Isus kao ovaploćena Mudrost [2. deo]

Suočavanje sa tvrdnjama muslimanskog polemičara, 2. deo

Nastavljamo našu raspravu tamo gde smo stali.

Četvrti problem sa Vilijamsovim tvrdnjama jeste to što on pogrešno pretpostavlja da se u Luki 11:49 Isus nije mogao poistovetiti sa Božjom Mudrošću, budući da o njoj govori u trećem licu. Time se, međutim, zanemaruje činjenica da jevanđelja često prikazuju Isusa kako o sebi govori u trećem licu:

„A narodu koji se skupljaše stade govoriti: Naraštaj je ovaj zao naraštaj; ište znak, i neće mu se dati znak osim znaka Jone proroka. Jer kao što Jona bi znak Ninevljanima, tako će i Sin Čovječiji biti znak naraštaju ovome. Carica južna ustaće na sudu s ljudima naraštaja ovoga, i osudiće ih; jer ona dođe s kraja zemlje da sluša mudrost Solomonovu, a gle, ovdje je veći od Solomona. Ljudi Ninevljani će ustati na sudu s naraštajem ovim, i osudiće ga, jer se pokajaše na propovijed Joninu, a gle, ovdje je veći od Jone.“ Luka 11:29-32

„Nego vam kažem: Koji god prizna mene pred ljudima, priznaće i Sin Čovječiji njega pred anđelima Božijim; A koji se odreče mene pred ljudima, toga ću se odreći pred anđelima Božijim. I svaki koji reče riječ protiv Sina Čovječijega, oprostiće mu se, a koji pohuli na Svetoga Duha neće mu se oprostiti.“ Luka 12:8-10

„Ali evo ruke izdajnika mojega sa mnom na trpezi. I Sin Čovječiji, dakle, ide kako je određeno; ali teško čovjeku onome koji ga izdaje! I oni se stadoše pitati među sobom koji bi, dakle, od njih bio taj koji će to učiniti. A nastade i prepirka među njima koji se od njih smatra da je veći. A on im reče: Carevi naroda gospodare nad njima i vlastodršci njihovi nazivaju se dobrotvori. Ali vi nemojte tako; nego ko je među vama veći, neka bude kao mlađi, i starješina kao sluga. Jer ko je veći, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam među vama kao sluga. A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u iskušenjima mojim. I ja vama zavještavam Carstvo kao što Otac moj meni zavješta, Da jedete i pijete za mojom trpezom u Carstvu mome, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest plemena Izrailjevih. I reče Gospod: Simone, Simone, evo vas zaiska satana da vas vije kao pšenicu. A ja se molih za tebe da vjera tvoja ne prestane; i ti, kada se obratiš, utvrdi braću svoju. A on mu reče: Gospode, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt ići. A on reče: Kažem ti, Petre, neće danas zapjevati pijetao dok se triput ne odrečeš da me poznaješ. I reče im: Kad vas poslah bez kese i torbe i obuće, da li vam što nedostade? A oni rekoše: Ništa. A on im reče: Ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema, neka proda haljinu svoju i kupi nož. Jer vam kažem, da još i to što je napisano: I uvrstiše ga među bezakonike, treba na meni da se izvrši. Jer što je o meni pisano, završava se. A oni rekoše: Gospode, evo ovdje dva noža. A on im reče: Dosta je. I izišavši, otide po običaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše i učenici njegovi. A kad bi na mjestu reče im: Molite se da ne padnete u iskušenje. I sam odstupi od njih koliko se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Govoreći: Oče, kad bi htio da proneseš ovu čašu mimo mene! Ali ne moja volja, no tvoja neka bude! A javi mu se anđeo s neba krijepeći ga. I budući u samrtnoj borbi, moljaše se usrdnije; a znoj njegov bijaše kao kaplje krvi koje kaplju na zemlju. I ustavši od molitve, dođe učenicima, i nađe ih da spavaju od žalosti, I reče im: Što spavate? Ustanite i molite se da ne padnete u iskušenje! Dok on još govoraše, gle narod, i jedan od Dvanaestorice, zvani Juda, iđaše pred njima, i približi se Isusu da ga poljubi. Jer im bijaše dao ovakav znak: koga poljubim, taj je! A Isus mu reče: Judo, zar cjelivom izdaješ Sina Čovječijega?“ Luka 22:21-22, 47-48

