Isus – božanski Sudija svih

Odgovor jednom muslimanskom novajliji

Nedavno sam otkrio pokušaj jednog anonimnog muslimana da pobije moj članak o činjenici da Novi zavet poistovećuje Isusa sa Bogom, budući da ga opisuje kao Sudiju celoga sveta, a tu ulogu Stari zavet pripisuje jedino Jahveu. Anonimni pisac sebe naziva „znak pitanja“, što je prilično prikladno ime s obzirom na kvalitet njegovog odgovora.

Ovaj najnoviji muslimanski novajlija navodi sledeće odlomke da bi pokazao da će čak i vernici vladati na prestolima i suditi svetu, uključujući i anđele: Matej 19:28; 1. Korinćanima 6:2-3.

Zatim sažima svoje tačke:

Postoje novozavetni stihovi koji božansku privilegiju suda isključivo pripisuju običnim smrtnicima, a to je trebalo da bude isključivo pravo suverenog Boga.
Dok nam je Šamun pokazao da bi njegov pretpostavljeni bog – Isus (mir neka je s njim) – sudio „živima i mrtvima“, s druge strane u Novom zavetu čitamo da će sveti suditi ne samo običnim smrtnicima nego čak i anđelima!
Primetili smo da se hrišćanski učenjaci poput Barnsa, Henrija, Džonsona i Mek Garvija slažu sa idolopokloničkom činjenicom da je postojala/postoji/postojaće neka vrsta božanskog udruživanja/jedinstva/partnerstva između svetih i Boga u božanskoj funkciji suda.

Izgleda da je pred nama još jedna prilika u kojoj ćemo morati da poučimo jednog muslimanskog davagandistu kako se Sveto pismo ispravno tumači i da mu pomognemo da nauči kako se izvori pravilno čitaju.

Kao prvo, upravo ta ista Pisma koja je novajlija izvrnuo na sopstvenu propast (up. 2. Petrova 3:15-16) obilno svedoče da je Hristos uzvišen iznad svakog stvorenja, što uključuje i sve vernike kojima Hristos milostivo dozvoljava da učestvuju u njegovom carstvu.

To nas vodi do naše druge tačke. Sveta Biblija svedoči da je Hristos Posrednik i Održavatelj stvaranja, upravo Onaj kojim se Otac poslužio da čitavo stvorenje dovede u postojanje.

Treće, jedini razlog zbog kojeg je vernicima uopšte dozvoljeno da vladaju i sude anđelima jeste ono što je Hristos učinio za njih. Prema Novom zavetu, Isus je vernike otkupio svojom krvlju da bi od njih načinio carsko sveštenstvo, carstvo sveštenika koji služe Bogu. Hristov savršeni život poslušnosti i njegova smrt predstavljaju sam temelj na osnovu kojeg se vernicima daje pravo da vladaju i sude nevernicima. Hristova smrt je vernicima dala i vlast nad nečistim duhovima, kao što je Satana.

Četvrto, iako je vernicima data privilegija da vladaju i sude sa Isusom, oni su i dalje podložni Hristovoj vlasti. Svi sveti koje će Gospod Isus proslaviti ostaće u potčinjenosti njemu i biće dužni da ga obožavaju i da mu služe u sve vekove. Upravo zato apostoli i novozavetni pisci sebe nazivaju robovima ili slugama Hristovim:

„Pavle, sluga Isusa Hrista, pozvani apostol, izabran za Jevanđelje Božije,“ Rimljanima 1:1

„3ar ja sad nastojim da ljude pridobijem ili Boga? Ili tražim ljudima da ugađam? Jer kad bih još ljudima ugađao, ne bih bio sluga Hristov.“ Galatima 1:10

„Kao što i naučiste od Epafrasa, ljubljenoga našega saradnika, koji je za vas vjerni služitelj Hristov,“ Kološanima 1:7

„Jakov, sluga Boga i Gospoda Isusa Hrista, pozdravlja dvanaest plemena rasijanih po svijetu.“ Jakovljeva 1:1

„Simon Petar, sluga i apostol Isusa Hrista, onima što su primili sa nama jednako dragocjenu vjeru u pravdi Boga našega i Spasa Isusa Hrista“ 2. Petrova 1:1a

„Juda, sluga Isusa Hrista, a brat Jakovljev, prizvanima, osvećenima Bogom Ocem i sačuvanima Isusom Hristom:“ Judina 1:1

Vernici, s druge strane, ne primaju obožavanje jedni od drugih, budući da svako takvo obožavanje pripada jedino Bogu.

Peto, vernici sude svetu u ime vaskrslog Gospoda, odnosno kao Hristovi zastupnici i predstavnici. Kao takvi, oni neće suditi po sopstvenoj vlasti, nego će nad svetom izricati Hristovu presudu.

Šesto, Sveto pismo svedoči da je jedan od razloga zbog kojih Hristos vlada narodima i sudi čitavom stvorenju taj da svi dođu do spoznaje da je Isus Car nad carevima i Gospod nad gospodarima.

Sedmo, još jedan razlog zbog kojeg je Hristos postavljen za suverenog Sudiju koji u poslednji dan određuje večnu sudbinu svakog pojedinca jeste taj da bi ga svi poštovali na isti način na koji treba da poštuju Oca.

Osmo, ta ista Pisma nadahnuta Bogom svedoče o činjenici da će Hristos suditi čak i vernicima, kako bi odredio i njihovo večno odredište i njihov položaj na nebu.

Deveto, Isusu niko ne sudi, čak ni Otac. Niti mu iko daje večni život, bilo kao dar bilo kao nagradu za pravedna dela koja je izvršio. Naprotiv, Pisma jasno svedoče da je Hristos sam život i da će on vaskrsnuti mrtve u poslednji dan i dati večni život svima koji veruju u njega. To je nešto što sveti ne čine niti mogu činiti.

Ono što ćemo sada učiniti jeste da prođemo kroz novozavetne knjige onim redom kojim se pojavljuju, kako bismo potkrepili svih devet naših tvrdnji. Kada bude potrebno, dodaćemo i poneki komentar.

Matej

„Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih. A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori: Eto, djevojka će začeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuil, što će reći: S nama Bog.“ Matej 1:21-23

Budući da se „narod svoj“ odnosi na sve one koji će verovati u Hrista, to znači da Isus spasava svoje sledbenike od posledica njihovih grešnih dela, a to je nešto što prema Svetoj Bibliji može učiniti jedino Bog.

Zapravo, anđeo opisuje Hristovo delo spasavanja njegovog naroda od greha na isti način na koji Stari zavet govori o Jahveu koji iskupljuje Izrailj!

„Neka čeka Izrailj Gospoda; jer je u Gospoda milost, i velik je u njega otkup. I on će otkupiti Izrailja od svijeh bezakonja njegovijeh.“ Psalam 130:7-8

Kod Mateja ima još:

„Tada odgovori Petar i reče mu: Eto, mi smo ostavili sve i za tobom pošli; šta će, dakle, nama biti? A Isus im reče: Zaista vam kažem da ćete vi koji pođoste za mnom, u novom životu, kada sjedne Sin Čovječiji na prijesto slave svoje, sjesti i sami na dvanaest prijestola i suditi nad dvanaest plemena Izrailjevih. I svaki koji je ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, imena moga radi, primiće sto puta onoliko, i naslijediće život vječni.“ Matej 19:27-30

Ironično, novajlija je pogrešno naveo ovaj tekst kako bi pokazao da i Hristovi učenici sede na prestolu, u jednini:

Primetite da nije reč samo o sličnosti između Isusa (mir neka je s njim) koji sudi i apostola koji takođe sude! Naprotiv, oni bi – veoma slično Isusu (mir neka je s njim) –, seli na PRESTO i sudili barem dvanaestorici pripadnika plemena. (Naglašavanje velikim slovima naše)

Međutim, odlomak ne kaže ništa o tome da apostoli vaskrslog Gospoda sede na prestolu, tj. na jedinstvenom Božjem prestolu, nego govori o tome da oni sede na dvanaest pojedinačnih prestola.(1)

Ovo je jednostavno još jedna ilustracija novajlijine nesposobnosti da ispravno čita i pravilno razume izvore.

