Isus zaista jeste ovaploćeni Bog, zato i može da oprašta grehe! 1. deo

Zato i može da oprašta grehe! 1. deo

Pol Bilal Vilijams je još jedan davagandista koji čak i ne pokušava da prikrije svoju krajnju mržnju prema Svetom pismu i hrišćanstvu. Zbog toga nema nikakvih problema da protiv hrišćanstva citira naučnike čije pretpostavke i uverenja zapravo podrivaju islam i dokazuju da je Muhamed bio lažni prorok. Ako Gospod da, o njegovoj očiglednoj nedoslednosti imaćemo više da kažemo u nekom budućem pobijanju. Za sada ćemo se usredsrediti na njegov napad na božanstvo Gospoda Isusa Hrista.

Vilijams se pridružio talasu prežvakavanja istih onih starih argumenata protiv Hristovog božanstva koje su i pre njega koristili muslimanski davagandisti.

Na primer, u ovom članku Vilijams pokušava da pokaže da Isusova tvrdnja da može da oprašta grehe ne utvrđuje njegovo božanstvo. Nakon što citira Mateja 9:1-8, Vilijams iznosi sledeću tvrdnju:

i) Obratite pažnju na reakciju pobožnog mnoštva:

„A narod vidjevši, zadivi se i proslavi Boga, koji je dao takvu vlast ljudima.“

Jasno je da je jevrejski narod prepoznao izvor te vlasti, naime Boga, a ne Isusa, zbog čega su slavili prvog (a ne drugog).

ODGOVOR:

Ono što je jasno jeste Vilijamsova spremnost da izabere samo one delove datog teksta za koje pogrešno misli da podupiru njegov stav, dok zanemaruje čitav kontekst koji zapravo pobija njegovo grubo pogrešno čitanje odlomka o kome je reč.

Evo teksta iz Mateja, da bismo videli šta je Vilijams zgodno prevideo:

„I ušavši u lađu, pređe i dođe u svoj grad. I gle, donesoše mu oduzetoga koji ležaše na odru. I vidjevši Isus vjeru njihovu, reče oduzetome: Ne boj se, čedo, opraštaju ti se grijesi tvoji. I gle, neki od književnika rekoše u sebi: Ovaj huli na Boga. A Isus, vidjevši pomisli njihove, reče: Zašto vi zlo mislite u srcima svojim? Jer šta je lakše, reći: Opraštaju ti se grijesi; ili reći: Ustani i hodi? Ali da znate da vlast ima Sin Čovječiji na zemlji opraštati grijehe; tada reče oduzetome: Ustani, uzmi odar svoj i idi domu svome. I ustavši, otide domu svome. A narod vidjevši, zadivi se i proslavi Boga, koji je dao takvu vlast ljudima.“ Matej 9:1-8

Pre nego što počnemo da razgrađujemo Vilijamsovu tiradu protiv božanstva Gospoda Isusa, od presudne je važnosti imati na umu da je Hristos ovde pokazao iste one sposobnosti koje Stari zavet pripisuje isključivo Jahveu.

U ovom odlomku vidimo Isusa kako oprašta grehe, isceljuje bolesti i zna šta ljudi misle u sebi. A prema jevrejskoj Bibliji, Jahve ne samo da isceljuje sve bolesti, nego je i jedini koji oprašta grehe i zna šta čovek misli u svom srcu:

„Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i ne zaboravljaj nijednoga dobra što ti je učinio. On ti prašta sve grijehe i iscjeljuje sve bolesti tvoje; Izbavlja od groba život tvoj, vjenčava te dobrotom i milošću;“ Psalam 103:2-4

