Isus kao prvo stvorenje i iracionalnost arijanstva

Nemogućnost i iracionalnost arijanskog stanovišta

Muslimanski apologeti rado citiraju antitrinitarne grupe koje tvrde da su hrišćanske kako bi opovrgli da Sveto pismo potvrđuje božanstvo Gospoda Isusa Hrista. Ovi polemičari se često pozivaju na arijanske kultove poput Jehovinih svedoka (skraćeno JS) da bi pokazali kako Novi zavet uči da Isus nije Bog nego prvo Božje stvorenje.

Jedan takav islamski apologeta koji voli da se poziva na argumente Jehovinih svedoka jeste Šabir Ali. U svojoj brošuri Da li je Isus Bog? Biblija kaže ne!, Ali piše:

Jevanđelje po Jovanu dovršeno je u svom sadašnjem obliku nekih sedamdeset godina nakon što je Isus uzdignut na nebo. To jevanđelje u svom konačnom obliku kaže o Isusu još jednu stvar koja nije bila poznata iz prethodna tri jevanđelja — da je Isus bio Božja Reč. Jovan misli da je Isus bio Božji posrednik kroz koga je Bog stvorio sve ostalo. To se često pogrešno razume kao da je Isus bio sam Bog. Ali Jovan je govorio, kao što je Pavle već rekao, da je Isus bio Božje prvo stvorenje. (Šta Jovan kaže – dokazi iz Četvrtog jevanđelja; podebljanje naše)

Iz njegovih izjava jasno je da je Ali pod uticajem tvrdnji Jehovinih svedoka i da se na njih oslanja.

Stoga, budući da se muslimani oslanjaju na argumente arijanskih kultova (kao i unitarijanskih grupa) da bi porekli božanstvo Hrista, odlučili smo da napišemo ovaj članak kako bismo pokazali da tvrdnja da je Isus prvo stvorenje nije samo nebiblijska nego i iracionalna.

Pre nego što nastavimo dalje, važno je ponoviti da prema arijanskim grupama poput Jehovinih svedoka Isus jeste prvo stvorenje, što znači da je Isus postojao pre nego što su nebo i zemlja načinjeni. Te grupe takođe veruju da je Bog upotrebio Isusa da stvori sve ostalo, tj. da je Bog stvorio celokupno nebo i zemlju i sve što u njima postoji posredstvom Hrista.

Na primer, izdanje Watch Tower Bible and Tract Society-ja Neka Bog bude istinit kaže o Isusu:

„On nije tvorac Božjeg stvaranja; ali, nakon što ga je Bog stvorio kao svog prvorođenog Sina, Bog ga je zatim upotrebio kao svog saradnika u stvaranju svega ostalog stvorenja.“ (Isto, Bruklin, NY 1952, str. 33; podebljanje naše)

U drugom izdanju dalje kažu:

1. Isus je živeo na nebu kao duhovna osoba pre nego što je došao na zemlju. Bio je prvo Božje stvorenje, i zato se naziva „prvorođeni“ Božji Sin. (Kološanima 1:15; Otkrivenje 3:14) Isus je jedini Sin koga je Bog stvorio sam. Jehova je upotrebio predljudskog Isusa kao svog „veštog graditelja“ u stvaranju svih drugih stvari na nebu i na zemlji. (Priče Solomonove 8:22-31; Kološanima 1:16, 17) Bog ga je takođe upotrebio kao svog glavnog glasnogovornika. Zato se Isus naziva „Reč“. — Jovan 1:1-3; Otkrivenje 19:13. (Šta Bog traži od nas?, Lekcija 3. Ko je Isus Hristos?)

