Ako Isus ima sve, šta onda ostaje Ocu?

Pitanje:

Pošto hrišćani veruju da Matej 28:18 uči da Isus doslovno ima sav autoritet na nebu i na zemlji, onda moraju da se suoče sa činjenicom da to znači da Otac nema baš nikakav autoritet. Naposletku, ako Isus ima sve, onda Ocu ne ostaje apsolutno ništa.(1)

Odgovor:

Jednostavan odgovor glasi da Otac nije prestao da ima autoritet kada ga je predao Sinu, nego sav autoritet vrši kroz ličnost Gospoda Isusa Hrista. Time što je Sinu dao potpunu vlast nad svim stvarima, Otac nije sebe podvrgao svome Sinu niti se odrekao sopstvenog suvereniteta. Isusove reči jednostavno znače da on potpuno i u punini učestvuje u savršenoj vladavini svoga Oca nad celokupnim stvorenjem. Kako je to izrazio blaženi i nadahnuti apostol Pavle:

„Onda kraj, kad preda Carstvo Bogu i Ocu, kad ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu. Jer on treba da caruje dok ne položi sve neprijatelje pod noge svoje. Posljednji neprijatelj ukinuće se – smrt. Jer sve pokori pod noge njegove. A kada kaže da mu je sve pokoreno, očigledno, osim Onoga koji mu pokori sve. A kad mu sve pokori, onda će se i sam Sin pokoriti Onome koji mu sve pokori, da bude Bog sve u svemu.“ 1. Korinćanima 15:24-28

Ovde Pavle napominje da će doći vreme kada će Hristos predati carstvo svome Ocu, uništivši svaku neprijateljsku vladavinu, silu i vlast koja postoji. Pavle time misli da će doći vreme kada će sva carstva i vlasti koje se protive Bogu biti potpuno ukinute i kada će Božija vladavina biti u punini uspostavljena nad celokupnim stvorenjem. Za sada, iako Bog vlada nad carstvima ljudi, dopustio je da sile i vlasti koje se protive njegovoj volji postoje i cvetaju za neko vreme.

Pavle takođe govori o tome kako je Bog sve stavio pod Isusove noge, sa izuzetkom sebe samoga — jezikom koji jasno odjekuje sledeće starozavetne tekstove:

„Kad pogledam nebesa tvoja, djelo prsta tvojih, mjesec i zvijezde, koje si ti postavio; Šta je čovjek, te ga se opominješ, ili Sin čovječji, te ga polaziš? Učinio si ga malo manjega od anđela, slavom i čašću vjenčao si ga; Postavio si ga gospodarom nad djelima ruku svojih, sve si metnuo pod noge njegove, Ovce i volove sve, i divlje zvjerinje,“ Psalam 8:3-7

„Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima.“ Psalam 110:1

Sledeći odlomci čine još očiglednijim da je Pavle imao u vidu mesta poput Psalma 110:1:

„I kakva je neizmjerna veličina sile njegove na nama koji vjerujemo po djejstvu silne moći njegove, Koju učini u Hristu vaskrsavši ga iz mrtvih, i posadi sebi s desne strane na nebesima, Iznad svakoga načalstva, i vlasti, i sile, i gospodstva, i iznad svakoga imena što se može nazvati, ne samo u ovome vijeku, nego i u budućem; I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu.“ Efescima 1:19-23

„Ko će osuditi? Hristos je onaj koji umrije, pa još i vaskrse, koji je i s desne strane Bogu, koji i posreduje za nas.“ Rimljanima 8:34

„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno, I vi ste ispunjeni u Njemu, koji je glava svakoga načalstva i vlasti;“ Kološanima 2:9-10, 3:1

Niti je ovo isključivo Pavlovo učenje, budući da su se i Hristos i ostali učenici često pozivali na Psalam 110:1 kada su govorili o ustoličenju Gospoda Isusa nad stvorenjem:

„A kada se sabraše fariseji, upita ih Isus Govoreći: Šta mislite za Hrista? Čiji je sin? Rekoše mu: Davidov. Reče im: Kako, dakle, David njega u Duhu naziva Gospodom govoreći: Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim? Kada, dakle, David naziva njega Gospodom, kako mu je sin?“ Matej 22:41-45

„A Isus ćutaše. I prvosveštenik odgovarajući reče mu: Zaklinjem te živim Bogom da nam kažeš jesi li ti Hristos, Sin Božiji? Reče mu Isus: Ti kaza. Ali ja vam kažem: od sada ćete vidjeti Sina Čovječijega gdje sjedi s desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim.“ Matej 26:63b-64