„Tada Isus reče učenicima svojim: Ako hoće ko za mnom ići, neka se odrekne sebe, i uzme krst svoj i za mnom ide. Jer ko hoće život svoj da sačuva, izgubiće ga; a ako ko izgubi život svoj mene radi, naći će ga. Jer kakva je korist čovjeku ako sav svijet zadobije a duši svojoj naudi? Ili kakav će otkup dati čovjek za dušu svoju? Jer će doći Sin Čovječiji u slavi Oca svojega sa anđelima svojim, i tada će uzvratiti svakome po djelima njegovim.“ Matej 16:24-27

Ovde Hristos sebi pripisuje upravo one prerogative i funkcije za koje Stari zavet kaže da pripadaju Bogu Jahveu. Na primer, Jahve je taj koji dolazi da svakome uzvrati i plati za sve što je učinio:

„Evo, Gospod Bog ide na jakoga, i mišica će njegova obladati njim; evo, plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim. Kao pastir pašće stado svoje; u naručje svoje sabraće jaganjce, i u njedrima će ih nositi, a dojilice će voditi polako.“ Isaija 40:10-11 – up. 62:11; Psalam 62:12; Priče Solomonove 24:12

Ovo zahteva i pretpostavlja da je Bog sveznajući i svemoćan, jer mora znati šta je svako učinio i mora biti u stanju da čoveku uzvrati u skladu s tim. Budući da je Hristos ovu božansku funkciju pripisao sebi, to znači da je Isus u suštini tvrdio da je i sveznajući i svemoćan!

O ovoj temi biće više reči kasnije.

Marko

„A Isus vidjevši vjeru njihovu, reče oduzetome: Sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji! A ondje sjeđahu neki od književnika i pomišljahu u srcima svojim: Što ovaj tako huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga? I odmah razumjevši Isus duhom svojim da oni tako pomišljaju u sebi, reče im: Što tako pomišljate u srcima svojim? Šta je lakše? Reći oduzetome: Opraštaju ti se grijesi; ili reći: Ustani i uzmi odar svoj, i hodi? No da znate da vlast ima Sin Čovječiji na zemlji opraštati grijehe; reče oduzetome: Tebi govorim: Ustani i uzmi odar svoj, i idi domu svome. I usta odmah, i uzevši odar iziđe pred svima tako da se svi divljahu i slavljahu Boga govoreći: Nikada tako što ne vidjesmo.“ Marko 2:5-12

„I tada će ugledati Sina Čovječijega gdje dolazi na oblacima sa silom i slavom velikom. I tada će poslati anđele svoje i sabraće izabrane svoje od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba.“ Marko 13:26-27

„Opet ga prvosveštenik zapita i reče: Jesi li ti Hristos, Sin Blagoslovenoga? A Isus reče: Ja sam taj; i vidjećete Sina Čovječijega gdje sjedi sa desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim. A prvosveštenik razdrije haljine svoje, i reče: Šta nam više trebaju svjedoci? Čuste hulu na Boga. Šta vam se čini? A oni ga svi osudiše da je zaslužio smrt.“ Marko 14:61b-64

Vidimo da, prema Marku, Isus ne samo da ima vlast da oprašta grehe i isceljuje bolesti, funkcije koje i Sveta Biblija i Kuran pripisuju jedino Bogu:

„Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i ne zaboravljaj nijednoga dobra što ti je učinio. On ti prašta sve grijehe i iscjeljuje sve bolesti tvoje; Izbavlja od groba život tvoj, vjenčava te dobrotom i milošću;“ Psalam 103:2-4

„I za one koji, kada učine nešto loše, ili sebi učine nepravdu, sete se Allaha i oprost za grehe svoje zamole. A ko oprašta grehe, ako ne Allah?! I za one koji u grehu svesno ne ustraju.“ S. 3:135 Hilali-Khan

Hristos takođe zna šta pojedinci misle u sebi, a to je sposobnost za koju hebrejska Biblija kaže da pripada jedino Jahveu:

„Ti čuj s neba, iz stana svojega, i smiluj se i učini i podaj svakome po svijem putovima njegovijem koje znaš u srcu njegovu; jer ti sam znaš srca svijeh sinova čovječijih;“ … „Kad ti zgriješe, jer nema čovjeka koji ne griješi, i razgnjevivši se na njih, daš ih neprijateljima njihovijem, te ih zarobe i odvedu u zemlju neprijateljsku daleko ili blizu, Ako se dozovu u zemlji u koju budu odvedeni u ropstvo, i obrate se i stanu ti se moliti u zemlji onijeh koji ih zarobiše i reku: Sagriješismo i zlo učinismo, skrivismo, I tako se obrate k tebi svijem srcem svojim i svom dušom svojom u zemlji neprijatelja svojih koji ih zarobe, i pomole ti se okrenuvši se k zemlji svojoj koju si dao ocima njihovijem, ka gradu koji si izabrao, i k domu koji sam sazidao imenu tvojemu, Tada čuj s neba, iz stana svojega, molbu njihovu i molitvu njihovu, i podaj im pravicu, I oprosti narodu svojemu što ti budu zgriješili i sve prijestupe kojima ti budu prestupili, i umilostivi im one koji ih zarobe da se smiluju na njih.“ 1. Carevima 8:39, 46-50

Štaviše, tvrdeći da je Sin čovečji, Isus se zapravo poistovećivao sa božanskom ličnošću o kojoj je govorio prorok Danilo:

„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ … „Carstvo, pak, i vlast i veličanstvo careva koji su pod cijelim nebom dade se Svetima Višnjega, a Carstvo Njegovo je Carstvo vječno, i sve vlasti Njemu će služiti i slušati Ga.“ Danilo 7:13-14, 27

Danilov Sin čovečji je zaista zapanjujuća ličnost, jer on ne samo da zauvek vlada nad svim narodima, nego ga svi narodi i obožavaju na isti način na koji obožavaju Boga Svevišnjeg!

