Isus oprašta grehe u svetlu Očenaša

Pitanje:

Nigde u Bibliji ne stoji da je Isus imao isključivu sposobnost da oprašta grehe. Ono što se može naći jesu slučajevi u kojima Isus kaže „oprošteno ti je“. To nije čvrst dokaz njegove navodne sposobnosti da uklanja grehe. Takvi slučajevi se mogu tumačiti kao Isusova potvrda od Boga da su prestupi te osobe oprošteni, a ne da je on sam oprostio grehe grešniku. Uostalom, Isus je svoje drugove naučio kako da se mole, a u toj molitvi nas uče: „Oprosti nam dugove naše kao što i mi opraštamo dužnicima svojim.“ Ako sposobnost opraštanja greha nekoga čini Bogom, onda su i 12 učenika i svi koji veruju u „Gospodnju molitvu“ takođe bogovi! Ako postoje slučajevi u kojima Isus naizgled oprašta grehe govoreći, na primer, „opraštam ti“, onda su i učenici, kao i svi hrišćani koji praktikuju i izgovaraju „Gospodnju molitvu“, bogovi. Zašto onda i dalje insistirati da ova sposobnost opraštanja grešnicima dokazuje da je Isus Bog?(1)

**Odgovor:
**

Pre nego što pređemo na naš odgovor, evo Lukine verzije Očenaša, kako bi čitaoci mogli da vide šta je Gospod zaista rekao svojim učenicima:

„I kada se on moljaše Bogu na jednom mjestu pa prestade, reče mu neki od učenika njegovih: Gospode, nauči nas moliti se, kao što i Jovan nauči učenike svoje. A on im reče: Kada se molite govorite: Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje; da dođe carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu. Hljeb naš nasušni daj nam svaki dan; I oprosti nam grijehe naše, jer i mi opraštamo svakome dužniku svojemu; i ne uvedi nas u iskušenje; nego nas izbavi od zloga.“ Luka 11:1-4; upor. Matej 6:9-15

Iz konteksta je jasno da Gospod nije tvrdio da njegovi sledbenici imaju moć da opraštaju grehe uopšte. Naprotiv, poučavao ih je o važnosti opraštanja svakome ko je zgrešio protiv njih; u suprotnom, Bog im ne bi oprostio njihove grehe ako bi oni odbili da oproste onima koji su se ogrešili o njih. Ova poenta jasnije dolazi do izražaja u Matejevoj verziji, koja ovu molitvu zaključuje sledećim upozorenjem:

„Jer ako oprostite ljudima sagrješenja njihova, oprostiće i vama Otac vaš nebeski. Ako li ne oprostite ljudima sagrješenja njihova, ni Otac vaš neće oprostiti vama sagrješenja vaša.“ Matej 6:14-15

Ovo se dalje vidi iz sledećeg odlomka:

„Tada mu pristupi Petar i reče: Gospode, koliko puta, ako mi zgriješi brat moj, da mu oprostim? Do sedam li puta? Reče mu Isus: Ne velim ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam. Zato je Carstvo nebesko slično čovjeku caru, koji htjede da se proračuna sa slugama svojim. I kad se poče računati, dovedoše mu jednoga dužnika od deset hiljada talanata. I budući da on nemaše čime vratiti, zapovijedi gospodar njegov da prodadu njega i ženu njegovu i djecu i sve što imaše, i da se naplati. No sluga taj pade i klanjaše mu se govoreći: Gospodaru, pričekaj me, i sve ću ti vratiti. A gospodar se sažali na onoga slugu, i pusti ga i dug mu oprosti. A kad iziđe sluga taj, nađe jednoga od svojih drugara koji mu bijaše dužan sto dinara, i uhvati ga i stade daviti govoreći: Daj mi što si dužan! Pade drugar njegov pred noge njegove i moljaše ga govoreći: Pričekaj me, i sve ću ti vratiti. A on ne htjede, nego ga odvede i baci u tamnicu dok ne vrati dug. Vidjevši pak drugari njegovi taj događaj, ožalostiše se veoma, i otišavši, objasniše gospodaru svojemu sve što se dogodilo. Tada ga pozva gospodar njegov, i reče mu: Zli slugo, sav dug onaj oprostio sam ti, jer si me molio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ na svoga drugara, kao i ja na te što se smilovah? I razgnjevi se gospodar njegov, i predade ga mučiteljima dok ne vrati sve što mu je dugovao. Tako će i Otac moj nebeski učiniti vama ako ne oprostite svaki bratu svojemu od srca svojih sagrješenja njihova.“ Matej 18:21-35

Međutim, od životne je važnosti primetiti da to što neko oprašta osobi koja je zgrešila protiv njega ili nje ne znači da će Bog nužno oprostiti prestupniku. Niti to podrazumeva da Bog neće oprostiti osobi koja je uvredila člana njegove porodice ili bližnjeg samo zato što uvređena strana odbija da pomiluje svog prestupnika ili dužnika.

