Što kaže neće li učiniti, i što reče neće li izvršiti?“ Brojevi 23:19

„A Misirci su ljudi a ne Bog, i konji su njihovi tijelo a ne duh; i zato će Gospod mahnuti rukom svojom, te će pasti pomagač, pašće i onaj kome pomaže, i svi će zajedno poginuti.“ Isaija 31:3

„Neću izvršiti ljutoga gnjeva svojega, neću opet zatrti Jefrema; jer sam ja Bog a ne čovjek, Svetac usred tebe; neću doći na grad.“ Osija 11:9

„A kada dođe Isus u krajeve Kesarije Filipove, zapita učenike svoje govoreći: Šta o meni govore ljudi ko je Sin Čovječiji? A oni rekoše: Jedni govore da si Jovan Krstitelj, drugi da si Ilija, drugi opet Jeremija, ili koji od proroka. Reče im Isus: A vi šta velite ko sam ja? A Simon Petar odgovori i reče: Ti si Hristos, Sin Boga živoga. A Isus odgovarajući reče mu: Blažen si, Simone, sine Jonin! Jer tijelo i krv ne otkriše ti to, nego Otac moj koji je na nebesima.“ Matej 16:13-17

Zapazite kako Isus suprotstavlja Oca, koji je Petru otkrio Hristov pravi identitet, telu i krvi, tj. Otac nije ljudsko biće od krvi i mesa i stoga Petar nije primio ovo otkrivenje od osobe od krvi i mesa. I:

„Ali dolazi čas, i već je tu, kada će se istinski bogomoljci klanjati Ocu u duhu i istini, jer Otac traži da takvi budu oni koji mu se klanjaju. Bog je duh; i koji mu se klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.“ Jovan 4:23-24

Ovo, međutim, izgleda kao problem za to da Bog bude go’el, jer go’el mora biti u srodstvu sa nekom osobom. Kao što smo ranije videli, prema Svetom pismu go’el mora biti ljudsko biće, budući da je pozvan da otkupi i osveti ljude koji imaju neposredne krvne veze sa go’el-om. U svetlu toga izgledalo bi da bi Jahve morao da ima udela u našoj ljudskoj prirodi kako bi se kvalifikovao kao naš go’el, odnosno naš najbliži srodnik.

I gle, upravo je to Jahve i učinio – tačnije, upravo je to učinio Anđeo Jahvin / Bog Sin kada je kroz devičansko rođenje postao ljudsko biće od krvi i mesa!

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.“… „I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-4, 14

Kao naš srodnik od krvi i mesa, Isus posreduje za nas pred Ocem prinoseći sopstvenu krv, koja je prolivena na krstu kao otkup za naše živote:

„Kojega odredi Bog da bude krvlju svojom žrtva pomirenja kroz vjeru, da pokaže pravdu svoju oproštenjem pređašnjih grijeha, U dugotrpljenju Božijem, da se pokaže pravda njegova u sadašnje vrijeme, da je On pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove.“ Rimljanima 3:25-26

„Šta ćemo, dakle, reći na ovo? Ako je Bog s nama, ko će protiv nas? On koji svoga Sina ne poštedje, nego ga predade za sve nas, kako da nam s njime i sve ne daruje? Ko će optužiti izabrane Božije? Bog je onaj koji opravdava. Ko će osuditi? Hristos je onaj koji umrije, pa još i vaskrse, koji je i s desne strane Bogu, koji i posreduje za nas.“ Rimljanima 8:31-34

„Jer jedan je Bog, jedan i posrednik između Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus, Koji sebe dade u otkup za sve, svjedočanstvo u naznačena vremena,“ 1. Timoteju 2:5-6

„A privremeno manjim od anđela vidimo Isusa, zbog stradanja sve do smrti, ovjenčanoga slavom i čašću, da bi po blagodati Božijoj okusio smrt za sve. Jer je prikladno Bogu, za Kojega je sve i kroz Kojega je sve, Koji privede mnoge sinove u slavu, da Čelnika spasenja njihova učini savršenim kroz stradanje. Jer i Onaj koji osvećuje i oni koji se osvećuju svi su od jednoga; zato se ne stidi da ih naziva braćom, govoreći: Objaviću Ime tvoje braći svojoj, usred sabora pjesmom ću te veličati. I opet: Ja ću se uzdati u Njega. I opet: Evo ja i djeca koju mi dade Bog. A pošto ta djeca imaju zajednicu u krvi i mesu, i On uze najprisnijeg udjela u tome, da smrću satre onoga koji ima moć smrti, to jest đavola, I da izbavi one koji iz straha od smrti cijeloga života bijahu krivci za svoje robovanje. Jer, zaista se ne prisajedini anđelima, nego se prisajedini sjemenu Avraamovu. Stoga je trebalo da u svemu bude podoban braći, da bi bio milostiv i vjeran Prvosveštenik u službi Bogu, kako bi očistio grijehe naroda. Jer pošto je i sam stradao budući kušan, zato može pomoći onima koji bivaju kušani.“ Jevrejima 2:9-18

