Isus Hristos – božanski Car stvorenja

Još jedna linija dokaza iz Jovanovog jevanđelja da je Isus Hristos zaista Jahve Bog u telu (iako on nije Otac niti Sveti Duh) proizlazi iz svedočanstva nadahnutog jevanđelista (mada posrednog) da Isus zajedno s Ocem zauzima Božji nebeski presto, na koji ne seda niko osim Jahvea.

Na primer, Jovan beleži kako Gospod Isus govori o slavi koju je imao kod Oca pre nego što je svet nastao:

„I sada proslavi ti mene, Oče, u tebe samoga, slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade.“ Jovan 17:5

Jovan takođe navodi Isusa kako otvoreno svedoči da njegovo carstvo nije od ovoga sveta, već da je zapravo nebesko:

„Onda uđe Pilat opet u sudnicu, pa dozva Isusa i reče mu: Ti li si car judejski? Odgovori mu Isus: Govoriš li ti to sam od sebe, ili ti drugi kazaše o meni? Pilat odgovori: Zar sam ja Judejac? Narod tvoj i prvosveštenici predaše te meni. Šta si učinio? Isus odgovori: Carstvo moje nije od ovoga svijeta; kad bi bilo od ovoga svijeta carstvo moje, sluge moje bi se borile da ne budem predan Judejcima; ali carstvo moje nije odavde. Tada mu reče Pilat: Dakle, ti si car? Isus odgovori: Ti kažeš da sam ja car. Ja sam za to rođen i za to sam došao na svijet da svjedočim istinu. I svaki koji je od istine sluša glas moj.“ Jovan 18:33-37

Ovo se savršeno slaže s Isusovom ponovljenom tvrdnjom da je sišao iz Očevog prisustva na nebu:

„I niko se nije popeo na nebo osim Onaj koji siđe s neba, Sin Čovječiji“ Jovan 3:13

„Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću istjerati napolje. Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla. A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u posljednji dan. A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Tada gunđahu Judejci na njega što reče: Ja sam hljeb koji siđe s neba, I govorahu: Nije li ovo Isus, sin Josifov, kome mi znamo oca i mater? Kako, dakle, on govori: S neba sam sišao? A Isus im odgovori i reče: Ne gunđajte među sobom. Niko ne može doći meni ako ga ne privuče Otac koji me posla; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. U Prorocima je napisano: I biće svi naučeni od Boga. Svaki koji čuje od Oca i nauči, dolazi k meni. Ne da je ko vidio Oca, osim Onoga koji je od Boga: on je vidio Oca. Zaista, zaista vam kažem: Koji vjeruje u mene ima život vječni. Ja sam hljeb života. Oci vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe. Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hljeba živjeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta. Judejci se pak prepirahu među sobom govoreći: Kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo? A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijelo Sina Čovječijega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Jer tijelo moje istinsko je jelo, a krv je moja istinsko piće. Koji jede moje tijelo i pije moju krv u meni prebiva i ja u njemu. Kao što mene posla živi Otac, i kao što ja živim zbog Oca, i onaj koji jede mene i on će živjeti zbog mene. Ovo je hljeb koji siđe s neba: ne kao što oci vaši jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj živjeće vavijek. Ovo reče u sinagogi kad učaše u Kapernaumu. Tada mnogi od učenika njegovih, čuvši to, rekoše: Ovo je tvrda besjeda. Ko je može slušati? A Isus, znajući u sebi da učenici njegovi ropću zbog toga, reče im: Zar vas ovo sablažnjava? A šta ako vidite Sina Čovječijega da odlazi gore gdje je prije bio?“ Jovan 6:37-42, 62

„Tada Isus povika u hramu učeći i govoreći: I poznajete me i znate otkuda sam; i sam od sebe nisam došao, nego je istinit Onaj koji me posla, kojega vi ne znate. Ja ga znam, jer od njega jesam, i On me posla.“ Jovan 7:28-29

„I reče im: Vi ste odozdo, ja sam odozgo; vi ste od ovoga svijeta, ja nisam od ovoga svijeta.“ Jovan 8:23