Na primer, pretpostavimo da je neko ubio čoveka i da je zatvoren. Ako se ta osoba istinski pokaje i zamoli Boga i porodicu žrtve da joj oproste, Bog će prestupniku oprostiti čak i ako porodica to odbije. Međutim, ako je ta ista osoba nepokajana i odbija da ispovedi i prizna svoje grehe Bogu, onda će ostati pod Božjim gnevom čak i ako porodica žrtve odluči da joj oprosti. Ono što će Bog učiniti jeste da počastvuje porodicu zato što nije gajila mržnju u srcu niti tražila osvetu. Gospod će ih blagosloviti zato što su svoju stvar poverili Bogu koji uvek čini ono što je pravo i pravedno. Kao što Sveto pismo kaže:

„Budite jedne misli među sobom. Nemojte gordo misliti nego se družite sa smirenima. Ne smatrajte sami sebe mudrim. Nikome ne uzvraćajte zlo za zlo; nastojte dobro činiti pred svima ljudima. Ako je moguće, koliko do vas stoji, imajte mir sa svima ljudima. Ne činite osvetu za sebe, ljubljeni, nego podajte mjesto gnjevu (Božijem), jer je napisano: Moja je osveta, ja ću vratiti, govori Gospod. Ako je, dakle, gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga; ako je žedan, napoj ga; jer to čineći zgrnućeš živo ugljevlje na glavu njegovu. Ne daj da te zlo pobijedi, nego pobijedi zlo dobrim.“ Rimljanima 12:16-21

I:

„Jer je ovo volja Božija: svetost vaša, da se čuvate od bluda, I svaki od vas da zna držati svoje tijelo u svetosti i u časti, A ne u strasnoj želji, kao i neznabošci koji ne poznaju Boga; I da niko ne prestupa i ne šteti brata svojega u svemu tome, jer je Gospod osvetnik za sve to, kao što vam i prije rekosmo i svjedočismo.“ 1. Solunjanima 4:3-6

Od životne je važnosti shvatiti da su svi gresi počinjeni protiv Boga, čak i oni učinjeni bližnjemu, budući da ljudska bića nose Božji lik:

„Potom reče Bog: Da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se miču po zemlji. I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih.“ Postanje 1:26-27

Stoga, zgrešiti protiv ljudskog bića znači uvrediti Boga i počiniti prestupe protiv njega, kao što pokazuju sledeći odlomci:

„Njim blagosiljamo Boga i Oca, i njime proklinjemo ljude stvorene po podobiju Božiju. Iz istih usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, braćo moja, da ovo tako biva.“ Jakovljeva 3:9-10

I:

„Smiluj se na me, Bože, po milosti svojoj, i po velikoj dobroti svojoj očisti bezakonje moje. Operi me dobro od bezakonja mojega, i od grijeha mojega očisti me. Jer ja znam prijestupe svoje i grijeh je moj jednako preda mnom. Samome tebi zgriješih, i na tvoje oči zlo učinih, a ti si pravedan u riječima svojim i čist u sudu svojem.“ Psalam 51:1-4

David je shvatio da je njegov greh protiv Urije, muža Vitsavejinog, u krajnjoj liniji bio prestup protiv beskrajno svetog i pravednog Boga.

