Da li je Isusova žrtvena smrt bila neophodna za oproštenje greha? 2. deo

Neophodna za oproštenje greha? 2. deo

Nastavljamo naš odgovor Zaatariju preko Williamsa.

Bog je predodredio i unapred objavio
zamensku smrt Hrista u proročkim spisima

Dolazimo sada do drugog problema sa Zaatarijevom tvrdnjom.

Gospod je u više navrata obavestio svoje učenike da je njegova smrt nešto što je nužno moralo da se dogodi zato što ju je Bog unapred odredio. Hristos je otišao toliko daleko da je tvrdio da su starozavetni sveti ljudi žarko želeli da ga vide i čuju, i da su proroci poput Mojsija pisali o njemu, pa čak i prorokovali o njegovoj zamenskoj smrti:

„I gle, jedan od onih što bijahu sa Isusom, mašivši se rukom, izvadi nož svoj te udari slugu prvosveštenikova, i odreza mu uho. Tada mu reče Isus: Vrati nož svoj na mjesto njegovo; jer svi koji se maše za nož, od noža će poginuti. Ili misliš da ne mogu umoliti sad Oca svoga da mi pošalje više od dvanaest legiona anđela? Kako bi se, dakle, ispunila Pisma da ovako treba da bude?“ Matej 26:51-54

„I okrenuvši se učenicima nasamo reče: Blago očima koje vide što vi vidite. Jer vam kažem da su mnogi proroci i carevi željeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; i čuti što vi čujete, i ne čuše.“ Luka 10:23-24 – upor. Matej 13:16-17

„Uze pak Dvanaestoricu i reče im: Evo idemo gore u Jerusalim, i sve će se svršiti što su proroci pisali za Sina Čovječijega. Jer će biti predan neznabošcima i rugaće mu se, i mučiće ga i popljuvaće ga. I pošto ga išibaju, ubiće ga, i trećeg dana vaskrsnuće. A oni ništa od toga ne shvatiše i ova riječ bješe sakrivena od njih, i ne razumješe šta im se govori.“ Luka 18:31-34

„Ali evo ruke izdajnika mojega sa mnom na trpezi. I Sin Čovječiji, dakle, ide kako je određeno; ali teško čovjeku onome koji ga izdaje!“ Luka 22:21-22

„A on im reče: O bezumni i sporoga srca za vjerovanje u sve što govoriše proroci! Nije li trebalo da Hristos to pretrpi i da uđe u slavu svoju? I počevši od Mojseja i od sviju Proroka, razjasni im što je u svim Pismima o njemu pisano.“ Luka 24:25-27

„A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima. Tada im otvori um da razumiju Pisma. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih trećega dana, I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima.“ Luka 24:44-47

„Istražujete Pisma, jer vi mislite da u njima imate život vječni; a upravo ona svjedoče o meni; I nećete da dođete k meni da imate život. Slavu od ljudi ne primam, Nego vas poznajem da ljubavi Božije nemate u sebi. Ja sam došao u ime Oca svojega i ne primate me; ako drugi dođe u ime svoje, njega ćete primiti. Kako vi možete vjerovati kada primate slavu jedan od drugoga, a slavu koja je od jedinoga Boga ne tražite? Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu; ima koji vas optužuje, Mojsej, u koga se vi uzdate. Jer da vjerovaste Mojseju, vjerovali biste i meni; jer on pisa o meni. A kad njegovim Pismima ne vjerujete, kako ćete vjerovati mojim riječima?“ Jovan 5:39-40, 45-47

„Zaista, zaista vam kažem: Ko održi riječ moju neće vidjeti smrti vavijek. Tada mu rekoše Judejci: Sada znamo da je demon u tebi. Avraam umrije i proroci, a ti govoriš: ko održi riječ moju neće okusiti smrti vavijek. Eda li si ti veći od oca našega Avraama, koji umrije? I proroci pomriješe. Ko se ti sam praviš? A Isus odgovori: Ako ja proslavljam samoga sebe, slava je moja ništa. Otac je moj onaj koji me proslavlja, za koga vi govorite da je Bog vaš, I ne poznajete ga, a ja ga znam. I ako rečem da ga ne znam, biću laža kao i vi. Nego ga znam, i riječ njegovu držim. Avraam, otac vaš, bio je rad da vidi dan moj; i vidje i obradova se. A Judejci mu rekoše: Još nemaš ni pedeset godina, a Avraama si vidio? A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: prije nego Avraam nastade, Ja jesam. Tada uzeše kamenje da bace na njega; a Isus se sakri, i iziđe iz hrama pa prođe između njih i tako otide.“ Jovan 8:51-59