Na drugom mestu pišu:

Isus je Jehovin najdragoceniji Sin — i to s dobrim razlogom. Naziva se „prvorođeni svega stvorenja“, jer je bio prvo Božje stvorenje. (Kološanima 1:15) Postoji još nešto što tog Sina čini posebnim. On je „jedinorođeni Sin“. (Jovan 3:16) To znači da je Isus jedini koga je Bog neposredno stvorio. Isus je takođe jedini koga je Bog upotrebio kada je stvarao sve druge stvari. (Kološanima 1:16) Osim toga, Isus se naziva „Reč“. (Jovan 1:14) To nam govori da je govorio umesto Boga, nesumnjivo prenoseći poruke i uputstva drugim Očevim sinovima, i duhovnim i ljudskim.

Da li je prvorođeni Sin jednak Bogu, kako neki veruju? Biblija ne uči tako. Kao što smo primetili u prethodnom pasusu, Sin je stvoren. Očigledno je, dakle, da je imao početak, dok Jehova Bog nema ni početka ni kraja. (Psalam 90:2) Jedinorođeni Sin nikada nije ni pomislio da pokuša da bude jednak svom Ocu. Biblija jasno uči da je Otac veći od Sina. (Jovan 14:28; 1. Korinćanima 11:3) Jedino je Jehova „Svemogući Bog“. (Postanje 17:1) Stoga on nema sebi ravnog.

Jehova i njegov prvorođeni Sin uživali su u bliskom druženju milijardama godina — mnogo pre nego što su zvezdano nebo i zemlja bili stvoreni. Kako li su se samo voleli! (Jovan 3:35; 14:31) Taj dragi Sin bio je baš poput svog Oca. Zato Biblija govori o Sinu kao o „slici nevidljivog Boga“. (Kološanima 1:15) Da, kao što ljudski sin može u raznim pogledima veoma ličiti na svog oca, tako je i ovaj nebeski Sin odražavao Očeve osobine i ličnost. (Šta Biblija zaista uči?, Četvrto poglavlje. Ko je Isus Hristos?; podebljanje naše)

S tim u vezi, postoje dva glavna problema s ovim gledištem. Na prvom mestu, jednostavno je stvar logike (kao i nauke) da su stvorenja po samoj svojoj prirodi vezana dimenzijama vremena i prostora. Stvorena bića deo su vremensko-prostornog kontinuuma, što znači da moraju imati mesta u kojima žive ili prebivaju. Drugim rečima, stvorenje ne može jednostavno postojati u ništavilu nego mora imati mesto koje zauzima.

To me vodi do moje druge tačke. Sveto pismo uči da je Bog stvorio nebesa i svu njihovu vojsku:

„Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.“ Postanje 2:1

„Riječju Gospodnjom nebesa se stvoriše, i duhom usta njegovijeh sva vojska njihova.“ Psalam 33:6

Ovde treba primetiti da Novi zavet uči da je Gospod Isus božanski Posrednik koji je odgovoran za stvaranje neba i zemlje, i da je njegovim posredstvom sve stvoreno došlo u postojanje:

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-4, 10-11, 14

„Ali mi imamo samo jednoga Boga Oca, od kojega je sve i za kojega smo mi, i jednoga Gospoda Isusa Hrista, kroz kojega je sve i mi kroz njega.“ 1. Korinćanima 8:6

„Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji.“ Kološanima 1:15-17

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“ Jevrejima 1:1-3, 6-12

Ovi stihovi odlučno i nedvosmisleno potvrđuju da Isus ne može biti puko stvorenje jer je postojao pre nego što je stvorenje dovedeno u postojanje. Ipak, radi argumenta ćemo to ostaviti po strani i jednostavno se usredsrediti na činjenicu da ovi tekstovi utvrđuju da je Isus postojao pre stvaranja nebesa. Od ključne je važnosti to imati na umu, jer ćemo se uskoro na to vratiti.

S tim rečeno, sada se možemo vratiti na pitanje o kojem je reč.