Marko takođe navodi Isusa kako kaže da je došao da položi svoj život kao žrtveni otkup da bi spasao mnoge:

„Jer Sin Čovječiji nije došao da mu služe nego da služi, i da dade život svoj u otkup za mnoge.“ Marko 10:45 – up. Matej 20:28

„I uze čašu i zablagodarivši dade im; i piše iz nje svi; I reče im: Ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge.“ Marko 14:23-24

Blaženi apostol Pavle kaže istu stvar:

„Jer jedan je Bog, jedan i posrednik između Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus, Koji sebe dade u otkup za sve, svjedočanstvo u naznačena vremena“ 1. Timoteju 2:5-6

Još zapanjujuće je ono što Jovan piše u Otkrivenju:

„Potom vidjeh, i gle, mnoštvo naroda kojeg ne može niko izbrojati, od svakoga plemena i roda i naroda i jezika, stajaše pred prijestolom i pred Jagnjetom, obučeno u haljine bijele, i palme u rukama njihovim; I klicahu snažnim glasom, govoreći: Spasenje je u Bogu našemu koji sjedi na prijestolu, i u Jagnjetu. I svi anđeli stajahu oko prijestola i starješina i četiri živa bića, i padoše ničice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu, Govoreći: Amin! Blagoslov i slava i premudrost i blagodarnost i čast i sila i moć Bogu našemu u vijekove vijekova. Amin! I odgovori jedan od starješina, govoreći mi: Ovi obučeni u bijele haljine, ko su, i od kuda dođoše? I rekoh mu: Gospodaru moj, ti znaš. I reče mi: Ovo su oni koji dođoše iz nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jagnjetovoj. Zato su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noć u hramu njegovom; i Onaj koji sjedi na prijestolu obitavaće na njima. Neće više ogladnjeti, niti će više ožednjeti; i neće ih peći sunce, niti kakva žega. Jer Jagnje, koje je nasred prijestola, napasaće ih i vodiće ih na izvore voda života; i ubrisaće Bog svaku suzu sa očiju njihovih.“ Otkrivenje 7:9-17

Hristova smrt je iskupila mnoštvo tako veliko da ga, kako Jovan kaže, niko nije mogao izbrojati, da bi zauvek živeli u prisustvu Oca i Sina (kao i Svetog Duha)!

Reći da je ovo zadivljujuće bilo bi krajnje umanjivanje, budući da starozavetna Pisma uče da nijedan čovek nije u stanju da od smrti otkupi život čak ni JEDNOG JEDINOG pojedinca, jer je to isuviše skupo, zbog čega je jedino Bog sposoban da otkupi čovekov život:

„Čovjek neće nikako brata osloboditi, neće dati Bogu otkupa za nj. Velik je otkup za dušu, i neće biti nigda Da ko dovijeka živi i ne vidi groba.“ … „Ali će Bog dušu moju izbaviti iz ruku paklenih; jer me on prima.“ Psalam 49:7-9, 15

Isus je ovo mogao učiniti jedino ako je po suštini Bog.

Luka

„Vratiše se pak Sedamdesetorica sa radošću govoreći: Gospode, i demoni nam se pokoravaju u ime tvoje. A on im reče: Vidjeh satanu gdje pade sa neba kao munja. Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i skorpije i na svu silu vražiju, i ništa vam neće nauditi. Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su imena vaša napisana na nebesima.“ Luka 10:17-20

„A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u iskušenjima mojim. I ja vama zavještavam Carstvo kao što Otac moj meni zavješta, Da jedete i pijete za mojom trpezom u Carstvu mome, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest plemena Izrailjevih.“ Luka 22:28-30

Primetite da je reč o Hristovom carstvu u kojem je učenicima dozvoljeno da učestvuju zahvaljujući milosti koju im je dao Gospod Isus.

Jovanovo jevanđelje i poslanice

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.“ … „U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-4, 10-14

„Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jedinorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni. Jer ne posla Bog Sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroz njega. Koji u njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer nije vjerovao u ime Jedinorodnoga Sina Božijega.“ Jovan 3:16-18

„Te ženi govorahu: Sad ne vjerujemo više zbog tvoga kazivanja, jer sami smo čuli i znamo da je ovo zaista Spasitelj svijeta, Hristos.“ Jovan 4:42

„A Isus odgovori i reče im: Zaista, zaista vam kažem: Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da Otac čini; jer što On čini, to isto čini i Sin; Jer Otac ljubi Sina, i sve mu pokazuje što sam čini; i pokazaće mu veća djela od ovih da se vi čudite. Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava. Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao. Zaista, zaista vam kažem: Ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega, I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda.“ Jovan 5:19-29

„A Isus im reče: Ja sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji u mene vjeruje neće nikad ožednjeti. Nego vam rekoh: i vidjeli ste me, i ne vjerujete. Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću istjerati napolje. Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla. A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u posljednji dan. A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.“ Jovan 6:35-40

„Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. I ja im dajem život vječni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje. Otac moj koji mi ih je dao veći je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega. Ja i Otac jedno smo.“ Jovan 10:27-30

„Reče joj Isus: Vaskrsnuće brat tvoj. Marta mu reče: Znam da će vaskrsnuti o vaskrsenju u posljednji dan. Isus joj reče: Ja sam vaskrsenje i život; koji vjeruje u mene ako i umre, živjeće. I svaki koji živi i vjeruje u mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? Reče mu: Da, Gospode! Ja vjerujem da si ti Hristos Sin Božiji koji dolazi u svijet.“ Jovan 11:23-27

„I ko čuje moje riječi i ne vjeruje, ja mu ne sudim; jer ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasem svijet.“ Jovan 12:47

„Neka se ne zbunjuje srce vaše, vjerujte u Boga, i u mene vjerujte. U kući Oca mojega stanovi su mnogi. A da nije tako, zar bih vam rekao: Idem da vam pripremim mjesto. I ako otidem i pripremim vam mjesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da gdje sam ja, budete i vi. I kuda ja idem znate, i put znate. Reče mu Toma: Gospode, ne znamo kuda ideš; i kako možemo znati put? Isus mu reče: Ja sam Put i Istina i Život; niko ne dolazi Ocu osim kroz mene.“ Jovan 14:1-6

„Onaj koji tvori grijeh od đavola je, jer đavo griješi od početka. Radi toga se javi Sin Božiji da razori djela đavolja.“ 1. Jovanova 3:8

„U tome se pokaza ljubav Božija prema nama što je Bog Sina svojega Jedinorodnoga poslao u svijet da živimo Njime. U tome je ljubav, ne što mi zavoljesmo Boga, nego što On zavolje nas, i posla Sina svojega, kao žrtvu pomirenja za grijehe naše.“ … „I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina – Spasitelja svijeta.“ 1. Jovanova 4:9-10, 14

„Jer sve što je rođeno od Boga pobjeđuje svijet; i ovo je pobjeda koja pobijedi svijet – vjera naša. Ko je taj koji pobjeđuje svijet do onaj koji vjeruje da Isus jeste Sin Božiji?“ … „I ovo je svjedočanstvo da nam je Bog dao život vječni; i ovaj život je u Sinu njegovom. Onaj koji ima Sina ima život; ko nema Sina Božijega nema života.“ … „Znamo da svaki rođeni od Boga ne griješi, nego koji je rođen od Boga čuva sebe, i nečastivi ga se ne dotiče.“ 1. Jovanova 5:4-5, 11-12, 18

Prema Jovanu, Hristos je božanski Posrednik kojim se Otac poslužio da čitavo stvorenje dovede u postojanje. On je takođe Onaj koji je došao na svet da ga spase i da sve koji veruju u njega sačuva od propasti, dajući im večni život. Sam Hristos kaže da je on sam život i onaj koji vaskrsava mrtve u poslednji dan, a to su svojstva i funkcije za koje čak i Kuran priznaje da pripadaju jedino Bogu.

Jovan nam dalje govori da je Hristos došao da uništi dela đavola i da pobedi svet, kako bi njegovim sledbenicima bila darovana potpuna pobeda nad Satanom i grehom.