Sami apostoli su objavljivali da je Bog predodredio njegovu zamensku smrt i unapred je najavio u spisima proroka:

„Ljudi Izrailjci, čujte riječi ove: Isusa Nazarećanina, čovjeka od Boga potvrđena među vama silama i čudesima i znacima koje učini Bog preko njega među vama, kao što i sami znate, Ovoga, po određenom savjetu i promislu Božijem predanog uzeste i rukama bezakonika prikovaste i ubiste. Njega Bog vaskrse, razdriješivši muke smrti, jer ne bješe moguće da ga ona drži. Jer David govori za njega: Gospoda neprestano gledah pred sobom, jer mi je s desne strane, da se ne pokolebam. Zato se razveseli srce moje i obradova se jezik moj, pa još i tijelo moje počivaće u nadi. Jer nećeš ostaviti dušu moju u adu, niti ćeš dati da Svetac tvoj vidi truljenje. Pokazao si mi puteve života, ispunićeš me veselja licem tvojim. Ljudi braćo, neka je dopušteno sa slobodom reći vam za praoca Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov među nama do ovoga dana. Budući, dakle, da je bio prorok, i znajući da mu se Bog zakletvom zakleo da će od ploda bedara njegovih po tijelu podignuti Hrista da sjedi na prijestolu njegovu, Predvidjevši govori za vaskrsenje Hristovo da ne bi ostavljena duša njegova u adu, niti tijelo njegovo vidje truljenja. Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo svi mi svjedoci.“ Dela apostolska 2:22-32

„Pokajte se, dakle, i obratite se da se očistite od grijehova svojih, Da dođu od lica Gospodnjega vremena utjehe, i da pošlje unaprijed naznačenoga vam Hrista Isusa, Kojega treba da primi nebo do vremena vaspostavljanja svega o čemu je Bog govorio ustima sviju svetih proroka svojih od vajkada. Jer Mojsej ocima reče: Gospod Bog vaš podignuće vam Proroka iz vaše braće, kao mene; njega poslušajte u svemu što god vam kaže. I biće da će se svaka duša, koja ne posluša toga Proroka, istrijebiti iz naroda. A i svi proroci od Samuila i dalje koji god govoriše, takođe najaviše ove dane. Vi ste sinovi proroka i zavjeta koji učini Bog s ocima vašim govoreći Avraamu: U sjemenu tvojemu blagosloviće se sva plemena na zemlji. Vama prvo Bog podigavši Sina svojega Isusa, posla ga da vas blagoslovi i odvrati svakoga od zlih djela vaših.“ Dela apostolska 3:19-26

„A kad ih otpustiše, ovi dođoše svojima i javiše šta im rekoše prvosveštenici i starješine. A kad oni čuše, jednodušno podigoše glas Bogu i rekoše: Gospode, ti koji si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima; Ti si ustima Davida, sluge svojega, rekao: Zašto se bune neznabošci, i narodi pomišljaju zaludne stvari? Ustadoše carevi zemaljski i knezovi sabraše se zajedno na Gospoda i na Pomazanika njegovog. Jer se zaista sabraše u ovome gradu na Svetoga Sina tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod i Pontijski Pilat sa neznabošcima i s plemenima Izrailjevim, Da učine ono što ruka tvoja i savjet tvoj unaprijed odredi da bude.“ Dela apostolska 4:23-28

„Za njega svjedoče svi proroci da će Imenom njegovim primiti oproštenje grijeha svako ko vjeruje u njega.“ Dela apostolska 10:43