„A Isus im reče: Kad bi Bog bio otac vaš, ljubili biste mene; jer ja od Boga iziđoh i dođoh; jer nisam došao sam od sebe, nego me On posla.“ Jovan 8:42

„Ovo sam vam govorio u pričama; ali dolazi čas kad vam više neću govoriti u pričama, nego ću vam otvoreno javiti o Ocu. U onaj dan ćete u ime moje zaiskati, i ne kažem vam da ću ja umoliti Oca za vas; Jer sam Otac ljubi vas, zato što ste vi ljubili mene, i vjerovali da ja od Boga iziđoh. Iziđoh od Oca, i došao sam na svijet; opet ostavljam svijet, i idem Ocu. Rekoše mu učenici njegovi: Eto sad otvoreno govoriš, i priču nikakvu ne govoriš. Sada znamo da sve znaš, i ne treba da te ko pita. Po tome vjerujemo da ti od Boga iziđe. Isus im odgovori: Sada li vjerujete?“ Jovan 16:25-31

„Jer riječi koje si mi dao, dao sam njima; i oni primiše, i poznaše zaista da od tebe iziđoh, i vjerovaše da me ti posla.“ Jovan 17:8

Pošto je Isus sišao od Oca s neba, to znači da i njegovo carstvo mora biti odande. Stoga se čini razumno izvesnim da je suštinski vid slave koju je Gospod Isus ostavio po strani, i koju je trebalo ponovo da primi, bio povezan s njegovim dobrovoljnim odricanjem od položaja nebeskog cara.

To proizlazi iz onoga što Jovan piše na drugom mestu:

„Jer iako je učinio tolika znamenja pred njima, ne vjerovahu u njega; Da se ispuni riječ Isaije proroka koji reče: Gospode, ko vjerova propovjedi našoj? I ruka Gospodnja kome se otkri? Zato ne mogahu vjerovati, jer opet reče Isaija: Zaslijepio je oči njihove i okamenio srca njihova, da ne vide očima ni srcem razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim. Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu i govoraše o njemu.“ Jovan 12:37-41 NIV

Prema Jovanu, prorok Isaija je govorio o Gospodu Isusu u Isaiji 53:1 i 6:10 zato što je video Hristovu slavu. Obratite pažnju na to kako sledeći prevodi prenose poslednji deo rečenice

„Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu i govoraše o njemu.“ Jovan 12:41 J. B. Philips

„Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu i govoraše o njemu.“ Complete Jewish Bible (CJB)

„Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu i govoraše o njemu.“ Orthodox Jewish Bible (OJB)

Rebbe, Melech HaMoshiach znači „Ravi/Učitelj, Car Mesija“.

Međutim, prema kontekstu Isaije 6, Onaj čiju je slavu Isaija video bio je Jahve, koga je prorok ugledao kako sedi na svom slavnom prestolu:

„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše. I vikahu jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima. A jedan od serafima doletje k meni držeći u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kliještima, I dotače se usta mojih i reče: Evo, ovo se dotače usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj očisti se. Potom čuh glas Gospodnji gdje reče: Koga ću poslati? I ko će nam ići? A ja rekoh: Evo mene, pošlji mene. A on reče: Idi, i reci tome narodu: Slušajte ali nećete razumjeti, gledajte ali nećete poznati. Učini da odeblja srce tome narodu i uši da im otežaju, i oči im zatvori, da ne vide očima svojim i ušima svojim da ne čuju i srcem svojim da ne razumiju i ne obrate se i ne iscijele.“ Isaija 6:1-5, 8-10

To znači da Jahve, koga je Isaija video kako sedi na svom slavnom prestolu, nije bio niko drugi do Hristos pre ovaploćenja!

