Isus – Verni svedok na nebesima [2. deo] · Apologetizam by Sam Shamoun

Nastavljamo naše tumačenje Psalma 89:37 o vernom svedoku u oblacima.

Sin Čovečji dolazi – božanski svedok na nebu

Postoje dodatni dokazi da je verni svedok u oblacima/na nebesima Biće koje je istovremeno i različito od Boga i istovetno s Bogom.

U knjizi proroka Danila, iz šestog veka pre Hrista, nadahnutom proroku data je vizija u kojoj je video ljudski lik koji očigledno nije bio smrtno biće:

„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14

Tri činioca ukazuju na to da je ovaj Sin Čovečji potpuno božansko Biće koje se objavljuje ili pojavljuje u ljudskom obliku. Prvo, dužina njegove vladavine istovetna je vremenskom trajanju vladavine koja se pripisuje Jahveu ili Svevišnjem, naime — zauvek. Drugo, njemu se ukazuje potpuno isto obožavanje i služenje kakvo bi trebalo da prima jedino Jahve:

„Carstvo, pak, i vlast i veličanstvo careva koji su pod cijelim nebom dade se Svetima Višnjega, a Carstvo Njegovo je Carstvo vječno, i sve vlasti Njemu će služiti i slušati Ga.“ Danilo 7:27

Obožavanje koje je izričito zabranjeno ukazivati bilo kome drugom:

„Tada pristupiše ljudi Haldejci i optužiše Judejce Rekavši caru Navuhodonosoru: Care, da si živ dovijeka! Ti si, care, naredio da svaki čovjek koji kada čuje glas trube, svirale i kitare, gusala i psaltira i sazvučja i svakovrsnih muzičkih sprava, Ako padnuvši ne pokloni se zlatnom liku, da će biti bačen u peć ognjenu. A imaju ljudi Judejci koje si postavio nad poslovima zemlje vavilonske Sedrah, Misah i Avdenago; ti ljudi ne poslušaše, care, naredbu tvoju, ne služe bogovima tvojim, niti se poklanjaju zlatnom liku koji si postavio. Tada Navuhodonosor u jarosti i gnjevu reče da dovedu Sedraha, Misaha i Avdenaga; i biše dovedeni pred cara. I odgovori Navuhodonosor i reče im: Je li istina, Sedraše, Misaše i Avdenago, da vi ne služite bogovima mojim i zlatnom liku koji postavih, da se ne poklanjate? Jeste li, dakle, sada spremni, da kad čujete glas trube i svirale i kitare, gusala i psaltira i sazvučja i svakovrsnih muzičkih sprava, padnete i poklonite se liku koji načinih? Ako li se ne poklonite, ovaj čas bićete bačeni u ognjenu peć užarenu; i koji je to bog koji će vas izbaviti iz mojih ruku? I odgovoriše Sedrah i Misah i Avdenago govoreći caru Navuhodonosoru: Mi nemamo potrebu da ti na ovu riječ odgovorimo; Jer ima Bog, kome mi služimo, koji je moćan da nas izbavi iz peći ognjene, i iz ruku tvojih, care, on će nas izbaviti. A i kad ne bi, znaj, care, da bogovima tvojim nećemo služiti, niti ćemo se zlatnom liku, koji si postavio, poklanjati.“ … „I sudbe istinske učinio si za sve, što si naveo na nas i na grad Tvoj sveti otaca naših Jerusalim, jer istinom i sudom učinio si sve ovo zbog grijeha naših,“ Danilo 3:8-18, 28

Treće, jahanje na oblacima jeste božanska funkcija, pošto su oblaci vozilo, to jest prevozno sredstvo Božanstva:

„Savi nebesa i siđe. Mrak bješe pod nogama njegovijem. Sjede na heruvima i podiže se, i poletje na krilima vjetra. Od mraka načini sebi krov, sjenicu oko sebe, od mračnijeh voda, oblaka vazdušnijeh. Od sijevanja pred njim kroz oblake njegove udari grad i živo ugljevlje. Zagrmje na nebesima Gospod, i Višnji pusti glas svoj“ Psalam 18:9-13

„Gospod caruje: nek se raduje zemlja! Nek se vesele ostrva mnoga. Oblak je i mrak oko njega; blagost i pravda podnožje prijestolu njegovu.“ Psalam 97:1-2

„Gospod je spor na gnjev i velike je moći; ali nikako ne pravda krivca; put je Gospodnji u vihoru i buri, i oblaci su prah od nogu njegovijeh.“ Naum 1:3

Kako to kaže jedan konzervativni biblijski komentator:

„… Oblaci su u drevnom svetu često bili povezivani s božanstvom, a ovo biće nije bilo puki smrtnik… Još jedna teškoća s poistovećivanjem sina čovečjeg sa narodom Božjim jeste to što se u 14. stihu kaže da svi narodi zemlje ‘obožavaju’ sina čovečjeg, a Sveto pismo je jasno da jedino Bogu treba ukazivati obožavanje (upor. Otkrivenje 19:10). Drugi pokazatelj njegovog božanstva jeste to što oblaci prate sina čovečjeg dok silazi, a oblaci se uobičajeno povezuju s božanstvom. Lacocque primećuje: ‘Od ukupno oko stotinu pojavljivanja u Svetom pismu, u 70% slučajeva oblaci se odnose na Sinaj ili na Hram (vidi 1. Carevima 8:10-11; 2. Dnevnika 5:13-14; 2. Makavejska 2:8; upor. viziju Merkabe u Jezekilj 1:4 i 10:3-4), ili na eshatološke teofanije (Isaija 4:5; Psalam 97:2; Naum 1:3).’ Čini se opravdanim Youngovo tvrđenje: ‘Ne može biti nikakve sumnje da se ovde misli na Božanstvo’, a Baldwin primećuje: ‘Sin čovečji nije samo car, nego i Bog, mada je to, kao što je svojstveno apokaliptičkom stilu, izraženo prikrivenim rečima.’ Stih 14 dalje otkriva da će ‘celo’ čovečanstvo obožavati sina čovečjeg, a ‘celo’ čovečanstvo bi prirodno uključivalo i svete.“ (The New American Commentary An Exegetical and Theological Exposition of Holy Scripture – Daniel, Stephen R. Miller [Broadman & Holman Publishers, 1994], tom 18, str. 207-209)