Jovan nam takođe pomaže da uvidimo razliku između Hristovog proslavljenja i uzvišenja i slave koju primaju vernici:

„Ovo izgovori Isus, pa podiže oči svoje nebu i reče: Oče, došao je čas, proslavi Sina svojega, da i Sin tvoj proslavi tebe; Kao što si mu dao vlast nad svakim tijelom, da svemu što si mu dao, daruje im život vječni. A ovo je vječni život da poznaju tebe jednoga istinitoga Boga i koga si poslao Isusa Hrista. Ja te proslavih na zemlji; djelo svrših koje si mi dao da izvršim. I sada proslavi ti mene, Oče, u tebe samoga, slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade.“ … „I slavu koju si mi dao ja sam dao njima, da budu jedno kao što smo mi jedno. Ja u njima i ti u meni, da budu usavršeni u jedno, i da pozna svijet da si me ti poslao i da ljubiš njih kao što mene ljubiš. Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja, da gledaju slavu moju koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanja svijeta.“ Jovan 17:1-5, 22-24

Još jednom, Hristos je taj koji svojim sledbenicima milostivo daje večni život i koji im daruje slavu koju je primio od Oca. Iz konteksta je jasno da Isus pod slavom misli na Očevo nebesko prebivalište. Isus želi da učenici budu s njim na nebu, kako bi ne samo uživali u savršenoj ljubavi i zajedništvu sa Ocem i sa njim samim, nego i da bi se sami uverili koliko Otac voli Sina.

Međutim, postoji duboka razlika između Hristove slave i proslavljenja vernika. Uzvišeni položaj koji vernici primaju nije nešto što oni zaslužuju niti poseduju po pravu; to je privilegija koja im je data isključivo zbog ljubavi i milosti Gospoda Isusa. Hristos, s druge strane, prima ovu slavu na osnovu toga ko jeste, naime, na osnovu toga što je večna Reč Božja. To je slava za koju sam Isus kaže da ju je već posedovao kod Oca još pre stvaranja sveta. Kao takva, to nije slava koja mu je data kao usluga od Boga, nego ona koju poseduje suštinski, na osnovu toga što je jedinstveni, božanski Sin Božji.

Drugim rečima, slava koju Isus prima jeste ona koju zaslužuje, proslavljenje koje mu pripada po božanskom pravu.

Dela apostolska

„Riječ koju posla sinovima Izrailjevim, blagovjesteći mir kroz Isusa Hrista: On je Gospod sviju.“ … „I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i svjedočimo da je on određeni od Boga Sudija živih i mrtvih. Za njega svjedoče svi proroci da će Imenom njegovim primiti oproštenje grijeha svako ko vjeruje u njega.“ Dela apostolska 10:36, 42-43

„Ali ne gledajući Bog na vremena neznanja, sad zapovijeda svima ljudima svuda da se pokaju; Jer je ustanovio dan u koji će suditi vaseljeni po pravdi preko Čovjeka kojega odredi i dade svima vjeru vaskrsnuvši ga iz mrtvih.“ Dela apostolska 17:30-31

Pavlove poslanice

Rimljanima

„Jer ako živimo, Gospodu živimo; ako li umiremo, Gospodu umiremo. Dakle, i kad živimo i kad umiremo, Gospodnji smo. Jer zato Hristos i umrije i vaskrse i oživi da ovlada i mrtvima i živima. A ti, zašto osuđuješ brata svoga? Ili ti, zašto nipodaštavaš brata svoga? Jer ćemo svi predstati sudu Hristovom. Jer je pisano: Živ sam ja, govori Gospod, pokloniće mi se svako koljeno, i svaki jezik ispovijediće Boga. Dakle, svaki će od nas dati Bogu odgovor za sebe.“ Rimljanima 14:8-12

1. i 2. Korinćanima

„Tako da nas ljudi smatraju kao sluge Hristove i upravitelje tajni Božijih. A od upravitelja se, dakle, traži da se svaki nađe vjeran. A ja najmanje marim što me sudite vi ili čovječiji dan; a ni sam sebe ne sudim. Jer ne osjećam ništa na svojoj savjesti, ali zato nisam opravdan; a onaj koji me sudi jeste Gospod. Zato ne sudite ništa prije vremena, dokle ne dođe Gospod, koji će i osvijetliti što je sakriveno u tami i objaviti namjere srca; i tada će biti svakome pohvala od Boga.“ 1. Korinćanima 4:1-5

„Jer nam se svima valja javiti na sudu Hristovom, da primi svaki ono što u tijelu učini, bilo dobro ili zlo. Znajući, dakle, strah Gospodnji, uvjeravamo ljude, a Bogu smo poznati, a nadam se da smo poznati i vašim savjestima.“ 2. Korinćanima 5:10-11

Efescima

„I kakva je neizmjerna veličina sile njegove na nama koji vjerujemo po djejstvu silne moći njegove, Koju učini u Hristu vaskrsavši ga iz mrtvih, i posadi sebi s desne strane na nebesima, Iznad svakoga načalstva, i vlasti, i sile, i gospodstva, i iznad svakoga imena što se može nazvati, ne samo u ovome vijeku, nego i u budućem; I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu.“ Efescima 1:19-23

„Jer znajte ovo, da nijedan bludnik, ili nečist, ili lakomac, koji je idolopoklonik, nema nasljeđa u Carstvu Hrista i Boga.“ Efescima 5:5

Filipljanima

„Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:9-11

„Međutim, naše življenje je na nebesima, otkuda očekujemo i Spasitelja Gospoda Isusa Hrista, Koji će preobraziti naše poniženo tijelo, tako da bude saobrazno tijelu slave njegove, po sili kojom On može sve učiniti i sebi pokoriti.“ Filipljanima 3:20-21

Kološanima

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova; Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji. I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi. Jer (Otac) blagoizvoli da se u Njemu nastani sva punoća. I da kroz Njega izmiri sve sa sobom, učinivši mir njegovom krvlju na krstu, (pomirivši) kroz Njega i ono što je na zemlji i ono što je na nebesima. I vas koji ste nekada bili otuđeni i svjesno neprijatelji u zlim djelima, Sada vas izmiri smrću njegovog ljudskog tijela da vas izvede preda se svete, neporočne i nevine, Ako samo ostanete u vjeri utemeljeni i postojani, i ne odvajajući se od nade Jevanđelja, koje čuste, koje je propovijedano svoj tvari pod nebom, kojemu ja, Pavle, postadoh služitelj.“ Kološanima 1:13-23

„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno, I vi ste ispunjeni u Njemu, koji je glava svakoga načalstva i vlasti; U Njemu vi i obrezani biste obrezanjem nerukotvorenim, odbacivanjem tijela grjehovnosti obrezanjem Hristovim, Pošto se s Njim pogreboste krštenjem, u Njemu ste i savaskrsli kroz vjeru u moć Boga koji ga vaskrse iz mrtvih. I vas koji ste bili mrtvi u grijesima i u neobrezanju tijela vašega, oživi vas sa Njim, oprostivši nam sve grijehe; Izbrisa obveznicu koja nas svojim propisima optuživaše i bješe protiv nas, i ukloni je prikovavši je na krst; Razoružavši načalstva i vlasti, žigosa ih javno, pobjedivši na njemu.“ Kološanima 2:9-15

„I sve što god činite, od srca činite, kao Gospodu, a ne kao ljudima, Znajući da ćete od Gospoda primiti kao nagradu nasljedstvo, jer Gospodu Hristu služite.“ Kološanima 3:23-24