Stih 41. „To reče Isaija kada vide njegovu slavu i govoraše o njemu.“ Jovan u ovom stihu opravdava primenu viđenja iz Isaije VI koju je upravo izvršio na Isusa Hrista. Adonaj koga je Isaija u tom trenutku gledao bio je božansko biće koje se ovaplotilo u Isusu. U tome se takođe susreću Jovan i Pavle; up. 1. Kor. X. 4, gde Pavle onoga koji je vodio Izrailj iz sredine oblaka naziva Hristom. Neki tumači su pokušali da zamenicu autou, o njemu, odnesu ne na Hrista, nego na Boga. Ali poslednje reči: i govoraše o njemu, bile bi u tom smislu suvišne, a ova napomena bila bi bez cilja u kontekstu. Aleksandrijsko čitanje, „zato što vide,“ umesto „kada ga vide,“ prihvataju Tišendorf, Vajs, Kajl itd. Ali meni ono ne izgleda prihvatljivo. Njegov jedini razuman smisao bio bi: „zato što je zaista video njegovu slavu i govorio o Njemu toliko unapred (što izgleda nemoguće).“ Ali to razmišljanje bilo bi vrlo hladno apologetsko i sasvim beskorisno za čitaoce koji su bili navikli da slušaju navođenje proroštava. Mnogo je lakše razumeti kako je veznik hote, koji se prilično retko upotrebljava, mogao biti zamenjen sa hoti, koji se pojavljuje u svakom redu, nego kako je moglo doći do obrnutog. Drevni latinski i sirijski prevodi saglasni su u podržavanju primljenog teksta. Smisao potonjeg je jednostavan i savršeno prikladan. „O Hristu, koji mu se objavio kao Adonaj, govorio je Isaija kada je izgovorio takve reči.“ Jovan dokazuje da ima pravo da ovaj odlomak ovde primeni. (Frederic Louis Godet, Commentary on the Gospel of John with an Historical and Critical Introduction, prevedeno s trećeg francuskog izdanja, s predgovorom, uvodnim napomenama i dodatnim beleškama Timotija Dvajta, predsednika Jejla [Funk and Wagnals Publishers, Njujork 1886], tom 2, str. 235-236; podebljanje naše)

Zanimljivo je da postoji nekoliko starozavetnih tekstova koji povezuju Jahveovu slavu s njegovom vladavinom nad stvorenjem:

„Neka kazuju slavu carstva tvojega, i silu tvoju pripovijedaju, Da bi javili sinovima ljudskim silu tvoju, i visoku slavu carstva tvojega. Carstvo je tvoje carstvo svijeh vijekova, i vlada tvoja na sva koljena.“ Psalam 145:11-13

„I ozgo na onom nebu što im bijaše nad glavama, bijaše kao prijesto, po viđenju kao kamen safir, i na prijestolu bijaše po obličju kao čovjek. I vidjeh kao jaku svjetlost, i u njoj unutra kao oganj naokolo, od bedara gore, a od bedara dolje vidjeh kao oganj i svjetlost oko njega. Kao duga u oblaku kad je kiša, takva na oči bijaše svjetlost unaokolo. To bijaše viđenje slave Božije na očima; i kad vidjeh, padoh na lice svoje, i čuh glas nekoga koji govoraše.“ Jezekilj 1:26-28

„Mjesto je svetinje naše prijesto slave, visoko mjesto od početka. Nade Izrailjev, Gospode! Svi koji te ostavljaju neka se posrame; koji odstupaju od mene, neka se zapišu na zemlji, jer ostaviše izvor vode žive, Gospoda.“ Jeremija 17:12-13 HCSB

Prethodno potvrđuje da je suštinski vid slave koju je Isus imao s Ocem pre stvaranja sveta uključivao i njegovu vladavinu zajedno s Ocem kao Cara stvorenja.

Ono što ovo čini izuzetnim jeste to što nadahnuto Sveto pismo obilno svedoči da je Jahve jedini koji vlada sa svog prestola na nebu kao Car nad celim nebom i zemljom:

„Gospod je u svetom dvoru svom, prijesto je Gospodnji na nebesima; oči njegove gledaju; vjeđe njegove ispituju sinove čovječije.“ Psalam 11:4

„K tebi podižem oči svoje, koji živiš na nebesima!“ Psalam 123:1

„A koji se kune nebom, kune se prijestolom Božijim i Onim koji sjedi na njemu.“ Matej 23:22 – up. 5:34