„A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima. Tada im otvori um da razumiju Pisma. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih trećega dana, I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima.“ Luka 24:44-47

Peto, u Luki 11:49 Mudrost je ta koja će poslati proroke i apostole:

„Zato i premudrost Božija reče: Poslaću im proroke i apostole, i od njih će jedne pobiti, a druge protjerati;“

Ipak, prema Luki, Isus je taj koji i postavlja i šalje proroke i apostole:

„Sazvavši pak Dvanaestoricu učenika svojih, dade im silu i vlast nad svim demonima, i da liječe od bolesti. I posla ih da propovijedaju Carstvo Božije, i da iscjeljuju bolesne. I reče im: Ništa ne uzimajte na put, ni štapa, ni torbe, ni hljeba ni novca, niti po dvije haljine da imate. I u koju kuću uđete, ondje ostajte i odande polazite. I koji god vas ne prime, izlazeći iz grada onoga, otresite i prah sa nogu svojih, za svjedočanstvo protiv njih. A oni izlazeći prolažahu po selima propovijedajući jevanđelje i liječeći svuda. A Irod četvorovlasnik ču šta on čini, i bijaše u nedoumici. Jer neki govorahu da je Jovan ustao iz mrtvih; A jedni da se Ilija pojavio; drugi opet, da je vaskrsao neki od starih proroka. I reče Irod: Jovana ja posjekoh; ali ko je taj o kome slušam tako nešto? I nastojaše da ga vidi. I vrativši se apostoli ispričaše mu šta su učinili. I uzevši ih otide nasamo u mjesto pusto kod grada zvanog Vitsaida. A kad narod saznade, pođe za njim, i on ih primi i govoraše im o Carstvu Božijem i iscijeli one koji trebahu izliječenja. A dan stade naginjati. Tada pristupiše Dvanaestorica i rekoše mu: Otpusti narod, neka idu na konak u okolna sela i zaseoke, i nek nađu hrane, jer smo ovdje u pustom mjestu. A on im reče: Podajte im vi da jedu. A oni rekoše: U nas nema više od pet hljebova i dvije ribe; sem da mi odemo i kupimo hrane za sav ovaj narod. Jer bijaše ljudi oko pet hiljada. Ali on reče učenicima svojim: Posadite ih na skupine po pedeset. I učiniše tako, i posadiše ih sve. A on uze onih pet hljebova i obje ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi ih i prelomi, i davaše učenicima da postave narodu. I jedoše i nasitiše se svi, i nakupiše komada što im preteče dvanaest kotarica. I kada se jedanput moljaše Bogu nasamo, s njim bijahu učenici, i zapita ih govoreći: Šta govori narod ko sam ja? A oni odgovarajući rekoše: Jedni vele da si Jovan Krstitelj, a drugi da si Ilija; drugi opet da je neki od drevnih proroka vaskrsao. A on im reče: A vi šta kažete ko sam ja? A Petar odgovarajući reče: Hristos Božiji. A on im zaprijeti i zapovjedi da to nikome ne kazuju, Rekavši da Sinu Čovječijemu treba mnogo postradati, i da će ga starješine i prvosveštenici i književnici odbaciti, i da će biti ubijen, i trećega dana da će ustati. A svima govoraše: Ako ko hoće da ide za