Jagnje zaklano od postanja sveta!

Ovo će biti kratak odgovor na još jedan slabašan pokušaj najistaknutijeg islamskog zelenka, poznatog i kao Question Mark, da potkopa nužnost Hristove smrti za oproštenje greha.

Evo zelenkovog odgovora hrišćaninu po imenu „Regular John“, koji je citirao Otkrivenje 13:8 da bi dokazao kako je razlog zbog kojeg je Bog mogao da oprašta ljudima i pre nego što je Isus stvarno umro taj što je Hristova smrt bila unapred određena pre stvaranja:

Brate Regular John,

Prvo, možeš li ljubazno dokazati svoju tvrdnju: „Sav oproštaj koji je Bog dao pre Isusove smrti bio je zasnovan na večnoj odluci o raspeću od večnosti…“?

Što se tiče tvog pozivanja na Otkrivenje 13:8, tu postoje dva problema:

(i) Da ti citiram stih:

„I pokloniše se njoj svi oni koji žive na zemlji, čije ime nije zapisano u Knjizi života Jagnjeta zaklanoga od postanja svijeta.“ (Otkrivenje 13:8)

Dakle, šta stih dokazuje? Kako je pomogao da se ustanovi da je sav oproštaj pre Isusa (mir neka je s njim) bio utemeljen na njegovom navodnom raspeću?

Sve što stih kaže jeste da svi oni čija imena nisu zapisana od postanja sveta u knjizi života Jagnjeta koje je zaklano, neće ga obožavati. Dakle, naglasak je na imenima onih ‘nesrećnika’ koji nisu bili uključeni u knjigu života tokom samih temeljnih dana sveta; a ne na tome da je jagnje bilo zaklano od samog početka dana. Kao što se i biblijski profesor Stjuart slaže:

„Profesor Stjuart, međutim (Com. in loco), pretpostavlja da ovu frazu treba povezati sa prethodnim delom rečenice: ‘čija imena nisu zapisana, od postanja sveta, u knjizi života Jagnjeta, koje je bilo zaklano.’“

Ali čak i ako za trenutak prihvatimo da je to bilo određeno tokom samih ranih dana stvaranja, ipak (ii) to ne dokazuje da su milosti pre Isusa (mir neka je s njim) bile darovane radi njegovog navodnog krsta.

srdačno,

Q.M. (Shamoun nastavlja da se slaže: Gresi su bili oprošteni pre i bez Krsta)

Upravo ovakvi komentari dokazuju da ovaj zelenko nema nikakvog posla da piše članke u kojima kritikuje hrišćanstvo ili brani laži svog lažnog proroka.

Pomozimo mu da vidi ono što je trebalo da mu bude sasvim očigledno da je samo proveo malo vremena razmišljajući o značenju odlomka.

Evo stiha ponovo:

„I pokloniše se njoj svi oni koji žive na zemlji, čije ime nije zapisano u Knjizi života Jagnjeta zaklanoga od postanja svijeta.“ Otkrivenje 13:8

Kontekst se odnosi na one pojedince koji će obožavati zver, tj. ljudskog vladara kojim Satana ovlada da bi se suprotstavio Bogu, ili njegov lik, i koji će primiti njegov žig. Jovanu se govori da će svi oni čija imena nisu zapisana u Jagnjetovoj knjizi života neizbežno poći za zveri.

Implikacija Jovanovih reči jeste da oni čija su imena zapisana u knjizi života neće obožavati zver, već će ostati verni Bogu čak i do smrti. To potvrđuje sledeći odlomak:

„A hrama ne vidjeh u njemu, jer hram je njegov Gospod Bog Svedržitelj, i Jagnje. I Grad ne potrebuje sunca ni mjeseca da mu svijetle, jer ga slava Božija osvijetli, i svjetlost je njegova Jagnje. I narodi će hoditi u svjetlosti njegovoj, i carevi zemaljski donijeće slavu i čast svoju u njega; I vrata njegova neće se zatvarati danju, jer noći ondje neće biti. I donijeće slavu i čast naroda u njega. I neće ući u njega ništa nečisto, ni koji čini gadost i laž, nego samo zapisani u Jagnjetovoj Knjizi života.“ Otkrivenje 21:22-27