„Jer je Višnji Gospod strašan, car veliki nad svom zemljom. Pokori nam narode i plemena pod noge naše. Izbra nam dostojanje naše, krasotu Jakova, koji mu omilje. Ide Bog uz podvikivanje, Gospod uz glas trubni. Pojte Bogu, pojte; pojte caru našemu, pojte; Jer je Bog car od sve zemlje, pojte pjesmu. Bog caruje nad narodima; Bog sjedi na svetom prijestolu svom.“ Psalam 47:2, 7-8

Sveto pismo dalje objavljuje da nebeska vojska stoji pred Bogom u pripravnosti, strpljivo i željno čekajući da izvrši njegovu volju:

„A Miheja mu reče: Zato čuj riječ Gospodnju; vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svojem, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane. I reče Gospod: Ko će prevariti Ahava da otide i padne kod Ramota Galadskoga? I jedan reče ovo, a drugi ono. Tada izide jedan duh i, stavši pred Gospoda, reče: Ja ću ga prevariti. A Gospod mu reče: Kako? Odgovori: Izaći ću i biću lažljiv duh u ustima svijeh proroka njegovijeh. A Gospod mu reče: Prevarićeš ga i nadvladaćeš, idi i učini tako.“ 1. Carevima 22:19-22

„Gospod na nebesima postavi prijesto svoj, i carstvo njegovo svijem vlada. Blagosiljajte Gospoda anđeli njegovi, koji ste silni krjepošću izvršujete riječ njegovu slušajući glas riječi njegove. Blagosiljajte Gospoda sve vojske njegove, sluge njegove, koje tvorite volju njegovu.“ Psalam 103:19-21

„Rijeka ognjena je proticala ispred Njega, tisuće tisuća su mu služile, i neizbrojno mnoštvo stajalo pred Njim; sud zasjede i knjige se otvoriše.“ Danilo 7:10 Holman Christian Standard Bible (HCSB)

„I odgovarajući anđeo reče mu: Ja sam Gavrilo koji stojim pred Bogom, i poslan sam da ti govorim i da ti ovo blagovijestim.“ Luka 1:19

„A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim.“ Jevrejima 1:7

„I vidjeh sedam anđela koji stajahu pred Bogom, i dade im se sedam truba.“ Otkrivenje 8:2

Dakle, da je Isus bio puko ljudsko biće ili duhovno stvorenje, nikada ne bi mogao da sedi zajedno s Bogom na njegovom nebeskom prestolu. Naprotiv, Hristos bi stajao pred prestolom zajedno s ostatkom nebeske vojske, spreman da služi Bogu i da sluša njegova naređenja.

Stoga Isus mora zaista biti Bog u telu da bi zajedno s njim zauzimao Božji presto na nebu.

Odgovor na moguću primedbu

Neko bi sada mogao da prigovori i ustvrdi da Sveto pismo pominje i druge prestole koje zauzimaju različite osobe, poput dvanaest Hristovih apostola i dvadeset četiri starešine na nebu koje se pominju u Otkrivenju (up. Matej 19:28; Luka 22:29-30; Otkrivenje 4:4; 20:4), a ipak nijedan hrišćanin ne pretpostavlja da su i oni Bog.

S ovim argumentom postoji nekoliko problema. Prvo, Isus ne sedi jednostavno na nekom prestolu, nego na sopstvenom Božjem prestolu s kojeg vlada nad celim stvorenjem, što nas vodi do druge tačke. Sve te druge osobe zauvek su podložne Hristu jer on vlada nad njima kao Car careva i Gospod gospodara (up. Otkrivenje 1:5; 17:14; 19:16). Treće, od tih drugih vladara se zahteva da pokažu svoju podložnost Hristu tako što će ga obožavati na isti način na koji obožavaju Boga Oca, budući da su pozvani da zauvek služe i Bogu i Hristu:

„I vidjeh prijestole, i sjedoše na njih, i dade im se sud; i duše posječenih za svjedočanstvo Isusovo i za riječ Božiju, koji se ne pokloniše zvijeri i liku njezinom, i ne primiše žiga na čelima svojim i na ruci svojoj; i oživješe i carovaše sa Hristom hiljadu godina. A ostali mrtvaci ne oživješe dok se ne svrši hiljada godina. Ovo je prvo vaskrsenje. Blažen je i sveti onaj koji ima udjela u prvom vaskrsenju; nad njima druga smrt nema vlasti, nego će biti sveštenici Bogu i Hristu, i carovaće s Njim hiljadu godina.“ Otkrivenje 20:4-6