Kada dođemo do pitanja Hristovog opraštanja greha, očigledno je da se to korenito razlikovalo od načina na koji se od vernika očekivalo da opraštaju onima koji su se ogrešili o njih. U kontekstima u kojima je Hristos opraštao prestupnicima nema nikakvog nagoveštaja da je opraštao pojedincima za neku uvredu koju su počinili protiv njega tokom njegovog zemaljskog života ili službe. Sasvim je jasno da Isus oprašta grehe počinjene protiv Boga:

„I gle, ljudi donesoše na odru čovjeka koji bješe oduzet, i tražahu kako da ga unesu i polože pred njega. I ne našavši kuda bi ga unijeli od naroda, popeše se na kuću i kroz krov spustiše ga sa odrom na sredinu pred Isusa. I vidjevši vjeru njihovu, reče mu: Čovječe, opraštaju ti se grijesi tvoji. I počeše pomišljati u sebi književnici i fariseji govoreći: Ko je ovaj što govori hule? Ko može opraštati grijehe osim jedini Bog? A razumjevši Isus pomisli njihove, odgovarajući reče im: Šta pomišljate u srcima svojim? Šta je lakše, reći: Opraštaju ti se grijesi tvoji, ili reći: Ustani i hodi? Ali da znate da vlast ima Sin Čovječiji na zemlji opraštati grijehe, – reče oduzetome: Tebi govorim, ustani i uzmi odar svoj i idi domu svome. I odmah ustade pred njima, i uze na čemu ležaše, i otide domu svome slaveći Boga. I svi se zadiviše, i slavljahu Boga, i ispunivši se straha govorahu: Čuda se nagledasmo danas!“ Luka 5:18-26 – upor. Matej 9:1-8

I:

„Moljaše ga pak jedan od fariseja da bi objedovao u njega; i ušavši u kuću farisejevu, sjede za trpezu. I gle, žena u gradu koja bješe grješnica, doznavši da je Isus za trpezom u kući farisejevoj, donese miris u sudu od alavastra. I stavši pozadi kod nogu njegovih plakaše, i stade kvasiti noge njegove suzama, i kosom glave svoje otiraše, i cjelivaše noge njegove, i mazaše mirisom. A kad vidje farisej koji ga je pozvao, reče u sebi: Da je on prorok, znao bi ko i kakva ga se žena dotiče; jer je grješnica. I odgovarajući Isus reče mu: Simone, imam ti nešto kazati. A on reče: Učitelju, kaži. A Isus reče: Dvojica bijahu dužni jednome povjeriocu, jedan bješe dužan pet stotina dinara, a drugi pedeset. A kad oni ne imadoše da mu vrate, pokloni obojici. Kaži, koji će ga od njih dvojice većma ljubiti? A Simon odgovarajući reče: Mislim onaj kome više pokloni. A on mu reče: Pravo si sudio. I okrenuvši se ženi, reče Simonu: Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, ni vode mi na noge nisi dao, a ona mi suzama obli noge, i kosom glave svoje obrisa. Cjeliva mi nisi dao; a ona, otkako uđe, ne presta cjelivati mi noge. Uljem nisi pomazao glavu moju, a ona mirisom pomaza mi noge. Zato ti kažem: Opraštaju joj se grijesi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta malu ljubav ima. A njoj reče: Opraštaju ti se grijesi. I stadoše u sebi govoriti oni što sjeđahu s njim za trpezom: Ko je ovaj što i grijehe oprašta? A ženi reče: Vjera tvoja spasla te je; idi u miru.“ Luka 7:36-50

Dakle, Isus nije opraštao ljudima koji su njega lično uvredili… osim, naravno, ako Isus jeste Bog! U tom slučaju bi svaki greh počinjen protiv Boga bio uvreda protiv samog Isusa.

Drugačije rečeno, Isus je mogao opraštati grehe počinjene protiv Boga jedino ako je istinski verovao da je Bog. U suprotnom, bilo bi više nego malo drsko od njega (zapravo, bilo bi bogohuljenje, kako su Jevreji s pravom primetili) da nekome objavi oproštaj ko je lično uvredio Boga, a ne njega. To je kao kada bi neko rekao nekoj osobi da joj oprašta zato što je uvredila nekog trećeg!

Ovo nas vodi do drugog dela prigovora. Ne samo da su Jevreji razumeli da Isus tvrdi da ima moć da oprašta grehe, što je prema Starom zavetu isključivo Božanski prerogativ:

„Ja, ja sam brišem tvoje prijestupe sebe radi, i grijeha tvojih ne pominjem.“ Isaija 43:25

„Ko je Bog kao ti? Koji prašta bezakonje i prolazi prijestupe ostatku od našljedstva svojega, ne drži dovijeka gnjeva svojega, jer mu je mala milost. Opet će se smilovati na nas; pogaziće naša bezakonja; bacićeš u dubine morske sve grijehe njihove.“ Mihej 7:18-19

Gospod nijednom nije ispravio njihovo razumevanje. Nijednom im nije rekao da on zapravo ne oprašta tim grešnicima, već da samo saopštava otkrivenje koje je primio da im je Bog oprostio. Umesto toga, Isus je nastavio da izvrši natprirodno isceljenje kako bi potvrdio da kao Sin čovečji zaista ima tu Božansku vlast da oprašta!

