Isus – verni svedok na nebesima [Prvi deo] · Apologetizam by Sam Shamoun

Božji savez sa carem Davidom

Sveto pismo na mnogim mestima govori o savezu koji je Bog sklopio sa Davidom – da nikada neće ostati bez nekoga od svojih potomaka koji sedi na Jahveovom prestolu kao Jahveov predstavnik:

„I od onoga dana kad sam postavio sudije nad narodom svojim Izrailjem; i pokorih sve neprijatelje tvoje; nego ti javljam da će ti Gospod sazidati kuću. I kad se navrše dani tvoji da otideš k ocima svojim, podignuću sjeme tvoje nakon tebe, koje će biti između sinova tvojih, i utvrdiću carstvo njegovo. On će mi sazidati dom, i utvrdiću prijesto njegov dovijeka. Ja ću mu biti otac, i on će mi biti sin; a milosti svoje neću ukloniti od njega kao što sam uklonio od onoga koji bješe prije tebe. Nego ću ga utvrditi u domu svom i u carstvu svom dovijeka, i prijesto će njegov stajati dovijeka.“ 1. Dnevnika 17:10-14

Jahve se dalje zakleo da je ovo obećanje neopozivo i da na nebu postoji verni svedok koji jemči da Bog drži svoju reč:

„Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: „Poslah pomoć junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda. Nađoh Davida, slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga. Ruka će moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiće ga. Neće ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neće mu dosaditi. Potrću pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziću. Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiće se rog njegov. Pružiću na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu. On će me zvati: Ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega. I ja ću ga učiniti prvencem, višim od careva zemaljskih. Dovijeka ću mu hraniti milost svoju, i zavjet je moj s njim vjeran. Produljiću sjeme njegovo dovijeka, i prijesto njegov kao dane nebeske. Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovijestima mojim; Ako pogaze uredbe moje, i zapovijesti mojih ne sačuvaju, Onda ću ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo; Ali milosti svoje neću uzeti od njega, niti ću prevrnuti istinom svojom; Neću pogaziti zavjeta svojega, i što je izašlo iz usta mojih neću poreći. Jednom se zakleh svetošću svojom; zar da slažem Davidu? Sjeme će njegovo trajati dovijeka, i prijesto njegov kao sunce preda mnom; On će stajati uvijek kao mjesec i vjerni svjedok u oblacima.““ Psalam 89:19-37

Prevod koji najbolje odražava hebrejsku sintaksu Psalma 89:37, tj. weed bassaḥaq neeman, glasi „i svedok u oblacima biće veran“, što je slično načinu na koji to prevode sledeće verzije:

„On će stajati uvijek kao mjesec i vjerni svjedok u oblacima.““ New American Standard Bible (NASB)

„On će stajati uvijek kao mjesec i vjerni svjedok u oblacima.““ Young’s Literal Translation (YLT)

Sada, ovaj verni svedok koji nastupa kao jemac Davidovog saveza, obezbeđujući da Božje obećanje – da David nikada neće ostati bez potomka koji sedi na njegovom prestolu – nikada neće biti opozvano, može se odnositi ili na sunce i mesec, ili konkretno na mesec, kao što neposredni kontekst naizgled sugeriše.

Postoji i dodatni dokaz koji podržava upravo ovo tumačenje, budući da postoji jedan određeni tekst u kojem se Jahve poziva na postojanost i izvesnost dana i noći kao na svedoka svoje vernosti Davidovom savezu:

„Evo, idu dani, govori Gospod, kad ću izvršiti ovu dobru riječ koju rekoh za dom Izrailjev i za dom Judin. U te dane i u to vrijeme učiniću da proklija Davidu Klica prava, koja će činiti sud i pravdu na zemlji. U te dane spašće se Juda, i Jerusalim će stajati bez straha, i zvaće se: Gospod pravda naša. Jer ovako veli Gospod: Neće nestati Davidu čovjeka koji bi sjedio na prijestolu doma Izrailjeva. Ni sveštenicima Levitima neće nestati preda mnom čovjeka koji bi prinosio žrtvu paljenicu i palio dar i klao žrtvu dovijeka. Potom dođe riječ Gospodnja Jeremiji govoreći: Ovako veli Gospod: Ako možete ukinuti zavjet moj za dan i zavjet moj za noć da ne bude dana ni noći na vrijeme, Onda će se ukinuti i moj zavjet s Davidom, slugom mojim, da nema sina koji bi carovao na prijestolu njegovu, i s Levitima sveštenicima, slugama mojim. Kao što se ne može izbrojiti vojska nebeska ni izmjeriti pijesak morski, tako ću umnožiti sjeme Davida, sluge svojega, i Levita, sluga svojih.“ Jeremija 33:14-22

Štaviše, u jednom drugom Psalmu se kaže da će Davidov car vladati dokle god traju sunce i mesec:

„Bože, daj caru sud svoj, i pravdu svoju sinu carevu: On će suditi narodu tvojemu po pravdi, i nevoljnicima tvojim po pravici. Rodiće narodu gore mirom, i humovi pravdom. On će suditi nevoljnima u narodu, pomoći će sinovima ništega, i nasilnika će oboriti, Bojaće se tebe dok je sunca i mjeseca, od koljena do koljena. Sići će kao dažd na pokošenu livadu, kao kaplje koje porašaju zemlju. Procvjetaće u dane njegove pravednik i svuda mir dokle teče mjeseca. Vladaće od mora do mora, i od rijeke do krajeva zemaljskih. Pred njim će popadati divljaci, i neprijatelji njegovi prah će lizati. Carevi tarsiski i ostrvljani donijeće dare, carevi šavski i savski daće danak. Klanjaće mu se svi carevi, svi narodi biće mu pokorni. Jer će izbaviti ubogoga koji cvili, i nevoljnoga koji nema pomoćnika. Biće milostiv ništemu i ubogom, i duše će jadnima spasti. Od prijevare i nasilja iskupiće duše njihove, i skupa će biti krv njihova pred očima njegovima. Oni će dobro živjeti, i donijeće mu zlato iz Šave; i svagda će se moliti za njega, i svaki će ga dan blagosiljati. Biće pšenice na zemlji izobila; po vrhovima gorskim lelujaće se klasje njezino kao livanska šuma, i po gradovima cvjetaće ljudi kao trava na zemlji. Ime će njegovo biti uvijek; dokle teče sunca, ime će njegovo rasti. Blagosloviće se u njemu, svi će ga narodi zvati blaženim.“ Psalam 72:1-14, 17

Ipak, ovo objašnjenje deluje malo verovatno na strukturnim osnovama, kao što objašnjava sledeći biblijski komentator:

„Identitet ‘svedoka’ … u st. 38b predmet je rasprave. U gornjem prevodu odlučio sam da razdvojim svedoka od meseca u 38a, odbacujući prevod kakav nudi NJV: ‘kao mesec, utvrđen zauvek, / trajan svedok na nebu.’ Kao što je istaknuto u napomeni 38a, čitanje ‘verni svedok’ ili ‘trajan svedok’ gramatički je sumnjivo. Vejola (JBL 107 [1988] 413-17) poziva se takođe na kolometrijsku i sintaksičku strukturu st. 37-38, tvrdeći da 37a, 37b i 38a čine trikolon iza kojeg sledi zaseban kolon u 38b (videti takođe Veijola, Verheissung in der Krise, 33-34):

37a Njegovo potomstvo trajaće doveka,
37b njegov presto kao sunce preda mnom,
38a kao mesec biće utvrđen zauvek
38b I svedok u oblacima biće veran.

„Mislim da je ovo ispravno (imajmo u vidu da je to i raspored koji usvaja Malen, JBL 102 (1983) 209). Vejola ostavlja st. 38b kao samostalan kolon bez paralele. Možda bi trebalo da proširimo celinu tako da uključi st. 36 i da paralelu za 38b nađemo u 36a:

36a Jednom sam se zakleo svojom svetošću –
36b ne lažem Davidu,
37a njegovo potomstvo trajaće doveka,
37b njegov presto kao sunce preda mnom,
38a kao mesec biće utvrđen zauvek
38b I svedok u oblacima biće veran.