„Ti čuj s neba, iz stana svojega, i smiluj se i učini i podaj svakome po svijem putovima njegovijem koje znaš u srcu njegovu; jer ti sam znaš srca svijeh sinova čovječijih; Da te se boje dokle su god živi na zemlji koju si dao ocima našim. I stranac koji nije od tvojega naroda Izrailja, nego dođe iz daljne zemlje imena tvojega radi, (Jer će se čuti za ime tvoje veliko i za ruku tvoju krjepku i mišicu tvoju podignutu) kad dođe i pomoli se u ovom domu, Ti čuj s neba, iz stana svojega, i učini sve za što poviče k tebi onaj stranac, da bi poznali ime tvoje svi narodi na zemlji i bojali se tebe kao narod tvoj Izrailj i da bi znali da je ime tvoje prizvano nad ovijem domom koji sazidah. Kad narod tvoj izide na vojsku na neprijatelja svojega putem kojim ga pošlješ, i pomole se Gospodu obrativši se ka gradu koji si izabrao, i k domu koji sam sazidao imenu tvojemu, Čuj s neba molbu njihovu i podaj im pravicu. Kad ti zgriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, i razgnjevivši se na njih, daš ih neprijateljima njihovijem, te ih zarobe i odvedu u zemlju neprijateljsku daleko ili blizu, Ako se dozovu u zemlji u koju budu odvedeni u ropstvo, i obrate se i stanu ti se moliti u zemlji onijeh koji ih zarobiše i reku: Sagriješismo i zlo učinismo, skrivismo, I tako se obrate k tebi svijem srcem svojim i svom dušom svojom u zemlji neprijatelja svojih koji ih zarobe, i pomole ti se okrenuvši se k zemlji svojoj koju si dao ocima njihovijem, ka gradu koji si izabrao, i k domu koji sam sazidao imenu tvojemu, Tada čuj s neba, iz stana svojega, molbu njihovu i molitvu njihovu, i podaj im pravicu, I oprosti narodu svojemu što ti budu zgriješili i sve prijestupe kojima ti budu prestupili, i umilostivi im one koji ih zarobe da se smiluju na njih.“ 1. Carevima 8:39, 46-50

„U Gospodu Bogu našem je milost i očišćenje, zato što odstupismo“ Danilo 9:9

„Ko je Bog kao ti? Koji prašta bezakonje i prolazi prijestupe ostatku od našljedstva svojega, ne drži dovijeka gnjeva svojega, jer mu je mala milost. Opet će se smilovati na nas; pogaziće naša bezakonja; bacićeš u dubine morske sve grijehe njihove.“ Mihej 7:18-19

Sam Kuran se slaže da je opraštanje greha isključivo božanski prerogativ:

„I za one koji, kada učine nešto loše, ili sebi učine nepravdu, sete se Allaha i oprost za grehe svoje zamole. A ko oprašta grehe, ako ne Allah?! I za one koji u grehu svesno ne ustraju.“ S. 3:135 Pickthall

Dalje kaže da je Alah taj koji otkriva ono što čovek krije u sebi:

„Allahu pripada sve što je na nebesima i što je na Zemlji. Pokazivali vi šta je u dušama vašim ili skrivali, Allah će za to da vas pita, pa će da oprosti kome hoće, a da kazni koga hoće. A Allah nad svime ima moć.“ S. 2:284 Hilali-Khan

U svetlu prethodno rečenog, zar je onda ikakvo čudo što su književnici, koji su poznavali Zakon, pomislili da Isus huli, budući da su iz jevrejskih Pisama znali da Hristos prisvaja sposobnost koja pripada samo Bogu? A što se njih ticalo, Isus nije bio ništa više od Jevrejina od krvi i mesa, koji je morao znati da za sebe ne sme prisvajati takve isključivo božanske funkcije i sposobnosti.

Vilijams, međutim, misli da reakcija ljudi koji su slavili Boga zato što je ljudima dao takvu vlast jasno pobija tvrdnju da je Isus postupao kao da je Bog. Vilijams želi da zaista poverujemo da je procena mnoštva bila tačna i da je Bog mogao da prenese takvu vlast na jednog od svojih ljudskih poslanika a da to tog posrednika ne učini takođe Bogom.