Jovan nam takođe kaže da će svako čije se ime ne nađe u Jagnjetovoj knjizi života biti bačen u jezero ognjeno:

„I vidjeh veliki, bijeli prijesto, i Onoga što sjedi na njemu, od čijega lica pobježe zemlja i nebo, i mjesta im se ne nađe. I vidjeh mrtve, velike i male, gdje stoje pred prijestolom, i knjige se otvoriše, i druga se knjiga otvori, koja je Knjiga života; i biše suđeni mrtvi po djelima svojim kao što je zapisano u knjigama. I more dade mrtve koji su u njemu, i smrt i pakao dadoše mrtvace koji bijahu u njima, i biše suđeni svaki po djelima svojim. I smrt i pakao biše bačeni u jezero ognjeno. Ova smrt je druga smrt. I ko se ne nađe zapisan u Knjizi života, bačen bi u jezero ognjeno.“ Otkrivenje 20:11-15

Sada, kako ovi odlomci utvrđuju činjenicu da je Hristova smrt bila predodređena od postanja sveta? I kako dokazuju da je razlog zbog kojeg je Bog opraštao i spasavao svoj narod i pre nego što je Hristos stvarno umro taj što je Isusova smrt na njihovom mestu već bila unapred određena?

Odgovor dolazi iz Jovanovog opisa knjige života kao knjige koja pripada Jagnjetu koje je bilo zaklano.

Ljudi čija su imena zapisana u Jagnjetovoj knjizi života pre stvaranja sveta jesu oni koje Hristos iskupljuje svojom krvlju:

„I vidjeh u desnici Onoga koji sjeđaše na prijestolu knjigu ispisanu iznutra i spolja, zapečaćenu sa sedam pečata. I vidjeh anđela silna gdje objavljuje gromkim glasom: Ko je dostojan da otvori knjigu i razlomi pečate njene. I niko ne mogaše ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom da otvori knjigu niti da zagleda u nju. I ja plakah mnogo što se ne nađe niko dostojan da otvori knjigu, niti da zagleda u nju. I jedan od starješina reče mi: Ne plači, evo, pobijedio je Lav koji je iz plemena Judina, Izdanak Davidov, i otvoriće knjigu i razlomiti sedam pečata njenih. I vidjeh posred prijestola i četiri živa bića, između starješina, Jagnje gdje stajaše kao zaklano, i imađaše sedam rogova i sedam očiju, a to su sedam duhova Božijih koji se šalju po svoj zemlji. I dođe i uze knjigu iz desnice Onoga koji sjeđaše na prijestolu. I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji. I vidjeh i čuh glas mnogih anđela oko prijestola i živih bića i starješina, i bješe broj njihov mirijade mirijada i hiljade hiljada. Govoreći glasom gromkim: Dostojno je Jagnje koje je zaklano, da primi silu i bogatstvo i premudrost i čast i slavu i blagoslov. I čuh gdje svako stvorenje što je na nebu i na zemlji i pod zemljom i što je na moru, i sve što je u njima, govori: Onome što sjedi na prijestolu, i Jagnjetu, blagoslov i čast i slava i moć u vijekove vijekova! I četiri živa bića rekoše: Amin. I starješine padoše i pokloniše se.“ Otkrivenje 5:1-14

Kao što je Jovan Krstitelj rekao:

„A sutradan vidje Jovan Isusa gdje dolazi k njemu, i reče: Gle, Jagnje Božije koje uzima na se grijehe svijeta! Ovo je Onaj za koga ja rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji preda mnom bi, jer prije mene bješe. I ja ga ne znadoh, ali da se javi Izrailju, zato dođoh ja da krštavam vodom. I posvjedoči Jovan govoreći: Vidio sam Duha gdje silazi kao golub sa neba i ostade na njemu. I ja ga ne znadoh, ali Onaj koji me posla da krštavam vodom on mi reče: Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu to je onaj koji krštava Duhom Svetim. I ja sam vidio i zasvjedočio da je on Sin Božiji. Sutradan opet stajaše Jovan i dvojica od učenika njegovih. I ugledavši Isusa gdje ide, reče: Gle, Jagnje Božije!“ Jovan 1:29-36

Dakle, budući da su pojedinci čija su imena zapisana u Jagnjetovoj knjizi života oni koji su otkupljeni od Jagnjeta i čiji su gresi openi u njegovoj krvi:

„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin.“ Otkrivenje 1:5-6

„Potom vidjeh, i gle, mnoštvo naroda kojeg ne može niko izbrojati, od svakoga plemena i roda i naroda i jezika, stajaše pred prijestolom i pred Jagnjetom, obučeno u haljine bijele, i palme u rukama njihovim; I klicahu snažnim glasom, govoreći: Spasenje je u Bogu našemu koji sjedi na prijestolu, i u Jagnjetu. I svi anđeli stajahu oko prijestola i starješina i četiri živa bića, i padoše ničice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu, Govoreći: Amin! Blagoslov i slava i premudrost i blagodarnost i čast i sila i moć Bogu našemu u vijekove vijekova. Amin! I odgovori jedan od starješina, govoreći mi: Ovi obučeni u bijele haljine, ko su, i od kuda dođoše? I rekoh mu: Gospodaru moj, ti znaš. I reče mi: Ovo su oni koji dođoše iz nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jagnjetovoj. Zato su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noć u hramu njegovom; i Onaj koji sjedi na prijestolu obitavaće na njima. Neće više ogladnjeti, niti će više ožednjeti; i neće ih peći sunce, niti kakva žega. Jer Jagnje, koje je nasred prijestola, napasaće ih i vodiće ih na izvore voda života; i ubrisaće Bog svaku suzu sa očiju njihovih.“ Otkrivenje 7:9-17

To znači da je smrt Jagnjeta morala biti predodređena još pre stvaranja, što je upravo ono što je apostol Petar napisao u svojoj prvoj nadahnutoj poslanici:

„I ako zovete Ocem onoga koji, ne gledajući ko je ko, sudi svakome po djelu, provodite u strahu vrijeme vašega stranstvovanja, Znajući da se propadljivim srebrom ili zlatom ne iskupiste iz svojega sujetnoga življenja, od otaca vam predanoga, Nego časnom krvlju Hrista, kao Jagnjeta neporočnog i bezazlenog, Predviđenog još prije postanja svijeta, a javljenog u posljednja vremena radi vas,“ 1. Petrova 1:17-20

Drugim rečima, budući da su imena iskupljenih bila zapisana u Jagnjetovoj knjizi života pre postanja sveta, onda je i sredstvo njihovog spasenja moralo biti određeno pre stvaranja. Upravo zato se ona i naziva knjigom života Jagnjeta koje je bilo zaklano, tj. to je knjiga koja sadrži sva imena onih koje je Gospod Isus kupio svojom žrtvenom smrću na krstu.

Ovo, dakle, potvrđuje moju tezu da su svi pre Hristove stvarne smrti bili spasavani zbog njegove zamenske žrtve, jer je Bog znao da će Jagnje, tj. Gospod Isus, biti zaklano na njihovom mestu da bi ih oslobodilo njihovih grehova.

