Ponovni osvrt na božanstvo Hrista i islam

Dalje ispitivanje novozavetne hristologije u odnosu na islamski monoteizam

Muslimani veruju da su sama suština i temelj islama učenje o Tauhidu, odnosno o apsolutnoj jednoći Alaha. Tokom vekova islamski teolozi su tvrdili da je Alah apsolutno jedan ne samo po biću nego i po ličnosti (iako im se izraz „ličnost“ možda ne dopada niti ga upotrebljavaju). Dalje su upozoravali na pripisivanje sudruga Alahu, npr. na verovanje da postoji više bogova ili jednake Ličnosti unutar jednog večnog Bića Boga, budući da Kuran svedoči da je Bog jedan i odlučno upozorava da je pripisivanje sudruga njemu neoprostiv greh:

„Allah, zaista, neće da oprosti idolopoklonstvo, a oprostiće sve mimo toga, kome On hoće! A onaj ko drugog pored Allaha obožava, čini potvoru i veliki greh.“ S. 4:48; up. 4:116

„Nevernici su oni koji govore: „Allah je, zaista, jedan od trojice!“ A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, da stigne svakog od njih koji ostane nevernik.“ S. 5:73

„Allahovo, On će između mene i vas da bude svedok. A meni se ovaj Kur'an objavljuje da upozoravam njime vas i one do kojih on dopre. Zar vi, zaista, tvrdite da pored Allaha ima i drugih bogova?“ Reci: „Ja ne tvrdim.“ Reci: „On je Jedini Bog, i ja nemam ništa sa time što vi Njemu druge u obožavanju pridružujete.““ S. 6:19

Štaviše, pojedini muslimanski učenjaci (posebno oni koji pripadaju vehabijskoj/selefijskoj sekti sunitskog islama) uzeli su pojam Tauhida i razložili ga na tri glavne kategorije. To su:

1. Tauhid ar-Rububiyyah (Jednoća gospodstva).

Verovanje da je jedino Alah učinio da sve stvari postoje i da on održava i uzdržava stvorenje bez ikakve potrebe za njim ili od njega. To takođe podrazumeva verovanje da je Alah jedini suvereni Gospod svemira koji svoju vlast ni sa kim ne deli.

Sledeći kuranski stihovi sasvim jasno izražavaju ovo gledište:

„Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i Allah nad svime ima moć.“ S. 3:189

„Vaš Gospodar je Allah, Koji je stvorio nebesa i Zemlju za šest dana a onda se uzvisio nad Prestolom, On sve određuje. Niko neće moći da se zauzima ni za koga bez Njegovog dopuštenja. To je Allah, vaš Gospodar, pa samo Njega obožavajte! I zašto pouku ne primite?“ S. 10:3

„Reci:“Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve čuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikog u odlukama Svojim kao sudruga.”“ S. 18:26 Hilali-Khan

„Allah je nebesa i Zemlju i ono što je između njih u šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda se iznad Prestolja uzvisio. Vi, osim Njega, ni zaštitnika ni posrednika nemate, pa zašto se ne urazumite?“ S. 32:4

Prema navodno verodostojnim predanjima, Alah mrzi titulu „Car nad carevima“ budući da je jedino on car:

Ebu Hurejra prenosi da je Alahov Poslanik rekao: Najodvratnije ime u Alahovim očima jeste Malik al-Amlak (Car nad carevima). Predanje koje se prenosi na osnovu Šejbinog autoriteta (sadrži ove reči): Nema cara osim Alaha, Uzvišenog i Slavnog. Sufjan je rekao: Isto tako, i reč Šahinšah (jeste najodvratniji naziv). Ahmed b. Hanbel je rekao: Pitao sam Ebu Amra za značenje reči Ahna. Rekao je: Najodvratnije. (Sahih Muslim, knjiga 025, broj 5338)

Ebu Hurejra je od Alahovog Poslanika preneo mnoge hadise, a jedan od njih je i ovaj: Alahov Poslanik je rekao: Najjadnija osoba u Alahovim očima na Dan vaskrsenja, najgora osoba i meta njegovog gneva biće osoba koja se naziva Malik al-Amlak (Car nad carevima), jer nema cara osim Alaha. (Sahih Muslim, knjiga 025, broj 5339)

Muslimansko sveto pismo dalje svedoči da će Alah doći na svom prestolu, koji nosi osam anđela, da sudi narodima:

„A kad jednom u rog bude duvnuto, pa Zemlja i brda budu dignuta i od jednog udara zdrobljena, tog dana će Događaj strahoviti da se dogodi, i nebo će da se razdvoji - tada će da bude labavo. I anđeli će na njegovim krajevima da stoje, a Presto tvoga Gospodara će tog dana iznad njih da drže osmorica.“ S. 69:13-17

**
2. Tauhid al-Asma was-Sifaat (Jednoća Alahovih imena i svojstava).**

U ovom podskupu pravi musliman nikada ne sme pripisati isključiva Alahova imena i svojstva nijednom čoveku ili stvorenju, ma koliko ono bilo uzvišeno. To iziskuje da se Alahova imena u svom određenom obliku nikada ne pripisuju nijednom stvorenju, tj. nijedna osoba se ne može zvati AR-Rahman (ONAJ Milostivi) osim ako tome ne prethodi prefiks 'abd, npr. abdur-Rahman („rob/sluga ONOGA Milostivog“).