Dakle, Sin Čovečji vlada kao Bog, jaše na oblacima kao Bog i obožava se kao Bog.(1)

Sin Čovečji kao Davidov Mesija

Pošto je Sin Čovečji nebesko Biće koje večno vlada Božjim carstvom, upravo onako kako bi trebalo da čini i Davidov Car, čini se sasvim verovatnim da je on onaj verni svedok koji drži Jahvea za njegova obećanja, obezbeđujući da Bog ispuni svoju zakletvu Davidu.

Štaviše, sama činjenica da se za Sina Čovečjeg kaže da će večno vladati kao Car celokupnog stvorenja dodatno upućuje na to da je ovaj nebeski lik u izvesnom smislu ispunjenje Božjih obećanja Davidu, to jest da je Sin Čovečji na neki način povezan s Mesijom. To će postati očiglednije u našem razmatranju Gospoda Isusa Hrista kao ispunjenja Davidovog saveza.(2)

Gospod Bog kao jedini Car i Spasitelj Izraela

Postoji još jedna stvar koju treba uzeti u obzir kada se govori o vezi Mesije sa Sinom Čovečjim. Prema jevrejskim prorocima, Jahve dolazi da vlada kao jedini Car stvorenja:

„Raduj se mnogo, kćeri Sionska, podvikuj, kćeri Jerusalimska; evo, Car tvoj ide k tebi, pravedan je i spasava, krotak i jaše na magarcu, i na magaretu, mladetu magaričinu. Jer ću istrijebiti iz Jefrema kola i iz Jerusalima konje; i istrijebiće se luk ubojiti; i on će kazivati mir narodima, i vlast će mu biti od mora do mora i od rijeke do krajeva zemaljskih. A ti, za krv zavjeta tvojega pustih sužnje tvoje iz jame, gdje nema vode.“ … „I Gospod će se pokazati nad njima, i strijela će njegova izaći kao munja, i Gospod će Gospod zatrubiti u trubu i poći će s vihorima južnijem. Gospod nad vojskama zaklanjaće ih, i oni će jesti pogazivši kamenje iz praćke, i piće podvikujući kao od vina, i biće puni kao čaša, kao uglovi od oltara. I Gospod Bog njihov izbaviće ih u taj dan kao stado svojega naroda, jer će se kamenje u vijencu podignuti u zemlji njegovoj. Jer koliko će biti dobro njegovo i kolika ljepota njegova! Od žita će rasti momci, a od slatkoga vina djevojke.“ Zaharija 9:9-11, 14-17

„Evo, ide dan Gospodnji, i plijen će se tvoj razdijeliti usred tebe. Jer ću skupiti sve narode na Jerusalim u boj, i grad će se uzeti, i kuće oplijeniti i žene osramotiti, i polovina će grada otići u ropstvo, a ostali narod neće se istrijebiti iz grada. Jer će Gospod izaći, i vojevaće na narode kao što vojuje na dan kad je boj. I noge će njegove stati u taj dan na gori Maslinskoj koja je prema Jerusalimu s istoka, i gora će se Maslinska raspasti po srijedi na istok i na zapad da će biti prodol vrlo velika, i polovina će gore ustupiti na sjever a polovina na jug. I bježaćete u prodol gorsku, jer će prodol gorska dopirati do Asala, i bježaćete kao što bježaste od trusa u vrijeme Ozije, cara Judina; i doći će Gospod Bog moj, i svi će Sveti biti s tobom. I u taj dan neće biti vidjelo svijetlo i mračno; Nego će biti jedan dan, koji je poznat Gospodu, neće biti dan i noć, jer će i uveče biti svjetlost. I u taj će dan proteći iz Jerusalima voda živa, pola k istočnom moru, a pola k zapadnom moru, i biće i ljeti i zimi. I Gospod će biti Car nad svom zemljom, u onaj dan biće Gospod jedan i ime njegovo jedno.“ … „I ko god ostane od svijeh naroda koji dođu na Jerusalim, svak će dolaziti od godine do godine da se pokloni Caru Gospodu nad vojskama i da praznuje praznik sjenica. I ako koji od plemena zemaljskih ne bi došli u Jerusalim da se poklone Caru Gospodu nad vojskama, na njih neće biti dažda;“ Zaharija 14:1-9, 16-17

Ono što ovo čini prilično zbunjujućim, ali i zanimljivim, jeste to što je Jahveova vladavina opisana na isti način na koji se opisuje vladavina Davidovog Cara:

„Bože, daj caru sud svoj, i pravdu svoju sinu carevu:“ … „Vladaće od mora do mora, i od rijeke do krajeva zemaljskih.“ Psalam 72:1, 8