Prema Svetom pismu, ove nebeske vojske koje je Jahve stvorio uključuju duhovna stvorenja poput anđela koji obožavaju Boga:

„Ti si sam Gospod; ti si stvorio nebo, nebesa nad nebesima i svu vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima, i ti oživljavaš sve to, i vojska nebeska tebi se klanja.“ Nemija 9:6

„Blagosiljajte Gospoda anđeli njegovi, koji ste silni krjepošću izvršujete riječ njegovu slušajući glas riječi njegove. Blagosiljajte Gospoda sve vojske njegove, sluge njegove, koje tvorite volju njegovu.“ Psalam 103:20-21

„Hvalite ga, svi anđeli njegovi, hvalite ga, sve vojske njegove!“ Psalam 148:2

Nadahnuta Pisma dalje svedoče da su to vojske koje stoje u službi pred Jahveom, spremne da izvrše njegovu volju, pa čak imaju i Zapovednika nad sobom:

„A Miheja mu reče: Zato čuj riječ Gospodnju; vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svojem, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane. I reče Gospod: Ko će prevariti Ahava da otide i padne kod Ramota Galadskoga? I jedan reče ovo, a drugi ono. Tada izide jedan duh i, stavši pred Gospoda, reče: Ja ću ga prevariti. A Gospod mu reče: Kako? Odgovori: Izaći ću i biću lažljiv duh u ustima svijeh proroka njegovijeh. A Gospod mu reče: Prevarićeš ga i nadvladaćeš, idi i učini tako. Zato sada eto: Gospod je metnuo lažljiv duh u usta svijem tvojim prorocima, a Gospod je izrekao zlo po te.“ 1. Carevima 22:19-23

„Uznese se do sile (vojske) nebeske, i obori na zemlju (dio) od sile (vojske) nebeske i od zvijezda[5], i pogazi ih; I dok Arhistratig ne izbavi iz ropstva, porad njega žrtva se prekide i postade ugodna njemu, tako da Svetinja opustje.“ Danilo 8:10-11

U svetlu toga nije iznenađujuće što Sveto pismo uči da anđeli prebivaju na nebu i odande silaze:

„Gledajte da ne prezrete jednoga od malih ovih; jer vam kažem da anđeli njihovi na nebesima stalno gledaju lice Oca moga nebeskoga.“ Matej 18:10

„Jer o vaskrsenju niti se žene niti se udaju, nego su kao anđeli Božiji na nebu.“ Matej 22:30

„I gle, zemlja se zatrese veoma; jer anđeo Gospodnji siđe s neba, i pristupivši odvali kamen od vrata grobnih i sjeđaše na njemu.“ Matej 28:2

„A o danu tome ili o času niko ne zna, ni anđeli na nebu, ni Sin, do jedino Otac.“ Marko 13:32

„I bijahu pastiri u onome kraju boraveći u polju i čuvajući stražu noću kod stada svojega. I gle, anđeo Gospodnji stade među njih, i slava Gospodnja obasja ih; i ispuniše se strahom velikim. I reče im anđeo: Ne bojte se; jer vam, evo, javljam radost veliku koja će biti svemu narodu. Jer vam se danas rodi Spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu. I ovo vam je znak: naći ćete dijete povijeno gdje leži u jaslama. I ujedanput sa anđelom se pojavi mnoštvo vojske nebeske, koji hvaljahu Boga govoreći: Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja. A kad anđeli otidoše od njih na nebo, ljudi pastiri rekoše jedan drugome: Hajdemo, dakle, do Vitlejema, da vidimo to što se dogodilo, što nam objavi Gospod.“ Luka 2:8-15

„A javi mu se anđeo s neba krijepeći ga.“ Luka 22:43

„I reče mu: Zaista, zaista vam kažem: od sada ćete vidjeti nebo otvoreno i anđele Božije kako uzlaze i silaze na Sina Čovječijega.“ Jovan 1:51

„Ali ako vam i mi ili anđeo s neba propovijeda Jevanđelje drukčije nego što vam propovijedasmo, anatema da bude!“ Galatima 1:8