**
3. Tauhid al-'Ibaadah/Uluhiyyah (Jednoća obožavanja Alaha).**

Prema ovoj kategoriji, svi oblici obožavanja moraju biti usmereni samo ka Alahu, jer jedino on zaslužuje da bude obožavan budući da jedino on daruje korist čoveku kao ishod njegovog obožavanja. Štaviše, ova kategorija isključuje potrebu za bilo kakvim posrednikom ili zagovornikom između Alaha i čoveka. Evo nekoliko potkrepljujućih stihova iz Kurana:

„Molitva moja, i obredi moji, i život moj, i smrt moja zaista su radi Allaha, Gospodara svetova,“ S. 6:162

„Pre tebe nismo poslali nijednog poslanika, a da mu nismo objavili: „Nema istinskog boga osim Mene, zato samo Mene obožavaj!““ S. 21:25

„Kad su im, sa svih strana, njihovi poslanici dolazili govoreći: „Ne obožavajte nikoga osim Allaha!“ A oni su odgovarali: „Da je naš Gospodar hteo, On bi poslao anđele! Zaista mi ne verujemo u ono što je poslato po vama!““ S. 41:14

„Ko je u većoj zabludi od onih koji, umesto Allaha, mole one koji neće da im se odazovu do Sudnjeg dana i koji su ravnodušni prema njihovim molbama.“ S. 46:5 Hilali-Khan

„I da su bogomolje (al-mesdžidi) Allahove, zato ne prizivajte s Allahom nikoga:“ S. 72:18

**
Isus i njegovi sledbenici bili su muslimani**

Islamsko sveto pismo tvrdi da su Hristovi sledbenici bili muslimani:

„I kada je Isus osetio da oni ne veruju, rekao je: „Ko su pomagači moji na putu prema Allahu?“ „Mi smo Allahovi pomagači“, rekoše učenici, „mi u Allaha verujemo, a ti budi svedok da smo mi Allahu predani.““ S. 3:52

„i kada Sam apostolima naredio: „Verujte u Mene i Mog Poslanika“, oni su odgovorili: „Verujemo, a Ti budi svedok da smo muslimani.“. S. 5:111

Ono takođe tvrdi da je Isus učio Izrailjce da obožavaju, odnosno da služe Alahu:

„Nevernici su oni koji govore: „Allah je, zaista, Mesija, Marijin sin!“ A Mesija je govorio: „O Izrailjevi sinovi, obožavajte Allaha, i mog i vašeg Gospodara!“ Ko drugom mesto koje pripada samo Allahu daje, Allah će ulazak u Raj da mu zabrani i boravište njegovo će da bude Pakao; a nepravednicima niko neće moći da pomogne.“ S. 5:72

Ako je to tačno, onda su Hrist i njegovi apostoli morali zastupati sličan pogled na monoteizam, naime, verovanje u unitarijanizam i njegovo potvrđivanje. Stoga bismo očekivali da u svim najranijim hrišćanskim spisima koje posedujemo pronađemo učenje da je Bog jedan i po Biću i po Ličnosti i da je jedino on suvereni Gospod stvorenja kome treba ukazivati obožavanje. Ni u jednom od njih ne bismo pronašli učenje da i Hrist ima udela u Božjoj jedinstvenoj suverenoj vlasti i obožavanju, budući da islam uči da Isus kao Mesija nije ništa više od moćnog ljudskog poslanika i proroka Alahovog.

Imajući to u vidu, ispitaćemo novozavetne dokumente kako bismo videli šta su prve hrišćanske zajednice učile o Bogu i Hristu.

**
Poruka Isusa i njegovih apostola**

Budući da smo Hristove tvrdnje već analizirali u svetlu druge kategorije Tauhida u sledećim člancima i pobijanjima:

usmerićemo pažnju na prvi i treći podskup islamskog pojma monoteizma. Ispitaćemo izjave i Isusa i njegovih sledbenika u svetlu ove dve klasifikacije Tauhida kako bismo videli da li su Hrist i njegovi učenici bili muslimani koji su zastupali isto gledište o Bogu koje su muslimani na kraju prihvatili i u koje su poverovali.

**
Tauhid ar-Rububiyyah**

Gospod Isus je učio da mu je data sva vlast nad celokupnim stvorenjem:

„I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji.“ Matej 28:18

Hrist je dalje tvrdio da je Sin Čovečji koji jaše na oblacima i Davidov Gospod koji sedi ustoličen s desne strane Boga:

„Kako govore književnici da je Hristos sin Davidov? Jer sam David kaza Duhom Svetim: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim. Sam David, dakle, naziva ga Gospodom, pa otkuda mu je sin? I mnogi narod slušaše ga rado.“ Marko 12:35-37

„Opet ga prvosveštenik zapita i reče: Jesi li ti Hristos, Sin Blagoslovenoga? A Isus reče: Ja sam taj; i vidjećete Sina Čovječijega gdje sjedi sa desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim. A prvosveštenik razdrije haljine svoje, i reče: Šta nam više trebaju svjedoci? Čuste hulu na Boga. Šta vam se čini? A oni ga svi osudiše da je zaslužio smrt.“ Marko 14:61b-64

Hrist sebe poistovećuje sa Gospodom na koga se ukazuje u Psalmu 110:1:

„Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima.“

I sa Sinom Čovečjim koga je prorok Danilo video u viđenju od Boga:

„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14

Tvrdeći da je i Davidov Gospod i Sin Čovečji iz Danilovog proročkog viđenja, Isus je u suštini objavljivao da je potpuno božansko Biće koje se pojavljuje kao čovek i koje će svako stvorenje obožavati i kome će služiti dok on zauvek vlada nad stvorenjem iz same Božje nebeske prestone dvorane.