„Ljudi braćo, sinovi roda Avraamova, i koji se među vama boje Boga, vama se posla riječ ovoga spasenja. Jer oni što žive u Jerusalimu, i starješine njihove, ne poznaše Ovoga, nego osudivši ga, ispuniše proročke riječi koje se čitaju svake subote. I ne našavši ni jedne krivice smrtne, moliše Pilata da ga pogubi. A kad svršiše sve što je pisano za njega, skinuše ga sa drveta i položiše u grob. A Bog njega podiže iz mrtvih. On se javljaše u toku više dana onima koji uziđoše sa njim iz Galileje u Jerusalim, koji su sad svjedoci njegovi pred narodom. I mi vam blagovijestimo da je obećanje, dato ocima, Bog ispunio nama, djeci njihovoj, vaskrsnuvši Isusa, Kao što je i napisano u drugom psalmu: Sin moj jesi ti, ja te danas rodih. A da vaskrse iz mrtvijeh Njega koji se više neće vratiti u truležnost ovako je rekao: Daću vam Svetinje Davidove vjerne. Zato i na drugome mjestu govori: Nećeš dati da Svetac tvoj vidi truljenje. Jer David, posluživši rodu svojemu, po volji Božijoj umrije, i položiše ga kod otaca njegovih, i vidje truljenje. A Onaj kojega Bog podiže ne vidje truležnosti. Neka vam je, dakle, na znanje, ljudi braćo, da se kroz Njega vama objavljuje oproštenje grijehova. I od svega, od čega se ne mogoste opravdati u Zakonu Mojsejevu, u Njemu se opravdava svaki koji vjeruje.“ Dela apostolska 13:26-39

„Prošavši pak Amfipolj i Apoloniju, dođoše u Solun, gdje bješe sinagoga judejska. I Pavle, po svome običaju, uđe k njima, i tri subote raspravljaše s njima o Pismu, Razotkrivajući i dokazujući im da je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih, i da ovaj Isus, kojega ja vama propovijedam, jeste Hristos. I neki od njih se uvjeriše, i pridružiše se Pavlu i Sili, i od pobožnih Jelina mnoštvo veliko, i od uglednih žena ne malo.“ Dela apostolska 17:1-4

„Ali dobivši pomoć od Boga stojim do samoga ovoga dana i svjedočim malom i velikom, ne kazujući ništa osim ono što su Proroci i Mojsej kazali da će biti: Da će Hristos postradati, i da će biti prvi iz vaskrsenja mrtvih, i da će javiti svjetlost narodu judejskome i neznabošcima.“ Dela apostolska 26:22-23

„Jer vam najprije predadoh što i primih, da Hristos umrije za grijehe naše po Pismu, I da bi pogreben, i da je ustao treći dan, po Pismu, I da se javio Kifi, zatim Dvanaestorici; Potom se on javio odjednom više od pet stotina braće, od kojih su većina i sada živi, a neki se upokojiše. Potom se javio Jakovu, zatim svima apostolima; A poslije sviju, kao kakvom nedonoščetu, javio se i meni.“ 1. Korinćanima 15:3-8

**
Zamenska smrt Isaijinog stradajućeg sluge**

Radi sažetosti osvrnućemo se samo na jedno konkretno starozavetno proročanstvo koje jasno ukazuje na zamenska stradanja Mesije.

„Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se. Kako se mnogi začudiše tebi što bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinove čovječije, Tako će opet udiviti mnoge narode, carevi će pred njim zatisnuti usta svoja, jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nijesu slušali.“

„Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri? Jer izniče pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi obličja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na očima čega radi bismo ga poželjeli. Prezren bješe i odbačen između ljudi, bolnik i vičan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo. A on bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem. Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ Isaija 52:13-15; 53:1-12

Novi zavet ovaj tekst ili direktno citira ili na njega aludira u vezi sa smrću Gospoda Isusa. Na primer, sam Isus je izjavio da Isaija 53:12 mora da se ispuni u njegovom raspeću i smrti:

„Jer vam kažem, da još i to što je napisano: I uvrstiše ga među bezakonike, treba na meni da se izvrši. Jer što je o meni pisano, završava se.“ Luka 22:37

Prema Delima apostolskim, Sveti Duh je izričito rekao Filipu da objavi radosnu vest o Isusu evnuhu koji je čitao Isaiju 53:

„A Duh reče Filipu: Pristupi i prilijepi se tim kolima. A Filip pritrčavši, ču ga gdje čita proroka Isaiju, i reče: Da li razumiješ to što čitaš? A on reče: Kako bih mogao ako me ko ne uputi? I umoli Filipa da se popne i sjedne sa njim. A mjesto iz Pisma koje čitaše bješe ovo: Kao ovca na zaklanje odvede se, i kao jagnje nijemo pred onim koji ga striže, tako ne otvara usta svojih. U njegovom poniženju ukide se sud njegov. A rod njegov ko će iskazati? Jer se uzima sa zemlje život njegov. Onda uškopljenik odgovori i reče Filipu: Molim te, za koga ovo govori prorok? Za sebe ili za nekoga drugoga? A Filip otvorivši usta svoja, i počevši od Pisma ovoga, propovjedi mu jevanđelje o Isusu. Kako pak iđahu putem, dođoše na neku vodu, i reče uškopljenik: Evo vode, šta me sprečava da se krstim? A Filip mu reče: Ako vjeruješ od svega srca, može. A on odgovarajući reče: Vjerujem da je Isus Hristos Sin Božiji. I zapovjedi da stanu kola, i siđoše oba u vodu, i Filip i uškopljenik, i krsti ga. A kad iziđoše iz vode Duh (Sveti pade na uškopljenika, a anđeo) Gospodnji uze Filipa, i više ga ne vidje uškopljenik, nego otide putem svojim radujući se.“ Dela apostolska 8:29-39

Apostol Petar je čak upotrebio sam Isaijin jezik da bi opisao Hristovu zamensku smrt na krstu:

„Jer ste na to i pozvani, jer i Hristos postrada za vas, ostavljajući vam primjer da idete njegovim stopama; On grijeha ne učini, niti se nađe prijevara u ustima njegovim; On vrijeđan, ne uzvraćaše uvredom; stradajući, ne prijećaše, nego je prepustio Onome koji pravedno sudi. On grijehe naše sam iznese na tijelu svojem na drvo, da za grijehe umremo, i za pravdu živimo, jer se njegovom ranom iscijeliste. Jer bijaste kao izgubljene ovce, ali sada se vratiste Pastiru i Episkopu duša vaših.“ 1. Petrova 2:21-25

Dakle, što se novozavetnih spisa tiče, proročanstvo iz Isaije 52:13-53:12 jasno nalazi svoje ispunjenje u zamenskoj smrti, vaskrsenju i vaznesenju Gospoda Isusa Hrista.

**
Implikacije biblijskog svedočanstva**

Ono što smo dosad otkrili jeste da je, prema Svetom pismu, Bog predodredio dolazak i zamensku smrt Mesije pre stvaranja, pa je to čak i objavio u spisima svojih proroka. To ne potvrđuje samo da su starozavetni pisci znali za dolazak Mesije, već i da je Bog zaista mogao da oprašta vernicima njihove grehe na osnovu onoga što će Mesija učiniti za njih.

Drugim rečima, Bog je u svom savršenom strpljenju mogao da podnosi i da oprašta pokajanim grešnicima i pre Isusove smrti, budući da je znao (jer je tako i odredio!) da će Mesija doći na svet kako bi izvršio pomirenje za grehe. Kao što objašnjavaju apostoli Pavle i Petar:

„A sada se bez zakona javila pravda Božija, posvjedočena od Zakona i Proroka; I to pravda Božija kroz vjeru u Isusa Hrista za sve i na sve koji vjeruju, jer nema razlike. Jer svi sagriješiše i lišeni su slave Božije, A opravdavaju se darom, blagodaću njegovom, kroz iskupljenje koje je u Hristu Isusu, Kojega odredi Bog da bude krvlju svojom žrtva pomirenja kroz vjeru, da pokaže pravdu svoju oproštenjem pređašnjih grijeha, U dugotrpljenju Božijem, da se pokaže pravda njegova u sadašnje vrijeme, da je On pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove.“ Rimljanima 3:21-26