1. i 2. Solunjanima

„Jer oni sami pričaju o nama kako nas vi dočekaste, i kako se od idola obratiste Bogu, da služite Bogu živom i istinitom, I da očekujete Sina njegova s nebesa, kojega podiže iz mrtvih, Isusa, koji nas izbavlja od gnjeva koji dolazi.“ 1. Solunjanima 1:9-10 – up. 3:11-13

„Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. Jer ako vjerujemo da Isus umrije i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. Jer vam ovo kazujemo riječju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli. Jer će sam Gospod sa zapovješću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi vaskrsnuti u Hristu; A potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti. Tako utješavajte jedni druge ovim riječima.“ 1. Solunjanima 4:13-18, 5:1-4, 9-11

„To je znak pravednoga suda Božijega, da se udostojite Carstva Božijega, za koje i stradate, Pošto je pravedno u Boga da uzvrati muku onima koji vas muče, A vama stradalnicima spokojstvo sa nama kada se javi s neba Gospod Isus s anđelima sile svoje, U ognju plamenome, koji će osuditi one koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se Jevanđelju Gospoda našega Isusa Hrista. Takvi će biti osuđeni na vječnu pogibao od lica Gospodnjega i od slave sile njegove, Kada dođe u onaj Dan da se proslavi u svetima svojima i pokaže se divan u svima vjerujućima, jer povjerovaste svjedočanstvu našemu.“ 2. Solunjanima 1:5-10

1. i 2. Timoteju

„Zapovijedam ti pred Bogom koji svemu život daje i pred Hristom Isusom koji posvjedoči pred Pontijem Pilatom dobro ispovijedanje: Da održiš zapovijest čistu i besprekornu do javljanja Gospoda našega Isusa Hrista, Koje će u svoje vrijeme pokazati blaženi i jedini Vladar, Car careva i Gospodar gospodara, On koji jedini ima besmrtnost i živi u svjetlosti nepristupnoj, Koga niko od ljudi ne vidje niti može vidjeti; Njemu čast i sila vječna. Amin.“ 1. Timoteju 6:13-16

„Jer ja se već prinosim na žrtvu, i vrijeme mojega odlaska nastade. Dobar rat ratovah, trku završih, vjeru održah. Sad me čeka vijenac pravde, koji će mi u onaj Dan dati Gospod, pravedni Sudija; ali ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju očekuju Dolazak njegov.“ 2. Timoteju 4:6-8, 18

Evo sažetka onoga što je Pavle učio o Hristu.

Hristos je ljubljeni Sin Božji koji je postojao pre svega stvorenja.

Hristos poseduje svu puninu Božanstva, odnosno ono što Boga čini onim što jeste, i stoga ima svako suštinsko svojstvo Boga. On to poseduje iako istovremeno ima i fizičko telo.

Hristos je Posrednik i Održavatelj stvorenja, Onaj kroz koga je i za koga je sve stvoreno.

Hristos je Spasitelj koji svojom krvlju iskupljuje sve vernike i izbavlja ih od Božjeg gneva koji će se izliti na zle.

Hristos je uzvišen kao Glava nad svim stvorenjem, tj. sva stvorenja su podložna Hristovoj suverenoj vlasti.

Hristos je Car careva i Gospod gospodara, jedini istinski Vladar, koji jedini poseduje besmrtnost i obitava u nepristupačnoj svetlosti.

Hristos će ponovo doći da vaskrsne mrtve i preobrazi tela vernika da budu poput njegovog slavnog tela, snagom koja Hristu omogućava da sebi sve podloži.

Hristos će takođe suditi svima, uključujući i vernike, da bi im uzvratio prema onome što su činili i razotkrio namere njihovih srca.

Hristos će uništiti zle, ali će nagraditi vernike time što će im dopustiti da uđu u njegovo večno carstvo.

Svi hrišćani služe Gospodu Hristu i stoga su robovi Hristovi.

Svako stvorenje će se pokloniti Hristu u obožavanju i ispovediti da je on Gospod.

Ono što Pavlove izjave čini zaista zapanjujućim jeste to što je on u suštini uzeo starozavetne tekstove koji govore o Jahveu kao Tvorcu, Održavatelju i sveznajućem Sudiji kome jedinom treba da se klanja celo stvorenje, i sve ih primenio na Hrista!

Prema jevrejskoj Bibliji, jedino Jahve zna i razotkriva namere ljudskog srca:

„A ti, Solomone sine, znaj Boga oca svojega i služi mu cijelim srcem i dušom dragovoljnom; jer sva srca ispituje Gospod i svaku pomisao zna; ako ga ustražiš, naći ćeš ga; ako li ga ostaviš, odbaciće te za svagda.“ 1. Dnevnika 28:9

Jahve je jedini stvorio i održava sve stvari, i pred njim jedinim će se svako koleno pokloniti u obožavanju:

„Ovako govori Gospod, izbavitelj tvoj, koji te je sazdao od utrobe materine: Ja Gospod načinih sve: Razapeh nebo sam, rasprostrijeh zemlju sam sobom;“ Isaija 44:24

„Jer ovako veli Gospod koji je stvorio nebo, Bog koji je sazdao zemlju i načinio je i utvrdio, i nije je stvorio naprazno, nego je načinio da se na njoj nastava: Ja sam Gospod, i nema drugoga. Nijesam govorio tajno ni na mračnu mjestu na zemlji, nijesam rekao sjemenu Jakovljevu: Tražite me uzalud. Ja Gospod govorim pravdu, javljam što je pravo. Skupite se i dođite, pristupite svi koji ste se izbavili između naroda. Ništa ne znaju koji nose drvo od svojega lika i mole se bogu koji ne može pomoći. Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik.“ Isaija 45:18-23 – up. 42:5; 43:6-7, 20-21; 45:12; 48:13; 51:13

Jevrejima

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.“ Jevrejima 1:1-4, 6-9

„A privremeno manjim od anđela vidimo Isusa, zbog stradanja sve do smrti, ovjenčanoga slavom i čašću, da bi po blagodati Božijoj okusio smrt za sve. Jer je prikladno Bogu, za Kojega je sve i kroz Kojega je sve, Koji privede mnoge sinove u slavu, da Čelnika spasenja njihova učini savršenim kroz stradanje. Jer i Onaj koji osvećuje i oni koji se osvećuju svi su od jednoga; zato se ne stidi da ih naziva braćom, govoreći: Objaviću Ime tvoje braći svojoj, usred sabora pjesmom ću te veličati. I opet: Ja ću se uzdati u Njega. I opet: Evo ja i djeca koju mi dade Bog. A pošto ta djeca imaju zajednicu u krvi i mesu, i On uze najprisnijeg udjela u tome, da smrću satre onoga koji ima moć smrti, to jest đavola, I da izbavi one koji iz straha od smrti cijeloga života bijahu krivci za svoje robovanje. Jer, zaista se ne prisajedini anđelima, nego se prisajedini sjemenu Avraamovu. Stoga je trebalo da u svemu bude podoban braći, da bi bio milostiv i vjeran Prvosveštenik u službi Bogu, kako bi očistio grijehe naroda.“ Jevrejima 2:9-11, 14-18

Primetite kako Poslanica Jevrejima opisuje Hristovo nebesko uzvišenje i položaj na isti način na koji starozavetni pisci prikazuju Jahveovo ustoličenje.