„A Isus vidjevši vjeru njihovu, reče oduzetome: Sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji! A ondje sjeđahu neki od književnika i pomišljahu u srcima svojim: Što ovaj tako huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga? I odmah razumjevši Isus duhom svojim da oni tako pomišljaju u sebi, reče im: Što tako pomišljate u srcima svojim? Šta je lakše? Reći oduzetome: Opraštaju ti se grijesi; ili reći: Ustani i uzmi odar svoj, i hodi? No da znate da vlast ima Sin Čovječiji na zemlji opraštati grijehe; reče oduzetome: Tebi govorim: Ustani i uzmi odar svoj, i idi domu svome. I usta odmah, i uzevši odar iziđe pred svima tako da se svi divljahu i slavljahu Boga govoreći: Nikada tako što ne vidjesmo.“ Marko 2:5-12

Isus ne samo da oprašta i isceljuje, već i zna šta ljudi misle u svojim srcima! Prema Starom zavetu, ove osobine i funkcije pripadaju Jahveu:

„Ti čuj s neba, iz stana svojega, i oprosti i podaj svakome po putovima njegovijem, što znaš u srcu njegovu, jer ti sam znaš srca sinova čovječijih, Da te se boje hodeći putovima tvojim dokle su god živi na zemlji, koju si dao ocima našim. I inostranac koji nije od naroda tvojega Izrailja, nego dođe iz daleke zemlje imena radi tvojega velikoga i ruke tvoje krjepke i mišice tvoje podignute, kad dođe i pomoli se u ovom domu, Ti čuj s neba, iz stana svojega, i učini sve za što poviče k tebi onaj stranac da bi poznali svi narodi na zemlji ime tvoje i bojali se tebe kao narod tvoj Izrailj, i da bi znali da je ime tvoje prizvano nad ovaj dom koji sazidah. Kad narod tvoj izide na vojsku na neprijatelje svoje putem kojim ga pošlješ i pomole ti se okrenuvši se ka gradu ovomu koji si izabrao, i k ovomu domu koji sam sazidao imenu tvojemu, Čuj s neba molbu njihovu i molitvu njihovu i dobavi im pravicu. Kad ti zgriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, i razgnjevivši se na njih daš ih neprijateljima, te ih zarobe i odvedu u zemlju daljnju ili koja je blizu, Ako se dozovu u zemlji u koju budu odvedeni u ropstvo, i obrate se i stanu ti se moliti u zemlji ropstva svojega i reku: Sagriješismo i zlo učinismo i skrivismo; I tako se obrate k tebi svijem srcem svojim i svom dušom svojom u zemlji ropstva svojega, u koju budu odvedeni u ropstvo, i pomole ti se okrenuvši se k zemlji svojoj koju si dao ocima njihovijem, i ka gradu koji si izabrao, i k domu koji sam sazidao imenu tvojemu, Tada čuj s neba, iz stana svojega, molbu njihovu i molitvu njihovu, i dobavi im pravicu i oprosti narodu svojemu što ti budu zgriješili.“ 2. Dnevnika 6:30-31, 36-39 – 1. Carevima 8:39-40, 46-51

„I svrši Solomon dom Gospodnji i dom carski, i bi srećan u svemu što bješe naumio da načini u domu Gospodnjem i u domu svom. Potom javi se Gospod Solomonu noću i reče mu: Uslišio sam molbu tvoju i izabrao sam to mjesto da mi bude dom za žrtve. Ako zatvorim nebo da ne bude dažda, ili ako zapovjedim skakavcima da popasu zemlju, ili ako pustim pomor na narod svoj, I ponizi se narod moj na koji je prizvano ime moje, i pomole se, i potraže lice moje i povrati se od zlijeh putova svojih, i ja ću tada uslišiti s neba i oprostiću im grijeh njihov, i iscijeliću zemlju njihovu. I oči će moje biti otvorene i uši moje prignute k molitvi s toga mjesta. Jer sada izabrah i posvetih dom taj da bude ime moje tu dovijeka; i biće tu oči moje i srce moje vazda.“ 2. Dnevnika 7:11-16

„Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i ne zaboravljaj nijednoga dobra što ti je učinio. On ti prašta sve grijehe i iscjeljuje sve bolesti tvoje; Izbavlja od groba život tvoj, vjenčava te dobrotom i milošću; Ispunja dobrim želje tvoje, ponavlja se kao u orla mladost tvoja.“ Psalam 103:2-5

Štaviše, nazivajući sebe Sinom čovečjim koji oprašta grehe, Isus je jasno sebe predstavljao kao Boga, budući da nije tvrdio da je tek neki običan sin čovečji. Isus se zapravo poistovećivao sa onim Sinom čovečjim koga je prorok Danilo video u viđenju:

„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14

Ono što ovog naročitog Sina čovečjeg čini zapanjujućim jeste to što jaše na oblacima kao Bog, vlada zauvek kao što Bog vlada i svi ga obožavaju kao što obožavaju Boga (upor. 7:27; Isaija 19:1; Psalam 68:33-34, 86:9, 104:3; Mihej 4:7; Naum 1:3)! U svetlu ovih činilaca očigledno je da je Danilov Sin čovečji potpuno Božanska Ličnost koja se pojavljuje kao čovek i koja je lično različita od Boga (tj. od Starog danima pomenutog u Danilo 7:9-10, 13, 22).

Nema sumnje da je Isus verovao da je on Onaj koga je Danilo video, jer je to rekao svojim tužiteljima na svom suđenju:

„A Isus ćutaše. I prvosveštenik odgovarajući reče mu: Zaklinjem te živim Bogom da nam kažeš jesi li ti Hristos, Sin Božiji? Reče mu Isus: Ti kaza. Ali ja vam kažem: od sada ćete vidjeti Sina Čovječijega gdje sjedi s desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim. Tada prvosveštenik razdrije haljine svoje govoreći: Huli na Boga! Šta nam više trebaju svjedoci? Evo sada čuste hulu njegovu. Šta mislite? A oni odgovarajući rekoše: 3aslužio je smrt.“ Matej 26:63-66 – upor. Marko 14:61-62; Luka 22:66-70

Stoga je Isus, nazivajući sebe Danilovim Sinom čovečjim, u suštini tvrdio da je Bog u ljudskom telu! U svetlu ove činjenice, treba li da nas iznenadi to što je Isus poučavao da zaista može opraštati grehe?

Isus je nadalje objavio da pokajanje i oproštenje greha dolaze kroz verovanje i veru u njegovo ime:

„A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima. Tada im otvori um da razumiju Pisma. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih trećega dana, I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima. A vi ste svjedoci ovome.“ Luka 24:44-48

„I tako idući u Damask sa ovlašćenjem i naređenjem od prvosveštenika, U podne, care, vidjeh na putu s neba svjetlost veću od sijanja sunčanoga, koja obasja mene i one što iđahu sa mnom. A kad mi svi padosmo na zemlju, čuh glas gdje govori meni i kazuje jevrejskim jezikom: Savle, Savle, zašto me goniš? Teško ti je protiv bodila praćati se! A ja rekoh: Ko si ti, Gospode? A on reče: Ja sam Isus kojega ti goniš. Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se za to javih da te postavim za služitelja i svjedoka ovome što si vidio i što ću ti pokazati, Izbavljajući te od naroda judejskoga i od neznabožaca u koje te ja šaljem, Da im otvoriš oči da se od tame obrate svjetlosti i od vlasti satanine Bogu, da vjerom u mene prime oproštenje grijeha i udio sa osvećenima.“ Dela apostolska 26:12-18

Čak su i sami Božji anđeli posvedočili da je Isus Spasitelj koji dolazi da lično izbavi svoj narod od njihovih greha:

„I bijahu pastiri u onome kraju boraveći u polju i čuvajući stražu noću kod stada svojega. I gle, anđeo Gospodnji stade među njih, i slava Gospodnja obasja ih; i ispuniše se strahom velikim. I reče im anđeo: Ne bojte se; jer vam, evo, javljam radost veliku koja će biti svemu narodu. Jer vam se danas rodi Spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu. I ovo vam je znak: naći ćete dijete povijeno gdje leži u jaslama. I ujedanput sa anđelom se pojavi mnoštvo vojske nebeske, koji hvaljahu Boga govoreći: Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja.“ Luka 2:8-14