mnom, neka se odrekne sebe i uzme krst svoj i za mnom ide. Jer ko hoće život svoj da sačuva, izgubiće ga; a ko izgubi život svoj mene radi, taj će ga sačuvati. Jer kakva je korist čovjeku ako sav svijet zadobije a sebe upropasti ili sebi naudi? Jer ko se postidi mene i mojih riječi, njega će se Sin Čovječiji postidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela. A kažem vam zaista: Ima nekih među ovima što stoje ovdje koji neće okusiti smrti dok ne vide Carstva Božijega. A oko osam dana poslije ovih riječi, uze on Petra i Jovana i Jakova i pope se na goru da se pomoli Bogu. I dok se moljaše postade izgled lica njegovog drugačiji, i odijelo njegovo bijelo i blistajuće. I gle, dva čovjeka govorahu s njim, a to bijahu Mojsej i Ilija, Koji se pokazaše u slavi, i govorahu o ishodu Njegovom koji je imao da se ispuni u Jerusalimu. A Petar i oni s njim bjehu savladani snom; ali probudivši se vidješe slavu njegovu i dva čovjeka što stajahu s njim. I kad se odvajahu oni od njega, reče Petar Isusu: Učitelju, dobro nam je ovdje biti; da sagradimo tri sjenice: jednu tebi, i jednu Mojseju, i jednu Iliji, – ne znajući šta govori. A dok on to govoraše nastade oblak i zakloni ih; i uplašiše se kada zađoše u oblak. I ču se iz oblaka glas koji govoraše: Ovo je Sin moj ljubljeni, njega slušajte. I kada se ču glas, nađe se Isus sam. I oni zaćutaše i nikom ne objaviše u one dane ništa od onoga što su vidjeli. A idući dan kada siđoše sa gore, srete ga mnoštvo naroda. I gle, čovjek iz naroda povika govoreći: Učitelju, molim te, pogledaj na sina mojega, jer mi je jedinac; I evo, hvata ga duh i viče iznenadno; i lomi ga uz pjenu, i jedva se udalji od njega pošto ga izlomi. I molih učenike tvoje da ga istjeraju, pa ne mogoše. A Isus odgovarajući reče: O rode nevjerni i pokvareni! Dokle ću biti s vama i trpjeti vas? Dovedi amo sina svojega. A još dok on prilažaše, stade ga demon kidati i lomiti. A Isus zaprijeti duhu nečistome, i iscjeli dječaka, i predade ga ocu njegovom. I svi se veoma divljahu veličanstvu Božijem. A kada se svi čuđahu svemu što učini, Isus reče učenicima svojim: Stavite vi u uši svoje ove riječi: Sin Čovječiji biće predan u ruke ljudi. A oni ne razumijevahu ovu riječ; jer bješe sakrivena od njih da je ne shvate; i bojahu se da ga zapitaju za ovu riječ. A uđe pomisao u njih ko bi među njima bio veći. A Isus, znajući pomisao srca njihova, uze dijete i postavi ga kraj sebe, I reče im: Koji primi ovo dijete u ime moje, mene prima; a koji mene primi, prima Onoga koji je mene poslao; jer koji je najmanji među svima vama, taj je veliki. A Jovan odgovarajući reče: Nastavniče, vidjesmo jednoga gdje imenom tvojim izgoni demone, i zabranismo mu, jer ne ide s nama za tobom. I reče mu Isus: Ne zabranjujte, jer nije protiv vas; a ko nije protiv vas, s vama je.“ Luka 9:1-6, 10, 49-50