„I onih sveštenika bilo je mnogo, jer ih je smrt sprečavala da ostaju, A Ovaj, pošto ostaje vavijek, ima neprolazno sveštenstvo. Zato i može potpuno i za uvijek spasti one koji kroz njega dolaze Bogu, pošto svagda živi pa može posredovati za njih. Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa; Koji nema potrebe, kao oni prvosveštenici, da svaki dan prinosi žrtve, najprije za svoje grijehe, a potom i za narodne, jer On ovo učini jednom zauvijek prinijevši samoga sebe.“ Jevrejima 7:23-27

„Ali kad je došao Hristos, Prvosveštenik budućih dobara, kroz veću i savršeniju skiniju, nerukotvorenu, to jest ne od ove tvorevine, Ne sa krvlju jarčijom ni junčijom, nego sa svojom krvlju uđe jednom za svagda u Svetinju izvršivši vječno iskupljenje. Jer ako krv jaraca i junaca i pepeo od junice, kojom kad se krope nečisti osvećuje ih da budu tjelesno čisti, Koliko li će više krv Hrista, koji Duhom vječnim prinese sebe neporočna Bogu, očistiti savjest vašu od mrtvih djela, da biste služili Bogu živome i istinitome. I zato je On posrednik Novoga Zavjeta, da poslije njegove smrti za iskupljenje od prestupa u prvome zavjetu, prizvani prime obećano vječno nasljedstvo.“ Jevrejima 9:11-15

Nadahnuti hrišćanski grčki spisi čak nazivaju Isusa našim nebeskim Zastupnikom, odnosno Braniocem!

„Dječice moja, ovo vam pišem da ne sagriješite; i ako neko sagriješi, imamo Zastupnika kod Oca, Isusa Hrista Pravednika. A on je žrtva pomirenja za grijehe naše, i ne samo za naše nego i svega svijeta.“ 1. Jovanova 2:1-2

Za Isusa se takođe kaže da je Prvi i Poslednji, koji ima vlast nad smrću,

„I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav, i On položi desnu ruku svoju na me govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.“ Otkrivenje 1:17-18

„I anđelu Crkve u Smirni napiši: Tako govori Prvi i Posljednji, koji bješe mrtav i oživi:“ Otkrivenje 2:8

„Evo, dolazim uskoro, i plata moja sa mnom, da svakome dam po djelima njegovim. Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak.“… „Ja, Isus, poslah anđela svojega da vam posvjedoči ovo u Crkvama. Ja sam Izdanak i Rod Davidov, sjajna Zvijezda Danica.“ … „Govori Onaj koji svjedoči ovo: Da, doći ću skoro. Amin, da dođi, Gospode Isuse! Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima svetima. Amin.“ Otkrivenje 22:12-13, 16, 20-21

Kao takav, Hristos dolazi da vaskrsne mrtve u poslednji dan:

„Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće.“… „Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega, I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda.“ Jovan 5:25, 28-29

„A Isus im reče: Ja sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji u mene vjeruje neće nikad ožednjeti. Nego vam rekoh: i vidjeli ste me, i ne vjerujete. Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću istjerati napolje. Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla. A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u posljednji dan. A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.“ … „A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijelo Sina Čovječijega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.“ Jovan 6:35-40, 53-54

„Isus joj reče: Ja sam vaskrsenje i život; koji vjeruje u mene ako i umre, živjeće. I svaki koji živi i vjeruje u mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? Reče mu: Da, Gospode! Ja vjerujem da si ti Hristos Sin Božiji koji dolazi u svijet.“ … „Tada skloniše kamen gdje ležaše mrtvac. A Isus podiže oči gore, i reče: Oče, blagodarim ti što si me uslišio! A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao. I ovo rekavši, viknu gromkim glasom: Lazare, iziđi napolje! I iziđe umrli uvijen po rukama i nogama pogrebnim povojima, i lice mu ubrusom povezano. Isus im reče: Razdriješite ga i pustite neka ide.“ Jovan 11:25-27, 41-44

„Jer oni sami pričaju o nama kako nas vi dočekaste, i kako se od idola obratiste Bogu, da služite Bogu živom i istinitom, I da očekujete Sina njegova s nebesa, kojega podiže iz mrtvih, Isusa, koji nas izbavlja od gnjeva koji dolazi.“ 1. Solunjanima 1:9-10

„Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. Jer ako vjerujemo da Isus umrije i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. Jer vam ovo kazujemo riječju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli. Jer će sam Gospod sa zapovješću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi vaskrsnuti u Hristu; A potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti. Tako utješavajte jedni druge ovim riječima.“ „A o vremenima i rokovima, braćo, nije potrebno da vam se piše; Jer vi sami dobro znate da će Dan Gospodnji doći kao lopov u noći.“… „Jer nas Bog ne odredi za gnjev, nego da dobijemo spasenje kroz Gospoda našega Isusa Hrista, Koji umrije za nas da bismo mi, bilo da bdimo ili da spavamo, zajedno s njim živjeli.“ 1. Solunjanima 4:13-18, 5:1-2, 9-10

Dakle, prema Novom zavetu, Isus Hristos je Iskupitelj i Zaštitnik za kojim je Jov čeznuo, Svedok na nebu koji bi zastupao Jovovu parnicu pred Ocem i koji bi Jova podigao iz mrtvih!