„Nađoh Davida, slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga.“ … „Pružiću na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu.“ Psalam 89:20, 25

Tako imamo tri različita subjekta (ili barem dva, ako pretpostavimo da su Mesija i Sin Čovečji jedna te ista Osoba) čija je vladavina opisana na potpuno isti način: Davidov Car, Sin Čovečji i Jahve. Ono što je u tome tako zbunjujuće jeste to što prorok Zaharija izričito kaže da će na kraju veka jedino Jahve vladati kao Car. Kako onda mogu postojati drugi, poput Sina Čovečjeg, koji vladaju zauvek, i kako Jahve može ispuniti svoj savez s Davidom ako treba da bude jedini Vladar na celoj zemlji? Odgovori na sva ova pitanja nalaze se u Osobi Gospoda Isusa Hrista.

Isus Hristos – božanski Sin Čovečji i verni Zastupnik vernika

Prema Novom zavetu, Isus Hristos jeste Danilov Sin Čovečji koji jaše na oblacima da sudi narodima i da vlada njima:

„Jer ko se postidi mene i mojih riječi u rodu ovome preljubotvornom i grješnom, i Sin će se Čovječiji postidjeti njega kad dođe u slavi Oca svojega sa svetim anđelima.“ Marko 8:38

„I tada će ugledati Sina Čovječijega gdje dolazi na oblacima sa silom i slavom velikom. I tada će poslati anđele svoje i sabraće izabrane svoje od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba.“ Marko 13:26-27

„Opet ga prvosveštenik zapita i reče: Jesi li ti Hristos, Sin Blagoslovenoga? A Isus reče: Ja sam taj; i vidjećete Sina Čovječijega gdje sjedi sa desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim.“ Marko 14:61b-62

„Dok on još govoraše, gle narod, i jedan od Dvanaestorice, zvani Juda, iđaše pred njima, i približi se Isusu da ga poljubi. Jer im bijaše dao ovakav znak: koga poljubim, taj je! A Isus mu reče: Judo, zar cjelivom izdaješ Sina Čovječijega?“ Luka 22:47-48

Hristos je takođe Onaj koji će primiti sveopšte obožavanje kada se iz slave vrati na zemlju:

„Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:9-11

Dakle, Isus je Sin Čovečji koji vlada zauvek kao Starac danima. Kako biblijski komentator Stephen Miller kaže povodom Danila 7:27:

„Prema ovom stihu, Božje carstvo je ‘večno’ i sveopšte. Sveto pismo je jasno da je Onaj koji će vladati Božjim carstvom i primati obožavanje od svih stanovnika zemlje Bog Sin, Isus Hristos (npr. Filipljanima 2:9-11), i na njega se ovaj odlomak odnosi.

„Stihovi 13-14 govore da će ‘sin čovečji’ biti krunisan kao vladar velikog carstva, da će ga obožavati svi narodi zemlje i da će imati večnu vlast. Stih 27 ukazuje na to da je carstvo o kome je reč carstvo ‘Svevišnjeg’. Prema tome, Sin Čovečji, Isus Hristos, poistovećen je sa Svevišnjim Bogom.“ (Miller, Daniel, str. 217)

Hristos se dalje naziva vernim svedokom:

„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin.“ Otkrivenje 1:5-6

„Tako govori Amin, Svjedok vjerni i istiniti, Začetnik tvorevine Božije:“ Otkrivenje 3:14

Štaviše, Gospod Isus je Car koji dolazi jašući na magaretu donoseći spasenje, i Onaj koji sa svojim svetima silazi na Maslinsku goru, u savršenom ispunjenju proroštava iz Zaharije 9 i 14:

„A oni otidoše, nađoše magare privezano kod vrata napolju na raskršću, i odriješiše ga. A neki od onih što stajahu ondje rekoše im: Šta to činite i driješite magare? A oni im rekoše kao što im zapovjedi Isus; i ostaviše ih. I dovedoše magare Isusu, i metnuše na njega haljine svoje; i usjede na njega. A mnogi prostriješe haljine svoje po putu; a drugi rezahu granje od drveća, i prostirahu po putu. A koji iđahu pred njim i za njim, vikahu govoreći: Osana! Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje! Blagosloveno carstvo oca našega Davida koje dolazi u ime Gospodnje. Osana na visini!“ Marko 11:4-10

„A ovo je sve bilo da se ispuni što je kazano preko proroka koji govori: Kažite kćeri Sionovoj: Evo Car tvoj ide tebi krotak, i jaše na magarici, i magaretu, mladunčetu tovarne životinje, A učenici otidoše i učiniše kako im zapovjedi Isus. Dovedoše magaricu i magare, i metnuše na njih haljine svoje, i usjede na njih. A narod veoma mnogi prostiraše haljine svoje po putu, a drugi rezahu granje od drveća i prostirahu po putu. A narod, koji iđaše pred njim i za njim, vikaše govoreći: Osana Sinu Davidovu! Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje! Osana na visini!“ Matej 21:4-9

„I ovo rekavši, dok oni gledahu, podiže se, i uze ga oblak ispred očiju njihovih. I dok netremice gledahu za njim kako ide na nebo, gle, dva čovjeka u haljinama bijelim stadoše pored njih, I oni rekoše: Ljudi Galilejci, što stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji se od vas vaznese na nebo, tako će isto doći kao što ga vidjeste da odlazi na nebo. Tada se vratiše u Jerusalim sa gore zvane Maslinska, koja je blizu Jerusalima jedan subotni dan hoda.“ Dela apostolska 1:9-12