Pravo pitanje se, dakle, svodi na to da se utvrdi ko je bio u pravu. Drugim rečima, da li su književnici bili u pravu kada su mislili da Isus postupa kao Bog, budući da je iznosio tvrdnju koju je samo Bog mogao izneti, ili je mnoštvo bilo u pravu? Još važnije, kako to možemo znati?

Odgovor na ovo pitanje nalazi se u ispitivanju Jevanđelja po Mateju, kako bismo videli da li je jevanđelist nameravao da prikaže Isusa kao ovaploćenog Boga ili kao natprirodno osnaženog ljudskog Božjeg poslanika. A upravo to ovde nameravamo da učinimo.

Počinjemo tako što ćemo videti šta prvo poglavlje Mateja kaže o Hristu:

„A rođenje Isusa Hrista ovako bi: Kad je mati njegova Marija bila obručena Josifu, a prije nego što se bjehu sastali, nađe se da je zatrudnila od Duha Svetoga. A Josif muž njezin, budući pravedan i ne hoteći je javno izobličiti, namisli je tajno otpustiti. No kad on tako pomisli, gle, javi mu se u snu anđeo Gospodnji govoreći: Josife, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju ženu svoju; jer ono što se u njoj začelo od Duha je Svetoga. Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih. A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori: Eto, djevojka će začeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuil, što će reći: S nama Bog.“ Matej 1:18-23

Prema anđelu, Hristu treba dati ime Isus zbog dela koje će izvršiti spasavajući svoj narod od njihovih greha. Za one kojima jevrejski jezik i kultura možda nisu poznati: Isusovo hebrejsko ime je Ješua, što je skraćeni oblik imena Jehošua, sa značenjem „Jahve je spasenje“.

Anđeo je Josifu u suštini govorio da dete nazove „Jahve je spasenje“ zato što Hristos nije niko drugi do Emanuilo, to jest sam Bog koji dolazi da učini ono što jevrejska Pisma tvrde da će Jahve učiniti za svoj narod:

„Ako ćeš na bezakonje gledati, Gospode – Gospode, ko će ostati? Ali je u tebe praštanje da bi te se bojali. Čekam Gospoda; čeka duša moja; uzdam se u riječ njegovu. Duša moja čeka Gospoda većma nego straže jutarnje, koje straže jutrom. Neka čeka Izrailj Gospoda; jer je u Gospoda milost, i velik je u njega otkup. I on će otkupiti Izrailja od svijeh bezakonja njegovijeh.“ Psalam 130:3-4, 7-8

Zapravo, Matej završava svoje jevanđelje na isti način na koji ga je i započeo, tj. ponovo potvrđujući da je sam Isus Bog koji je došao da prebiva sa nama:

„A Jedanaest učenika otidoše u Galileju, na goru kuda im je zapovijedio Isus. I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a neki posumnjaše. I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio; i, evo, ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka.“ Matej 28:16-20

Ovde nalazimo Hrista kako prima obožavanje, poseduje potpunu suverenost nad celokupnim stvorenjem, deli jedno božansko ime sa Ocem i Svetim Duhom i tvrdi da će biti sa svim svojim sledbenicima do svršetka veka kako bi osigurao uspeh njihove misije da sve narode učine učenicima!

A jedini način na koji bi Hristos mogao da bude prisutan sa svim vernicima do svršetka veka jeste da je svemoguć, sveznajuć i sveprisutan. Štaviše, Hristos bi mogao da deli Božje ime i vlast nad celokupnim stvorenjem samo ako je i sam Bog.

Zapravo, kao što ćemo videti u sledećem odeljku, sam islam svedoči da Alah nikome ne dopušta da deli njegova jedinstvena i isključiva imena niti vlast nad stvorenjem. Stoga to samo pruža dodatnu potvrdu da je Isus zaista tvrdio da je Bog, budući da ne postoji nijedan drugi način da poseduje Božja imena ili da ima svu vlast na nebu i na zemlji.

