Isus: Više od proroka

Odgovor na tvrdnje navodnog muslimanskog poznavaoca hrišćanstva

Uvod

Ovim konkretnim odgovorom zvanično započinjemo novu rubriku posvećenu razmatranju i pobijanju tvrdnji i navoda dr Džeralda F. Dirksa, preobraćenika na islam koga muslimani slave kao stručnjaka za Sveto pismo i ranu istoriju hrišćanstva. Čitaoci mogu posetiti Dirksov sopstveni sajt (*) i pogledati razne knjige koje je napisao ili u čijem je nastanku učestvovao, od kojih se većina prvenstveno bavi kritikom Biblije i hrišćanstva sa ciljem da uveri istinske sledbenike vaskrslog Gospoda Isusa da im je islam jedina religijska alternativa koja im preostaje pošto shvate da je hrišćanstvo „lažno“. Isti cilj imaju i predavanja dr Dirksa, od kojih se mnoga mogu pogledati na Jutjubu (*).

**
Argument i odgovor**

U jednoj knjizi u koju je priložio nekoliko članaka Dirks pokušava da izgradi tezu da Isus nije bio ništa više od ljudskog proroka, navodeći određene novozavetne odlomke u kojima Isusovi savremenici svedoče da je on prorok. Dirks zatim prelazi na odgovor onim hrišćanima koji bi tvrdili da su ga Hristovi savremenici pogrešno razumeli,

Pošto smo izneli navedeno, mora se priznati da će hrišćanski čitalac verovatno žurno ustvrditi da su ovi Isusovi savremenici bili u zabludi i reći da su ga pogrešno doživeli i da ga nisu poznavali dovoljno dobro da bi razumeli njega i njegovu „božansku“ prirodu. Poučno je, međutim, primetiti da ni Isus ni pisci gore navedenih knjiga Novog zaveta nikada nisu rekli da su Isusovi savremenici pogrešili kada su govorili da je on prorok. Štaviše, u nekoliko odlomaka Novog zaveta izgleda da Isus i sam sebe naziva prorokom. (Dr Džerald F. Dirks, Easily Understand Islam, F. Malik (priređivač) [Desert Well Network LLC, 30. novembar 2006], poglavlje 15. Jesus: Man and God?, str. 218)

Dirks se poziva na sledeće novozavetne tekstove da bi dokazao svoju tvrdnju,

„Koji vas prima, mene prima; a koji prima mene, prima Onoga koji me je poslao. Koji prima proroka u ime proročko, platu proročku primiće; i koji prima pravednika u ime pravedničko, platu pravedničku primiće.“ Matej 10:40-41

„I otide odande, i dođe u postojbinu svoju; i za njim idoše učenici njegovi. I kad dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi koji slušahu, divljahu se govoreći: Otkud ovome to? I kakva mu je premudrost dana? I čudesa takva rukama njegovim čine se? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josijin i Judin i Simonov? I nisu li sestre njegove ovdje među nama? I sablažnjavahu se o njega. A Isus im reče: Nigdje nije prorok bez časti do u postojbini svojoj i među rodbinom i u domu svome.“ Marko 6:1-4; up. Luka 4:16-24; Jovan 4:43-44

„Ali danas i sutra i prekosutra treba mi ići; jer prorok ne može poginuti izvan Jerusalima.“ Luka 13:33

Kao što i sam Dirks priznaje, i kao što čitaoci mogu videti, Isus ni u jednom od ovih odlomaka ne istupa i ne kaže izričito da je prorok. Isusove izjave svakako impliciraju da je sebe poistovećivao sa prorokom, iako to nikada nije neposredno tvrdio. Zasigurno, ne postoji nijedan zabeležen slučaj da je Isus ikada upotrebio baš te reči kada govori o sebi, npr. „Ja sam prorok / taj prorok / Božji prorok“. Pa ipak, ta činjenica ne sprečava Dirksa da tvrdi kako je Isus bio samo ljudski Alahov prorok.