„A potom izabra Gospod i druge, Sedamdesetoricu, i posla ih dva po dva pred licem svojim u svaki grad i mjesto kuda namjeravaše sam ići. I reče im: Žetve je mnogo, a poslenika malo; zato se molite gospodaru žetve da izvede poslenike na žetvu svoju. Idite; evo, ja vas šaljem kao jaganjce među vukove. Ne nosite kesu ni torbu ni obuću, i nikoga ne pozdravljajte na putu. U koju god kuću uđete najprije kažite: Mir domu ovome! I ako bude ondje sin mira, ostaće na njemu mir vaš; ako li ne bude, vratiće se vama. A u toj kući budite, i jedite i pijte što u njih ima, jer je poslenik dostojan plate svoje; ne prelazite iz kuće u kuću. I u koji god grad uđete i prime vas, jedite što vam se iznese, I iscjeljujte bolesnike koji su u njemu, i govorite im: Približilo vam se Carstvo Božije. I u koji god grad uđete i ne prime vas, izišavši na trgove njegove, recite: I prah što nam je prionuo od grada vašega za noge naše otresamo vam. Ali ovo znajte da vam se približilo Carstvo Božije! Kažem vam da će Sodomu biti lakše u Dan onaj negoli gradu tome. Teško tebi, Horazine! Teško tebi, Vitsaido! Jer da su u Tiru i Sidonu bila čudesa što su bila u vama, davno bi se, sjedeći u kostrijeti i pepelu, pokajali. Ali Tiru i Sidonu biće lakše na Sudu nego vama. I ti, Kapernaume, koji si se do neba podigao, do ada ćeš se survati. Ko vas sluša, mene sluša, i ko se vas odriče, mene se odriče; a ko se mene odriče, odriče se Onoga koji je mene poslao. Vratiše se pak Sedamdesetorica sa radošću govoreći: Gospode, i demoni nam se pokoravaju u ime tvoje. A on im reče: Vidjeh satanu gdje pade sa neba kao munja. Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i skorpije i na svu silu vražiju, i ništa vam neće nauditi. Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su imena vaša napisana na nebesima.“ Luka 10:1-12, 16-20

„Prvu ti knjigu napisah, o Teofile, o svemu što poče Isus i tvoriti i učiti Do dana kada se vaznese, pošto Duhom Svetim dade zapovjesti apostolima koje izabra, Kojima i po stradanju svome pokaza sebe živa mnogim istinitim dokazima, javljajući im se četrdeset dana i govoreći o Carstvu Božijemu. S njima boraveći zapovjedi im da se ne udaljuju iz Jerusalima, nego da čekaju obećanje Oca, koje čuste, reče, od mene; Jer je Jovan krstio vodom, a vi ćete se krstiti Duhom Svetim ne dugo poslije ovih dana. Onda oni koji bijahu sabrani pitahu ga govoreći; Gospode, hoćeš li u ovo vrijeme uspostaviti carstvo Izrailjevo? A on im reče: Nije vaše znati vremena i rokove koje Otac zadrža u svojoj vlasti, Nego ćete primiti silu kada siđe Sveti Duh na vas; i bićete mi svjedoci u Jerusalimu i po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.“ Dela apostolska 1:1-8

A evo šta je apostol Pavle napisao o ovom pitanju:

„Onaj koji siđe to je isti koji i uziđe više sviju nebesa da ispuni sve. I On dade jedne kao apostole, a druge kao proroke, jedne kao jevanđeliste, a druge kao pastire i učitelje, Za usavršavanje svetih u djelu služenja, za sazidanje tijela Hristova; Dok ne dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanja Sina Božijega, u čovjeka savršena, u mjeru rasta punoće Hristove; Da ne budemo više mala djeca, koju ljulja i zanosi svaki vjetar učenja, obmanom ljudskom, i lukavstvom radi dovođenja u zabludu; Nego da budemo istinski u ljubavi da u svemu uzrastemo u Onoga koji je glava – Hristos. Od koga sve tijelo, sastavljano i povezivano pomoću svih zglavaka, tako da jedan drugog potpomaže po mjeri svakog pojedinog člana, čini da tijelo raste na izgrađivanje samoga sebe u ljubavi.“ Efescima 4:10-16

Razlog zbog kojeg Luka prikazuje Isusa kako čini upravo ono što bi trebalo da čini Božja Mudrost jeste taj što je nadahnuti pisac očigledno verovao da Hristos nije niko drugi do Mudrost u telu! Kao što objašnjava sledeći novozavetni naučnik:

„… Ovde je moguće da se o Bogu govori kao o Mudrosti, ali je verovatnije da se ne misli na neko prošlo Božje slanje proroka, s obzirom na pominjanje apostola, a naročito s obzirom na činjenicu da je glagol u budućem vremenu: ’poslaću’. Drugim rečima, verovatnije je da se ovo odnosi na Isusovo slanje izaslanika, koje će ovaj naraštaj ponekad odbaciti. To se slaže sa poznatim predanjima o poslanju koja nalazimo u Mt. 10:11 i dalje, kao i u paralelnim mestima, gde se govorilo o mogućem odbacivanju Isusovih izaslanika. Dalje predanje u tom smislu nalazimo u Marku 13:9-13 i paralelnim mestima. Izraz ’apostoli’ može, naravno, biti Lukina upotreba kasnijeg hrišćanskog rečnika, ali nema razloga da se izreka u celini odbaci na osnovu te jedne reči. Ovde, dakle, možda imamo dodatni dokaz da je Isus tokom svoje službe poistovećen sa Božjom Mudrošću na zemlji.“ (Ben Witherington III, The Many Faces of Christ: The Christologies of the New Testament and Beyond [The Crossroad Publishing Company, 1998], str. 67; podebljanje naše)

Šesto, Luka pruža dovoljno primera koji potkrepljuju činjenicu da je i on na Hrista gledao kao na ovaploćenu Mudrost (up. Luka 7:31-32/Priče Solomonove 1:24-28; 9:57-58/Sirah 36:31; 1. Enoh 42:1-3; 10:21-22/Premudrosti Solomonove 8:3-4, 9:9; 12:13-21/Sirah 11:18-19; 22:26-27/Sirah 32:1). Potpuno izlaganje ovih tekstova moraće da sačeka našu predstojeću seriju o temi novozavetnog prikazivanja Hrista kao Božje večne Mudrosti koja je postala telo.

Prethodno navedeni činioci navode nas na zaključak da je Luka, u potpunoj saglasnosti sa Matejem, Pavlom i Jovanom, prikazao Isusa kao ovaploćenu Mudrost.

Otuda Matej 23:34 jednostavno čini izričitim ono što je već sadržano u Luki 11:49, naime, da je Isus Božja Mudrost koja šalje proroke, apostole, mudre ljude itd., od kojih će neki biti progonjeni i ubijeni.

To je jasnije izraženo u sledećem citatu, uzetom iz najstarije sačuvane harmonije jevanđelja:

1 Matej 23:34 Zato, evo, ja, mudrost Božja, šaljem vam proroke, i apostole, i mudre ljude, i književnike: i neke od njih ćete pobiti i razapeti; a neke od njih ćete biti po svojim sinagogama i goniti od grada do 2 grada: Matej 23:35 da dođe na vas sva krv pravednika koja je prolivena na zemlju, od krvi Avelja čistoga do krvi Zaharije, sina Varahijinog, koga ste ubili između hrama i žrtvenika. 3 Matej 23:36 Zaista vam kažem, sve ove stvari doći će na ovaj naraštaj. (Tatijan, Diatessaron, Odeljak 41; *; podebljanje naše)

Vilijams bi možda i dalje želeo da tvrdi da Luka poriče da je Isus Mudrost, budući da u 7:35 i Hrista i Jovana Krstitelja prikazuje kao decu Mudrosti.

Za slučaj da iznese tu izmišljotinu, dovoljno je da ga podsetimo da kontekst pokazuje da deca Mudrosti nisu Isus ili Krstitelj, već oni koji prihvataju njihova učenja i koji se zato tako nazivaju:

„Jer vam kažem: Nijedan između rođenih od žena nije veći prorok od Jovana Krstitelja; a najmanji u Carstvu Božijem veći je od njega. I sav narod koji slušaše i carinici opravdaše Boga, krstivši se krštenjem Jovanovim; A fariseji i zakonici odbaciše volju Božiju o njima, ne krstivši se od njega. (A Gospod reče): S kime ću, dakle, uporediti ljude ovoga roda, i kome su slični? Slični su djeci što sjede na trgu i dovikuju jedni drugima govoreći: Svirasmo vam, i ne igraste; naricasmo vam, i ne plakaste. Jer je došao Jovan Krstitelj koji hljeba ne jede niti vina pije, a vi govorite: Demon je u njemu. Došao je Sin Čovječiji koji i jede i pije, a vi kažete: Gle čovjeka izjelice i pijanice, druga carinicima i grješnicima. I bi opravdana premudrost od sve djece njezine.“ Luka 7:28-35

Očigledno je da se deca Mudrosti odnose na one koji veruju u Isusa i Jovana, nasuprot onima koji su ih odbacili, a koje je Isus opisao kao decu što sede na trgu.

Kako Witherington kaže:

66 Razni naučnici ne uviđaju nezgrapnost oblika izreke „Mudrost je opravdana od sve svoje dece“ koji Luka nudi. Pominjanje „dece“ u Luki 7:32 odnosi se na Isusovu i Jovanovu publiku koja nije odgovorila na poruku ove dvojice glasnika. Zbog toga je zamisao da se izraz „deca“ u 35. stihu odnosi na Isusa i Jovana veoma sumnjiva. Još manje je verovatna zato što izgleda da je Luka tom izrazu dodao i reč sva. Da li su Isus i Jovan bili sva deca Mudrosti? Jakobsen i Robinson uvideli su snagu ovog argumenta, za razliku od Hartina, James and the Q Sayings of Jesus, 123. Kod Luke, sva deca su svakako oni koji pozitivno odgovaraju Mudrosti, ali se to prilično nezgrapno uklapa sa 7:32, gde se ukazuje samo na odbacivanje Isusa i Jovana i što upućuje na Lukinu preradu izvora. (Jesus the Sage: The Pilgrimage of Wisdom [Fortress Press: prvo izdanje u mekom povezu 2000], str. 226-227; podebljanje naše)

Zapravo, Isus je u neposrednom kontekstu 7. poglavlja Luke izjednačen sa Jahveom!

„I javiše Jovanu učenici njegovi za sve ovo. I pozva Jovan dvojicu od učenika svojih i posla ih Isusu, govoreći: Jesi li ti Onaj što će doći, ili drugoga da čekamo? Došavši pak ti ljudi k njemu rekoše: Jovan Krstitelj posla nas tebi govoreći: Jesi li ti Onaj što će doći, ili drugoga da čekamo? A u taj čas on iscijeli mnoge od bolesti, i od rana i od zlih duhova, i mnogim slijepim darova vid. I odgovarajući Isus reče im: Idite i kažite Jovanu što vidjeste i čuste: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se propovijeda jevanđelje; I blažen je onaj koji se ne sablazni o mene.“ Luka 7:18-23

Ovde Isus čini upravo ona čuda za koja Stari zavet kaže da će ih Jahve učiniti kada dođe da izbavi svoj narod!

„Radovaće se tome pustinja i zemlja sasušena, veseliće se pustoš i procvjetati kao ruža. Procvjetaće obilno, i veseliće se radujući se i popijevajući; slava Livanska daće joj se i krasota Karmilska i Saronska; ta će mjesta vidjeti slavu Gospodnju, krasotu Boga našega. Ukrijepite klonule ruke, i koljena iznemogla utvrdite. Recite onima kojima se srce uplašilo: Ohrabrite se, ne bojte se; evo Boga vašega; osveta ide, plata Božija, sam ide, i spašće vas. Tada će se otvoriti oči slijepima, i uši gluhima otvoriće se. Tada će hrom skakati kao jelen, i jezik nijemoga pjevaće, jer će u pustinji provreti vode i potoci u zemlji sasušenoj. I suho će mjesto postati jezero, i zemlja sasušena izvori vodeni, u stanu zmajevskom, po ložama njihovijem, biće trava, trska i sita. I ondje će biti nasap i put, koji će se zvati sveti put; neće ići po njemu nečisti, nego će biti za njih; ko uzide njim, ni lud neće zaći. Neće ondje biti lava, i ljuta zvijer neće ići po njemu, niti će se ondje naći, nego će hoditi izbavljeni. I koje iskupi Gospod, vratiće se i doći će u Sion pjevajući, i vječna će radost biti nad glavom njihovom, dobiće radost i veselje, a žalost i uzdisanje bježaće.“ Isaija 35:1-10