Pokojni čuveni biblijski tumač Džon Gil odlično sažima ovo:

čija imena nisu zapisana u knjizi života Jagnjeta zaklanog od postanja sveta; pod ovom knjigom misli se na Božje predodređenje ljudi za večni život, ili na njegovu odluku o izabranju; zašto se ona naziva „knjigom života“, (vidi Gila o 3:5); a to što su njihova imena „[bila] zapisana [u njoj] od postanja sveta“, (Otkrivenje 17:8), jer takvu konstrukciju reči dopuštaju, označava da je izabranje večno, i da nije čin u vremenu, niti zavisi od bilo čega učinjenog u vremenu; i da se odnosi na pojedinačne osobe, a ne na skupine ljudi, na narode i crkve, a još manje na tvrdnje, ili na osobe s tim i tim svojstvima, ili pod takvim uslovima i okolnostima; i da je ono savršeno dobro poznato Bogu, i da je sigurno i izvesno u svojim posledicama, i da je nepromenljivo i neopozivo; jer ono što je u njoj zapisano, zapisano je i uvek će stajati, ne na osnovu dela, nego na osnovu suverene Božje milosti; a ova knjiga se naziva Jagnjetovom; to jest, Hristovom, koji se poredi s jagnjetom zbog njegove bezazlenosti, krotkosti i strpljenja, i koji je bio praslika u jagnjadima zakonskih žrtava; a ova knjiga se naziva njegovom jer je on bio prisutan pri njenom sastavljanju i bio je uključen u upisivanje imena u nju, (Jovan 13:18), i on sam stoji u njoj prvi kao izabranik Božji i glava svih izabranih, koji su, kao udovi, izabrani u njemu: čin izabranja izvršen je u njemu i stoji siguran u njemu; a on je začetnik i darodavac onog života za koji su ljudi izabrani, i ovde i u budućnosti: a može se reći da je „zaklan od postanja sveta“; u odluci i naumu Božjem, kojim je bio postavljen, ili unapred određen, da bude žrtva pomirenja za greh, i bio je unapred određen, pre postanja sveta, da iskupi svoj narod svojom krvlju; i u Božjem obećanju neposredno nakon pada čoveka, da će seme žene biti ranjeno u petu, a da će ono samo satrti glavu zmiji, što je to učinilo tako izvesnim kao da je već tada učinjeno; i u žrtvama, koje su odmah nakon toga prinošene, a koje su bile praslike Hristove smrti i žrtve; i u veri svetih, koja daleke stvari približava i posmatra ih kao da su prisutne; a takođe i u njegovim udovima, u Avelju i drugima, u kojima je stradao, kao što još uvek strada u svom narodu; čemu se može dodati i to da je delotvornost prolivene krvi i smrti Hristove takva da je dosezala do svih svetih od početka sveta, radi opravdanja njihovih ličnosti, pomirenja njihovih grehova i očišćenja od njih; radi otpuštanja grehova koji su prošli, i radi iskupljenja prestupa pod prvim zavetom; jer starozavetni sveti od početka bivaju spaseni milošću Gospoda Isusa, kao i novozavetni. Nešto slično tome kažu i Jevreji F5 o Mesiji u vezi sa (Postanje 49:11),

„oprao je (amle yrbtad amwym), ‘od dana kada je svet stvoren’; ko je on? to je Car Mesija.--Pisano je (Postanje 1:2); ‘i Duh Božji’… To je Duh Cara Mesije; i od dana kada je svet stvoren; oprao je svoje haljine u vinu;“

što jevrejski pisci F6 razumeju o krvi, koja je po svojoj crvenoj boji slična vinu; premda to tumače o krvi pobijenih, kojom će haljine Mesijine biti obojene. A oni čija imena nisu zapisana u ovoj knjizi Jagnjeta, koji nemaju udela ni u milosti izabranja, ni u iskupljenju kroz Hrista, zaklano Jagnje Božje, niti ikakvo pravo na večni život, koji su odbačeni, sudovi gneva pripremljeni za propast, koji su unapred određeni za osudu i predani da poveruju laži, da bi bili osuđeni — oni su sledbenici i obožavaoci antihrista. (Novo Gilovo tumačenje cele Biblije)

Vreme je da zelenko i njegov partner u takiji, Sami Zatari, potraže drugi posao. Napadanje hrišćanstva i odbrana islamskih laži jednostavno im ne polazi za rukom.