Zapravo, Isus je često sebe poistovećivao upravo sa tim Sinom Čovečjim, naročito u kontekstima u kojima je govorio o dolasku da sudi narodima, o sedenju na slavnom prestolu, o zapovedanju anđelima i o sabiranju svojih izabranih sledbenika:

„Drugu priču kaza im govoreći: Carstvo nebesko je kao čovjek što posija dobro sjeme na njivi svojoj. A kad ljudi pospaše, dođe njegov neprijatelj i posija kukolj po pšenici, pa otide. A kada niče usjev i rod donese, onda se pokaza kukolj. Tada dođoše sluge domaćinove i rekoše mu: Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme sijao na njivi svojoj? Otkuda, dakle, kukolj? A on im reče: Neprijatelj čovjek to učini. A sluge mu rekoše: Hoćeš li, dakle, da idemo da ga počupamo? A on reče: Ne; da ne bi čupajući kukolj počupali zajedno s njime i pšenicu. Ostavite neka raste oboje zajedno do žetve; i u vrijeme žetve reći ću žeteocima: Saberite najprije kukolj i svežite ga u snoplje da se sažeže, a pšenicu odvezite u žitnicu moju. Drugu priču kaza im govoreći: Carstvo nebesko je kao zrno gorušično koje uzme čovjek i posije na njivi svojoj. Ono je, istina, najmanje od sviju sjemena, ali kad uzraste, veće je od svega povrća, i bude drvo da ptice nebeske dolaze i nastanjuju se na granama njegovim. Drugu priču kaza im: Carstvo nebesko je kao kvasac koji uzme žena i metne u tri kopanje brašna dok sve ne uskisne. Sve ovo u pričama govori Isus ljudima, i bez priča ništa im ne govoraše. Da se ispuni što je rečeno preko proroka koji govori: Otvoriću u pričama usta svoja, iskazaću sakriveno od postanja svijeta. Tada otpusti Isus narod, i dođe u kuću. I pristupiše mu učenici njegovi govoreći: Protumači nam priču o kukolju na njivi. A on odgovarajući reče im: Koji sije dobro sjeme, to je Sin Čovječiji; A njiva je svijet; a dobro sjeme sinovi su Carstva, a kukolj sinovi su zla. A neprijatelj koji ga je posijao jeste đavo; a žetva je svršetak vijeka, a žeteoci su anđeli. Kao što se, dakle, kukolj sabira i ognjem sažiže, tako će biti na posljetku ovoga vijeka. Poslaće Sin Čovječiji anđele svoje, i sabraće iz Carstva njegova sve sablazni i one koji čine bezakonje. I baciće ih u peć ognjenu; ondje će biti plač i škrgut zuba. Tada će se pravednici zasjati kao sunce u Carstvu Oca svoga. Ko ima uši da čuje, neka čuje!“ Matej 13:24-25, 37-43

U ovoj paraboli Isus je vlasnik njive, a njiva je svet. Dakle, Hrist je verovao da čitav svet pripada njemu, iako hebrejska Biblija kaže da on zapravo pripada Jahveu!

„Gospodnja je zemlja i što je god u njoj, vaseljena i sve što živi na njoj. Jer je on na morima osnova, i posred rijeka utvrdi je.“ Psalam 24:1-2

Ostali tekstovi o Sinu Čovečjem uključuju:

„Jer će doći Sin Čovječiji u slavi Oca svojega sa anđelima svojim, i tada će uzvratiti svakome po djelima njegovim.“ Matej 16:27

„A kada dođe Sin Čovječiji u slavi svojoj i svi sveti anđeli sa njim, tada će sjesti na prijesto slave svoje. I sabraće se pred njim svi narodi, i razlučiće ih jedne od drugih kao pastir što razlučuje ovce od jaradi. I postaviće ovce sa desne strane sebi, a jarad sa lijeve. Tada će reći Car onima što mu stoje sa desne strane: Hodite blagosloveni Oca mojega; primite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja svijeta.“ Matej 25:31-34

„I odmah će se po nevolji tih dana sunce pomračiti, i mjesec svoju svjetlost izgubiti, i zvijezde s neba pasti, i sile nebeske pokrenuti se. I tada će se pokazati znak Sina Čovječijega na nebu; i tada će proplakati sva plemena na zemlji; i ugledaće Sina Čovječijega gdje dolazi na oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom. I poslaće anđele svoje s velikim glasom trubnim; i sabraće izabrane svoje od četiri vjetra, od kraja do kraja nebesa.“ Matej 24:29-31 – up. Marko 13:26-27

„Dok on još govoraše, gle narod, i jedan od Dvanaestorice, zvani Juda, iđaše pred njima, i približi se Isusu da ga poljubi. Jer im bijaše dao ovakav znak: koga poljubim, taj je! A Isus mu reče: Judo, zar cjelivom izdaješ Sina Čovječijega?“ Luka 22:47-48

Čak su i njegovi sopstveni sledbenici govorili o njemu kao o tom božanskom Sinu Čovečjem:

„A on, pun Duha Svetoga, pogleda na nebo i vidje slavu Božiju i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu, I reče: Evo, vidim nebesa otvorena i Sina Čovječijega gdje stoji s desne strane Bogu.“ Dela apostolska 7:55-56

„I obazreh se onamo da vidim glas koji govoraše sa mnom, i obazrjevši se vidjeh sedam svijećnjaka zlatnih, I usred sedam svijećnjaka Nekoga nalik na Sina čovječijega, obučena u dugačku haljinu, i opasana po prsima pojasom zlatnim. A glava njegova i kosa bijaše bijela kao bijela vuna, kao snijeg, i oči njegove kao plamen ognjeni; I noge njegove kao sjajni bakar kad se zažari u peći; i glas njegov kao huka velikih voda. I imaše u svojoj desnoj ruci sedam zvijezda, i iz usta njegovih izlažaše mač oštar s obje strane, i lice njegovo bješe kao sunce što sija u sili svojoj. I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav, i On položi desnu ruku svoju na me govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.“ Otkrivenje 1:12-18

Konačno:

„I vidjeh, i gle oblak bijeli, i na oblaku sjeđaše Neko sličan Sinu čovječijemu, koji je imao na glavi svojoj vijenac zlatan, a u ruci svojoj srp oštar. I drugi anđeo iziđe iz hrama vičući snažnim glasom Onome što sjedi na oblaku: Zamahni srpom svojim i žanji, jer dođe vrijeme da se žanje, jer se žetva na zemlji osuši. I Onaj što sjeđaše na oblaku baci srp svoj na zemlju, i požnjevena bi zemlja.“ Otkrivenje 14:14-16

Više ćemo reći o tome da je Isus obožavan kao taj božanski Sin Čovečji u narednom odeljku.