„I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao kristal, koja izvire od prijestola Božijeg i Jagnjetovog. Nasred trga njegova i sa obje strane rijeke Drvo života, koje rađa dvanaest rodova dajući svakoga mjeseca svoj rod, i lišće od Drveta bijaše za liječenje naroda. I više neće biti nikakvoga prokletstva; i prijesto Božiji i Jagnjetov biće u njemu, i sluge njegove služiće Mu. I gledaće lice Njegovo, i Ime Njegovo biće na čelima njihovim.“ Otkrivenje 22:1-4

Zapravo, uporedite način na koji dvadeset četiri starešine i četiri živa bića obožavaju Boga,

„Potom vidjeh, i gle, vrata otvorena na nebu, i čuh onaj isti glas gdje zbori sa mnom kao truba i govori: Popni se amo, i pokazaću ti šta ima da bude poslije ovoga. I odmah bijah u Duhu; i gle, prijesto stajaše na nebu, i na prijestolu sjeđaše Neko, Po izgledu sličan kamenu jaspisu i sardu; i okolo prijestola bijaše duga na izgled kao smaragd. I okolo prijestola bijahu dvadeset i četiri prijestola, i na prijestolima vidjeh dvadeset i četiri starješine gdje sjede, obučeni u bijele haljine, i sa vijencima zlatnim na glavama svojim. I od prijestola izlažahu munje i glasovi i gromovi; i sedam svijećnjaka ognjenih gorahu pred prijestolom, a to su sedam duhova Božijih. I pred prijestolom kao more stakleno, slično kristalu; i nasred prijestola i oko prijestola četiri živa bića, puna očiju sprijeda i pozadi. I prvo biće bješe slično lavu, i drugo biće slično teletu, i treće biće imaše lice kao čovjek, i četvrto biće bješe slično orlu u letu. I svako od četiri živa bića imađaše po šest krila, naokolo i iznutra puna očiju, i dan i noć ne miruju govoreći: Svet, Svet, Svet Gospod Bog Svedržitelj, Koji bješe i Koji jeste i Koji dolazi. I kada živa bića dadoše slavu i čast i hvalu Onome koji sjedi na prijestolu, Koji živi u vijekove vijekova, Padoše dvadeset i četiri starješine pred Onim što sjedi na prijestolu, i pokloniše se Onome što živi u vijekove vijekova, i položiše vijence svoje pred prijestolom govoreći: Dostojan si, Gospode i Bože naš, da primiš slavu i čast i silu, jer si Ti stvorio sve, i voljom tvojom sve nastade i sazda se.“ Otkrivenje 4:1-11

s obožavanjem koje se ukazuje Gospodu Isusu:

„I vidjeh posred prijestola i četiri živa bića, između starješina, Jagnje gdje stajaše kao zaklano, i imađaše sedam rogova i sedam očiju, a to su sedam duhova Božijih koji se šalju po svoj zemlji. I dođe i uze knjigu iz desnice Onoga koji sjeđaše na prijestolu. I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji. I vidjeh i čuh glas mnogih anđela oko prijestola i živih bića i starješina, i bješe broj njihov mirijade mirijada i hiljade hiljada. Govoreći glasom gromkim: Dostojno je Jagnje koje je zaklano, da primi silu i bogatstvo i premudrost i čast i slavu i blagoslov. I čuh gdje svako stvorenje što je na nebu i na zemlji i pod zemljom i što je na moru, i sve što je u njima, govori: Onome što sjedi na prijestolu, i Jagnjetu, blagoslov i čast i slava i moć u vijekove vijekova! I četiri živa bića rekoše: Amin. I starješine padoše i pokloniše se.“ Otkrivenje 5:6-14