Isus zatim nastavlja time što Krstitelja poistovećuje sa glasnikom o kome govori Malahija 3:1:

„A kad otidoše učenici Jovanovi, poče narodu govoriti za Jovana: Šta ste izišli u pustinju da vidite? Trsku koju ljulja vjetar? Nego šta ste izišli da vidite? Čovjeka u meke haljine obučena? Eto, koji gospodske haljine nose i u slastima žive, po carskim su dvorovima. No šta ste izišli da vidite? Proroka? Da, ja vam kažem i više od proroka. Ovo je onaj za koga je pisano: Evo, ja šaljem anđela svojega pred licem tvojim koji će pripraviti put tvoj pred tobom. Jer vam kažem: Nijedan između rođenih od žena nije veći prorok od Jovana Krstitelja; a najmanji u Carstvu Božijem veći je od njega.“ Luka 7:24-28

Ono što ovo poistovećivanje čini izuzetno značajnim jeste to što prorok Malahija kaže da je taj glasnik poslat da pripremi dolazak Jahvea Boga u njegov hram!

„Evo, ja ću poslati anđela svojega, koji će pripraviti put preda mnom, i iznenada će doći u crkvu svoju Gospod, kojega vi tražite, i anđeo zavjetni, kojega vi želite, evo doći će, veli Gospod nad vojskama.“ Malahija 3:1

A ipak, govoreći da je Jovan taj glasnik, Isus je u suštini tvrdio da je upravo onaj Gospod za koga je prorok rekao da dolazi u svoj sopstveni hram, budući da je sam Krstitelj izjavio da je poslat pred Hristom da mu pripremi put!

„A kako je narod iščekivao (Hrista), svi pomišljahu u srcima svojim za Jovana: nije li on Hristos? Odgovaraše Jovan svima govoreći: Ja vas krštavam vodom; ali ide za mnom jači od mene, kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj: On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U njegovoj ruci je lopata, i očistiće gumno svoje, i skupiće pšenicu u žitnicu svoju, a pljevu će sažeći ognjem neugasivim. I mnogo još drugo tješeći ih, propovijedaše narodu jevanđelje.“ Luka 3:15-18

„A Pavle reče: Jovan je krstio krštenjem pokajanja, govoreći narodu da vjeruju u Onoga koji dolazi za njim, to jest u Hrista Isusa.“ Dela apostolska 19:4 – up. Marko 1:4-8; Matej 3:11-17; Jovan 1:6-9, 15, 26-36; 3:22-36

Drugim rečima, Krstitelj je glasnik Gospoda Isusa, koga je Hristos poslao da pripremi njegov dolazak!

U svetlu toga, može li biti ikakve sumnje da je poslednje što je Luka nameravao bilo to da Hrista, zajedno sa Krstiteljem, prikaže kao jedno od dece Mudrosti?

Dakle, suprotno Vilijamsovoj tvrdnji, u novozavetnom prikazu Gospoda Isusa Hrista nema nikakve značajne evolucije. Naprotiv, Novi zavet predstavlja doslednu sliku Hrista, sliku koja potvrđuje njegovo božansko predljudsko postojanje kao Božje Mudrosti/Logosa i ljubljenog Sina, koji je poslat iz same Očeve prisutnosti da postane telo kako bi spasao svoj narod od njegovih greha:

„Jer što zakonu bješe nemoguće, pošto bješe oslabljen tijelom, Bog poslavši Sina svoga u obličju tijela grjehovnoga i zbog grijeha, osudi grijeh u tijelu, Da se pravda zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu. Jer koji su po tijelu tjelesno misle, a koji su po Duhu duhovno. Jer je tjelesno mudrovanje smrt, a duhovno mudrovanje život i mir. Jer je tjelesno mudrovanje neprijateljstvo Bogu, pošto se ne pokorava zakonu Božijem, niti pak može. A koji su po tijelu ne mogu ugoditi Bogu. A vi niste po tijelu nego po Duhu, pošto Duh Božiji živi u vama. Ako pak neko nema Duha Hristova, on nije njegov. A ako je Hristos u vama, onda je tijelo mrtvo za grijeh, a Duh je život za pravednost. Ako li živi u vama Duh Onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvih, Onaj koji je podigao Hrista iz mrtvih oživjeće i vaša smrtna tjelesa Duhom svojim koji živi u vama. Tako, dakle, braćo, nismo dužni tijelu da po tijelu živimo; Jer ako živite po tijelu, pomrijećete; ako li Duhom djela tjelesna umrtvljujete, živjećete. Jer koje vodi Duh Božiji, oni su sinovi Božiji. Jer ne primiste duha ropstva, da se opet bojite; nego primiste Duha usinovljenja, kojim vičemo: Ava, Oče! Ovaj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božija. A kad smo djeca, i nasljednici smo: nasljednici, dakle, Božiji a sunasljednici Hristovi; pošto s njim stradamo da se s njim i proslavimo. Jer mislim da stradanja sadašnjega vremena nisu ništa prema slavi koja će nam se otkriti. Jer žarkim iščekivanjem tvorevina očekuje da se jave sinovi Božiji. Jer se tvar pokori taštini, ne od svoje volje, nego zbog onoga koji je pokori, sa nadom Da će se i sama tvar osloboditi od robovanja propadljivosti na slobodu slave djece Božije. Jer znamo da sva tvar zajedno uzdiše i tuguje do sada. A ne samo ona, nego i mi koji prve darove Duha imamo, i mi sami u sebi uzdišemo čekajući usinovljenje, izbavljenje tijela našega. Jer se nadom spasosmo. A nada koja se vidi nije nada. Jer kad ko vidi nešto, kako i da se nada? Ako li se nadamo onome što ne vidimo, čekamo sa strpljenjem. A takođe nam i Duh pomaže u našim nemoćima; jer ne znamo šta ćemo se moliti kao što treba, nego sam Duh se moli za nas uzdisajima neizrecivim. A Onaj što ispituje srca, zna šta je želja Duha, jer po volji Božijoj posreduje za svete. A znamo da onima koji ljube Boga sve pomaže na dobro, njima koji su pozvani po namjeri; Jer koje unaprijed pozna, unaprijed i odredi, da budu saobrazni liku Sina njegova, da on bude Prvorođeni među mnogom braćom. A koje unaprijed odredi, one i prizva; a koje prizva, one i opravda; a koje opravda, one i proslavi. Šta ćemo, dakle, reći na ovo? Ako je Bog s nama, ko će protiv nas? On koji svoga Sina ne poštedje, nego ga predade za sve nas, kako da nam s njime i sve ne daruje?“ Rimljanima 8:3-4, 32

„A kad dođe punoća vremena, posla Bog Sina svojega, koji se rodi od žene, koji bi pod zakonom, Da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo usinovljenje. A pošto ste sinovi, posla Bog Duha Sina svojega u srca vaša, koji viče: Ava, Oče! Tako nisi više rob, nego sin; ako li si sin, i nasljednik si Božiji kroz Hrista.“ Galatima 4:4-7

„Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih. A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori: Eto, djevojka će začeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuil, što će reći: S nama Bog.“ Matej 1:21-23

„Jer vam se danas rodi Spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu.“ Luka 2:11

„Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova.“ Dela apostolska 5:31

„Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jedinorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni. Jer ne posla Bog Sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroz njega. Koji u njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer nije vjerovao u ime Jedinorodnoga Sina Božijega.“ Jovan 3:16-18