Da li je Isusova žrtvena smrt bila neophodna za oproštenje greha? 1. deo

Neophodna za oproštenje greha? 1. deo

Ovo je odgovor muslimanskom dawa-propagandisti po imenu Pol Bilal Vilijams, još jednom takijisti koji selektivno citira naučnike i izvrće Sveto pismo u svom pohodu protiv biblijskog hrišćanstva. U svom džihadu protiv istine hrišćanskog otkrivenja, Vilijams ide čak dotle da koristi Sveto pismo kako bi dokazao da Isusova smrt nije bila neophodna za oproštenje greha! Evo šta je napisao u jednom od svojih blog članaka:

‘Isus je čoveku oprostio grehe koji su se sastojali u njegovom dugu prema Bogu. To je božanski prerogativ.’

Kao što je Sami jednom napisao: ‘Hrišćani često koriste takve stihove kako bi pokušali da dokažu da je Isus Bog, a najveća ironija u svemu tome jeste to što takvi stihovi ruše samu srž hrišćanstva! Razmislite o tome, Isus oprašta greh PRE nego što je sebe žrtvovao za grehe sveta! To znači da su ljudi mogli da dobiju oproštenje svojih greha bez ikakve žrtve na krstu! Hrišćani kažu da mora biti krvi za oproštenje greha, da je Isus morao da umre za nas, da je to bio jedini način da se čovek spase i oslobodi greha itd. itd., pa očigledno ipak nije tako, zar ne, jer vidimo kako Isus s lakoćom oprašta ljudima njihove grehe a da niko ne mora da umre niti da se ikakva krv prolije!’

Dakle, ovo dokazuje da žrtva krsta nije bila potrebna, da krv nije potrebna i da niko ne mora da umre.

Takođe obavezno posetite sledeći članak koji se bavi argumentom o tome kako je Isus navodno Bog zato što je opraštao grehe: http://muslim-responses.com/Forgiving_sins/Forgiving_sins_ (Vilijams, Isus je Bog jer je opraštao grehe, 26. novembra 2011. u 12:30)

Videvši koliko je Vilijams bio ushićen Zaatarijevim prigovorom, odlučili smo da ovde odgovorimo na njega.

Hristova smrt je osnov za oproštenje greha

Na prvom mestu, upravo ona ista jevanđelja koja ovi dawa-propagandisti izvrću kako bi ih naterali da kažu nešto suprotno nameravanom značenju nadahnutih pisaca jesu isti oni spisi koji se svojski trude da potvrde da je Isusova zamenička smrt i neophodna i temeljna za spasenje.

Na primer, jevanđelja beleže kako Gospod Isus ukazuje na pomirujuću prirodu svoje smrti. Gospod je govorio o polaganju svog života kao otkupnine da bi drugi mogli da žive:

„Kao što ni Sin Čovječiji nije došao da mu služe, nego da služi i dade život svoj u otkup za mnoge.“ Matej 20:28 – up. Marko 10:45

„Ja dođoh da život imaju i da ga imaju u izobilju. Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce.“ Jovan 10:10b-11

Hristos je takođe govorio o svojoj krvi koja će biti prolivena za oproštenje greha:

„I kad jeđahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. I uze čašu i zablagodarivši dade im govoreći: Pijte iz nje svi; Jer ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge radi otpuštenja grijehova.“ Matej 26:26-28 – up. Marko 14:22-24

Hristos je čak otišao dotle da je govorio o prinošenju sopstvenog tela i krvi za život sveta:

„Zaista, zaista vam kažem: Koji vjeruje u mene ima život vječni. Ja sam hljeb života. Oci vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe. Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hljeba živjeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta. Judejci se pak prepirahu među sobom govoreći: Kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo? A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijelo Sina Čovječijega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Jer tijelo moje istinsko je jelo, a krv je moja istinsko piće. Koji jede moje tijelo i pije moju krv u meni prebiva i ja u njemu. Kao što mene posla živi Otac, i kao što ja živim zbog Oca, i onaj koji jede mene i on će živjeti zbog mene. Ovo je hljeb koji siđe s neba: ne kao što oci vaši jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj živjeće vavijek.“ Jovan 6:47-58

Najraniji hrišćani objavljivali su upravo istu tu poruku:

„Pazite, dakle, na sebe i na sve stado u kome vas Duh Sveti postavi za episkope da napasate Crkvu Gospoda i Boga koju steče krvlju svojom.“ Dela apostolska 20:28

„Blagodat vam i mir od Boga Oca i Gospoda našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za grijehe naše da izbavi nas od sadašnjega vijeka zloga, po volji Boga i Oca našega,“ Galatima 1:3-4