Želimo da čitaoci obrate pažnju na dve glavne tvrdnje koje Dirks postavlja da bi izgradio svoju tezu, budući da će njegovi argumenti zapravo poslužiti potvrđivanju istorijskog hrišćanskog pogleda na Isusa, a ne islamske (per)verzije. Njegova prva tačka jeste da ni Hristos ni novozavetni pisci nikada nisu rekli da su Isusovi savremenici pogrešili smatrajući ga prorokom. Drugi argument koji je izneo jeste da je Hristos prećutno podržao to da je prorok, budući da je, kako izgleda, i sam sebe tako nazivao, makar posredno.

Zapanjujuće je da Dirks previđa činjenicu da se upravo njegov sopstveni kriterijum može iskoristiti da se dokaže kako je Isus verovao da je ovaploćeni Bog. Naposletku, Isusovi savremenici su ga u više navrata optuživali da tvrdi da je Bog, a Isus ih nijednom nije ispravio niti rekao da su u zabludi. Štaviše, Isus je govorio na takav način da je pokazivao kako tvrdi da je Bog (mada ne Otac ili Sveti Duh), jer je iznosio određene tvrdnje kakve se nijedno puko bogobojazno stvorenje nikada ne bi usudilo da izgovori.

Evo primera u kome Isus govori na takav način da su njegovi savremenici zaključili da on sebe pravi Bogom, a da ih Hristos nikada nije ispravio:

„Potom bješe praznik judejski, i iziđe Isus u Jerusalim. A u Jerusalimu kod Ovčijih vrata postoji banja, koja se jevrejski zove Vitezda, i ima pet trijemova. U njima ležaše veliko mnoštvo bolesnika, slijepih, hromih, suhih, koji čekahu da se voda zatalasa. Jer anđeo Gospodnji povremeno silažaše i uzburkavaše vodu; i koji bi prvi ušao pošto se uzburka voda, ozdravio bi, ma od kakve bolesti bolovao. A ondje bijaše neki čovjek koji trideset i osam godina bješe bolestan. Kad vidje Isus ovoga gdje leži, i razumje da je već mnogo godina bolestan, reče mu: Hoćeš li zdrav da budeš? Odgovori mu bolesnik: Gospode, čovjeka nemam, da me spusti u banju kada se uzburka voda; a dok ja dođem, drugi siđe prije mene. Reče mu Isus: Ustani, uzmi odar svoj i hodi! I odmah ozdravi čovjek, i uze odar svoj i hođaše. A taj dan bješe subota. Tada govorahu Judejci iscijeljenom: Subota je, nije ti dopušteno da nosiš odar. On im odgovori: Koji me učini zdravim on mi reče: Uzmi odar svoj i hodi. A oni ga zapitaše: Ko je taj čovjek koji ti reče: Uzmi odar svoj i hodi? A izliječeni ne znađaše ko je; jer se Isus bješe udaljio zbog mnogog naroda na onome mjestu. Potom ga nađe Isus u hramu i reče mu: Eto, postao si zdrav, više ne griješi, da ti se što gore ne dogodi. Čovjek otide i javi Judejcima da je Isus taj koji ga učini zdravim. I zato gonjahu Judejci Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer činjaše to u subotu. A Isus im odgovori: Otac moj do sada djela, i ja djelam. I zato još više tražahu Judejci da ga ubiju, ne samo što narušavaše subotu, nego što i Boga nazivaše svojim Ocem gradeći se jednak Bogu.“ Jovan 5:1-18

Gospod opravdava svoje čudesno isceljenje tog čoveka u subotu na osnovu toga što ima isto božansko pravo da radi na taj sveti dan kao i njegov Otac — pravo koje nijedno stvorenje ne bi moglo da polaže! To je slično Hristovoj izjavi da je on, kao Sin Čovečji, Gospodar subote,

„A ja vam kažem da je ovdje veći od hrama. Kad biste pak znali šta je to: Milost hoću a ne žrtvoprinošenje, ne biste osuđivali nevine. Jer je Sin Čovječiji gospodar i subote.“ Matej 12:6-8

Zadivljujuće je da u ovom istom kontekstu Isus sebe predstavlja većim od samog Božjeg hrama, mesta u kome je prebivalo Božje prisustvo!