Izjave dvojice ljudi (koji su zapravo anđeli) upućuju na to da će se Isus vratiti na Maslinsku goru, budući da je to mesto sa koga se uzneo. I:

„Da bi se utvrdila srca vaša neporočna u svetosti pred Bogom i Ocem našim o dolasku Gospoda našega Isusa Hrista sa svima svetima njegovim.“ 1. Solunjanima 3:13

„Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. Jer ako vjerujemo da Isus umrije i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. Jer vam ovo kazujemo riječju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli. Jer će sam Gospod sa zapovješću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi vaskrsnuti u Hristu; A potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti. Tako utješavajte jedni druge ovim riječima.“ 1. Solunjanima 4:13-18

Drugim rečima, Isus je Jahve Bog koji dolazi da vlada zauvek kao mesijanski Car! Uskoro ćemo više reći o božanstvu Davidovog Mesije.

Zanimljivo je da postoji jedan odlomak u kome je Hristov povratak opisan jezikom i Danila 7:13-14 i Zaharije 12:10:

„Evo, On dolazi sa oblacima, i ugledaće ga svako oko, i oni koji ga probodoše; i zaplakaće zbog njega sva plemena zemaljska. Da! Amin.“ Otkrivenje 1:7

Isusov identitet kao Onoga koji je proboden i na čiji će dolazak sva plemena, to jest svi narodi, naricati predstavlja namerni odjek sledećeg teksta:

„I Gospod će sačuvati šatore Judine najprije, da se ne diže nad Judom slava doma Davidova i slava stanovnika Jerusalimskih. U onaj će dan Gospod zaklanjati stanovnike Jerusalimske, i najslabiji među njima biće u taj dan kao David, i dom će Davidov biti kao Bog, kao anđeo Gospodnji pred njima. I u taj dan tražiću da istrijebim sve narode koji dođu na Jerusalim; I izliću na dom Davidov i na stanovnike Jerusalimske duh milosti i molitava, i pogledaće na mene Kojega probodoše; i plakaće za Njim kao za jedincem, i tužiće za Njim kao za prvencem. U ono će vrijeme biti tužnjava velika u Jerusalimu kao tužnjava u Adadrimonu u polju Megidonskom. I tužiće zemlja, svaka porodica napose; porodica doma Davidova napose, i žene njihove napose; porodica doma Natanova napose, i žene njihove napose; Porodica doma Levijeva napose, i žene njihove napose; porodica Semejeva napose, i žene njihove napose; Sve ostale porodice, svaka napose, i žene njihove napose.“ Zaharija 12:7-14

Prema Zahariji, Jahve ne samo da silazi na Maslinsku goru da se bori protiv neprijatelja svog naroda i da vlada kao jedini Vladar stvorenja, nego je i Onaj koga je proboo narod Izrael, koji će zbog toga potom tugovati i naricati.

Otuda Otkrivenje opisuje Hrista kao Sina Čovečjeg koji je ujedno i Bog koji je bio proboden!

Ima još. Novi zavet uči da Gospod Isus posreduje pred Ocem za svoj narod kako bi mu obezbedio pravedan položaj:

„Šta ćemo, dakle, reći na ovo? Ako je Bog s nama, ko će protiv nas? On koji svoga Sina ne poštedje, nego ga predade za sve nas, kako da nam s njime i sve ne daruje? Ko će optužiti izabrane Božije? Bog je onaj koji opravdava. Ko će osuditi? Hristos je onaj koji umrije, pa još i vaskrse, koji je i s desne strane Bogu, koji i posreduje za nas.“ Rimljanima 8:31-34

Hristovo zamenično pomirenje jemči Božje zadovoljstvo i namirenje, kao i njegovo prihvatanje posredovanja njegovog voljenog Sina, budući da je Isusova zamenička smrt otkupna cena koju je Bog zahtevao da bi čoveka oslobodio njegovog greha i krivice:

„Jer Sin Čovječiji nije došao da mu služe nego da služi, i da dade život svoj u otkup za mnoge.“ Marko 10:45

„I reče im: Ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge. Zaista vam kažem: Više neću piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad ću ga piti novoga u Carstvu Božijemu.“ Marko 14:24-25

„Kojega odredi Bog da bude krvlju svojom žrtva pomirenja kroz vjeru, da pokaže pravdu svoju oproštenjem pređašnjih grijeha, U dugotrpljenju Božijem, da se pokaže pravda njegova u sadašnje vrijeme, da je On pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove.“ Rimljanima 3:25-26

„Opravdavši se, dakle, vjerom, imamo mir u Bogu kroz Gospoda našeg Isusa Hrista,“ … „Ali Bog pokazuje svoju ljubav prema nama, jer još dok bijasmo grješnici, Hristos umrije za nas. Mnogo ćemo, dakle, prije biti kroz njega spaseni od gnjeva sada kada smo opravdani krvlju njegovom. Jer kada smo se kao neprijatelji pomirili sa Bogom kroz smrt Sina njegova, mnogo ćemo se prije, već pomireni, spasti životom njegovim. A ne samo to, nego se i hvalimo Bogom kroz Gospoda našega Isusa Hrista, kroz kojega sada primismo pomirenje.“ Rimljanima 5:1, 8-11

„Jer jedan je Bog, jedan i posrednik između Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus, Koji sebe dade u otkup za sve, svjedočanstvo u naznačena vremena,“ 1. Timoteju 2:5-6