„O kojem spasenju ispitivaše i istraživaše proroci, koji proricaše o vama podarenoj blagodati; Ispitujući u koje ili kakvo vrijeme javljaše Duh Hristov koji bješe u njima, unaprijed svjedočeći za Hristova stradanja i za slave poslije toga. Njima se otkri da ne sebi, nego vama služahu u onom što vam se sad javi preko onih koji vam propovjediše Jevanđelje Duhom Svetim poslanim s neba, u što anđeli žele zaviriti. Zato opasavši bedra razuma svojega, budite trezveni, sasvim se nadajte blagodati koja će vam se donijeti otkrivenjem Isusa Hrista. Kao čeda poslušnosti ne povodite se za pređašnjim željama iz vremena vašega neznanja, Nego po Svetome koji vas je pozvao, budite i sami sveti u svemu življenju. Jer je napisano: Budite sveti, jer sam ja svet. I ako zovete Ocem onoga koji, ne gledajući ko je ko, sudi svakome po djelu, provodite u strahu vrijeme vašega stranstvovanja, Znajući da se propadljivim srebrom ili zlatom ne iskupiste iz svojega sujetnoga življenja, od otaca vam predanoga, Nego časnom krvlju Hrista, kao Jagnjeta neporočnog i bezazlenog, Predviđenog još prije postanja svijeta, a javljenog u posljednja vremena radi vas, Koji kroz njega vjerujete u Boga koji ga podiže iz mrtvih, i dade mu slavu, tako da vaša vjera i nadanje budu u Boga.“ 1. Petrova 1:10-12, 17-21

Budući da je Bog već predodredio Hristovu smrt i pre postanja sveta, mogao je pravedno da oprašta grešnicima na toj osnovi.(1)

Zbog toga je Isus mogao jednostavno da oprašta grešnicima i pre svog raspeća. Hristos je znao da je poslat da umre žrtvenom smrću kako bi iskupio Božji narod od njegovih greha i da niko nikada nije mogao da spreči da se to dogodi.

Otuda je Hristos mogao unapred da oprašta prestupnicima zbog svog dela na krstu za koje je znao da će se neizbežno dogoditi.

Toliko o Zaatarijevom argumentu koji je toliko oduševio Williamsa.

**
Preporučeni članci**

Zaatarijev partner u širenju laži islama, Paul Williams, ima prilično nezdravu opsednutost svime što napada biblijsko hrišćanstvo, do te mere da citira jevrejske antimisionare čiji je glavni cilj da dokažu da je Isus lažni Mesija! U svetlu takve zablude, odlučili smo da preporučimo nekoliko članaka koji pobijaju pokušaje jevrejskih antimisionarskih autora i sajtova da ospore da Isaija 53 govori o Mesiji, kao i onih koji se bave njihovim tvrdnjama o biblijskom učenju o pomirenju:

Preporučeni sajtovi

Sledeći sajtovi posvećeni su pobijanju argumenata koje jevrejski antimisionarski protivnici iznose protiv biblijskog hrišćanstva, a naročito njihovih prigovora tvrdnji da je Isus Mesija prorečen u Hebrejskoj Bibliji.

**
Preporučene knjige**

Serija knjiga dr Michaela L. Browna pod naslovom „Answering Jewish Objections to Jesus“ predstavlja najtemeljitije pobijanje polemika i izvrtanja jevrejskog antimisionarskog pokreta.

tom – Opšti i istorijski prigovori
tom – Teološki prigovori
tom – Prigovori mesijanskim proročanstvima
tom – Novozavetni prigovori
tom – Tradicionalni jevrejski prigovori

Toplo preporučujemo svakom predanom hrišćaninu i ozbiljnom proučavaocu Svetog pisma da nabavi sve ove knjige, jer će tako biti bolje opremljen da zna u čemu je suština spornih pitanja i kako da na njih odgovori.