„Nego ste pristupili Gori Sionskoj i Gradu Boga živoga, Jerusalimu nebeskome, mirijadama anđela, Svečanom saboru i Crkvi prvorodnih, zapisanih na nebesima, i Bogu Sudiji sviju, i duhovima savršenih pravednika, I Isusu, Posredniku Novog Zavjeta, i krvi očišćenja, koja bolje govori negoli Aveljeva.“ Jevrejima 12:22-24

„I nasta rat na nebu; Mihail i anđeli njegovi zavojštiše na aždaju, i ratova aždaja i anđeli njezini; I ne odolješe, niti im se više nađe mjesta na nebu. I zbačena bi aždaja velika, stara zmija, koja se zove đavo i satana, koja zavodi svu vaseljenu, i zbačena bi na zemlju, i s njom zbačeni biše anđeli njezini; I čuh glas veliki na nebu koji govori: Sada nastade spasenje i sila i Carstvo Boga našega i vlast Hrista njegovog, jer je zbačen opadač braće naše, koji ih opadaše pred Bogom našim dan i noć. I oni ga pobijediše krvlju Jagnjetovom i riječju svjedočenja svojega, i ne mariše za život svoj do smrti. Zato se veselite, nebesa, i vi koji živite na njima! Teško žiteljima zemlje i mora, jer siđe k vama đavo u jarosti velikoj, znajući da malo vremena ima.“ Otkrivenje 12:7-12

„I drugi anđeo iziđe iz hrama što je na nebu, i on je imao srp oštar.“ Otkrivenje 14:17

„I vidjeh drugi znak na nebu, veliki i čudesni: sedam anđela koji imahu sedam posljednjih zala, jer se u njima svrši gnjev Božiji.“ Otkrivenje 15:1

„I poslije ovoga vidjeh drugoga anđela gdje silazi s neba, koji imaše vlast veliku; i zemlja se zasija od slave njegove.“ Otkrivenje 18:1

„I vidjeh anđela gdje silazi s neba, koji imaše ključ od bezdana i lanac veliki u ruci svojoj.“ Otkrivenje 20:1

Ovo ima smisla samo zato što su ta duhovna bića deo nebeske vojske i stoga su stvorena da tamo prebivaju, baš kao što je čovek stvoren da živi na zemlji.

Tako imamo Sveto pismo i nauku koji se u ovoj tački slažu, naime da stvorenja po samoj svojoj prirodi zauzimaju vreme i prostor i da im je potrebno mesto za prebivanje.

To nas sada dovodi do dileme s kojom se arijanski kultovi poput Jehovinih svedoka nužno suočavaju zbog svog nebiblijskog gledišta.

Ako je Isus prvo stvorenje, onda je on biće koje je po samoj svojoj prirodi vezano dimenzijama vremena i prostora, što znači da mora imati negde da prebiva. Štaviše, budući da bi trebalo da je duhovno stvorenje, njegovo prebivalište bi prirodno bilo nebo.

Međutim, arijanci poput Jehovinih svedoka uče da je Isus postojao pre nego što su nebesa načinjena, jer je Jahve stvorio sve druge stvari posredstvom Hrista. To znači da je Isus u svom predljudskom postojanju bio živ čak i pre nego što je postojalo ikakvo mesto u kojem bi živeo, što je nemogućnost!

U svetlu ove dileme, imamo sledeća pitanja koja postavljamo svakom arijancu koji veruje da je Isus prvo stvorenje.

Kako Isus može biti prvo stvorenje a da nema mesto za prebivanje?

A ako nije imao mesto za prebivanje, zar to ne bi značilo da nije vezan vremenom i prostorom?

Ali ako nije vezan njima, zar to ne bi značilo da je izvan vremena i izvan prostora?

Međutim, jedino Biće koje je i izvan vremena i izvan prostora jeste Bog, jer je jedino Bog postojao pre stvaranja vremena, prostora i materije. Zar to, dakle, zapravo ne dokazuje da Isus nije stvorenje nego večni, nematerijalni Tvorac svega?