Učenici su takođe objavljivali da je vaskrsli Hrist Gospod iz Psalma 110:1 i često su citirali ovo mesto ili aludirali na njega kako bi opisali njegovo nebesko ustoličenje:

„Ljudi braćo, neka je dopušteno sa slobodom reći vam za praoca Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov među nama do ovoga dana. Budući, dakle, da je bio prorok, i znajući da mu se Bog zakletvom zakleo da će od ploda bedara njegovih po tijelu podignuti Hrista da sjedi na prijestolu njegovu, Predvidjevši govori za vaskrsenje Hristovo da ne bi ostavljena duša njegova u adu, niti tijelo njegovo vidje truljenja. Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo svi mi svjedoci. Desnicom, dakle, Božijom vaznese se, i primivši od Oca obećanje Svetoga Duha, izli ovo što vi sada vidite i čujete. Jer David ne iziđe na nebesa, nego sam govori: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, Dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim. Čvrsto, dakle, neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom učinio Bog njega, ovoga Isusa, koga vi raspeste.“ Dela apostolska 2:29-36

„A Petar i apostoli odgovarajući rekoše: Bogu se treba pokoravati više nego ljudima. Bog otaca naših vaskrse Isusa, kojega vi ubiste objesivši na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova. I mi smo njegovi svjedoci ovih riječi, i Duh Sveti kojega Bog dade onima koji se njemu pokoravaju.“ Dela apostolska 5:29-32

„Onda kraj, kad preda Carstvo Bogu i Ocu, kad ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu. Jer on treba da caruje dok ne položi sve neprijatelje pod noge svoje. Posljednji neprijatelj ukinuće se – smrt. Jer sve pokori pod noge njegove. A kada kaže da mu je sve pokoreno, očigledno, osim Onoga koji mu pokori sve. A kad mu sve pokori, onda će se i sam Sin pokoriti Onome koji mu sve pokori, da bude Bog sve u svemu.“ 1. Korinćanima 15:24-28

„I kakva je neizmjerna veličina sile njegove na nama koji vjerujemo po djejstvu silne moći njegove, Koju učini u Hristu vaskrsavši ga iz mrtvih, i posadi sebi s desne strane na nebesima, Iznad svakoga načalstva, i vlasti, i sile, i gospodstva, i iznad svakoga imena što se može nazvati, ne samo u ovome vijeku, nego i u budućem; I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu.“ Efescima 1:19-23

„Koja i nas sada spasava krštenjem kao ispunjenjem praobraza, ne kao pranje tjelesne nečistoće, nego obećanje Bogu dobre savjesti vaskrsenjem Isusa Hrista, Koji, otišavši na nebo, sa desne je strane Boga, i potčinjeni su mu anđeli i vlasti i sile.“ 1. Petrova 3:21-22

„pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti. A kome od anđela ikad reče: Sjedi meni sa desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?“ Jevrejima 1:3b, 13

„Mi imamo takvoga Prvosveštenika, koji sjede s desne strane prijestola Veličanstva na nebesima, Sveštenoslužitelj Svetinje i istinske Skinije, koju postavi Gospod, a ne čovjek.“ Jevrejima 8:1-2

„A On, prinijevši jednu žrtvu za grijehe, zanavijek sjede s desne strane Boga, Čekajući dalje dok se ne polože neprijatelji njegovi za podnožje nogu njegovih.“ Jevrejima 10:12-13

„Gledajući na Isusa, Načelnika i Savršitelja vjere, koji umjesto predstojeće mu radosti pretrpi krst, ne mareći za sramotu, i sjede s desne strane Prijestola Božijega.“ Jevrejima 12:2

Isusovi sledbenici su dalje učili da je Hristovo carstvo večno i da je on suvereni Gospod i Sudija svih, koji će svakome uzvratiti prema onome što je učinio:

„Zaista vidim da Bog ne gleda ko je ko, Nego je u svakom narodu mio njemu onaj koji ga se boji i tvori pravdu. Riječ koju posla sinovima Izrailjevim, blagovjesteći mir kroz Isusa Hrista: On je Gospod sviju. Vi znate riječ koja se zbila po svoj Judeji, počevši od Galileje, poslije krštenja koje propovijedaše Jovan: Isusa iz Nazareta, kako ga pomaza Bog Duhom Svetim i silom, koji prolažaše čineći dobro i iscjeljujući sve mučene od đavola, jer Bog bijaše s njim. I mi smo svjedoci svega što učini u zemlji Judejskoj i u Jerusalimu. Njega i ubiše, objesivši na drvo. Ovoga Bog vaskrse treći dan, i učini da se On javi, Ne svemu narodu, nego nama, svjedocima unaprijed izabranim od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po njegovu vaskrsenju iz mrtvih. I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i svjedočimo da je on određeni od Boga Sudija živih i mrtvih. Za njega svjedoče svi proroci da će Imenom njegovim primiti oproštenje grijeha svako ko vjeruje u njega.“ Dela apostolska 10:34-43

„Ali ne gledajući Bog na vremena neznanja, sad zapovijeda svima ljudima svuda da se pokaju; Jer je ustanovio dan u koji će suditi vaseljeni po pravdi preko Čovjeka kojega odredi i dade svima vjeru vaskrsnuvši ga iz mrtvih.“ Dela apostolska 17:30-31