„Pandan za 38b jeste 36a; dva kolona koja obrazuju okvir, ili ‘omotač’ oko st. 36b-38a (ili, alternativno, imamo dva trikolona: 36a, 36b, 38b i 37a, 37b, 38a, pri čemu je 38b izdvojen da bi zajedno sa 36a zatvorio drugi). Tvrdnja o svedoku u oblacima deo je zakletve kojom se Jahve zaklinje u 36a.

„Dalje pitanje o identitetu svedoka, međutim, ostaje…“ (Marvin E. Tejt [Marvin E. Tate], Word Biblical Commentary – Psalms 51-100 [Word Books, Publisher, Dallas, Texas 1990], tom 20, str. 424-426)

Neki veruju da se ovo odnosi na samog Boga, tj. da je Jahve taj verni svedok. Izgleda da i neposredni kontekst donekle podupire ovo gledište:

„Milosti ću Gospodnje pjevati uvijek, od koljena na koljeno javljaću istinu tvoju ustima svojima. Jer znam da je zavavijek osnovana milost, i na nebesima da si utvrdio istinu svoju rekavši: „Učinih zavjet s izbranim svojim, zakleh se Davidu, sluzi svojemu: Dovijeka ću utvrđivati sjeme tvoje, i prijesto tvoj uređivati od koljena do koljena.“ Nebo kazuje čudesa tvoja, Gospode, i istinu tvoju sabor svetijeh. Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? Ko će se izjednačiti s Gospodom među sinovima Božijim? Bogu se valja klanjagi na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega. Gospode, Bože nad vojskama! Ko je silan kao ti, Bože? I istina je tvoja oko tebe.“ Psalam 89:1-8

„A sad si odbacio i zanemario, razgnjevio si se na pomazanika svojega; Zanemario si zavjet sa slugom svojim, bacio si na zemlju vijenac njegov. Razvalio si sve ograde njegove, gradove njegove obratio si u zidine. Plijene ga svi koji prolaze onuda, posta podsmijeh u susjeda svojijeh. Uzvisio si desnicu neprijatelja njegovijeh, obradovao si sve protivnike njegove. Zavratio si oštrice mača njegova, i nijesi ga ukrijepio u boju; Uzeo si mu svjetlost, i prijesto njegov oborio si na zemlju; Skratio si dane mladosti njegove i obukao ga u sramotu. Dokle ćeš se, Gospode, jednako odvraćati, dokle će kao oganj plamtjeti gnjev tvoj? Opomeni se kakav je vijek moj, kako si ni na što stvorio sve sinove Adamove? Koji je čovjek živio i nije smrti vidio, i izbavio dušu svoju iz ruku paklenijeh? Gdje su pređašnje milosti tvoje, Gospode? Kleo si se Davidu istinom svojom.“ Psalam 89:38-45, 49

U jednoj drugoj proročkoj knjizi Jahve se čak naziva istinitim i vernim svedokom:

„A oni rekoše Jeremiji: Gospod neka nam je svjedok istinit i vjeran da ćemo činiti sve što ti Gospod Bog tvoj zapovjedi za nas.“ Jeremija 42:5

Međutim, uprkos činjenici da ove tačke naizgled snažno sugerišu da je Jahve verni nebeski svedok, biblijski tumač Marvin E. Tejt navodi razloge za odbacivanje ovog objašnjenja:

„Vejola (JBL 107 [1988] 413-17) sledio je neke ranije komentatore (posebno Kilpatrika, 540) braneći tezu da je Bog lično taj svedok, nakon što je odbacio teze Moske i Malena. On se poziva na Jahveovo prebivalište ‘u oblacima’ u st. 7 i na ulogu Jahvea kao svedoka u nizu starozavetnih tekstova (Postanje 31:50; 1. Samuilova 12:5; 20:23, 42; Jeremija 29:23; 42:5; Mihej 1:2; Malahija 2:14; 3:5; Jov 16:19) … Nijedan od odlomaka u kojima Jahve nastupa kao svedok ne uključuje ga kao svedoka njegove sopstvene zakletve; on je svedok saveznih sporazuma i zakletvi koje polažu drugi. U Psalmu 89 Jahve tvrdi da postoji svedok obaveza koje je on preuzeo, a taj svedok teško da može biti on sam, osim ako se ne igra rečima. (Word Biblical Commentary – Psalms, str. 425-426)

Drugi smatraju da se ovo odnosi na nekog drugog nebeskog svedoka, na Onoga koji nastupa kao Posrednik i Zastupnik pred Bogom kako bi obezbedio da se obećanja data Davidu ispune. Kao što Tejt piše:

„Po mom mišljenju, teza Malena (JBL 102 [1983] 207-18) suštinski je ispravna… Malen tvrdi da je jezik st. 37-38 (koje bi trebalo proširiti do st. 36) jezik drevnih saveza o carskoj dodeli (royal-grant), i da taj jezik obuhvata i st. 4-5 i 30. U takvim savezima božanstvo jednostrano ustanovljava i osnažuje cara ili neku drugu naklonjenu osobu. Božanski suveren dodeljuje darove i povlastice vernim slugama (kao sa Avraamom u Postanje 15:17).

„Veoma važan aspekt Malenove argumentacije jeste funkcija božanskih svedoka pri sklapanju saveza tipa carske dodele i u drevnim tekstovima ugovora… Vejola (JBL 107 [1988] 414-15; ZAW 95 [1983] 19-20) znatno dopunjuje Malenovu sažetu dokumentaciju o svedocima, napominjući funkciju ‘oblaka’ kao svedoka u nekim tekstovima, npr. u ugovoru između Muršilija II i Dupi-Tešuba od Amurua, gde se kao svedoci navodi spisak bogova, a nakon imenovanja bogova spisak se završava: ‘planine, reke, izvori, veliko more, nebo i zemlja, vetrovi (i) oblaci – neka oni budu svedoci ovom ugovoru i ovoj zakletvi’… U tekstovima ugovora-saveza sa drevnog Bliskog istoka svedoci su prizivani kao jemci odredaba ugovora. U politeističkim kulturama bogovi su određivani za svedoke, zajedno sa moćnim silama prirode; videti Ponovljeni zakoni 4:26; 30:19; 31:28; up. Ponovljeni zakoni 32:1-2; Isaija 1:2-10; Jeremija 2:12; Mihej 6:1-12…

„U slučaju Psalma 89:38, tvrdnja o svedoku na nebesima slična je onoj iz Jov 16:19 (RSV): ‘Čak i sada, gle, moj svedok je na nebu, / i onaj koji jemči za mene je na visini.’ Svedok je u Jov 16:20 određen kao tumač misli pred Bogom i onaj kome ‘moje oko lije suze (žalbe).’ Funkcija svedoka biće da zastupa Jovov slučaj pred Bogom i da potvrdi istinitost njegovih pritužbi na Boga (Jov 16:21; up. Jov 33:23-24). Smisao teksta u Psalmu 89 jeste da su Jahveova obećanja i obaveze prema Davidu poznati pouzdanom nebeskom svedoku. Svedok nije identifikovan, možda i nije određena ličnost (‘svedok’ u tekstu nema određeni član; Mullen, JBL 102 [1983] 215, up. Veijola, JBL 107 [1988] 416, koji napominje da je izostanak određenog člana možda imao za cilj da se izbegne niz reči… ‘doveka i zauvek’, videti napomenu 38a gore)…“ (Isto, str. 426-427; podvlačenje naše)

I sam Psalam pruža potvrdu za ovo stanovište, budući da pominje nebeska bića, odnosno svete koji stoje u Božjem prisustvu:

„Nebo kazuje čudesa tvoja, Gospode, i istinu tvoju sabor svetijeh. Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? Ko će se izjednačiti s Gospodom među sinovima Božijim? Bogu se valja klanjagi na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega.“ Psalam 89:5-7**(1)**

Štaviše, kao što je biblijski egzegeta Tejt primetio, knjiga o Jovu pruža dodatnu potvrdu da verni svedok na nebu ili u oblacima može biti neko drugi, a ne Jahve (a ipak i istovetan sa Jahveom, kao što ćemo kasnije pokazati):

„I sada, eto, na nebu je svjedok moj, svjedok je moj na visini. Prijatelji se moji podruguju mnom; oko moje roni suze Bogu. O da bi se čovjek mogao pravdati s Bogom, kao sin čovječji s prijateljem svojim! Jer godine izbrojene navršuju se, i polazim putem odakle se neću vratiti.“ Jov 16:19-22

Jov želi da ga njegov nebeski svedok brani i da zastupa njegovu stvar pred Bogom. Jovova molba ima odjeka i slična je onome što na drugom mestu govori Elijuj:

„Jedanput govori Bog i dva puta; ali čovjek ne pazi. U snu, u utvari noćnoj, kad tvrd san padne na ljude, kad spavaju u postelji, Tada otvora uho ljudima, i nauku im zapečaćava. Da bi odvratio čovjeka od djela njegova, i zaklonio od njega oholost; Da bi sačuvao dušu njegovu od jame, i život njegov da ne naiđe na mač. I kara ga bolovima na postelji njegovoj, i sve kosti njegove teškom bolešću, Tako da se životu njegovu gadi hljeb, i duši njegovoj jelo najmilije; Nestaje tijela njegova naočigled, i pomaljaju se kosti njegove, koje se prije nijesu vidjele, I duša se njegova približuje grobu, i život njegov smrti. Ako ima glasnika, tumača, jednoga od tisuće, koji bi kazao čovjeku dužnost njegovu, Tada će se smilovati na nj, i reći će: Izbavi ga da ne otide u grob; našao sam otkup. I pomladiće se tijelo njegovo kao u djeteta, i povratiće se na dane mladosti svoje, Moliće se Bogu, i pomilovaće ga, i gledaće lice njegovo radujući se, i uzvratiće čovjeku po pravdi njegovoj. Gledajući ljudi, reći će: Bijah zgriješio, i što je pravo izvrnuo, ali mi ne pomože. On izbavi dušu moju da ne otide u jamu, i život moj da gleda svjetlost. Gle, sve ovo čini Bog dva puta i tri puta čovjeku, Da bi povratio dušu njegovu od jame, da bi ga obasjavala svjetlost živijeh.“ Jov 33:14-30

Elijujeve izjave zanimljive su jer ne samo da ističu važnost posrednika, već i naglašavaju nužnost prinošenja otkupa Bogu kako bi on iskupio čoveka od greha i smrti. Ove tačke biće od suštinske važnosti u našoj raspravi o Isusovoj ulozi Posrednika i Zastupnika svoga naroda.

Sada kada smo videli da je verni svedok u oblacima najverovatnije nebesko Biće, član Božjeg božanskog saveta, presudno je da ispitamo Sveto pismo kako bismo videli da li ono pruža dokaze o preciznoj identifikaciji ove natprirodne ličnosti.(2) To će biti u središtu drugog dela naše analize.

Stigli smo do kraja prvog dela našeg članka. Sada prelazimo na drugi deo naše rasprave.

Napomene

(1) Neki na sledeći tekst gledaju kao na razgovor između Boga i vernog nebeskog svedoka koji će služiti kao jemac za Davidov presto:

„Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: „Poslah pomoć junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda.“ Psalam 89:19

Međutim, sa ovim tumačenjem postoje ozbiljni problemi. Prvo, mnogi hebrejski rukopisi ovde imaju množinu umesto jednine, tj. sveti. Stoga uopšte nije izvesno da je Bog govorio jednoj određenoj osobi.