„Ljudi braćo, neka je dopušteno sa slobodom reći vam za praoca Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov među nama do ovoga dana. Budući, dakle, da je bio prorok, i znajući da mu se Bog zakletvom zakleo da će od ploda bedara njegovih po tijelu podignuti Hrista da sjedi na prijestolu njegovu, Predvidjevši govori za vaskrsenje Hristovo da ne bi ostavljena duša njegova u adu, niti tijelo njegovo vidje truljenja. Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo svi mi svjedoci. Desnicom, dakle, Božijom vaznese se, i primivši od Oca obećanje Svetoga Duha, izli ovo što vi sada vidite i čujete. Jer David ne iziđe na nebesa, nego sam govori: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, Dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim. Čvrsto, dakle, neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom učinio Bog njega, ovoga Isusa, koga vi raspeste.“ Dela apostolska 2:29-36

„A Petar i apostoli odgovarajući rekoše: Bogu se treba pokoravati više nego ljudima. Bog otaca naših vaskrse Isusa, kojega vi ubiste objesivši na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova. I mi smo njegovi svjedoci ovih riječi, i Duh Sveti kojega Bog dade onima koji se njemu pokoravaju.“ Dela apostolska 5:29-32

„A on, pun Duha Svetoga, pogleda na nebo i vidje slavu Božiju i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu, I reče: Evo, vidim nebesa otvorena i Sina Čovječijega gdje stoji s desne strane Bogu.“ Dela apostolska 7:55-56

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“ Jevrejima 1:1-3

„Mi imamo takvoga Prvosveštenika, koji sjede s desne strane prijestola Veličanstva na nebesima, Sveštenoslužitelj Svetinje i istinske Skinije, koju postavi Gospod, a ne čovjek.“ Jevrejima 8:1-2

„A On, prinijevši jednu žrtvu za grijehe, zanavijek sjede s desne strane Boga, Čekajući dalje dok se ne polože neprijatelji njegovi za podnožje nogu njegovih.“ Jevrejima 10:12-13

„Gledajući na Isusa, Načelnika i Savršitelja vjere, koji umjesto predstojeće mu radosti pretrpi krst, ne mareći za sramotu, i sjede s desne strane Prijestola Božijega.“ Jevrejima 12:2

„Koja i nas sada spasava krštenjem kao ispunjenjem praobraza, ne kao pranje tjelesne nečistoće, nego obećanje Bogu dobre savjesti vaskrsenjem Isusa Hrista, Koji, otišavši na nebo, sa desne je strane Boga, i potčinjeni su mu anđeli i vlasti i sile.“ 1. Petrova 3:21-22

Iz prethodno navedenog očigledno je da sedenje sa desne strane Boga Oca ne znači da je Hristos prisvojio Očev autoritet, nego da u punini učestvuje u Božijoj isključivoj vladavini nad svim stvarima. U suštini, reći da Isus caruje s desne strane Boga praktično znači da vaskrsli i uzvišeni Gospod deli suverenu vladavinu svoga Oca nad celim stvorenjem i vlada sa samog Božijeg prestola. Taj jezik ima za cilj da prikaže Boga i Hrista kako sede jedan pored drugoga dok zauvek vladaju nad celokupnim stvorenjem.

Sam vaskrsli Gospod Isus rekao je svome ljubljenom učeniku Jovanu da sedi na prestolu samoga svoga Oca:

„Onome koji pobijedi daću da sjedi sa mnom na prijestolu mome, kao i ja što pobijedih i sjedoh sa Ocem mojim na prijestolu njegovom.“ Otkrivenje 3:21

Stoga, ono što Isusove reči u Mateju 28:18 podrazumevaju jeste da i Otac i Sin dele isto večno carstvo i zajedno vladaju nad svim stvarima — upravo ono što objavljuju sledeći odlomci:

„Jer znajte ovo, da nijedan bludnik, ili nečist, ili lakomac, koji je idolopoklonik, nema nasljeđa u Carstvu Hrista i Boga.“ Efescima 5:5

„I sedmi anđeo zatrubi, i nastadoše gromki glasovi na nebu koji govorahu: Postade carstvo svijeta Carstvo Gospoda našega i Hrista njegovog, i carovaće u vijekove vijekova.“ Otkrivenje 11:15

„I čuh glas veliki na nebu koji govori: Sada nastade spasenje i sila i Carstvo Boga našega i vlast Hrista njegovog, jer je zbačen opadač braće naše, koji ih opadaše pred Bogom našim dan i noć.“ Otkrivenje 12:10

A pošto i Otac i Sin dele isto carstvo, to objašnjava zašto je Gospod Isus kod Mateja mogao da govori o carstvu Boga Oca i o svome sopstvenom carstvu:

„Koji je od ove dvojice izvršio volju očevu? Rekoše mu: Prvi. Reče im Isus: 3aista vam kažem da će carinici i bludnice prije vas ući u Carstvo Božije.“ Matej 21:31b