„Jer ako živimo, Gospodu živimo; ako li umiremo, Gospodu umiremo. Dakle, i kad živimo i kad umiremo, Gospodnji smo. Jer zato Hristos i umrije i vaskrse i oživi da ovlada i mrtvima i živima.“ Rimljanima 14:8-9

„Jer ne osjećam ništa na svojoj savjesti, ali zato nisam opravdan; a onaj koji me sudi jeste Gospod. Zato ne sudite ništa prije vremena, dokle ne dođe Gospod, koji će i osvijetliti što je sakriveno u tami i objaviti namjere srca; i tada će biti svakome pohvala od Boga.“ 1. Korinćanima 4:4-5

„Jer nam se svima valja javiti na sudu Hristovom, da primi svaki ono što u tijelu učini, bilo dobro ili zlo. Znajući, dakle, strah Gospodnji, uvjeravamo ljude, a Bogu smo poznati, a nadam se da smo poznati i vašim savjestima.“ 2. Korinćanima 5:10-11

„Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.“ Jevrejima 1:8-9

„Jer će vam se tako izobilno dati ulazak u vječno Carstvo Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista.“ 2. Petrova 1:11

„I sedmi anđeo zatrubi, i nastadoše gromki glasovi na nebu koji govorahu: Postade carstvo svijeta Carstvo Gospoda našega i Hrista njegovog, i carovaće u vijekove vijekova.“ Otkrivenje 11:15

Sam Isus je izjavio da će se vratiti kako bi lično svakome uzvratio prema njegovim delima:

„Tako govori Sin Božiji, čije su oči kao plamen ognjeni, a noge kao sjajni bakar: Znam djela tvoja, i ljubav, i vjeru, i služenje, i trpljenje tvoje, i sadašnja djela tvoja su brojnija od ranijih. Ali malo mi je krivo na tebe što dopuštaš ženi Jezavelji, koja veli za sebe da je proročica, da uči i zavodi sluge moje da bludniče i da jedu žrtve idolske. I dadoh joj vrijeme da se pokaje, ali ona neće da se pokaje od bluda svoga. Evo, bacam je u postelju bolesničku, a one koji čine preljubu s njom u nevolju veliku, ako se ne pokaju od djela njenih, I djecu njezinu pogubiću smrću; i poznaće sve Crkve da sam ja koji ispituje bubrege i srca, i daću svakome od vas po djelima vašim.“ Otkrivenje 2:18-19, 23b

„Evo, dolazim uskoro, i plata moja sa mnom, da svakome dam po djelima njegovim. Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak. Blaženi su koji tvore zapovijesti njegove, da imaju pravo na Drvo života, i da uđu na kapije u Grad. Napolju su psi i vračari i bludnici i krvnici i idolopoklonici i svaki koji voli i čini laž. Ja, Isus, poslah anđela svojega da vam posvjedoči ovo u Crkvama. Ja sam Izdanak i Rod Davidov, sjajna Zvijezda Danica. I Duh i Nevjesta govore: Dođi! I koji čuje neka kaže: Dođi! I ko je žedan neka dođe, i ko hoće neka uzme vodu života na dar. Ja svjedočim svakome koji sluša riječi proroštva knjige ove: Ako ko dometne ovome, Bog će na njega nametnuti muke napisane u knjizi ovoj; I ako ko oduzme od riječi knjige proroštva ovoga, Bog će oduzeti njegov dio od Drveta života, i od Grada svetoga, što je napisano u knjizi ovoj. Govori Onaj koji svjedoči ovo: Da, doći ću skoro. Amin, da dođi, Gospode Isuse!“ Otkrivenje 22:12, 20

Učenici vaskrslog Gospoda su čak verovali da Bog i Hrist dele isto večno carstvo i da obojica vladaju sa istog božanskog prestola:

„Jer znajte ovo, da nijedan bludnik, ili nečist, ili lakomac, koji je idolopoklonik, nema nasljeđa u Carstvu Hrista i Boga.“ Efescima 5:5

„I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao kristal, koja izvire od prijestola Božijeg i Jagnjetovog. Nasred trga njegova i sa obje strane rijeke Drvo života, koje rađa dvanaest rodova dajući svakoga mjeseca svoj rod, i lišće od Drveta bijaše za liječenje naroda. I više neće biti nikakvoga prokletstva; i prijesto Božiji i Jagnjetov biće u njemu, i sluge njegove služiće Mu.“ Otkrivenje 22:1-3

I opet, sam Hrist je lično učio i verovao isto:

„Onome koji pobijedi daću da sjedi sa mnom na prijestolu mome, kao i ja što pobijedih i sjedoh sa Ocem mojim na prijestolu njegovom.“ Otkrivenje 3:21

Kao da to nije dovoljno zapanjujuće, Hrist se čak naziva Carem nad carevima, upravo onom titulom koju Alah mrzi!