„Koji se, dakle, kune žrtvenikom, kune se njim i svim što je na njemu. I koji se kune hramom, kune se njim i Onim koji obitava u njemu. A koji se kune nebom, kune se prijestolom Božijim i Onim koji sjedi na njemu.“ Matej 23:20-22

A umesto da ispravi Jevreje, Hristos nastavlja da na najneposredniji zamislivi način tvrdi svoju suštinsku jednakost sa Ocem:

„A Isus odgovori i reče im: Zaista, zaista vam kažem: Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da Otac čini; jer što On čini, to isto čini i Sin; Jer Otac ljubi Sina, i sve mu pokazuje što sam čini; i pokazaće mu veća djela od ovih da se vi čudite. Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava. Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao. Zaista, zaista vam kažem: Ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega, I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda.“ Jovan 5:19-29

Hristos tvrdi da je Sin Božji koji može činiti sve što čini Otac, kao što je davanje života i vaskrsavanje mrtvih, i duhovno i telesno. Hristos dalje sebi pripisuje jedinstvena svojstva koja pripadaju jedino Bogu, poput posedovanja života u samom sebi, i kaže da svako mora da mu ukazuje potpuno istu čast koju prima Otac.

Niti je ovo jedini put kada Hristos tvrdi da poseduje isključive Božje atribute:

„A Isus im reče: Ja sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji u mene vjeruje neće nikad ožednjeti. Nego vam rekoh: i vidjeli ste me, i ne vjerujete. Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću istjerati napolje. Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla. A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u posljednji dan. A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Tada gunđahu Judejci na njega što reče: Ja sam hljeb koji siđe s neba, I govorahu: Nije li ovo Isus, sin Josifov, kome mi znamo oca i mater? Kako, dakle, on govori: S neba sam sišao? A Isus im odgovori i reče: Ne gunđajte među sobom. Niko ne može doći meni ako ga ne privuče Otac koji me posla; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. U Prorocima je napisano: I biće svi naučeni od Boga. Svaki koji čuje od Oca i nauči, dolazi k meni. Ne da je ko vidio Oca, osim Onoga koji je od Boga: on je vidio Oca. Zaista, zaista vam kažem: Koji vjeruje u mene ima život vječni. Ja sam hljeb života. Oci vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe. Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hljeba živjeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta. Judejci se pak prepirahu među sobom govoreći: Kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo? A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijelo Sina Čovječijega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.“ Jovan 6:35-42, 53-54

Ovde Isus ponavlja tvrdnju koju je izneo u prethodnom poglavlju — da je on Onaj koji daje život i koji vaskrsava mrtve u poslednji dan! I:

„Isus im odgovori: Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela koja tvorim ja u ime Oca svojega, ona svjedoče o meni, Ali vi ne vjerujete; jer niste od ovaca mojih, kao što vam rekoh. Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. I ja im dajem život vječni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje. Otac moj koji mi ih je dao veći je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega. Ja i Otac jedno smo.“ Jovan 10:25-30

Svako ko poznaje nadahnuto hebrejsko Sveto pismo može videti da je Isus govorio o sebi na isti način na koji govori Jahve. Na primer, prema Starom zavetu niko ne može izbaviti iz Jahveove ruke, i on je Onaj koji daje život i podiže mrtve iz njihovih grobova:

„Vidite sada da sam ja, ja sam, i da nema Boga osim mene. Ja ubijam i oživljujem, ranim i iscjeljujem, i nema nikoga ko bi izbavio iz moje ruke.“ Ponovljeni zakoni 32:39