Na primer, Stari zavet kaže da je Jahve onaj čiji je presto na nebu:

„Gospod je u svetom dvoru svom, prijesto je Gospodnji na nebesima; oči njegove gledaju; vjeđe njegove ispituju sinove čovječije.“ Psalam 11:4

„Gospod na nebesima postavi prijesto svoj, i carstvo njegovo svijem vlada.“ Psalam 103:19

Za Jahvea se kaže da vlada na visinama,

„Blago onome koji je milostiv i daje u zajam! On će dati tvrđu riječima svojim na sudu. Jer neće posrnuti dovijeka, pravednik će se spominjati uvijek.“ Psalam 112[eng. 113]:5-6 LXX

Jahve je takođe prikazan kao veoma uzvišen iznad svih anđela kojima je zapoveđeno da mu se klanjaju:

„Dajte, Gospodu, plemena narodna, dajte Gospodu slavu i čast. Dajte Gospodu slavu prema imenu njegovu. Nosite dare i idite u dvore njegove. Poklonite se Gospodu u svetoj krasoti. Strepi pred njim, sva zemljo!“ Psalam 96[eng. 97]:7, 9 LXX

A ipak Poslanica Jevrejima sve to pripisuje Gospodu Isusu!

Poslanica Jevrejima čini nešto još zapanjujuće. Ovaj nadahnuti spis uzima sledeći psalam, koji slavi Jahvea kao nepromenljivog Tvorca i Održavatelja svega,

„Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih. To će proći, a ti ćeš ostati; sve će to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijenićeš ih i promijeniće se. Ali ti si taj isti i godine tvoje neće isteći.“ Psalam 102:24-27 LXX

I primenjuje ga na Hrista!

„Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“ Jevrejima 1:8a, 10-12

Pisac Poslanice Jevrejima prikazuje Boga Oca kako navodi upravo taj psalam u vezi sa Hristom, kao način da proslavi svog ljubljenog Sina zato što je nepromenljivi Gospod koji je stvorio i održava nebo i zemlju!

1. i 2. Petrova

„Koja i nas sada spasava krštenjem kao ispunjenjem praobraza, ne kao pranje tjelesne nečistoće, nego obećanje Bogu dobre savjesti vaskrsenjem Isusa Hrista, Koji, otišavši na nebo, sa desne je strane Boga, i potčinjeni su mu anđeli i vlasti i sile.“ 1. Petrova 3:21-22

„Zato, braćo, postarajte se još većma da svoje prizvanje i izbor utvrdite, jer čineći ovo nećete pogriješiti nikad; Jer će vam se tako izobilno dati ulazak u vječno Carstvo Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista.“ 2. Petrova 1:10-11

„No uzrastajte u blagodati i u poznanju Gospoda našega i Spasa Isusa Hrista. Njemu slava i sada i u Dan vječni. Amin.“ 2. Petrova 3:18

Otkrivenje

„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin.“ Otkrivenje 1:5-6

„I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji.“ Otkrivenje 5:8-10

„Ovi će s Jagnjetom zaratiti i Jagnje će ih pobijediti, jer je Gospodar nad gospodarima i Car nad carevima; i oni koji su s Njim, pozvani i izabrani i vjerni.“ Otkrivenje 17:14 – up. 19:16

„I vidjeh prijestole, i sjedoše na njih, i dade im se sud; i duše posječenih za svjedočanstvo Isusovo i za riječ Božiju, koji se ne pokloniše zvijeri i liku njezinom, i ne primiše žiga na čelima svojim i na ruci svojoj; i oživješe i carovaše sa Hristom hiljadu godina. A ostali mrtvaci ne oživješe dok se ne svrši hiljada godina. Ovo je prvo vaskrsenje. Blažen je i sveti onaj koji ima udjela u prvom vaskrsenju; nad njima druga smrt nema vlasti, nego će biti sveštenici Bogu i Hristu, i carovaće s Njim hiljadu godina.“ Otkrivenje 20:4-6

„I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao kristal, koja izvire od prijestola Božijeg i Jagnjetovog. Nasred trga njegova i sa obje strane rijeke Drvo života, koje rađa dvanaest rodova dajući svakoga mjeseca svoj rod, i lišće od Drveta bijaše za liječenje naroda. I više neće biti nikakvoga prokletstva; i prijesto Božiji i Jagnjetov biće u njemu, i sluge njegove služiće Mu.“ Otkrivenje 22:1-4

Ove reference sasvim jasno pokazuju da je upravo Hristos taj koji vernicima daje pravo da vladaju i sude zajedno s njim. Ipak, ovi stihovi takođe pokazuju da će Isus i dalje vladati nad svima njima kao Car careva i Gospod gospodara. Stoga vernici ne dele jednakost položaja sa Ocem ili Sinom, već će im zauvek ostati podložni.

Zapravo, kao što se vidi iz gore navedenih odlomaka, vernici će i dalje delovati kao sveštenici koji služe i obožavaju i Boga i Hrista.

Ponovo, to je vrsta obožavanja koju Stari zavet rezerviše jedino za Jahvea.

Na primer, proroci su govorili o tome kako se svi narodi obraćaju Jahveu i obožavaju ga priznajući da je on njihov Car:

„Opomenuće se i obratiće se ka Gospodu svi krajevi zemaljski i pokloniće se pred njim sva plemena neznabožačka. Jer je Gospodnje carstvo; on vlada narodima.“ Psalam 22:27-28

„Jer je Višnji Gospod strašan, car veliki nad svom zemljom. Pokori nam narode i plemena pod noge naše. Izbra nam dostojanje naše, krasotu Jakova, koji mu omilje. Ide Bog uz podvikivanje, Gospod uz glas trubni. Pojte Bogu, pojte; pojte caru našemu, pojte; Jer je Bog car od sve zemlje, pojte pjesmu. Bog caruje nad narodima; Bog sjedi na svetom prijestolu svom.“ Psalam 47:2, 6-8

„I od mladine do mladine, i od subote do subote dolaziće svako tijelo da se pokloni preda mnom, veli Gospod.“ Isaija 66:23

„I Gospod će biti Car nad svom zemljom, u onaj dan biće Gospod jedan i ime njegovo jedno. I sva će se zemlja pretvoriti u ravnicu od Gavaje do Rimona s juga Jerusalimu, koji će se podignuti i naseliti na svom mjestu od vrata Venijaminovijeh do mjesta gdje su prva vrata, do vrata na uglu, i od kule Ananeilove do tijeska careva. I oni će nastavati u njemu, i neće više biti prokletstva, i Jerusalim će stajati bez straha. A ovo će biti zlo kojim će Gospod udariti sve narode koji bi vojevali na Jerusalim: tijelo će svakom posahnuti dok još stoji na nogu, i oči će svakom posahnuti u rupama svojim, i jezik će svakom posahnuti u ustima. I u to će vrijeme biti velika smetnja među njima od Gospoda, i hvataće jedan drugoga za ruku, i ruka će se jednoga podignuti na ruku drugoga. A i Juda će vojevati na Jerusalim, i blago svijeh naroda unaokolo sabraće se, zlato i srebro i odijelo vrlo mnogo. I zlo kao to zlo snaći će konje, mazge, kamile i magarce i svu stoku koja bude u tom okolu. I ko god ostane od svijeh naroda koji dođu na Jerusalim, svak će dolaziti od godine do godine da se pokloni Caru Gospodu nad vojskama i da praznuje praznik sjenica. I ako koji od plemena zemaljskih ne bi došli u Jerusalim da se poklone Caru Gospodu nad vojskama, na njih neće biti dažda;“ Zaharija 14:9, 16-17

To nije sve. Otkrivenje ide dotle da tvrdi da će svako pojedinačno stvorenje na kraju obožavati i Boga i Hrista zajedno!