„Ovi će s Jagnjetom zaratiti i Jagnje će ih pobijediti, jer je Gospodar nad gospodarima i Car nad carevima; i oni koji su s Njim, pozvani i izabrani i vjerni.“ Otkrivenje 17:14

„I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijeli, i Onaj koji sjedi na njemu zove se Vjerni i Istiniti, i po pravdi sudi i ratuje; A oči su mu kao plamen ognjeni, i na glavi njegovoj krune mnoge, i ima Ime napisano, koje niko ne zna do On sam; I obučen je u haljinu crvenu od krvi, i Ime se njegovo zove: Logos (Riječ) Božiji. I vojske nebeske iđahu za Njim na konjima bijelim, obučene u svilu bijelu i čistu. I iz usta njegovih izlazi mač oštar s obje strane, da njime porazi neznabošce; i On će ih napasati palicom gvozdenom, i On gazi kacu vina ljutoga gnjeva Boga Svedržitelja. I ima na haljini i na bedru svome Ime napisano: Car careva i Gospodar gospodara.“ Otkrivenje 19:11-16

Muslimani mogu tvrditi da neki od ovih tekstova izričito kažu da je Isus primio vlast da vlada kao vaskrsli Gospod celog stvorenja i da mu je Bog (Otac) dao carstvo, što onda pobija tvrdnju da je on Bog. To je jednostavno non sequitur i nebitno, jer ostaje činjenica da Isus ipak ima udela u Božjoj jedinstvenoj suverenoj vlasti nad svim stvarima — u nečemu što, kako islam kaže, Alah nikada nikome neće dati. Dakle, da Isus nije bio ništa više od muslimanskog proroka i poslanika, on tako zapanjujuću tvrdnju uopšte ne bi ni izneo.

**
Tauhid al-'Ibaadah/Uluhiyyah**

Što se obožavanja tiče, Gospod Isus je od svojih sledbenika očekivao da ga poštuju baš kao što poštuju Oca:

„Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao. Zaista, zaista vam kažem: Ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji.“ Jovan 5:22-23, 27

Ovde Isus objašnjava da mu je dat sav sud kako bi mu svi ukazivali potpuno isto poštovanje koje ukazuju Ocu, i to zato što je on Sin Čovečji. Hrist ponovo aludira na božanskog Sina Čovečjeg iz Danila 7:13-14, budući da je, kao što smo ranije videli, nadahnuti prorok spomenuo da će tu božansku ličnost koja jaše na oblacima obožavati svi narodi i da će ona vladati zauvek. Na drevnom Bliskom istoku, kao i u izrailjskoj kulturi, jedna od dužnosti vladara bila je da izriče presude i da predsedava pravnim pitanjima:

„Potom zida Solomon sebi dom trinaest godina, i svrši ga. Sazida i dom iz šume Livanske, sto lakata dug i pedeset lakata širok i trideset lakata visok, na četiri reda stupova kedrovijeh, s gredama kedrovijem svrh stupova. I bješe pokriven drvetom kedrovijem gore na gredama, koje bijahu na četrdeset i pet stupova, po petnaest u jednom redu. I prozora bijahu tri reda, prozor nad prozorom u tri reda. I sva vrata i pragovi bjehu na četiri ugla, i prozori, i jedan prozor bješe prema drugom u tri reda. I načini trijem od stupova, pedeset lakata dug i trideset lakata širok; i taj trijem bješe sprijed, i stupovi i grede bijahu sprijed. I načini trijem u kojem bješe prijesto gdje suđaše, trijem sudski, koji bijaše obložen kedrom od poda do vrha.“ 1. Carevima 7:1-7

Tvrdeći da je Sin Čovečji koji sudi, Isus je na sebe ukazivao kao na božanskog Cara iz Danilovog viđenja koga svi narodi moraju obožavati i kome moraju služiti na isti način na koji se obožava i služi Bogu Svevišnjem:

„Carstvo, pak, i vlast i veličanstvo careva koji su pod cijelim nebom dade se Svetima Višnjega, a Carstvo Njegovo je Carstvo vječno, i sve vlasti Njemu će služiti i slušati Ga.“ Danilo 7:27

Zapravo, u tom istom jevanđelju Hrist je Pilatu izjavio da je on Car čije carstvo nije od ovoga sveta, to jest, nebesko je:

„Isus odgovori: Carstvo moje nije od ovoga svijeta; kad bi bilo od ovoga svijeta carstvo moje, sluge moje bi se borile da ne budem predan Judejcima; ali carstvo moje nije odavde. Tada mu reče Pilat: Dakle, ti si car? Isus odgovori: Ti kažeš da sam ja car. Ja sam za to rođen i za to sam došao na svijet da svjedočim istinu. I svaki koji je od istine sluša glas moj.“ Jovan 18:36-37

„Odgovoriše mu Judejci: Mi imamo zakon i po zakonu našemu mora da umre, jer načini sebe Sinom Božijim. Kada, dakle, Pilat ču ovu riječ, poboja se većma. I opet uđe u sudnicu, i reče Isusu: Odakle si ti? A Isus mu ne dade odgovora. Pilat mu tad reče: Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te raspnem i vlast imam da te pustim? Isus odgovori: Ne bi imao vlasti nikakve nada mnom kada ti ne bi bilo dano odozgo; zato onaj koji me predade tebi ima veći grijeh. Od tada gledaše Pilat da ga pusti. Ali Judejci vikahu govoreći: Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj ćesaru. Svaki koji sebe carem gradi protivi se ćesaru.“ Jovan 19:7, 12

Isus je dalje podsticao svoje učenike da svoje molitve upućuju njemu na nebu i obećao je da će im odgovoriti:

„Zaista, zaista vam kažem: Ko vjeruje u mene, djela koja ja tvorim i on će tvoriti, i veća od ovih će tvoriti; jer ja idem Ocu svome. I što god zaištete (od Oca) u ime moje, to ću učiniti, da se proslavi Otac u Sinu. I ako šta zaištete u ime moje, ja ću učiniti.“ Jovan 14:12-14

Prva generacija hrišćana, od kojih su većina bili Jevreji, bila je poznata po tome što je obožavala Isusa moleći mu se i prizivajući njegovo ime:

„I kamenovahu Stefana koji se moljaše Bogu i govoraše: Gospode Isuse, primi duh moj! Onda kleče na koljena i povika iza glasa: Gospode, ne uračunaj im grijeh ovaj! I ovo rekavši, usnu.“ Dela apostolska 7:59-60