„A on odgovarajući reče im: Koji sije dobro sjeme, to je Sin Čovječiji; A njiva je svijet; a dobro sjeme sinovi su Carstva, a kukolj sinovi su zla. A neprijatelj koji ga je posijao jeste đavo; a žetva je svršetak vijeka, a žeteoci su anđeli. Kao što se, dakle, kukolj sabira i ognjem sažiže, tako će biti na posljetku ovoga vijeka. Poslaće Sin Čovječiji anđele svoje, i sabraće iz Carstva njegova sve sablazni i one koji čine bezakonje. I baciće ih u peć ognjenu; ondje će biti plač i škrgut zuba. Tada će se pravednici zasjati kao sunce u Carstvu Oca svoga. Ko ima uši da čuje, neka čuje!“ Matej 13:37-43

„Jer će doći Sin Čovječiji u slavi Oca svojega sa anđelima svojim, i tada će uzvratiti svakome po djelima njegovim. Zaista vam kažem: Ima nekih među vama što stoje ovdje koji neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječijega gdje dolazi u Carstvu svome.“ Matej 16:27-28

„Tada mu pristupi mati sinova Zevedejevih sa sinovima svojim klanjajući mu se i moleći ga za nešto. A on joj reče: Šta hoćeš? Reče mu: Reci da sjednu ova moja dva sina, jedan sa desne strane tebi, a jedan s lijeve strane tebi, u Carstvu tvojemu. A Isus odgovarajući reče: Ne znate šta ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti i krstiti se krštenjem kojim se ja krštavam? Rekoše mu: Možemo. I reče im: Čašu, dakle, moju ispićete i krštenjem kojim se ja krštavam krstićete se; ali sjesti meni s desne i s lijeve strane, nije moje da dam, nego kojima je pripremio Otac moj.“ Matej 20:20-23

„I kad jeđahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. I uze čašu i zablagodarivši dade im govoreći: Pijte iz nje svi; Jer ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge radi otpuštenja grijehova. Kažem vam pak da od sada neću piti ovoga roda vinogradskoga do onog dana kada ću piti s vama novoga u Carstvu Oca mojega.“ Matej 26:26-29

Kao i da govori o Božijem prestolu i o svome sopstvenom prestolu:

„Još ste čuli kako je kazano starima: Ne kuni se krivo, a ispuni što si se Gospodu zakleo. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako: ni nebom, jer je prijesto Božiji; Ni zemljom, jer je podnožje nogama njegovim; ni Jerusalimom, jer je grad velikoga Cara. Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne možeš ni dlaku jednu bijelom ili crnom učiniti. Dakle, neka bude riječ vaša: da, da; ne, ne; a što je više od toga od zloga je.“ Matej 5:33-37

„Koji se, dakle, kune žrtvenikom, kune se njim i svim što je na njemu. I koji se kune hramom, kune se njim i Onim koji obitava u njemu. A koji se kune nebom, kune se prijestolom Božijim i Onim koji sjedi na njemu.“ Matej 23:20-22

„A Isus im reče: Zaista vam kažem da ćete vi koji pođoste za mnom, u novom životu, kada sjedne Sin Čovječiji na prijesto slave svoje, sjesti i sami na dvanaest prijestola i suditi nad dvanaest plemena Izrailjevih.“ Matej 19:28

„A kada dođe Sin Čovječiji u slavi svojoj i svi sveti anđeli sa njim, tada će sjesti na prijesto slave svoje. I sabraće se pred njim svi narodi, i razlučiće ih jedne od drugih kao pastir što razlučuje ovce od jaradi. I postaviće ovce sa desne strane sebi, a jarad sa lijeve. Tada će reći Car onima što mu stoje sa desne strane: Hodite blagosloveni Oca mojega; primite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja svijeta.“ Matej 25:31-34

Zaključno, formulacija iz Mateja 28:18 o tome da Isus prima sav autoritet nad celim stvorenjem ne predstavlja nikakav problem za trinitarce, budući da ne poništava Očev autoritet niti njegov suverenitet nad svim stvarima. Prema nadahnutim učenjima Novog zaveta, Sin potpuno učestvuje u vladavini svoga Oca nad celokupnim stvorenjem, što stoga pokazuje da je carstvo/presto Jednoga ujedno carstvo/presto Drugoga. Toliko o ovom prigovoru.

Napomene

(1) Ovaj konkretan prigovor prilagođen je iz članka koji je napisao muslimanski polemičar Sami Zatari (*). Kao što smo bezbroj puta istakli, Zatari se ne ustručava da namerno izvrće i pogrešno predstavlja ono što Sveto pismo uči i ono u šta su pravoverni hrišćani oduvek verovali. Njegovi argumenti idu od lošeg ka gorem.