**
Napomene**

(1) Poslanica Jevrejima ide čak dotle da kaže da su celokupno starozavetno sveštenstvo i žrtveni sistem bili tek nagoveštaji svešteničkog dela Gospoda Isusa, budući da žrtve životinja nikada nisu mogle potpuno da uklone grehe, već samo privremeno da ih pokriju. Te žrtve su ukazivale na veću žrtvu koja je zaista mogla da iskoreni grehe jednom zauvek:

„Ali kad je došao Hristos, Prvosveštenik budućih dobara, kroz veću i savršeniju skiniju, nerukotvorenu, to jest ne od ove tvorevine, Ne sa krvlju jarčijom ni junčijom, nego sa svojom krvlju uđe jednom za svagda u Svetinju izvršivši vječno iskupljenje. Jer ako krv jaraca i junaca i pepeo od junice, kojom kad se krope nečisti osvećuje ih da budu tjelesno čisti, Koliko li će više krv Hrista, koji Duhom vječnim prinese sebe neporočna Bogu, očistiti savjest vašu od mrtvih djela, da biste služili Bogu živome i istinitome. I zato je On posrednik Novoga Zavjeta, da poslije njegove smrti za iskupljenje od prestupa u prvome zavjetu, prizvani prime obećano vječno nasljedstvo. Jer gdje je zavještanje, mora da bude i smrt zavještača, Jer je zavještanje punovažno tek poslije smrti, pošto nikada ne važi dok je zavještač u životu. Jer ni prvi zavjet nije ustanovljen bez krvi. Tako, kada je Mojsej objavio sve zapovijesti Zakona svemu narodu, onda uze krvi od junaca i jaraca, s vodom i vunom crvenom i isopom, te pokropi i knjigu i sav narod, Govoreći: Ovo je krv zavjeta koji vama odredi Bog. A tako i skiniju i sve sasude bogoslužbene pokropi krvlju. I po Zakonu gotovo sve se čisti krvlju i bez prolijevanja krvi ne biva oproštenje. Trebalo je, dakle, da se slike nebeskih stvari ovako očiste, a same nebeske stvari boljim žrtvama od ovih. Jer Hristos ne uđe u rukotvorenu Svetinju, koja je predobrazac istinske, nego u samo Nebo, da se sada pojavi pred licem Božijim radi nas; Niti ulazi mnogo puta da prinosi samoga sebe, kao što prvosveštenik ulazi u Svetinju svake godine sa tuđom krvlju; Inače bi On morao mnogo puta stradati počev od postanja svijeta; a sada na svršetku vijekova, javi se jednom za svagda da svojom žrtvom uništi grijeh. I kao što ljudima predstoji jedanput umrijeti, a potom sud (Božiji), Tako i Hristos jedanput prinese sebe na žrtvu da ponese grijehe mnogih. A drugi put će se pojaviti ne zbog grijeha, nego za spasenje onih koji ga čekaju.“ Jevrejima 9:11-15, 22-28

„Jer Zakon imajući samo sjenku budućih dobara, a ne sami lik stvari, ne može nikada jednim te istim žrtvama, koje se prinose stalno svake godine, usavršiti one koji pristupaju. Inače, zar one ne bi prestale da se prinose, pošto oni koji služe ne bi se više osjećali grješnim, budući jednom za svagda očišćeni? Međutim, te žrtve svake godine podsjećaju na grijehe. Jer nije moguće da krv junaca i jaraca spere grijehe. Zato ulazeći u svijet, govori: Žrtvu i prinos nisi htio, ali si mi tijelo pripremio. Svespaljenice i žrtve za grijehe nisu ti bile ugodne; Tada rekoh: Evo dođoh, kao što je u početku Knjige pisano za mene, da učinim volju tvoju, Bože. Govoreći prethodno, da žrtvu i prinos i svespaljenice i žrtve za grijehe nisi htio niti su ti bile ugodne, one koje se po zakonu prinose; Potom reče: Evo idem da učinim volju tvoju, Bože. Ukida prvo, da postavi drugo. Tom voljom smo osvećeni prinošenjem tijela Isusa Hrista jednom za svagda. I svaki sveštenik stoji svakodnevno služeći i mnogo puta prinoseći iste žrtve koje nikada ne mogu uništiti grijehe; A On, prinijevši jednu žrtvu za grijehe, zanavijek sjede s desne strane Boga, Čekajući dalje dok se ne polože neprijatelji njegovi za podnožje nogu njegovih. Jer je On jednim prinosom učinio savršenima zauvijek one koji se osvećuju.“ Jevrejima 10:1-14