„Nema svetoga kao što je Gospod; jer nema drugoga osim tebe; i nema stijene kao što je Bog naš. Ne govorite više ponosito, i neka ne izlaze iz usta vaših riječi ohole; jer je Gospod Bog koji sve zna, i on udešava namjere. Luk junacima slomi se, i iznemogli opasaše se snagom. Koji bijahu siti, naimaju se za hljeb; a koji bijahu gladni, nijesu više; i nerotkinja rodi sedmoro, a koja imaše djece, iznemože. Gospod ubija, i oživljuje; spušta u grob, i izvlači.“ 1. Samuilova 2:2, 6

„Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga, niti će poslije mene biti. Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema Spasitelja. Ja objavih, i spasoh, i naprijed kazah, a nikoji tuđ Bog među vama, i vi ste mi svjedoci, veli Gospod, i ja sam Bog. Ja sam od prije nego dan posta, i niko ne može izbaviti iz moje ruke; kad radim, ko će smesti?“ Isaija 43:10-13

„Od groba ću ih izbaviti, od smrti ću ih sačuvati. Gdje je, smrti, pomor tvoj? Gdje je, grobe, pogibao tvoja? Kajanje će biti sakriveno od očiju mojih.“ Osija 13:14

Dalje nam se kaže da su Božji ljudi ovce njegove ruke, tj. izabrani pojedinci koje on čuva svojom silom i kojima je zapoveđeno da slušaju njegov glas:

„Hodite, poklonimo se, pripadnimo, kleknimo pred Gospodom tvorcem svojim. Jer je on Bog naš, i mi narod paše njegove i ovce ruke njegove. Sad kad biste poslušali glas njegov:“ Psalam 95:6-7

Isus je čak vaskrsao čoveka koji je bio mrtav četiri dana kako bi dokazao da zaista poseduje ta isključiva svojstva samoga Boga i da uistinu može činiti ono što čini jedino Bog:

„Bijaše pak neki bolesnik, Lazar iz Vitanije, iz sela Marije i Marte, sestre njezine. A Marija, čiji brat Lazar bolovaše, bješe ona koja pomaza Gospoda mirisom i obrisa noge njegove svojom kosom. Onda sestre poslaše k njemu govoreći: Gospode, evo boluje onaj koga ti ljubiš. A kada ču Isus, reče: Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se Sin Božiji proslavi kroz nju. A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara. Pa kada ču da je bolestan, tada ostade dva dana na mjestu gdje bješe. Poslije toga reče učenicima: Hajdemo opet u Judeju. Rekoše mu učenici: Ravi, sad Judejci tražahu da te kamenuju, pa zar opet ideš onamo? Isus odgovori: Nije li dvanaest časova u danu? Ko danju ide ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta; A ko ide noću spotiče se, jer nema svjetlosti u njemu. Ovo kaza, i potom im reče: Lazar, prijatelj naš, zaspao je, no idem da ga probudim. Onda rekoše učenici njegovi: Gospode, ako je zaspao, ustaće. A Isus im bješe rekao za smrt njegovu, oni pak mišljahu da govori o počinku sna. Tada im Isus reče otvoreno: Lazar umrije. I milo mi je zbog vas što nisam bio ondje, da vjerujete; nego hajdemo njemu. Onda Toma, zvani Blizanac, reče ostalim učenicima: Hajdemo i mi da pomremo s njim. Kada pak dođe Isus, nađe ga, a on već četiri dana u grobu. A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest stadija. I mnogi od Judejaca bijahu došli Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovim. Kada pak Marta ču da Isus dolazi, iziđe pred njega, a Marija sjeđaše doma. Onda reče Marta Isusu: Gospode, da si ti bio ovdje, ne bi umro brat moj. Ali i sada znam, da što god zaišteš u Boga, daće ti Bog. Reče joj Isus: Vaskrsnuće brat tvoj. Marta mu reče: Znam da će vaskrsnuti o vaskrsenju u posljednji dan. Isus joj reče: Ja sam vaskrsenje i život; koji vjeruje u mene ako i umre, živjeće. I svaki koji živi i vjeruje u mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? Reče mu: Da, Gospode! Ja vjerujem da si ti Hristos Sin Božiji koji dolazi u svijet. I ovo rekavši, otide te zovnu tajno Mariju, sestru svoju, rekavši: Učitelj je došao i zove te. Ona, kako ču, ustade brzo i otide k njemu. Jer Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onome mjestu gdje ga srete Marta. A Judejci, koji bijahu sa njom u kući i tješahu je, kad vidješe Mariju da brzo ustade i iziđe, pođoše za njom govoreći da ide na grob da plače ondje. A Marija, čim dođe gdje bješe Isus i vidje ga, pade pred noge njegove govoreći mu: Gospode, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat. Onda Isus, kad je vidje gdje plače, i gdje plaču Judejci koji dođoše s njom, potrese se u duhu i sam se uzbudi, I reče: Gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode, dođi da vidiš. Isusu udariše suze. Onda Judejci govorahu: Gle kako ga ljubljaše! A neki od njih rekoše: Ne mogaše li ovaj koji otvori oči slijepome učiniti da i ovaj ne umre? A Isus se opet potrese u sebi, i dođe na grob. A to bijaše pećina, i kamen ležaše na njoj. Isus reče: Sklonite kamen! Reče mu Marta, sestra umrloga: Gospode, već zaudara; jer je četiri dana U grobu. Reče joj Isus: Ne rekoh li ti da ako vjeruješ, vidjećeš slavu Božiju? Tada skloniše kamen gdje ležaše mrtvac. A Isus podiže oči gore, i reče: Oče, blagodarim ti što si me uslišio! A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao. I ovo rekavši, viknu gromkim glasom: Lazare, iziđi napolje! I iziđe umrli uvijen po rukama i nogama pogrebnim povojima, i lice mu ubrusom povezano. Isus im reče: Razdriješite ga i pustite neka ide.“ Jovan 11:1-5, 11-15, 20-27, 39-44