„Koji nije postao po zakonu tjelesne zapovijesti, nego po sili života neuništivoga.“ … „A Ovaj, pošto ostaje vavijek, ima neprolazno sveštenstvo. Zato i može potpuno i za uvijek spasti one koji kroz njega dolaze Bogu, pošto svagda živi pa može posredovati za njih. Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa; Koji nema potrebe, kao oni prvosveštenici, da svaki dan prinosi žrtve, najprije za svoje grijehe, a potom i za narodne, jer On ovo učini jednom zauvijek prinijevši samoga sebe. Jer Zakon postavlja za prvosveštenike ljude koji imaju slabosti, a riječ zakletve, poslije Zakona, postavlja Sina vavijek savršenoga.“ Jevrejima 7:16, 24-28

„Dječice moja, ovo vam pišem da ne sagriješite; i ako neko sagriješi, imamo Zastupnika kod Oca, Isusa Hrista Pravednika. A on je žrtva pomirenja za grijehe naše, i ne samo za naše nego i svega svijeta.“ 1. Jovanova 2:1-2

U svetlu navedenih činilaca čini se sasvim izvesnim da je Isus onaj svedok na nebesima koji se pokazao vernim, Onaj koji je obezbedio da Bog (njegov Otac) ispuni sva svoja obećanja Davidu. Ovo tumačenje postaje utoliko verovatnije kada uzmemo u obzir da Novi zavet izričito tvrdi da je Isus preegzistentno božansko Biće koje je sišlo s neba da bi postalo čovek:

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo.“ … „U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.“ … „I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-3, 10, 14

„I sada proslavi ti mene, Oče, u tebe samoga, slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade.“ Jovan 17:5

To znači da je Hristos bio prisutan od samog početka i da je stoga bio svedok Božjih saveznih obećanja Davidu.

Isus kao ispunjenje Davidovih obećanja

Prema nadahnutim novozavetnim spisima, Isus nije samo verni svedok, nego i ispunjava starozavetna obećanja data Davidu — da će Bog postaviti jednog od njegovih sinova na njegov presto da njime vlada zauvek, Onoga koji će zapravo biti Bog koji dolazi u telu:

„Ali neće se onako zamračiti pritiješnjena zemlja kao prije kad se dotače zemlje Zavulonove i zemlje Neftalimove, ili kao poslije kad dosađivaše na putu k moru s one strane Jordana Galileji neznabožačkoj. Narod koji hodi u tami vidjeće vidjelo veliko, i onima koji sjede u zemlji gdje je smrtni sjen zasvijetliće vidjelo.“ … „Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: Divni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez mirni. Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom odsada dovijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama.“ Isaija 9:1-2, 6-7

Ovde je sâm Silni Bog to dete koje se rađa da bi zauvek vladalo na Davidovom prestolu. Imajući to u vidu, ne treba da iznenađuje što se Hristos poistovećuje s božanskim Sinom Božjim koji vlada kao Sin Davidov, s Onim koji je istovremeno i Davidov Gospod i Davidov Sin:

„I odgovorivši Isus reče učeći u hramu: Kako govore književnici da je Hristos sin Davidov? Jer sam David kaza Duhom Svetim: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim. Sam David, dakle, naziva ga Gospodom, pa otkuda mu je sin? I mnogi narod slušaše ga rado.“ Marko 12:35-37

„I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga! I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja.“ Luka 1:30-35

„Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Jovanu da ga ovaj krsti. A Jovan mu branjaše govoreći: Ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš meni? A Isus odgovori i reče mu: Ostavi sada, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu. Tada ga ostavi. I krstivši se Isus iziđe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje Duha Božijega gdje silazi kao golub i dolazi na njega. I gle, glas sa nebesa koji govori: Ovo je Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji.“ … „A kada ču Isus da je Jovan predan, otide u Galileju. I ostavivši Nazaret, dođe i nastani se u Kapernaumu primorskome, u krajevima Zavulonovim i Neftalimovim, Da se ispuni što je rekao prorok Isaija govoreći: 3emlja Zavulonova i zemlja Neftalimova, na putu k moru s one strane Jordana, Galileja neznabožačka; Narod koji sjedi u tami vidje svjetlost veliku, i onima koji sjede u oblasti i sjeni smrti, svjetlost zasija. Od tada poče Isus propovijedati i govoriti: Pokajte se, jer se približilo Carstvo nebesko.“ Matej 3:13-17; 4:12-17

„Pavle, sluga Isusa Hrista, pozvani apostol, izabran za Jevanđelje Božije, Koje Bog naprijed obeća preko proroka svojih u Svetim Pismima, O Sinu svojemu, koji je po tijelu rođen od sjemena Davidova, Isusu Hristu Gospodu našem, koji je objavljen u sili po Duhu Svetome za Sina Božijega vaskrsenjem iz mrtvih,“ Rimljanima 1:1-4

„I jedan od starješina reče mi: Ne plači, evo, pobijedio je Lav koji je iz plemena Judina, Izdanak Davidov, i otvoriće knjigu i razlomiti sedam pečata njenih.“ Otkrivenje 5:5

„Ja, Isus, poslah anđela svojega da vam posvjedoči ovo u Crkvama. Ja sam Izdanak i Rod Davidov, sjajna Zvijezda Danica.“ Otkrivenje 22:16