Da bismo pomogli Vilijamsu da jasnije uvidi ovu činjenicu: da li bi se usudio da zamisli Muhameda kako govori da mu je Alah dao svu vlast na nebesima i na zemlji, čime bi postao sudeonik u Alahovoj suverenosti

Da li bi Vilijams mogao da kaže: „U ime Alaha, i Muhameda, i anđela Gavrila“? Ako ne, zašto ne?

Još nismo završili, jer Matej pruža mnogo više dokaza da je Isus ovaploćeni Bog.

Na primer, Isus kod Mateja izričito kaže da je došao da položi svoj život kao otkup za mnoge, kako bi njihovi gresi bili oprošteni:

„Kao što ni Sin Čovječiji nije došao da mu služe, nego da služi i dade život svoj u otkup za mnoge.“ Matej 20:28

„I kad jeđahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. I uze čašu i zablagodarivši dade im govoreći: Pijte iz nje svi; Jer ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge radi otpuštenja grijehova.“ Matej 26:26-28

Zapazite da Isus naglašeno kaže da je njegova zamenička smrt osnov za oproštenje i iskupljenje. To samo po sebi dokazuje da je Isus o sebi mislio kao o Bogu, jer jevrejska Biblija jasno uči da nijedno ljudsko biće ne može da prinese Bogu dovoljan otkup da bi nekoga spaslo od smrti kako bi zauvek živeo!

„Čovjek neće nikako brata osloboditi, neće dati Bogu otkupa za nj. Velik je otkup za dušu, i neće biti nigda Da ko dovijeka živi i ne vidi groba. Svi vide gdje umiru kao i neznalica i bezumnik što ginu, i ostavljaju drugima imanje svoje. Oni misle da će kuće njihove trajati dovijeka, i stanovi njihovi od koljena na koljeno; imenima svojim zovu zemlje; Ali čovjek u časti neće dugo ostati, izjednačiće se sa stokom koju kolju. Ovaj im se put čini probitačan, i koji za njima idu, hvale misli njihove; Ali će ih kao ovce zatvoriti u pakao, smrt će im biti pastir; i ujutru hodiće po njima pravednici, i oblik njihov zbrisaće pakao rastavivši ih s naseljem. Ali će Bog dušu moju izbaviti iz ruku paklenih; jer me on prima.“ Psalam 49:7-15

Sam Isus je tvrdio da samo Bog može nekoga da spase:

„Reče mu Isus: Ako hoćeš savršen da budeš, idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima, i imaćeš blago na nebu, pa hajde za mnom. A kada ču mladić riječ, otide žalostan; jer imađaše mnoga imanja. A Isus reče učenicima svojim: Zaista vam kažem da je teško bogatome ući u Carstvo nebesko. I opet vam kažem: Lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u Carstvo Božije. A kada to čuše učenici, čuđahu se veoma govoreći: Ko se, dakle, može spasti? A Isus pogledavši na njih reče im: Ljudima je ovo nemoguće, a Bogu je sve moguće.“ Matej 19:21-26 – up. Marko 10:21-27; Luka 18:22-27

Dakle, jedini način na koji bi Isusova smrt mogla nekoga iskupiti od smrti i jemčiti oproštenje svih čovekovih greha jeste da je on Bog!