„A živim – ne više ja, nego živi u meni Hristos; a što sad živim u tijelu, živim vjerom Sina Božijega, koji me zavoli i predade sebe za mene.“ Galatima 2:20

„A kad dođe punoća vremena, posla Bog Sina svojega, koji se rodi od žene, koji bi pod zakonom, Da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo usinovljenje.“ Galatima 4:4-5

„Na pohvalu slave blagodati svoje, kojom nas oblagodati u Ljubljenome, U kome imamo izbavljenje krvlju njegovom, oproštenje grijehova po bogatstvu blagodati njegove,“ Efescima 1:6-7

„Ugledajte se, dakle, na Boga kao djeca voljena. I živite u ljubavi kao što je i Hristos nas ljubio i predao sebe za nas kao prinos i žrtvu Bogu na prijatni miris.“ Efescima 5:1-2

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova;“… „Jer (Otac) blagoizvoli da se u Njemu nastani sva punoća. I da kroz Njega izmiri sve sa sobom, učinivši mir njegovom krvlju na krstu, (pomirivši) kroz Njega i ono što je na zemlji i ono što je na nebesima. I vas koji ste nekada bili otuđeni i svjesno neprijatelji u zlim djelima, Sada vas izmiri smrću njegovog ljudskog tijela da vas izvede preda se svete, neporočne i nevine,“ Kološanima 1:13-14, 19-22

„Istinita je riječ i svakoga primanja dostojna da Hristos Isus dođe u svijet da spase grješnike od kojih sam prvi ja.“ 1. Timoteju 1:15

„Jer jedan je Bog, jedan i posrednik između Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus, Koji sebe dade u otkup za sve, svjedočanstvo u naznačena vremena,“ 1. Timoteju 2:5-6

„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim djelima.“ Titu 2:13-14

„Tako i Hristos jedanput prinese sebe na žrtvu da ponese grijehe mnogih. A drugi put će se pojaviti ne zbog grijeha, nego za spasenje onih koji ga čekaju.“ Jevrejima 9:28

„Ako li u svjetlosti hodimo, kao što je On sam u svjetlosti, imamo zajednicu jedni sa drugima, i krv Isusa Hrista, Sina njegova, očišćava nas od svakoga grijeha.“… „Dječice moja, ovo vam pišem da ne sagriješite; i ako neko sagriješi, imamo Zastupnika kod Oca, Isusa Hrista Pravednika. A on je žrtva pomirenja za grijehe naše, i ne samo za naše nego i svega svijeta.“ 1. Jovanova 1:7, 2:1-2

„U tome se pokaza ljubav Božija prema nama što je Bog Sina svojega Jedinorodnoga poslao u svijet da živimo Njime. U tome je ljubav, ne što mi zavoljesmo Boga, nego što On zavolje nas, i posla Sina svojega, kao žrtvu pomirenja za grijehe naše.“… „I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina – Spasitelja svijeta.“ 1. Jovanova 4:9-10, 14

„Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin.“ Otkrivenje 1:5-6

„I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji.“ Otkrivenje 5:8-10

„Potom vidjeh, i gle, mnoštvo naroda kojeg ne može niko izbrojati, od svakoga plemena i roda i naroda i jezika, stajaše pred prijestolom i pred Jagnjetom, obučeno u haljine bijele, i palme u rukama njihovim; I klicahu snažnim glasom, govoreći: Spasenje je u Bogu našemu koji sjedi na prijestolu, i u Jagnjetu. I svi anđeli stajahu oko prijestola i starješina i četiri živa bića, i padoše ničice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu, Govoreći: Amin! Blagoslov i slava i premudrost i blagodarnost i čast i sila i moć Bogu našemu u vijekove vijekova. Amin! I odgovori jedan od starješina, govoreći mi: Ovi obučeni u bijele haljine, ko su, i od kuda dođoše? I rekoh mu: Gospodaru moj, ti znaš. I reče mi: Ovo su oni koji dođoše iz nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jagnjetovoj.“ Otkrivenje 7:9-14

Budući da je Vilijams prilično fasciniran spisima istaknutog novozavetnog naučnika Džejmsa D. G. Dana, evo nekoliko citata iz jednog njegovog dela, o tome u šta su Hristovi najraniji sledbenici zaista verovali i šta su objavljivali:

„Šta god da možemo ili treba da kažemo o Isusu i njegovoj misiji, jedva da može biti ikakve sumnje u to da je ono što su PRVI HRIŠĆANI verovali da se dogodilo Isusu nakon njegove smrti potpuno preobrazilo njihovo poimanje njega. JER SU BILI UBEĐENI DA GA JE BOG VASKRSAO IZ MRTVIH. To je središnja tvrdnja hrišćanske vere, i može se pratiti unazad ČVRSTO DO NAJRANIJIH DANA POKRETA KOJI JE POTEKAO OD ISUSA, a posebno do vizionarskih iskustava koja su PRVI HRIŠĆANI imali o Isusu kao vaskrslom iz mrtvih i uzvišenom na nebo. Takvo verovanje već je bilo ispovedanje u vreme kada se sam Pavle obratio, ŠTO JE VEROVATNO BILO MANJE OD DVE GODINE POSLE ISUSOVOG RASPEĆA (1. Korinćanima 15:3-7). A Pavle se verovatno obratio na verovanja koja je progonio, VEROVANJA VEĆ DOBRO USTANOVLJENA MEĐU PRVIM PRIPADNICIMA SEKTE NAZAREĆANA. NJIHOVO VEROVANJE BILO JE SAMO PO SEBI ZAPANJUJUĆE. Mnogi Jevreji verovali su da će biti vaskrsenja na kraju vremena i pre dana poslednjeg suda; to jest, opšteg vaskrsenja mrtvih. Ali pomisao da je jedna osoba vaskrsnuta (a ne prosto oživljena za svoj pređašnji život) BILA JE NEČUVENA. NEŠTO ZAPANJUJUĆEG ZNAČAJA SE DOGODILO, A ISUS JE BIO U SREDIŠTU TOGA.

„Što je još neposrednije važno, ovi NAJRANIJI VERNICI bili su takođe ubeđeni da je Isus uzet ili uzvišen na nebo. Ono što se dogodilo Isusu nije bilo prosto premeštanje poput Enohovog ili Ilijinog, niti prosto opravdanje kakvo Premudrosti Solomonove 5 obećavaju pravednima da mogu očekivati. Šta onda? Možemo bezbedno pretpostaviti da bi prvi učenici pretraživali Sveto pismo kako bi pomogli da se objasni i osmisli ono što se dogodilo Isusu. Ključni stih koji im je bacio mnogo svetla i koji je očigledno prožeo i oblikovao NAJRANIJE HRIŠĆANSKO promišljanje o toj temi bio je Psalam 110:1…

„Taj stih se provlači kao zlatna nit kroz veliki deo Novog zaveta i toliko je utkan u jezik novozavetnih pisaca da je očigledno bio prvobitno polazište ili podsticaj za snažnu struju novozavetne hristologije sažetu u ispovedanju: ‚Isus je Gospod‘. Sama titula (‚gospod‘) nije nužno označavala ništa više od statusa (ljudskog) gospodara u odnosu na njegovog slugu ili roba; ali u kontekstu tog vremena, upotreba te titule za Isusa u kultnom okviru potvrđivala je da je on svrstavan uz bogove drugih kultova (Asklepije, Izida itd.), ili uz cara, u izvesnom nadmetanju sa božanskim tvrdnjama iznetim za Cezara. A u kontekstu koji je titula ‚Gospod‘ (kyrios) dobila iz Psalma 110:1, njeno odnošenje na Hrista odmah pokazuje da je u NAJRANIJOJ HRIŠĆANSKOJ VERI Isus sada trebalo da bude sagledavan izrazima sličnim onima koji su korišćeni za nebeska bića ranijeg jevrejskog promišljanja, ili, tačnije, da bude sagledavan KAO ONAJ KOJI DELI VLADAVINU JEDNOGA BOGA. Sa ovom titulom Isus se vidi više na strani Boga koji poseže ka čovečanstvu, nego na strani čovečanstva koje dolazi Bogu.“ (Dan, Da li su prvi hrišćani obožavali Isusa?, 4. Gospod Isus Hristos, str. 101-103; podebljanje i velika slova naši)

I:

„U odlomku od velike važnosti, Pavle podseća da je jevanđeoska vera koju je nasledio potvrđivala „da Hristos umrije za grijehe naše po Pismu“ (1. Korinćanima 15:3). To ispovedanje je primio verovatno neposredno nakon svog obraćenja, ŠTO JE VEROVATNO BILO U ROKU OD DVE GODINE OD ISUSOVOG RASPEĆA. DAKLE, TO JE BILA JEDNA OD NAJRANIJIH HRIŠĆANSKIH IZJAVA VERE. To da se na Isusovu smrt tako gledalo, u smislu žrtve za greh, ili kao na ekvivalent jarca na Dan pomirenja, potvrđuju i drugi Pavlovi odlomci. Iz ovoga se može zaključiti da su (mnogi ili većina) PRVI HRIŠĆANI SMATRALI ISUSOVU SMRT ŽRTVENOM, ŽRTVOM KOJA JE UKLONILA, ISKUPILA, OČISTILA OD GREHA. Taj se zaključak može proširiti: nazvati Isusovu smrt žrtvom za greh značilo je podrazumevati da nikakve druge žrtve za greh nakon toga nisu bile neophodne za one koji veruju u Isusa…“ (Isto, 2. Praksa obožavanja, str. 55; podebljanje i velika slova naši)

Konačno:

„Tvrdnja o Isusovom gospodstvu jeste ona koju pratimo unazad barem do NAJRANIJIH DANA hrišćanskog promišljanja o Hristovom vaskrsenju. Jedno od mesta iz Svetog pisma koje je brzo postalo blistavo ZA PRVE VERNIKE očigledno je bio Psalam 110:1: „Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima.“ PRVI HRIŠĆANI su sada znali ko je taj ‚moj Gospod‘ kome se obraća Gospod Bog. To je mogao biti jedino Mesija Isus. On je sada bio ‚Božji namesnik‘. Taj tekst je očigledno bio na umu u nekoliko Pavlovih odlomaka…“ (Dan, Teologija apostola Pavla [William B. Eerdmans Publishing Company, Grand Rapids MI/Cambridge U.K., meko izdanje 2006], Poglavlje 4. Jevanđelje Isusa Hrista, 10 Vaskrsli Gospod, str. 246; podebljanje i velika slova naši)

Primetite Danovu tvrdnju da dokazi nedvosmisleno pokazuju da su sami prvi Isusovi učenici verovali da je Hristos žrtveno umro na krstu kako bi iskupio greh i da ga je Bog vratio u život. Dan dalje tvrdi da su Isusovi najraniji sledbenici bili ubeđeni da se Hristos nakon svog vaskrsenja uzneo Bogu kako bi učestvovao u Božjoj jedinstvenoj suverenoj vladavini nad celim stvorenjem, kao Gospod svega!

Ovo sada i Vilijamsa i Zaatarija stavlja u nezgodan položaj. Kuran poriče Isusovu zameničku smrt i takođe tvrdi da su Isusovi sledbenici svi bili muslimani (up. Kuran 3:52; 4:157-158; 5:111). Ako bi to bilo istina, onda ne bi trebalo da postoji nikakav dokaz da su Hristovi učenici išli unaokolo objavljujući da je Isus umro zameničkom smrću i da je potom vaskrsnut u besmrtni život kako bi učestvovao u Božjoj suverenosti nad celim stvorenjem. Ipak, prema naučnicima poput Dana, upravo je to ono što su učili i potvrđivali!

Stoga izjave jednog od Vilijamsovih omiljenih naučnika dokazuju da Kuran greši u pogledu verovanja samih prvih Isusovih sledbenika. Prema tome, budući da Kuran greši, to znači da je Muhamed osuđen kao lažni prorok koji je nastojao da izvrne poruku koju su objavljivali istorijski Isus i njegovi najraniji sledbenici.

Ono što ove citate iz Dana čini još fascinantnijim jeste to što svi potiču iz knjige koju Vilijams i sam hvali i podstiče muslimane da je čitaju, budući da zapravo misli da ona nekako podupire islamsku dawu (propagiranje)!

A sada gledajte kako Vilijams baca ovog naučnika pod autobus citirajući druge liberalne izvore da bi potkopao Danove tvrdnje, uprkos činjenici da je upravo Vilijams taj koji uzdiže Dana i njegovu knjigu!

Međutim, Vilijams će se suočiti sa problemom ako pokuša da krene tim putem, budući da je na drugom mestu tvrdio da je iskren tragalac za istinom:

15. novembra 2011. u 18:42

Ja sam iskren tragalac za istinom, a Majkl je zakinuo publiku. Pristao je da učestvuje u pitanjima i odgovorima, ali tog dana nije ispunio ono na šta se obavezao. Trebalo bi da poštuje svoja obećanja, zar ne mislite tako? (Osvrt na debatu: lični pogled)

U svetlu ove tvrdnje, on nema drugog izbora nego da prihvati Danov stav i dođe do zaključka da je Muhamed bio obmanjivač zato što je tvrdio da su Isusovi sledbenici bili muslimani.

Problemi za Vilijamsa daleko su od kraja, kao što ćemo videti u sledećem odeljku.