Davidov Kralj kao naslednik stvorenja

Još jedno obećanje koje je Jahve dao Davidovom Kralju jeste da će mu pripadati svi narodi i da će kraljevi zemlje morati da mu se zakunu na vernost, jer će u protivnom pretrpeti gnev:

„Zašto se bune narodi i plemena pomišljaju zaludne stvari? Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na pomazanika njegova. „Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.“ Onaj što živi na nebesima, smije se, Gospod im se podsmijeva. Pa im govori u gnjevu svojem i jarošću svojom zbunjuje ih: „Ja sam pomazao Cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.“ Kazaću naredbu Gospodnju; on reče meni: „Ti si Sin moj, ja te sad rodih. Išti u mene, i daću ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu. Udarićeš ih gvozdenom palicom; razbićeš ih kao lončarski sud.“ Sad carevi, urazumite se; naučite se sudije zemaljske! Služite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom. Poštujte sina da se ne razgnjevi, i vi ne izginete na putu svome; jer će se gnjev njegov brzo razgorjeti. Blago svjema koji se u nj uzdaju!“ Psalam 2:1-12

Na više mesta novozavetni pisci citiraju određene stihove iz ovog psalma ili upućuju na njih i primenjuju ih na Hrista:

„A kad ih otpustiše, ovi dođoše svojima i javiše šta im rekoše prvosveštenici i starješine. A kad oni čuše, jednodušno podigoše glas Bogu i rekoše: Gospode, ti koji si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima; Ti si ustima Davida, sluge svojega, rekao: Zašto se bune neznabošci, i narodi pomišljaju zaludne stvari? Ustadoše carevi zemaljski i knezovi sabraše se zajedno na Gospoda i na Pomazanika njegovog. Jer se zaista sabraše u ovome gradu na Svetoga Sina tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod i Pontijski Pilat sa neznabošcima i s plemenima Izrailjevim, Da učine ono što ruka tvoja i savjet tvoj unaprijed odredi da bude.“ Dela apostolska 4:23-28

„I mi vam blagovijestimo da je obećanje, dato ocima, Bog ispunio nama, djeci njihovoj, vaskrsnuvši Isusa, Kao što je i napisano u drugom psalmu: Sin moj jesi ti, ja te danas rodih.“ Dela apostolska 13:32-33

„Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin.“ Jevrejima 1:5

„Tako i Hristos ne dade sam sebi slavu da bude Prvosveštenik, nego Onaj koji mu reče: Sin moj jesi ti, ja te danas rodih.“ Jevrejima 5:5

„I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijeli, i Onaj koji sjedi na njemu zove se Vjerni i Istiniti, i po pravdi sudi i ratuje; A oči su mu kao plamen ognjeni, i na glavi njegovoj krune mnoge, i ima Ime napisano, koje niko ne zna do On sam; I obučen je u haljinu crvenu od krvi, i Ime se njegovo zove: Logos (Riječ) Božiji. I vojske nebeske iđahu za Njim na konjima bijelim, obučene u svilu bijelu i čistu. I iz usta njegovih izlazi mač oštar s obje strane, da njime porazi neznabošce; i On će ih napasati palicom gvozdenom, i On gazi kacu vina ljutoga gnjeva Boga Svedržitelja. I ima na haljini i na bedru svome Ime napisano: Car careva i Gospodar gospodara.“ Otkrivenje 19:11-16

A prema Novom zavetu, sve pripada Gospodu Isusu na osnovu toga što je on Naslednik radi koga postoji celokupno stvorenje:

„A on imaše još jedinoga sina svoga, voljenoga, pa im najzad posla i njega, govoreći: Postidjeće se sina mojega. A vinogradari oni rekoše među sobom: Ovo je nasljednik, hodite da ga ubijemo, i naše će biti nasljedstvo.“ Marko 12:6-7

„I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji.“ Matej 28:18

„I okrenuvši se učenicima reče: Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna ko je Sin, osim Oca, ni ko je Otac, osim Sina, i ako Sin hoće kome otkriti.“ Luka 10:22

„Sve što ima Otac moje je, zato rekoh da će od mojega uzeti, i javiti vam.“ Jovan 16:15

„I sve moje tvoje je, i tvoje moje; i proslavio sam se u njima.“ Jovan 17:10

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova; Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji.“ Kološanima 1:13-17

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“ … „Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.“ Jevrejima 1:1-3, 8-9

Novi zavet dalje pominje Hristov gnev koji će zadesiti one koji odbijaju da ga obožavaju i priznaju, što je očigledno ispunjenje Psalma 2:12:

„I carevi zemaljski i velikaši i vojvode i bogataši i silni i svaki rob i slobodnjak sakriše se u pećine i stijene gorske; I govorahu gorama i stijenama: Padnite na nas i sakrijte nas od lica Onoga što sjedi na prijestolu i od gnjeva Jagnjetova, Jer dođe veliki Dan gnjeva njegova, i ko može opstati?“ Otkrivenje 6:15-17

Završne napomene

U našem izlaganju videli smo kako je Jahve sklopio savez sa Davidom u kome se zakleo da će mu dati večno kraljevstvo. Dalje smo videli da, prema Psalmu 89:37, postoji nebeski svedok koji stoji kao jemac da će Jahve ispuniti svoju zakletvu datu Davidu.

Govorili smo o tome kako je prorok Danilo govorio o Božanskom Biću koje se pojavljuje kao čovek što jaše na oblaku, a o čijoj se vladavini govori na isti način na koji su proroci opisivali vladavinu i Jahvea i Davidovog Kralja. Naveli smo i razloge zbog kojih verujemo da je taj Sin Čovečji koga je Danilo video upravo onaj nebeski svedok o kome govori Psalam 89:37.