Lazarevo vaskrsenje bilo je natprirodna potvrda od Boga da je Hristos uistinu Vaskrsenje i Život — imena i titule za koje čak i islamska teologija svedoči da pripadaju jedino Alahu:

„Tako je jer Allah postoji, i što On može mrtve da oživi, i što On sve može. i što će Čas oživljenja da dođe, u to nema sumnje, i što će Allah da oživi one u grobovima.“ S. 22:6-7 Hilali-Khan

„Zato, pogledaj tragove Allahove milosti – kako On oživi zemlju nakon njenog mrtvila! On će, uistinu, i mrtve da oživi, On sve može.“ S. 30:50 Pickthall

Nije ni čudo što su Jevreji mislili da Isus sebe pravi Svemogućim Bogom! Pa ipak, obratite dužnu pažnju na to da ih Gospod Isus nijednom nije ispravio niti rekao da greše kada misle kako on tvrdi da je Bog.

Niti je vaskrsli Gospod ispravio Tomu kada ga je ovaj obožavao kao svog Gospoda i Boga:

„A Toma, zvani Blizanac, jedan od Dvanaestorice, ne bješe sa njima kada dođe Isus. A drugi mu učenici govorahu: Vidjeli smo Gospoda. A on im reče: Ako ne vidim na rukama njegovim rane od klinova, i ne metnem prst svoj u rane od klinova, i ne metnem ruku svoju u rebra njegova, neću vjerovati. I poslije osam dana opet bijahu unutra učenici njegovi i Toma s njima. Dođe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade na sredinu i reče: Mir vam! Zatim reče Tomi: Pruži prst svoj amo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran. I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj! Reče mu Isus: Zato što si me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe a vjerovaše.“ Jovan 20:24-29

Nije ispravio čak ni učenike kada su objavili da je sveznajući, što je isključivo božanski atribut, već se zapravo složio s njima i otvoreno posvedočio da je postojao na nebu sa svojim Ocem pre nego što je svet stvoren:

„Ovo sam vam govorio u pričama; ali dolazi čas kad vam više neću govoriti u pričama, nego ću vam otvoreno javiti o Ocu. U onaj dan ćete u ime moje zaiskati, i ne kažem vam da ću ja umoliti Oca za vas; Jer sam Otac ljubi vas, zato što ste vi ljubili mene, i vjerovali da ja od Boga iziđoh. Iziđoh od Oca, i došao sam na svijet; opet ostavljam svijet, i idem Ocu. Rekoše mu učenici njegovi: Eto sad otvoreno govoriš, i priču nikakvu ne govoriš. Sada znamo da sve znaš, i ne treba da te ko pita. Po tome vjerujemo da ti od Boga iziđe. Isus im odgovori: Sada li vjerujete? Evo, dolazi čas, i već je došao, da se razbjegnete svaki na svoju stranu, a mene sama ostavite; ali nisam sam, jer je Otac sa mnom. Ovo sam vam kazao, da u meni mir imate. U svijetu ćete imati žalost; ali ne bojte se, ja sam pobijedio svijet.“ „Ovo izgovori Isus, pa podiže oči svoje nebu i reče: Oče, došao je čas, proslavi Sina svojega, da i Sin tvoj proslavi tebe; Kao što si mu dao vlast nad svakim tijelom, da svemu što si mu dao, daruje im život vječni. A ovo je vječni život da poznaju tebe jednoga istinitoga Boga i koga si poslao Isusa Hrista. Ja te proslavih na zemlji; djelo svrših koje si mi dao da izvršim. I sada proslavi ti mene, Oče, u tebe samoga, slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade.“ Jovan 16:25-33, 17:1-5

„Reče mu treći put: Simone Jonin, voliš li me? Petar se ožalosti što mu reče treći put: voliš li me? I reče mu: Gospode, ti sve znaš, ti znaš da te volim. Reče mu Isus: Napasaj ovce moje.“ Jovan 21:17

Kao da to nije dovoljno, neki od istih onih novozavetnih pisaca na koje se Dirks poziva nazivaju Isusa Bogom i poistovećuju ga sa Tvorcem i Održavateljem celokupnog stvorenja:

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-4, 18

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova; Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji. I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi. Jer (Otac) blagoizvoli da se u Njemu nastani sva punoća. I da kroz Njega izmiri sve sa sobom, učinivši mir njegovom krvlju na krstu, (pomirivši) kroz Njega i ono što je na zemlji i ono što je na nebesima.“ Kološanima 1:13-20

„Pazite da vas ko ne obmane filosofijom i praznom prijevarom, po predanju ljudskom, po nauci svijeta, a ne po Hristu. Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno, I vi ste ispunjeni u Njemu, koji je glava svakoga načalstva i vlasti;“ Kološanima 2:8-10

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“ Jevrejima 1:1-3

Imajući sve prethodno u vidu, jasno je da ni Isus ni nadahnuti novozavetni pisci nikada nisu rekli da su Hristovi savremenici pogrešili misleći da on tvrdi da je Bog. Štaviše, u nekoliko novozavetnih odlomaka Isus je izneo određene tvrdnje kakve bi izgovorio samo neko ko smatra da je Bog, a nadahnuti pisci ga čak nazivaju Bogom i pripisuju mu određene božanske funkcije.

Stoga, ako Dirks namerava da svoj kriterijum primeni dosledno i pošteno (u šta veoma sumnjamo), moraće da prizna i dopusti da su, prema Novom zavetu, Isus i njegovi sledbenici tvrdili i svedočili da je Hristos jedinstveni božanski Sin Božji.

Ako Gospod Isus da, uskoro će uslediti dalji odgovori na Dirksova predavanja i objavljena dela.

Osim ako nije drugačije naznačeno, svi navodi iz Svetog pisma preuzeti su iz prevoda Revised Standard Version (RSV) Svetog pisma.