Drugačije rečeno, Hristos je živi Bog koji je postao naš doslovni srodnik-iskupitelj od krvi i mesa, kako bi otkupio svoj narod iz ropstva grehu i Satani, kao i da bi ustao u njihovo ime kao njihov Posrednik i Zaštitnik. Kao što je pokojni Glison Arčer napisao u svom objašnjenju Isusove upotrebe izraza „Sin Čovečji“:

„Ovo otvara pitanje šta je označavala titula ‘Sin Čovečji’ (Bar enosh na aramejskom u Danilu 7). Zašto je Mesija predstavljen kao proslavljeno ljudsko biće, a ne kao božanski Car slave? Odgovor treba tražiti u nužnosti ovaploćenja kao neophodnog za čovekovo iskupljenje. Palom, krivom Adamovom rodu grehe nije mogao da pomiri niko osim Nosioca greha koji ih je predstavljao kao istinsko ljudsko biće dok je polagao svoj život radi njih. Starozavetni izraz za Iskupitelja je go'el, što podrazumeva ‘srodnika-iskupitelja’. On je stoga morao biti krvni srodnik osobe čiju je parnicu preuzimao i čiju je potrebu namirivao, kakva god ona bila – bilo da je trebalo da ga otkupi iz ropstva (Levitska 25:48), da otkupi njegovu izgubljenu imovinu oduzetu zbog duga (Levitska 25:25), da se stara o njegovoj udovici bez dece (Ruta 3:13) ili da osveti njegovu krv na ubici (Brojevi 35:19).

„Bog se Izraelu otkrio kao go'el svog naroda saveza (Izlazak 6:6; 15:13; Isaija 43:1; Psalam 19:14 [15 u hebrejskom], i dr.); ali pre nego što je Bog postao Čovek čudom ovaploćenja i devičanskog rođenja, drevnom Božjem narodu bilo je tajna kako bi on ikada mogao da se kvalifikuje kao njihov go'el. Bog je, doduše, bio njihov Otac po stvaranju, ali go'el podrazumeva krvno srodstvo na fizičkom nivou. I tako je Bog morao da postane jedan od nas kako bi nas iskupio od krivice i kazne za naš greh. ‘„I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“’ (Jovan 1:14, NASB).“ (Arčer, Encyclopedia of Bible Difficulties, str. 323; podvučeni naglasak je naš)

Amin! Dođi, Gospode Isuse, dođi! Hvalimo te i zahvaljujemo ti što si postao naš srodnik-iskupitelj od krvi i mesa da bi nas izbavio od gneva koji dolazi! Molimo se da te, po tvojoj suverenoj milosti, volimo i obožavamo u sve vekove, o vaskrsli Gospode slave i večni Sine Božji! Amin.

Povezani članci

Fusnote

(1) Tvrdnju da je nadahnuti pisac ili govornik ovde upotrebio glagol u množini kako bi se on slagao sa množinskom imenicom Elohim treba odbaciti, budući da hebrejska Biblija uz Elohim često koristi glagole, prideve, participe itd. u jednini. Zapravo, u paralelnoj verziji Davidove molitve nalazimo da pisac koristi glagol u jednini:

„Jer koji je narod na zemlji kao tvoj narod Izrailj? Radi kojega je Bog išao da ga iskupi da mu bude narod, i da steče sebi ime velikim i strašnim djelima izgoneći narode ispred naroda svojega, koji si iskupio iz Misira.“ 1. Dnevnika 17:21

Knjige Dnevnika ne samo da ponavljaju mnoge priče koje se nalaze u Samuilovim knjigama i Carevima, već to čine parafrazirajući ih. U gornjem stihu Davidova molitva pojavljuje se od reči do reči, uz jednu razliku: glagol za „otišao“ sada je u jednini.

Ovo pokazuje da pisci nisu oklevali da uz imenicu u množini upotrebe glagol u jednini (zapravo, to su obično i činili). Stoga se upotreba glagola u množini u 2. Samuilovoj 7:23 mora uzeti kao potkrepljujući dokaz da su nadahnuti starozavetni pisci znali da je Jahve, njihov Bog, višelično Biće.