Dalje smo pomenuli činjenicu da će, prema proroku Zahariji, jedino Jahve vladati nad celom zemljom kao Kralj, kao i dilemu koju to postavlja pred ispunjenje obećanja datih Davidu.

Zatim smo se okrenuli novozavetnom svedočanstvu i videli kako je Gospod Isus rešenje te dileme i jemac Davidovog saveza. Prema nadahnutim hrišćanskim grčkim Spisima, Isus je Božanski Sin Čovečji koji je postao Sin Davidov da bi ispunio sva obećanja data Davidu. Videli smo i kako Novi zavet uči da je Isus po suštini potpuno Bog i da čini sve ono što, prema proroku Zahariji, Jahve treba da učini kada siđe s neba da spase svoj narod i osudi zle.

Isus je Sin Davidov koji je Sin Čovečji, koji je ujedno i Božanski Sin Božji i koji deluje kao jemac Davidovog saveza ispunjavajući sva Božja obećanja. Tako je u Ličnosti Hrista dilema rešena, jer je on Jahve (Sin) koji će vladati kao jedini Suveren zemlje zajedno sa svojim iskupljenima, upravo onaj Sin Čovečji koji večno vlada nad svim narodima, i Onaj koji sedi na Davidovom prestolu da bi osigurao da se Davidovo kraljevstvo nikada ne završi.

**
Srodni članci**

http://answering-islam.org/Shamoun/messiah_concept.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/messiah_god.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/jesus_on_throne.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/jesus_most_high.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/psalm110_1.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/god_all_in_all.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/redeemer_divine.htm

Takođe bih toplo preporučio spise biblijskog naučnika dr Michaela S. Heisera: http://michaelsheiser.com/

Njegovi istraživački radovi spadaju među najbolje koje sam pročitao i podstičem čitaoce da nabave i konsultuju njegove materijale, jer će se pokazati kao izuzetno vredni i korisni za razumevanje istorijske i kulturne pozadine starozavetnih Spisa.

Napomene

(1) Zanimljivo je da neke drevne verzije Danila opisuju Sina Čovečjeg kao Starca danima. Na primer, u sva tri sačuvana svedoka starogrčke verzije (OG) — naime u Papirusu (P) 967 (2–3. vek n. e.), u sirijskom prevodu sa grčkog koji se naziva Siro-Heksapla (7. vek n. e.) i u Codex Chisianus 88 (9–11. vek n. e.) — tekst Danila 7:13 glasi: „jedan kao/poput (hos) sin čovečji … i dođe kao/poput (hos) [onaj] Starac danima.“

Dakle, svi tekstualni svedoci OG imaju Sina Čovečjeg koji dolazi „kao/poput Starca danima“. Ako to nije posledica prepisivačke greške, u kojoj je prepisivač pomešao čitanje heos sa hos, onda izgleda da to ukazuje na to da su prevodilac (ili prevodioci) i/ili potonji prepisivači razumeli da je Sin Čovečji neko ko je istovremeno i različit od Starca danima i istovetan s njim.

Isto stapanje nalazimo u knjizi Otkrivenja, gde je vaskrsli i uzvišeni Gospod Isus opisan i kao Sin Čovečji i kao Starac danima, što je izričita naznaka njegovog apsolutnog božanstva:

„I obazreh se onamo da vidim glas koji govoraše sa mnom, i obazrjevši se vidjeh sedam svijećnjaka zlatnih, I usred sedam svijećnjaka Nekoga nalik na Sina čovječijega, obučena u dugačku haljinu, i opasana po prsima pojasom zlatnim. A glava njegova i kosa bijaše bijela kao bijela vuna, kao snijeg, i oči njegove kao plamen ognjeni; I noge njegove kao sjajni bakar kad se zažari u peći; i glas njegov kao huka velikih voda. I imaše u svojoj desnoj ruci sedam zvijezda, i iz usta njegovih izlažaše mač oštar s obje strane, i lice njegovo bješe kao sunce što sija u sili svojoj. I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav, i On položi desnu ruku svoju na me govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.“ Otkrivenje 1:12-18

(2) Vredi napomenuti da je najranije tumačenje lika Sina Čovečjeg ono po kome je on Mesija, tumačenje koje je većina Jevreja i hrišćana zastupala više od hiljadu sedamsto godina. Poznati biblijski naučnik i komentator John J. Collins piše:

„IV. Tradicionalna tumačenja. Najranija tumačenja i prerade izraza ’neko poput ljudskog bića’, i jevrejska i hrišćanska, pretpostavljaju da se ta fraza odnosi na pojedinca i da nije simbol za kolektivni entitet.263 U Enohovim slikama (1En 46:1), belokosog ’glavu dana’ prati neko ’čije je lice imalo izgled čoveka, i lice mu [beše] puno milosti, kao u jednog od svetih anđela’. Izričito je nazvan ’mesijom’, to jest pomazanikom, u 48:10; 52:4, a ’njegovo ime beše imenovano’ pre stvaranja (48:3). U 4. Jezdrinoj 13 čovek koji izlazi iz mora i leti s oblacima nebeskim takođe je mesijanska figura, ali je, poput ’onog Sina Čovečjeg’ u Slikama, preegzistentna, natprirodna figura (13:26; ’Ovo je onaj koga Svevišnji čuva već mnoge vekove’). Mesijansko tumačenje preovlađuje u rabinskoj književnosti264 i ostaje većinsko mišljenje među srednjovekovnim jevrejskim komentatorima. Tradicija nije sasvim jednoobrazna. U nekim krugovima dve figure u Danilu 7:9-14 shvatane su kao dva ispoljavanja Boga, očigledno kao reakcija na jeretičko gledište da one predstavljaju dve sile na nebu. Kolektivno tumačenje nije jasno posvedočeno u jevrejskim krugovima sve do srednjeg veka… Ukratko, tradicionalna tumačenja izraza ’neko poput ljudskog bića’ u prvom milenijumu u ogromnoj većini idu u prilog razumevanju te figure kao pojedinca, a ne kao kolektivnog simbola. Najuobičajenije poistovećivanje bilo je sa mesijom, ali je u najranijim preradama viđenja (Slike, 4. Jezdrina, jevanđelja) figura o kojoj je reč imala izrazito natprirodan karakter.“ (Hermeneia – A Critical and Historical Commentary on the Bible, A Commentary on the Book of Daniel, autor John J. Collins, sa esejom „The Influence of Daniel on the New Testament“ Adele Yarbro Collins, priredio Frank Moore Cross [Fortress Press, Minneapolis 1993], str. 306-308; podvlačenje naše)

263… Montgomery (320), koji zastupa kolektivno tumačenje, ipak piše: „Mora se priznati da je najranije tumačenje ’Sina Čovečjeg’ mesijansko.“ Vidi takođe Vermes, Jesus the Jew, 170-172; i spisak odlomaka u H. L. Strack i P. Billerbeck, Kommentar zum Neuen Testament aus Talmud und Midrasch (Minhen: Beck, 1922) 1.486.

264. Nesporni primeri uključuju b. Sanh. 98a; Num. Rab. 13:14; ’Aggadat Ber’esit 14:3; 23:1 (Casey, Son of Man, 80). To je verovatno podrazumevano u Akibinom objašnjenju množine „prestoli“ kao jedan za Boga i jedan za Davida, što smo gore primetili kod 9. stiha (tako npr. Montgomery, 321). Casey (Son of Man, 87) ističe da to nije nužan zaključak u Akibinom slučaju, ali njegovi argumenti ne umanjuju verovatnoću tog zaključka… (str. 306-307; podvlačenje naše)

Collins na drugom mestu piše:

„Šema o četiri kraljevstva ponovo se preuzima u Danilu 7, sa mnogo većom eshatološkom hitnošću, u odlomku koji će odigrati istaknutu ulogu u kasnijem mesijanskom očekivanju. To je Danilovo čuveno viđenje ’nekoga poput sina čovečjeg’ koji dolazi na oblacima (Danilo 7:13). Tokom velikog dela jevrejske i hrišćanske istorije ova figura je tumačena kao mesija… najranije prerade ovog viđenja, u Enohovim Slikama i u 4. Jezdrinoj 13, koriste mesijanski jezik u vezi sa likom ’Sina Čovečjeg’, iako je on transcendentna figura, a ne zemaljski kralj. Za rabina Akibu se kaže da je množinu ’prestoli’ u Danilu 7:9 objasnio kao ’jedan za Njega, a jedan za Davida’. Mesijansko tumačenje ostalo je standardno i u jevrejskoj i u hrišćanskoj tradiciji sve do prosvetiteljstva, ali se u novije vreme retko brani. Nesumnjivo, u viđenju postoje elementi koji se uklapaju u mesijansko tumačenje i koji su pružili osnovu za tradicionalno razumevanje…“ (Collins, The Scepter and the Star—The Messiahs of the Dead Sea Scrolls and Other Ancient Literature [Doubleday: 1995], poglavlje 2. The Fallen Booth of David: Messianism And The Hebrew Bible, str. 36; podvlačenje naše)

Konzervativni biblijski naučnik Stephen R. Miller se slaže:

„Treće, samo se jedna osoba s pravom može poistovetiti sa ’sinom čovečjim’, a ta osoba je Isus Hristos, kao što su potvrdili novozavetni apostoli i sam Hristos. Montgomery priznaje da je mesijansko gledište ’najstarije i, u dosadašnjoj jevrejskoj i hrišćanskoj egzegezi, preovlađujuće mišljenje’. Na primer, pre više od hiljadu petsto godina Jeronim je zastupao ovo gledište. Slotki primećuje da je rabinska egzegeza tumačila ovu osobu kao Mesiju, a Jeffrey ističe da je Talmud (Sanhedrin 98a) prihvatio to tumačenje.

„Iako Hartman izjavljuje da ova figura nema ’nikakvo mesijansko značenje’, A. Bentzen tvrdi da jevanđelja, Dela apostolska, Otkrivenje, 1. Enohova i 4. Jezdrina 13 nisu svi mogli grešiti kada su u Danilu 7 videli mesijanskog pojedinca. Na primer, Jovan 12:34 kaže: ’Narod mu odgovori: „Mi smo čuli iz Zakona da Hristos [Mesija] ostaje doveka, pa kako ti onda kažeš da Sin Čovečji mora biti podignut?“’ U ovom odlomku izrazi ’Hristos’ [Mesija] i ’Sin Čovečji’ upotrebljeni su naizmenično. Može se zaključiti da su ljudi Isusovog vremena već bili došli do toga da Danilovog ’Sina Čovečjeg’ poistovete sa Mesijom.“ (Miller, Daniel, str. 209)