„I vidjeh i čuh glas mnogih anđela oko prijestola i živih bića i starješina, i bješe broj njihov mirijade mirijada i hiljade hiljada. Govoreći glasom gromkim: Dostojno je Jagnje koje je zaklano, da primi silu i bogatstvo i premudrost i čast i slavu i blagoslov. I čuh gdje svako stvorenje što je na nebu i na zemlji i pod zemljom i što je na moru, i sve što je u njima, govori: Onome što sjedi na prijestolu, i Jagnjetu, blagoslov i čast i slava i moć u vijekove vijekova! I četiri živa bića rekoše: Amin. I starješine padoše i pokloniše se.“ Otkrivenje 5:11-14

Ovo konkretno mesto pokazuje da Isus nije stvorenje, jer da jeste, očekivali bismo da bude deo celokupnog stvorenja koje obožava Boga. Umesto toga, svaka stvorena stvar obožava Isusa na isti način na koji obožava Boga, čime se savršeno ispunjava Očeva želja da svi poštuju Sina kao što poštuju njega! (Up. Jovan 5:22-23.)

A sada uporedite obožavanje koje Isus prihvata (štaviše, zahteva) sa izričitim ustezanjem i odbijanjem učenika da prime bilo kakvo obožavanje:

„A kad Petar ulažaše, srete ga Kornilije, i padnuvši pred noge njegove pokloni se. A Petar ga podiže govoreći: Ustani, i ja sam samo čovjek.“ Dela apostolska 10:25-26

„A neki čovjek u Listri sjeđaše nemoćan u nogama, budući hrom od utrobe matere svoje, i nikada ne bješe hodio. Ovaj slušaše Pavla gdje govori, koji pogledavši na njega i vidjevši da ima vjeru da će ozdraviti, Reče snažnim glasom: Tebi govorim u ime Gospoda Isusa Hrista, uspravi se na noge svoje! I on skoči, i hođaše. A kad vidje narod šta Pavle učini, podiže glas svoj govoreći likaonski: Bogovi postadoše slični ljudima i siđoše k nama. I nazivahu Varnavu Zevsom a Pavla Hermesom, jer on vođaše riječ. A žrec Zevsa što bješe pred gradom njihovim, dovede junce, i donese vijence pred vrata, i s narodom htjede da prinese žrtvu. A kad čuše apostoli, Varnava i Pavle, razderaše haljine svoje, i uskočiše među narod vičući i govoreći: Ljudi, šta to činite? I mi smo kao i vi smrtni ljudi, koji vam blagovijestimo da se od ovih ništavnih stvari obratite Bogu živome, koji stvori nebo i zemlju i more i sve što je u njima;“ Dela apostolska 14:8-15

Otkrivenje dalje svedoči da je Isus sveznajući Sin koji će svakom pojedincu uzvratiti za sve što je rekao ili učinio. To uključuje i vernike.

Gospod Isus se čak opisuje kao Prvi i Poslednji, koji je umro i ponovo oživeo.

„I anđelu Crkve u Tijatiri napiši: Tako govori Sin Božiji, čije su oči kao plamen ognjeni, a noge kao sjajni bakar: Znam djela tvoja, i ljubav, i vjeru, i služenje, i trpljenje tvoje, i sadašnja djela tvoja su brojnija od ranijih. Ali malo mi je krivo na tebe što dopuštaš ženi Jezavelji, koja veli za sebe da je proročica, da uči i zavodi sluge moje da bludniče i da jedu žrtve idolske. I dadoh joj vrijeme da se pokaje, ali ona neće da se pokaje od bluda svoga. Evo, bacam je u postelju bolesničku, a one koji čine preljubu s njom u nevolju veliku, ako se ne pokaju od djela njenih, I djecu njezinu pogubiću smrću; i poznaće sve Crkve da sam ja koji ispituje bubrege i srca, i daću svakome od vas po djelima vašim.“ Otkrivenje 2:18-20, 23

„Evo, dolazim uskoro, i plata moja sa mnom, da svakome dam po djelima njegovim. Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak. Blaženi su koji tvore zapovijesti njegove, da imaju pravo na Drvo života, i da uđu na kapije u Grad. Napolju su psi i vračari i bludnici i krvnici i idolopoklonici i svaki koji voli i čini laž. Ja, Isus, poslah anđela svojega da vam posvjedoči ovo u Crkvama. Ja sam Izdanak i Rod Davidov, sjajna Zvijezda Danica. I Duh i Nevjesta govore: Dođi! I koji čuje neka kaže: Dođi! I ko je žedan neka dođe, i ko hoće neka uzme vodu života na dar. Ja svjedočim svakome koji sluša riječi proroštva knjige ove: Ako ko dometne ovome, Bog će na njega nametnuti muke napisane u knjizi ovoj; I ako ko oduzme od riječi knjige proroštva ovoga, Bog će oduzeti njegov dio od Drveta života, i od Grada svetoga, što je napisano u knjizi ovoj. Govori Onaj koji svjedoči ovo: Da, doći ću skoro. Amin, da dođi, Gospode Isuse!“ Otkrivenje 22:12-13, 16, 20

„I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav, i On položi desnu ruku svoju na me govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.“ Otkrivenje 1:17-18 – up. 2:8

Ovo još jednom dokazuje da je Isus Bog, jer prema jevrejskoj Bibliji jedino Jahve ispituje srca i misli svakoga kako bi mu uzvratio za sve što je učinio:

„Ja Gospod ispitujem srca i iskušavam bubrege, da bih dao svakome prema putovima njegovijem i po plodu djela njegovijeh.“ Jeremija 17:10 – up. 11:20; 29:23

Za Jahvea se takođe kaže da je Gospod gospodara, kao i Prvi i Poslednji:

„Jer je Gospod Bog vaš Bog nad bogovima i gospodar nad gospodarima, Bog veliki, silni i strašni, koji ne gleda ko je ko, niti prima poklona“ Ponovljeni zakoni 10:17

„Slavite gospodara nad gospodarima; jer je dovijeka milost njegova.“ Psalam 136:3

„Ovako govori Gospod car Izrailjev i Izbavitelj njegov, Gospod nad vojskama: Ja sam Prvi i ja sam Pošljednji, i osim mene nema Boga.“ Isaija 44:6

„Sebe radi, sebe radi učiniću, jer kako bi se hulilo na ime moje? I slave svoje neću dati drugome. Čuj me, Jakove i Izrailju, kojega ja pozvah: Ja sam Prvi, ja sam i Pošljednji.“ Isaija 48:11-12

Sam Kuran svedoči da je titula Prvi i Poslednji ime koje pripada jedino Bogu:

„On je Prvi i Poslednji, i nad svime Dominantni i u biti svega Pronicljivi; i On sve zna!“ S. 57:3

Završne napomene

Naša analiza je pokazala da, suprotno tvrdnjama korisnika greenhorn, uzvišenje vernika ne čini ih bogovima, niti opovrgava božanstvo Hrista.

Vernici će suditi svetu u ime Hrista, kao njegovi zastupnici koji prenose Hristovu presudu nad zlima. Vernici takođe vladaju zbog onoga što je Hristos učinio za njih iz svoje ljubavi i samilosti. Hristos je taj koji je sve vernike učinio carstvom sveštenika da zauvek služe i njemu i Bogu.