Zapazite kako se to logički izvodi:

A. Nemoguće je da bilo koje ljudsko biće nekoga iskupi ili spase, budući da samo Bog može da spase čoveka.

B. Isus je u stanju da spase čoveka i izbriše sve njegove prestupe svojom zameničkom žrtvom.

C. Jedini način na koji je Isus to mogao da učini jeste da je bio i jeste Bog.

Još jedan način na koji Matej predstavlja Hrista kao Boga jeste njegov prikaz Jovana Krstitelja kao glasnika iz Isaije 40:3:

„U one pak dane dođe Jovan Krstitelj i propovijedaše u pustinji Judejskoj. I govoraše: Pokajte se, jer se približilo Carstvo nebesko. Jer to je onaj za koga je rekao prorok Isaija govoreći: Glas vapijućeg u pustinji: pripremite put Gospodnji, poravnite staze njegove.“ Matej 3:1-3

Kada pogledamo neposredni kontekst ovog proroštva, videćemo da je glasnik poslat da pripremi narod za dolazak samog Boga Jahvea:

„Tješite, tješite narod moj, govori Bog vaš. Govorite Jerusalimu ljubazno, i javljajte mu da se navršio rok njegov, da mu se bezakonje oprostilo, jer je primio iz ruke Gospodnje dvojinom za sve grijehe svoje. Glas je nekoga koji viče: Pripravite u pustinji put Gospodnji, poravnite u pustoši stazu Bogu našemu. Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu, i što je krivo neka bude pravo, i neravna mjesta neka budu ravna. I javiće se slava Gospodnja, i svako će tijelo vidjeti; jer usta Gospodnja govoriše. Glas govori: Viči. I reče: Šta da vičem? Da je svako tijelo trava i sve dobro njegovo kao cvijet poljski. Suši se trava, cvijet opada kad duh Gospodnji dune na nj; doista je narod trava. Suši se trava, cvijet opada; ali riječ Boga našega ostaje dovijeka. Izidi na visoku goru, Sione, koji javljaš dobre glase; podigni silno glas svoj, Jerusalime, koji javljaš dobre glase; podigni, ne boj se. Kaži gradovima Judinijem: Evo Boga vašega. Evo, Gospod Bog ide na jakoga, i mišica će njegova obladati njim; evo, plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim. Kao pastir pašće stado svoje; u naručje svoje sabraće jaganjce, i u njedrima će ih nositi, a dojilice će voditi polako.“ Isaija 40:1-5, 9-11

Treba napomenuti da sva jevanđelja svedoče da je Krstitelj bio glasnik iz Isaije 40:3. Ona se takođe slažu da je Onaj kome je Krstitelj došao da pripremi put bio Gospod Isus Hristos (up. Marko 1:1-8; Luka 1:13-17, 67-79; 3:1-17; Jovan 1:14-15, 19-27, 29-36).

Zapravo, sam Isus kaže da će doći kao Sin Čovečji da svakome uzvrati prema njegovim delima – upravo ono što Isaija 40:10 kaže da će Jahve lično učiniti kada se pojavi na sceni!

„Jer će doći Sin Čovječiji u slavi Oca svojega sa anđelima svojim, i tada će uzvratiti svakome po djelima njegovim.“ Matej 16:27

To znači da je Isus Hristos zapravo Bog Jahve za koga je Isaija rekao da će se pojaviti odmah nakon što glasnik dođe da mu pripremi put!

Da bismo pomogli Vilijamsu da bolje shvati ovu tačku, odlučili smo da mu je razložimo u obliku logičkog silogizma:

A. Isaija je prorekao da će biti poslat preteča koji će pripremiti put za pojavu Boga Jahvea, koji dolazi da sudi i da spasava.

B. Matej i ostala jevanđelja tvrde da je Jovan Krstitelj bio taj preteča.

C. Matej i ostala jevanđelja takođe svedoče da je Krstitelj bio poslat da pripremi put za dolazak Gospoda Isusa Hrista.

D. Prema tome, Isus Hristos jeste Bog Jahve za koga je Isaija prorekao da će doći da spase svoj narod!

A za slučaj da i dalje ne razume, prepustićemo sledećim evangelikalnim naučnicima da mu to sklope:

„Ovo nisu jedine izjave u Isaiji koje ukazuju na to da će Mesija biti Bog. Kasnije u knjizi Isaija više puta izjavljuje da Bog dolazi da iskupi, obnovi i vlada nad svojim narodom (Isaija 40:9-11; 43:10-13; 59:15-20)… Sinoptička jevanđelja citiraju ovaj odlomak [Isaija 40:3] i primenjuju ga na Jovana Krstitelja koji priprema put Gospodu Isusu (Matej 3:3; Marko 1:3; Luka 3:4-6). Novozavetno učenje da je Isus Bog, dakle, ima značajan presedan u Isaiji.“ (Bowman i Komoszewski, Putting Jesus In His Place: The Case For The Deity Of Christ [Kregel Publications, Grand Rapids, MI 2007], Part 3: Name Above All Names: Jesus Shares The Names of God, 12. Immanuel: God with Us, str. 137-138; podebljanje i komentari u uglastim zagradama su naši)

„Kao što smo pomenuli na početku poglavlja, tokom Isusovog života bilo je malo verovatno da bi ga drugi ljudi nazivali ‘Gospodom’ na način koji bi ga poistovetio sa JHVH. Ipak, jevanđelja, koja su njihovi pisci sastavili nakon Isusovog vaskrsenja, ponekad ipak govore o Isusu kao Gospodu u tom smislu.

„Poznat primer nalazi se pri početku sva četiri jevanđelja, od kojih svako navodi da je služba Jovana Krstitelja, koji priprema put Isusu Mesiji, bila ispunjenje Isaije 40:3, „Pripravite u pustinji put Gospodnji“ (Matej 3:3; Marko 1:3; Luka 3:4; up. Luka 1:16; Jovan 1:23). (Isto, 13. He is Lord, str. 159-160)

Konačno:

„Ako uporedimo rana poglavlja Marka sa Isaijom 40, vidimo iz još jedne perspektive da je Isusova tvrdnja da oprašta grehe tvrdnja o božanstvu. Kod Isaije Bog objavljuje da su gresi Izrailja uklonjeni i da je njegovo kaznjavanje okončano (st. 1-2). Zatim glas poziva da se pripremi put za dolazak Gospoda (st. 3-5). Njegovo prisustvo će ponovo ispuniti Obećanu zemlju, a njegov narod će biti vraćen u tu zemlju. ‘Dobra vest’ za Jerusalim jeste da Bog dolazi sa silom da vlada (st. 9-10). Počeće tako što će sabrati svoje stado i voditi ga (st. 11).

„A sada pogledajte uvodna poglavlja Jevanđelja po Marku. Ono počinje objavom ‘dobre vesti’ (1:1). Marko izričito citira Isaiju 40:3 (1:3), za koju kaže da se ispunjava u Jovanu Krstitelju, koji propoveda oproštenje greha (st. 4-6) i objavljuje da je onaj koji dolazi za njim jači od njega (st. 7-8). Zatim se pojavljuje Isus, i Jovan ga krštava (st. 9-11). Isus odlazi u pustinju i vraća se propovedajući ‘dobru vest’ (st. 16-20) i počinje da pokazuje svoju ‘vlast’ isterujući demone, isceljujući bolesne i očišćujući gubavca (st. 21-45). Upravo u tom kontekstu Isus isceljuje uzetog čoveka i oprašta mu grehe (2:1-12). Sva njegova dela deo su ‘programa’ Gospoda Boga koji dolazi u zemlju da vlada, oprašta, obnavlja i vodi svoj narod.

„Novi zavet izražava Hristovu ulogu Spasitelja na mnoge načine koji jasno pokazuju da on čini upravo ono što je Stari zavet tvrdio da će Bog, i on jedini, učiniti za svoj narod…“ (Isto, Part 4: Infinitely Qualified: Jesus Shares in the Deeds That God Does, 17. The Way, the Truth, and the Life, str. 213; podebljanje je naše)

Ima još mnogo toga o čemu Vilijams treba da razmisli, kao što ćemo videti u sledećem delu.