„A rođenje Isusa Hrista ovako bi: Kad je mati njegova Marija bila obručena Josifu, a prije nego što se bjehu sastali, nađe se da je zatrudnila od Duha Svetoga. A Josif muž njezin, budući pravedan i ne hoteći je javno izobličiti, namisli je tajno otpustiti. No kad on tako pomisli, gle, javi mu se u snu anđeo Gospodnji govoreći: Josife, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju ženu svoju; jer ono što se u njoj začelo od Duha je Svetoga. Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih.“ Matej 1:18-21

Novi zavet još jednom pripisuje Isusu funkciju za koju Stari zavet kaže da je vrši Jahve!

„Ako ćeš na bezakonje gledati, Gospode – Gospode, ko će ostati? Ali je u tebe praštanje da bi te se bojali. Čekam Gospoda; čeka duša moja; uzdam se u riječ njegovu. Duša moja čeka Gospoda većma nego straže jutarnje, koje straže jutrom. Neka čeka Izrailj Gospoda; jer je u Gospoda milost, i velik je u njega otkup. I on će otkupiti Izrailja od svijeh bezakonja njegovijeh.“ Psalam 130:3-4, 7-8

I nadahnuti apostoli vaskrslog Gospoda propovedali su upravo ovu poruku. Na primer, Petar je rekao mnoštvu da svi moraju biti kršteni u ime Isusovo da bi im bilo oprošteno:

„A kada čuše, ražali im se u srcu i rekoše Petru i ostalim apostolima: Šta da učinimo, ljudi braćo? A Petar im reče: Pokajte se, i da se krsti svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijehova; i primićete dar Svetoga Duha. Jer obećanje je za vas i za djecu vašu i za sve daljne koje će dozvati Gospod Bog naš.“ Dela apostolska 2:37-39

Petar je čak činio čuda u Isusovo ime kao svedočanstvo da se spasenje i oproštenje nalaze jedino u imenu Gospoda Isusa Hrista, budući da je on Začetnik života i Spasitelj koga je Bog podigao da odvrati ljude od njihovih greha:

„Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti. A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci. I radi vjere u ime njegovo, ovoga koga vidite i poznajete utvrdi ime njegovo, i vjera koja je od njega podari mu ovo iscjeljenje pred svima vama. I sad, braćo, znam da iz neznanja ono učiniste, kao i starješine vaše. A Bog ono što je predskazao ustima sviju svojih proroka, da će Hristos postradati, tako je i ispunio. Pokajte se, dakle, i obratite se da se očistite od grijehova svojih, Da dođu od lica Gospodnjega vremena utjehe, i da pošlje unaprijed naznačenoga vam Hrista Isusa, Kojega treba da primi nebo do vremena vaspostavljanja svega o čemu je Bog govorio ustima sviju svetih proroka svojih od vajkada. Jer Mojsej ocima reče: Gospod Bog vaš podignuće vam Proroka iz vaše braće, kao mene; njega poslušajte u svemu što god vam kaže. I biće da će se svaka duša, koja ne posluša toga Proroka, istrijebiti iz naroda. A i svi proroci od Samuila i dalje koji god govoriše, takođe najaviše ove dane. Vi ste sinovi proroka i zavjeta koji učini Bog s ocima vašim govoreći Avraamu: U sjemenu tvojemu blagosloviće se sva plemena na zemlji. Vama prvo Bog podigavši Sina svojega Isusa, posla ga da vas blagoslovi i odvrati svakoga od zlih djela vaših.“ Dela apostolska 3:13-21, 26

„I bi sutradan da se skupiše knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, I Ana prvosveštenik i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda prvosvešteničkoga; I postavivši ih u sredinu pitahu: Kakvom silom ili u čije ime učiniste vi ovo? Tada Petar, ispunivši se Duha Svetoga, reče im: Knezovi narodni i starješine Izrailjeve, Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva bolesnom čovjeku, kako on ozdravi, Neka je na znanje svima vama, i svemu narodu Izrailjevu, da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvih, njime stoji ovaj pred vama zdrav. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti.“ Dela apostolska 4:5-12

„Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova.“ Dela apostolska 5:31

„A poslije mnogog razmatranja ustade Petar i reče im: Ljudi braćo, vi znate da Bog od prvih dana izabra među nama da iz mojih usta čuju neznabošci riječ Jevanđelja i da vjeruju. I Bog, koji poznaje srca, posvjedoči im davši im Duha Svetoga kao i nama, I ne postavi nikakve razlike između nas i njih, vjerom očistivši srca njihova. Sada, dakle, zašto kušate Boga, i hoćete da nametnete učenicima jaram na vrat, koji ni oci naši ni mi ne mogosmo nositi? Nego vjerujemo da ćemo se spasti blagodaću Gospoda Isusa Hrista kao i oni.“ Dela apostolska 15:7-11

Petar je čak verovao da je ovo bila i poruka svih starozavetnih proroka!