„I padnuvši na zemlju ču glas gdje mu govori: Savle, Savle, zašto me goniš? A on reče: Ko si ti, Gospode? A Gospod reče: Ja sam Isus kojega ti goniš, (teško ti je protiv bodila praćati se. A on drhteći od straha reče: Gospode, šta ću da činim? A Gospod mu reče) nego ustani i uđi u grad, pa će ti se kazati šta treba da činiš. A ljudi koji putovahu s njim stajahu nijemi, čujući glas, a nikoga ne videći. A Savle ustade sa zemlje i otvorenim očima svojim nikoga ne viđaše. Oni ga uzeše za ruku i uvedoše u Damask. I bješe tri dana slijep, i ne jede, niti pi. A u Damasku bješe jedan učenik, po imenu Ananija, i reče mu Gospod u viđenju: Ananija! A on reče: Evo me, Gospode! A Gospod njemu: Ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, i traži u domu Judinom po imenu Savla Taršanina; jer gle, on se moli Bogu, I vidje u viđenju čovjeka, po imenu Ananiju, gdje uđe i metnu ruku na njega da progleda. A Ananija odgovori: Gospode, čuo sam od mnogih za toga čovjeka koliko zla počini svetima tvojima u Jerusalimu. I ovdje ima vlast od prvosveštenika da veže sve koji prizivaju Ime tvoje. A Gospod mu reče: Idi, jer mi je on sasud izbrani, da iznese Ime moje pred neznabošce i careve i sinove Izrailjeve; A ja ću mu pokazati koliko mu valja postradati za Ime moje. I otide Ananija, i uđe u kuću, i metnuvši ruke na njega reče: Savle brate, Gospod Isus, koji ti se javi na putu kojim si išao, poslao me je da progledaš i da se ispuniš Duha Svetoga. I odmah otpade od očiju njegovih kao krljušt, i progleda, i ustavši krsti se; I uzevši hranu, okrijepi se. I bi Savle nekoliko dana sa učenicima koji bijahu u Damasku. I odmah po sinagogama propovijedaše Isusa da je on Sin Božiji. A svi koji slušahu čuđahu se i govorahu: Nije li ovo onaj što u Jerusalimu satiraše one koji prizivaju Ime ovo, i ne dođe li ovdje zato da ih vezane vodi prvosveštenicima?“ Dela apostolska 9:4-5, 10-21

„Crkvi Božijoj koja je u Korintu, osvećenima u Hristu Isusu, pozvanima svetima, sa svima koji na svakom mjestu prizivaju ime Gospoda našega Isusa Hrista, njihovoga i našega:“ 1. Korinćanima 1:2

Sam Otac zapoveda svojim anđelima da obožavaju njegovog Sina:

„I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji.“ Jevrejima 1:6

Hristos čak ima sveštenike koji služe njemu i Bogu!

„I vidjeh prijestole, i sjedoše na njih, i dade im se sud; i duše posječenih za svjedočanstvo Isusovo i za riječ Božiju, koji se ne pokloniše zvijeri i liku njezinom, i ne primiše žiga na čelima svojim i na ruci svojoj; i oživješe i carovaše sa Hristom hiljadu godina. A ostali mrtvaci ne oživješe dok se ne svrši hiljada godina. Ovo je prvo vaskrsenje. Blažen je i sveti onaj koji ima udjela u prvom vaskrsenju; nad njima druga smrt nema vlasti, nego će biti sveštenici Bogu i Hristu, i carovaće s Njim hiljadu godina.“ Otkrivenje 20:4-6

Konačno, i apostoli i proroci vaskrslog Gospoda Isusa predvideli su i objavili da će doći vreme kada će svako stvorenje u celokupnom stvorenju obožavati i Oca i Sina:

„Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:9-11

„I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji. I vidjeh i čuh glas mnogih anđela oko prijestola i živih bića i starješina, i bješe broj njihov mirijade mirijada i hiljade hiljada. Govoreći glasom gromkim: Dostojno je Jagnje koje je zaklano, da primi silu i bogatstvo i premudrost i čast i slavu i blagoslov. I čuh gdje svako stvorenje što je na nebu i na zemlji i pod zemljom i što je na moru, i sve što je u njima, govori: Onome što sjedi na prijestolu, i Jagnjetu, blagoslov i čast i slava i moć u vijekove vijekova! I četiri živa bića rekoše: Amin. I starješine padoše i pokloniše se.“ Otkrivenje 5:8-14

**
Zaključne napomene**

Naša analiza, kako ovde tako i u člancima koje smo ranije pomenuli, pokazala je da su Hristos i njegovi sledbenici učili da Isus deli Božju jedinstvenu suverenu vladavinu, budući da je vaskrsli i uzvišeni Gospod svega stvorenja koji će doći da sudi i nagradi svakoga prema onome što je učinio. Takođe su verovali da Hristos prima upravo ono obožavanje koje prima Bog, budući da je Isus očekivao da će ga istinski vernici poštovati na potpuno isti način na koji poštuju Oca. To objašnjava zašto se prva generacija hrišćana molila Hristu, pevala mu u obožavanju i prizivala njegovo ime. I Isus i njegovi učenici dalje su objavljivali da Hristos deli sve isključivo Božje božanske atribute i titule.

Sve ovo pokazuje da ni Isus ni njegovi učenici nisu bili muslimani; niti su zastupali isto shvatanje Boga ili monoteizma koje su prihvatile potonje generacije Muhamedovih sledbenika. Najraniji podaci kojima raspolažemo nedvosmisleno pokazuju da Hristos i njegovi istinski učenici nisu bili unitarijanci, budući da su zastupali složenije shvatanje Božje prirode i večnog Bića.