A budući da Sveto pismo kaže da je ime tog večnog, nematerijalnog Tvorca svega Jahve ili Jehova, zar to dalje ne bi značilo da Isus mora biti Jahve (Jehova)?

Nadamo se da će muslimani moći da vide zašto pozivanje na verovanja arijanaca poput Jehovinih svedoka ne pomaže njihovoj tiradi protiv božanstva Gospoda Isusa Hrista, budući da su njihova gledišta i nebiblijska i iracionalna.

Da li je Jehova biće vezano vremenom i prostorom?

Postoje dodatni problemi s verovanjima Jehovinih svedoka. Prema njima, Jahve ili Jehova ima duhovno telo i nije sveprisutan:

3. Jehova ima telo, ali ono nije poput našeg. „Bog je Duh“, kaže Biblija. (Jovan 4:24) Duh je oblik života koji je mnogo viši od našeg. Nijedan čovek nikada nije video Boga. Jehova živi na nebu, ali može da vidi sve stvari. (Psalam 11:4, 5; Jovan 1:18) Šta je, međutim, sveti duh? On nije osoba poput Boga. Radije, on je Božja aktivna sila. — Psalam 104:30. (Šta Bog traži od nas?, Lekcija 2. Ko je Bog?)

Opet:

Duhovna tela. Iako postoje fizička tela, vidljiva i opipljiva, postoje i duhovna tela, nevidljiva ljudskim očima i sasvim izvan domašaja ljudskih čula. (1. Ko 15:44) Tela duhovnih osoba (Boga, Hrista, anđela) su slavna. „Boga niko nije nikada video.“ (1. Jo 4:12) Čovek ne može videti Boga i ostati živ. (Izl 33:20) Kada je apostol Pavle samo na tren ugledao ispoljavanje Isusa Hrista nakon Isusovog vaskrsenja, pao je na zemlju i bio zaslepljen sjajem, te je bilo potrebno čudo da mu se vrati vid. (Del 9:3-5, 17, 18; 26:13, 14) Isto tako, anđeli su daleko moćniji od ljudi. (2. Pe 2:11) Oni su slavni, blistavi i takvi su se pojavljivali u fizičkim manifestacijama. (Mt 28:2-4; Lu 2:9) Ti duhovni Božji sinovi imaju vid dovoljno jak da vide i podnesu blistavost Svemogućeg Boga. – Lu 1:19

Budući da Boga ne možemo videti fizičkim očima, on koristi izvesne antropomorfne izraze da bi nam pomogao da razumemo i cenimo stvari o njemu. Biblija govori o njemu kao o onome koji ima oči (Ps 34:15; Jev 4:13); ruke (Jov 40:9; Jo 12:38); noge (Ps 18:9; Zah 14:4); srce (Post 8:21; Prič 27:11); šake (Izl 3:20; Rim 10:21); prste (Izl 31:18; Lu 11:20); nos, nozdrve (Jez 8:17; Izl 15:8); i uši (1. Sam 8:21; Ps 10:17). Ne treba pretpostaviti da on doslovno poseduje te organe onako kako ih mi poznajemo... (Insight on the Scriptures [Watch Tower Bible and Tract Society, Bruklin NY 1988], Tom 1. Aaron–Jehoshua, Body, str. 348)

I konačno:

Njegova svojstva. Istiniti Bog nije sveprisutan, jer se o njemu govori kao o onome koji ima mesto. (1. Car 8:49; Jo 16:28; Jev 9:24) Njegov presto je na nebu. (Is 66:1) On je svemoćan, budući Svemogući Bog. (Post 17:1; Otk 16:14) „Sve je golo i otvoreno izloženo njegovim očima“, i on je „Onaj koji od početka objavljuje svršetak“. (Jev 4:13; Is 46:10, 11; 1. Sam 2:3) Njegova moć i znanje sežu svuda, dopirući do svakog dela svemira. – 2. Dn 16:9; Ps 139:7-12; Am 9:2-4 (Isto, God. The True God Jehovah, str. 969)

Sasvim je logično da Jehovini svedoci poriču da je Bog sveprisutan u svetlu svog verovanja da Bog ima duhovno telo, budući da telo pretpostavlja veličinu i oblik, što osobu ograničava prostornim granicama. Takvo biće ne može biti prisutno svuda, pa stoga Bog ne može biti sveprisutan ako ima duhovno telo.