„I mi smo svjedoci svega što učini u zemlji Judejskoj i u Jerusalimu. Njega i ubiše, objesivši na drvo. Ovoga Bog vaskrse treći dan, i učini da se On javi, Ne svemu narodu, nego nama, svjedocima unaprijed izabranim od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po njegovu vaskrsenju iz mrtvih. I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i svjedočimo da je on određeni od Boga Sudija živih i mrtvih. Za njega svjedoče svi proroci da će Imenom njegovim primiti oproštenje grijeha svako ko vjeruje u njega.“ Dela apostolska 10:39-43

Blaženi apostol Pavle učio je nešto slično:

„I mi vam blagovijestimo da je obećanje, dato ocima, Bog ispunio nama, djeci njihovoj, vaskrsnuvši Isusa, Kao što je i napisano u drugom psalmu: Sin moj jesi ti, ja te danas rodih. A da vaskrse iz mrtvijeh Njega koji se više neće vratiti u truležnost ovako je rekao: Daću vam Svetinje Davidove vjerne. Zato i na drugome mjestu govori: Nećeš dati da Svetac tvoj vidi truljenje. Jer David, posluživši rodu svojemu, po volji Božijoj umrije, i položiše ga kod otaca njegovih, i vidje truljenje. A Onaj kojega Bog podiže ne vidje truležnosti. Neka vam je, dakle, na znanje, ljudi braćo, da se kroz Njega vama objavljuje oproštenje grijehova. I od svega, od čega se ne mogoste opravdati u Zakonu Mojsejevu, u Njemu se opravdava svaki koji vjeruje.“ Dela apostolska 13:32-39

U jednoj od svojih poslanica Pavle je napisao da je razlog zbog kojeg vernici treba da opraštaju jedni drugima taj što je Gospod Isus njima oprostio:

„Obucite se, dakle, kao izabranici Božiji, sveti i ljubljeni, u milosrđe, dobrotu, smirenoumlje, krotost, dugotrpeljivost, Podnoseći jedan drugoga, i opraštajući jedan drugome ako ko ima tužbu na koga; kao što Hristos oprosti vama, tako i vi. A povrh svega toga, obucite se u ljubav, koja je sveza savršenstva. I mir Božiji neka vlada u srcima vašim, na koji ste i pozvani u jednome tijelu, i budite zahvalni. Riječ Hristova neka obitava u vama bogato, u svakoj mudrosti učite i urazumljujte sebe: psalmima i slavopojima i pjesmama duhovnim, u blagodati pjevajući Gospodu u srcima svojim. I sve što god činite riječju ili djelom, sve činite u ime Gospoda Isusa Hrista, zahvaljujući Bogu Ocu kroz Njega. Žene, pokoravajte se svojim muževima, kao što dolikuje u Gospodu. Muževi, ljubite žene vaše i ne srdite se na njih. Djeco, slušajte roditelje svoje u svemu, jer je ovo ugodno Gospodu. Ocevi, ne razdražujte djece vaše, da ne klonu duhom. Robovi, budite poslušni u svemu vašim gospodarima po tijelu, ne radeći samo pritvorno kao da ljudima ugađate, nego u prostoti srca, bojeći se Boga. I sve što god činite, od srca činite, kao Gospodu, a ne kao ljudima, Znajući da ćete od Gospoda primiti kao nagradu nasljedstvo, jer Gospodu Hristu služite.“ Kološanima 3:12-13, 17-18, 20, 22-24

Blaženi apostol je dalje napisao da Bog oprašta svim istinskim vernicima radi Hrista, zbog onoga što je Hristos učinio za njih na krstu,