Na primer, budući da su Hristos i apostoli izričito učili i objavljivali da Isus deli jedinstveni božanski identitet jednog istinitog Boga Izrailja, to znači da nisu smatrali da Božje jedinstvo isključuje postojanje mnoštva božanskih Ličnosti. Očigledno su verovali da je Božje večno Biće toliko složeno da može da obuhvati — i zaista obuhvata — više od jedne božanske Ličnosti.

Naše ispitivanje dalje dokazuje da je istorijski Isus verovao i učio da je više od ljudskog glasnika ili smrtnog Božjeg izaslanika. Hristove tvrdnje pokazuju da je bio potpuno svestan svog božanstva, budući da je govorio i delao kao Onaj koji je bio uveren da je po prirodi u potpunosti Bog (a ipak ne i Otac niti Sveti Duh).

Jedini način da muslimani odbace ovo rano i raznovrsno svedočanstvo jeste da ga jednostavno otpišu. Mogu tvrditi, kao što obično i čine, da su novozavetni spisi iskvareni ili da su izjave istoričara tog perioda sumnjive i stoga nepouzdane. To mogu učiniti jedino zanemarujući ogromnu količinu tekstualnih podataka koji pokazuju da su novozavetni dokumenti najbolje posvedočeni i najbolje sačuvani spisi antike, sa brojnijom i ranijom rukopisnom potvrdom nego bilo koji drugi spis iz tog perioda. Zapravo, Novi zavet je daleko superiorniji u odnosu na Kuran po pitanju rukopisne potvrde i očuvanosti, budući da je muslimansko sveto pismo pretrpelo ozbiljnu tekstualnu iskvarenost, pa je čak prošlo i kroz temeljno čišćenje koje je sproveo treći halifa Osman, koji je odlučio da uništi sve međusobno protivrečne kodekse koje su napisali Muhamedovi drugovi.

Da stvar bude gora, do dana današnjeg su u opticaju različite i međusobno protivrečne arapske verzije Kurana, pri čemu muslimanski apologeti tvrde da su sve te tekstualne razlike valjane i podjednako autoritativne verzije Kurana koji je poslat s neba!

Dakle, ako je Novi zavet nepouzdan zbog svojih varijantnih čitanja, to znači da su praktično svi drevni dokumenti, a naročito Kuran, još manje pouzdani, budući da imaju manje rukopisa i nemaju ni približno toliko ranih prepisa koji potvrđuju njihovu verodostojnost koliko ih ima Novi zavet.

Za više o tekstualnoj iskvarenosti i haotičnoj prirodi muslimanskog svetog pisma preporučujemo sledeće članke i odgovore:

Stoga, ako muslimani žele da budu pošteni i dosledni, moraće ili da odbace Kuran, sa njegovim ogromnim iskvarenostima, izostavljanjima i brisanjima, ili da prihvate činjenicu da novozavetni spisi koje danas posedujemo verno odražavaju i čuvaju ono što su autori ovih knjiga prvobitno zapisali. Ali opredeljivanje za ovo drugo gledište povlači za sobom prihvatanje činjenice da Hristos i prva generacija njegovih istinskih sledbenika nisu bili muslimani i da svakako nisu prihvatali monoteizam koji su zastupali i razvijali potonji muslimanski učenjaci nakon Muhamedove smrti. Naprotiv, i Isus i njegovi blaženi i sveti apostoli verovali su da je Bog beskrajno složeno Biće i da je Hristos uključen u to jedno večno Biće Boga.

Naša molitva je da vaskrsli Gospod Isus upotrebi ove članke kako bi muslimanima podario oči da vide i uši da čuju, da bi prihvatili njegovu istinu napuštajući islam i prigrlivši ga kao svog vaskrslog Gospoda i besmrtnog Spasitelja, budući da je to jedina nada spasenja koju iko ima.

„Isus joj reče: Ja sam vaskrsenje i život; koji vjeruje u mene ako i umre, živjeće. I svaki koji živi i vjeruje u mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? Reče mu: Da, Gospode! Ja vjerujem da si ti Hristos Sin Božiji koji dolazi u svijet.“ Jovan 11:25-27

„Neka se ne zbunjuje srce vaše, vjerujte u Boga, i u mene vjerujte. U kući Oca mojega stanovi su mnogi. A da nije tako, zar bih vam rekao: Idem da vam pripremim mjesto. I ako otidem i pripremim vam mjesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da gdje sam ja, budete i vi. I kuda ja idem znate, i put znate. Reče mu Toma: Gospode, ne znamo kuda ideš; i kako možemo znati put? Isus mu reče: Ja sam Put i Istina i Život; niko ne dolazi Ocu osim kroz mene.“ Jovan 14:1-6

„Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti.“ Dela apostolska 4:12

„Jer ako ispovijedaš ustima svojim da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen. Jer se srcem vjeruje za pravednost, a ustima se ispovijeda za spasenje.“ Rimljanima 10:9-10

„Ako primamo svjedočanstvo čovječije, svjedočanstvo je Božije veće; jer ovo je svjedočanstvo Božije koje je posvjedočio o Sinu svojemu. Koji vjeruje u Sina Božijega ima svjedočanstvo u sebi; koji ne vjeruje Bogu načinio ga je lažom, jer nije vjerovao svjedočanstvu kojim je Bog posvjedočio o Sinu svojemu. I ovo je svjedočanstvo da nam je Bog dao život vječni; i ovaj život je u Sinu njegovom. Onaj koji ima Sina ima život; ko nema Sina Božijega nema života. Ovo napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božijega, da znate da imate život vječni i da vjerujete u ime Sina Božijega.“ 1. Jovanova 5:9-13

Amin, dođi Gospode Isuse, dođi! Obožavamo te i klanjamo ti se, o večni Care slave! Amin.

**
Srodni članci**