Drugo, malo je verovatno da se Bog ovde obraća nebeskom biću, članu svog božanskog saveta, budući da se kaže da je Božje obećanje otkriveno u viđenju. Ne bi bilo potrebe da Bog svoje obećanje o Davidu otkriva u viđenju nekom članu svoje nebeske vojske, jer je Bog to mogao jednostavno saopštiti neposredno, s obzirom na to da su članovi njegovog saveta tu pred njim, prebivajući u božanskom prisustvu.

Ima smisla, međutim, da bi Bog svoju zakletvu u vezi sa Davidom otkrio u viđenju nekome na zemlji, naročito proroku ili prorocima, kako bi taj podatak preneo svom saveznom narodu. Ovo tumačenje ima smisla u svetlu činjenice da je Božji savez sa Davidom saopšten preko proroka Natana:

„A kad car sjeđaše kod kuće svoje, i Gospod mu dade mir svuda unaokolo od svijeh neprijatelja njegovijeh, Reče car Natanu, proroku: Vidi, ja stojim u kući od kedrova drveta, a kovčeg Božiji stoji pod zavjesima. A Natan reče caru: Šta ti je god u srcu, idi, čini, jer je Gospod s tobom. Ali onu noć dođe riječ Gospodnja k Natanu govoreći: Idi i reci sluzi mojemu Davidu: Ovako veli Gospod: Ti li ćeš mi načiniti kuću da u njoj nastavam? Kad nijesam nastavao u kući od kad izvedoh sinove Izrailjeve iz Misira do danas, nego sam hodio u šatoru i u naslonu. Kuda sam god hodio sa svijem sinovima Izrailjevijem, jesam li jednu riječ rekao kome od sudija Izrailjevijeh, kojima zapovijedah da pasu narod moj Izrailja i kazao: Zašto mi ne načinite kuće od kedra? Ovako, dakle, reci Davidu, slugi mojemu: Ovako veli Gospod nad vojskama: Ja te uzeh od tora, od ovaca, da budeš vođ narodu mojemu, Izrailju; I bjeh s tobom kuda si god hodio, i istrijebih sve neprijatelje tvoje ispred tebe, i stekoh ti ime veliko, kao što je ime velikijeh ljudi koji su na zemlji. I odrediću mjesto narodu svojemu Izrailju, i posadiću ga, te će nastavati u svom mjestu, i neće se više pretresati, niti će ih više mučiti nepravednici kao prije, I od onoga dana kad postavih sudije nad narodom svojim Izrailjem; i smiriću te od svijeh neprijatelja tvojih. Jošte ti javlja Gospod da će ti Gospod načiniti kuću. Kad se navrše dani tvoji i počineš kod otaca svojih, podignuću sjeme tvoje nakon tebe, koje će izaći iz utrobe tvoje, i utvrdiću carstvo njegovo. On će sazidati dom imenu mojemu, i utvrdiću prijesto carstva njegova dovijeka. Ja ću mu biti otac, i on će mi biti sin. Ako učini što zlo, karaću ga prutom ljudskim i udarcima sinova čovječijih. Ali milost moja neće se ukloniti od njega kao što sam je uklonio od Saula, kojega uklonih ispred tebe. Nego će tvrd biti dom tvoj i carstvo tvoje dovijeka pred tobom, i prijesto će tvoj stajati dovijeka. Po svijem ovijem riječima i po svoj ovoj utvari kaza Natan Davidu.“ 2. Samuilova 7:1-17

„Po svijem ovijem riječima i po svoj ovoj utvari kaza Natan Davidu.“ 1. Dnevnika 17:15

(2) Moramo biti oprezni da ne preteramo sa ovom tvrdnjom da je svedok član Božjeg saveta, budući da je iz Psalma očigledno da su ta nebeska bića podređena stvorenja koja se ni na koji način ne mogu porediti sa Bogom. Ipak, ovaj konkretni svedok jeste Biće koje je potpuno božansko i stoga jednako Bogu, kao što ćemo dokumentovati u sledećem odeljku naše rasprave.