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova; Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji. I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi. Jer (Otac) blagoizvoli da se u Njemu nastani sva punoća. I da kroz Njega izmiri sve sa sobom, učinivši mir njegovom krvlju na krstu, (pomirivši) kroz Njega i ono što je na zemlji i ono što je na nebesima. I vas koji ste nekada bili otuđeni i svjesno neprijatelji u zlim djelima, Sada vas izmiri smrću njegovog ljudskog tijela da vas izvede preda se svete, neporočne i nevine,“ Kološanima 1:13-14, 19-22

„Na pohvalu slave blagodati svoje, kojom nas oblagodati u Ljubljenome, U kome imamo izbavljenje krvlju njegovom, oproštenje grijehova po bogatstvu blagodati njegove,“ Efescima 1:6-7

„A budite među sobom blagi, milostivi, praštajući jedan drugome, kao što je i Bog u Hristu oprostio vama.“ Efescima 4:32

Kao da to nije dovoljno zapanjujuće, Pavle je objavio da je Isus Veliki Bog i Spasitelj koji je iskupio narod za svoje vlasništvo!

„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim djelima.“ Titu 2:13-14

U zaključku, iz našeg razmatranja je očigledno da učenici nisu imali sposobnost da opraštaju grehe onako kako je to činio i kako i dalje čini Gospod Isus. Niti je Isus samo potvrđivao da je Bog (Otac) oprostio prestupe tih pojedinaca, umesto da im on sam oprašta grehe. I jezik i kontekst ovih novozavetnih odlomaka odlučno svedoče da je sam Isus opraštao ljudima njihove grehe, budući da je on Božanski Sin čovečji i jedinstveni Sin Božji koji vrši upravo ona dela koja jedino Bog može činiti:

„A Isus odgovori i reče im: Zaista, zaista vam kažem: Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da Otac čini; jer što On čini, to isto čini i Sin; Jer Otac ljubi Sina, i sve mu pokazuje što sam čini; i pokazaće mu veća djela od ovih da se vi čudite. Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava. Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao. Zaista, zaista vam kažem: Ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega, I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda.“ Jovan 5:19-29

Amin! Dođi, Gospode Isuse, dođi! Ti si naš veliki Bog i Spasitelj koji oprašta sve naše grehe i iskupljuje nas od svakog bezakonja, da bismo živeli tako da tebi donosimo slavu, čast i hvalu! Volimo te i klanjamo ti se, o vaskrsli Gospode slave! Amin.

Povezani članci

http://answering-islam.org/Shamoun/q_jesus_forgives.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/q_apostles_forgive_sins.htm

Napomene

(1) Ovaj konkretan prigovor preuzet je i prilagođen iz ovog članka.

Čitaoci će ga pronaći pod stavkom navedenom kao 3. Isus je Bog jer je opraštao grehe, što je Božji isključivi prerogativ.

U drugoj objavi davagandista je izneo isti ovaj prigovor, ali je ovog puta morao namerno da pogrešno citira Očenaš da bi izgradio svoj argument!

Uostalom, jeste li zaboravili Gospodnju molitvu? Isus je svoje drugove naučio kako da se mole, a u toj molitvi nas uče: „Oprosti nam grehe naše kao što MI OPRAŠTAMO grehe drugima“. Ako sposobnost opraštanja greha nekoga čini Bogom… onda su i 12 učenika i svi koji veruju u „Gospodnju molitvu“ takođe bogovi… zar ne? (Ibn Anvar, 29. novembar 2007. u 7:09)

Kao što smo već videli, to nije ono što Očenaš kaže. Očigledno je da je polemičar pokušavao da učini sve što može kako bi oslabio ovaj prilično snažan argument za Isusovo Božanstvo, do te mere da je smatrao nužnim da izvrne reči Gospoda Isusa. Čineći to, davagandista je obmanuo svoje čitaoce navodeći ih da misle kako je Isus tvrdio da i njegovi sledbenici imaju sposobnost da opraštaju grehe uopšte, a ne samo uvrede počinjene protiv njih, dok Gospod zapravo nikada nije izneo takvu tvrdnju.

Ostale tačke ovog početnika već su obrađene i temeljno pobijene u našim člancima i pobijanjima koja se mogu naći na sledećim linkovima:

http://answering-islam.org/Shamoun/index.htm#common_questions
http://answering-islam.org/Responses/index.htm
http://answering-islam.org/authors/shamoun.html
http://answering-islam.org/Shamoun/index.htm
http://answering-islam.org/BibleCom/index.html