Otuda je carstvo koje vernici primaju Hristovo sopstveno carstvo, koje on milostivo deli sa onima koje voli i koje je iskupio svojom krvlju.

Ono što je Hristos u suštini učinio jeste da je obnovio čovečanstvo da vrši vlast koju je Bog nameravao da ono ima od samog početka stvaranja čoveka:

„Potom reče Bog: Da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se miču po zemlji. I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog, i reče im Bog: Rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zverinja što se miče po zemlji.“ Postanje 1:26-28 – up. Psalam 8:3-7

Primetite kako Bog daje čovečanstvu vlast kao deo toga što ga stvara po svom obličju, tj. kao što Bog vlada nad svime, tako i čovek vlada kao njegov predstavnik nad fizičkim stvorenjem, a da to ne znači da je čovek Bog niti da se time umanjuje Božja vlast.

Stoga, budući da je Hristos doneo iskupljenje i obnovu, treba očekivati da će i njegovi sledbenici primiti izvesnu meru „vladavine“ — upravo onako kako je Bog prvobitno i nameravao.

Otuda ono što Novi zavet kaže o tome da Hristos svojim sledbenicima daje pravo da vladaju nad zemljom i sude zlima nije sasvim iznenađujuće. To učenje se nalazi upravo tu, u Svetom pismu, od samog početka.

Hristos, međutim, vlada i sudi kao Očev ljubljeni Sin i suvereni Gospod svega stvorenja.

Drugim rečima, razlog zbog kojeg je Otac uzvisio Isusa iznad svega stvorenja i postavio ga za Sudiju cele zemlje jeste taj da svi dođu do priznanja da je Hristos ovaploćeni Jahve Bog. Otac želi da celo stvorenje zna da će Hristos odrediti večnu sudbinu svakog pojedinca, kako bi svi došli do spoznaje da Isus nije prosto Božji zastupnik. Naprotiv, Hristos je zaista Jahve Bog koji je postao telo radi iskupljenja čovečanstva, Onaj radi koga sve i svi postoje.

Upravo zato su novozavetni pisci uzimali starozavetne tekstove koji govore o Jahveu i preuzimali starozavetni jezik koji se odnosio na Jahveovu ulogu Sudije i Spasitelja celog sveta, i sve to pripisali Hristu. Razlog zbog kojeg su nadahnuti autori to činili jeste taj što su želeli da njihovi čitaoci znaju i veruju da je Isus Hristos ovaploćeni Jahve, upravo onaj Bog za koga su starozavetni proroci rekli da će doći da sudi zlima i izbavi svoj narod od uništenja.

Ipak, ne nalazimo da Novi zavet to isto čini za učenike ili vernike, tj. novozavetni autori nikada ne uzimaju starozavetne tekstove koji se odnose na Jahveove isključive funkcije ili svojstva i ne primenjuju ih na Isusove sledbenike.

Stoga, upoređivati Isusov položaj sa položajem vernika znači upoređivati jabuke i pomorandže, ili pre jabuke i ananas!

Sada kada smo temeljno razmotrili greenhornove dimne zavese i lažna poređenja, vreme je da okrenemo situaciju protiv njega i njegovog boga.

Napomene

(1) Niti je ovo jedino mesto na kome greenhorn ozbiljno izobličava izjave drugih:

Još jedna uočljiva stvar je da Barns tvrdi kako bi „hrišćani“ bili „uzvišeni“ do „DESNE RUKE Sudije“. Često čitamo mnoge tvrdnje hrišćanskih apologeta da je Isus (mir neka je s njim) Bog zato što bi bio uzvišen s desne strane Boga (Dela apostolska 7:55, Rimljanima 8:34), ipak, čak bi i „hrišćani“ bili „uzvišeni do desne ruke Sudije“. Dakle, ili Isus (mir neka je s njim) nije božanstvo, ili su čak i obični „hrišćani“ takođe bogovi u hrišćanstvu.

I nije samo komentator Barns, nego i poznati biblijski komentator Metju Henri tvrdi da će vernici imati položaj s desne strane Boga:

„To je dato zajednički svim vernicima. Slava toga što je čovek u savezu sa Ocem i prihvaćen od njega, što počiva na njegovim grudima, I ODREĐEN ZA MESTO S NJEGOVE DESNE STRANE, bila je slava koju je Otac dao Iskupitelju, a on ju je potvrdio iskupljenima.“ (Henrijev komentar, Jovan 17:20-23. Podebljanje, kurziv, velika slova i podvlačenje naši_)

Poznati hrišćani poput Džonsona i Mek Garvija pristali su uz činjenicu da je postojala neka vrsta partnerstva ili, njihovim rečima, „bliske povezanosti“ između Isusa (mir neka je s njim) i svetih:

„Sveti će suditi svetu, zbog SVOG JEDINSTVA SA MESIJOM, kome je predat sav sud“ (Izvor. Velika slova, podebljanje i kurziv naši)

„Sveti će učestvovati samo KAO MISTIČNO SJEDINJENI SA HRISTOM sudijom.“ (Izvor, velika slova, podebljanje i kurziv naši)

Svako ko je sjedinjen, povezan i ko učestvuje u Božjem božanskom delu svakako bi trebalo da bude i deo njegovog Božanstva.

Kao prvo, nijedan obavešten hrišćanski apologeta ne tvrdi da je Isus Bog prosto zato što je uzvišen s desne strane Boga. Naprotiv, ono što Isus odande čini jeste ono što pokazuje da je on Bog. Otac je uzvisio Hrista da sedne s njim na presto kako bi vladao nad celokupnim stvorenjem kao Gospod svega.

Kao drugo, iz Mek Garvijevih izjava jasno je šta je mislio pod našim mističnim jedinstvom sa Gospodom Isusom. Prema Svetom pismu, Sveti Duh sjedinjuje sve vernike sa Hristom u ljubavi i zajedništvu, čime se oblikuje njegovo duhovno telo koje se naziva Crkva. Kao takav, Hristos milostivo dozvoljava udovima svoga duhovnog tela da prebivaju u njegovom slavnom prisustvu kako bi iskusili njegovu savršenu ljubav i radost koje se rečima ne mogu opisati.

Štaviše, naše duhovno jedinstvo sa Hristom takođe podrazumeva da delujemo kao Hristovi zastupnici, njegovi ambasadori da tako kažemo, kroz koje vaskrsli Gospod ostvaruje svoju volju i objavljuje svoju poruku. Upravo je zato uzvišeni Gospod dozvolio nama da sudimo svetu u njegovo ime, budući da ćemo kao Hristovi predstavnici izreći Hristovu presudu nad nevernicima zbog toga što su odbacili njega i njegovu besplatnu ponudu spasenja (upor. Psalam 16:11; Matej 10:40; Luka 10:16-17; Jovan 13:20; 17:18; 20:21-23; Rimljanima 8:9-17; 1. Korinćanima 2:9-16; 3:16-17; 6:16-20; 12:3-31; 2. Korinćanima 5:19-20; 13:3, 5, 10; Efescima 2:18-22; 3:16-19; 5:23, 25-33; Kološanima 1:26-27: 3:11).

Stoga je naše jedinstvo ili „povezanost“ jedinstvo prisne ljubavi i zajedništva sa Gospodom i nema nikakve veze sa učešćem u Božjim isključivim božanskim svojstvima. Ovo je prosto greenhornovo iskrivljeno čitanje Svetog pisma.