Međutim, ovo gledište o Bogu prepuno je logičkih problema.

Na primer, ako Jehovini svedoci kažu da Bog mora imati duhovno telo zato što je duhovna osoba, onda to telo mora biti nestvoreno.

Ako je nestvoreno, onda je Bog oduvek bio vezan prostorom, jer tela zahtevaju prostor kao i mesto za prebivanje. To znači da je Bogu bilo potrebno prebivalište u kojem bi živeo.

Međutim, ako Bog zahteva mesto za prebivanje, onda to prebivalište mora biti takođe večno.

Ipak, budući da Božje prebivalište nije istovetno s Bogom, to znači da Bog nije jedino večno Biće, jer je i njegovo prebivalište večno. Stoga imamo dva različita entiteta koji su večni!

To bi takođe značilo da Bog nije stvorio sve što postoji, jer postoje barem dve stvari koje postoje a koje Bog nije stvorio, naime njegovo duhovno telo i njegovo prebivalište!

Ali ima još! Budući da Božje telo zauzima prostor, to znači da ima veličinu i oblik.

Logički gledano, Božje prebivalište mora biti veće po veličini od njegovog tela — inače, kako bi njegovo telo moglo da stane unutra?

Međutim, ako je Božje prebivalište veće od njegovog tela, onda to znači da postoji nešto što je zapravo veće i prostranije od samog Boga!

Sada bi neko mogao da se ubaci i kaže da Sveto pismo uči da je Božje prebivalište na nebu i da su proroci poput Isaije videli Boga kako sedi na prestolu na nebu (uporedi Isaija 6:1-7, 66:1-2; 1. Carevima 22:19-23; Psalam 123:1).

Problem s pozivanjem na takve odlomke jeste to što ti stihovi ne tvrde da je Bog oduvek živeo na nebu, budući da Pisma jasno potvrđuju da su nebesa stvorena. Ono što ovi tekstovi govore jeste da je Bog, nakon što je stvorio nebesa, izabrao da vidljivo ispolji svoje prisustvo onima koji tamo prebivaju, baš kao što je Bog otkrio svoju slavu stanovnicima zemlje javljajući im se na razne načine i u raznim ispoljavanjima.

Dakle, jedno je reći da je Bog ušao u svoje stvorenje i ispoljio svoje prisustvo stanovnicima neba i zemlje. Sasvim je druga stvar tvrditi da je Bog oduvek imao duhovno telo koje iziskuje da ima prebivalište, budući da telima po samoj njihovoj prirodi trebaju prostor i mesto.

Uostalom, Sveto pismo je jasno da ništa nije u stanju da potpuno obuhvati Boga, čak ni nebesa!

„Ali hoće li doista Bog stanovati na zemlji? Eto, nebo i nebesa nad nebesima ne mogu te obuhvatiti, a kamoli ovaj dom što ga sazida?“ 1. Carevima 8:27

„A dom koji ću zidati biće velik, jer je Bog naš veći od svijeh bogova. A ko bi mogao njemu sazidati dom kad ga nebo i nebesa nad nebesima ne mogu obuhvatiti? I ko sam ja da mu sazidam dom? Nego samo da se kadi pred njim.“ 2. Dnevnika 2:5-6

Ovo takođe pobija svaki pokušaj tvrdnje da je Bog smestio Isusa u svoje sopstveno obitavalište nakon što ga je stvorio, jer Bog nema večno prebivalište nego je Biće kojem nisu potrebni ni prostor ni mesto.