Svako stvorenje u celokupnom stvorenju prikazano je kako obožava Isusa na potpuno isti način na koji se obožava Bog Otac, čime se dokazuje da Isus nije puko stvorenje nego Svemogući Bog u telu. U protivnom, Bog ne bi dozvolio da Isus prima takvo obožavanje, jer bi to bilo i bogohulno i idolopokloničko. Otkrivenje nije ni jedini nadahnuti spis koji izjavljuje da svako stvorenje mora obožavati Hrista kao što obožava Oca:

„Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao.“ Jovan 5:22-23

„Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:9-11

Za divljenje je to što Pavle preuzima sledeći starozavetni tekst koji poziva sve narode da se obrate i obožavaju Jahvea jer je jedino on Bog,

„Jer ovako veli Gospod koji je stvorio nebo, Bog koji je sazdao zemlju i načinio je i utvrdio, i nije je stvorio naprazno, nego je načinio da se na njoj nastava: Ja sam Gospod, i nema drugoga. Nijesam govorio tajno ni na mračnu mjestu na zemlji, nijesam rekao sjemenu Jakovljevu: Tražite me uzalud. Ja Gospod govorim pravdu, javljam što je pravo. Skupite se i dođite, pristupite svi koji ste se izbavili između naroda. Ništa ne znaju koji nose drvo od svojega lika i mole se bogu koji ne može pomoći. Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik.“ Isaija 45:18-23

i primenjuje ga na obožavanje koje Bog zahteva da svako stvorenje ukaže samom Hristu kao svom vaskrslom Gospodu!

Ovaj blagosloveni apostol mogao je to učiniti samo ako je bio uveren i ako je zaista verovao da je Isus Hristos Jahve Bog u telu (iako on nije Otac niti Sveti Duh).

Dakle, obožavanje koje Isus prima samo dodatno potvrđuje činjenicu da Hristos vlada s neba kao ovaploćeni Bog, a ne kao puki stvoreni zastupnik koji predstavlja Boga.

Ostatak novozavetnog svedočanstva

Da bismo unapred sprečili svaki pokušaj muslimana da iznesu prigovor kako je Jovanovo jevanđelje kasniji, teološki razvijeniji spis, i stoga manje pouzdan u onome što govori o Hristu, odlučili smo da predstavimo tekstove iz čitavog korpusa Novog zaveta, kako bismo pokazali da ovo viđenje Isusa koji vlada sa sopstvenog Božjeg prestola na nebu seže do prvih očevidaca Hrista, zapravo do samog Isusa.

„Poslaće Sin Čovječiji anđele svoje, i sabraće iz Carstva njegova sve sablazni i one koji čine bezakonje. I baciće ih u peć ognjenu; ondje će biti plač i škrgut zuba. Tada će se pravednici zasjati kao sunce u Carstvu Oca svoga. Ko ima uši da čuje, neka čuje!“ Matej 13:41-43

„Zaista vam kažem: Ima nekih među vama što stoje ovdje koji neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječijega gdje dolazi u Carstvu svome.“ Matej 16:28

„A kada dođe Sin Čovječiji u slavi svojoj i svi sveti anđeli sa njim, tada će sjesti na prijesto slave svoje. I sabraće se pred njim svi narodi, i razlučiće ih jedne od drugih kao pastir što razlučuje ovce od jaradi. I postaviće ovce sa desne strane sebi, a jarad sa lijeve. Tada će reći Car onima što mu stoje sa desne strane: Hodite blagosloveni Oca mojega; primite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja svijeta. Jer ogladnjeh, i dadoste mi da jedem; ožednjeh, i napojiste me; stranac bijah, i primiste me; Nag bijah, i odjenuste me; bolestan bijah, i posjetiste me; u tamnici bijah, i dođoste mi. Tada će mu odgovoriti pravednici govoreći: Gospode, kada te vidjesmo gladna, i nahranismo? Ili žedna, i napojismo? Kad li te vidjesmo stranca, i primismo? Ili naga, i odjenusmo? Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici, i dođosmo ti? I odgovarajući Car reći će im: Zaista vam kažem: kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste. Tada će reći i onima što mu stoje s lijeve strane: Idite od mene, prokleti, u oganj vječni koji je pripremljen đavolu i anđelima njegovim. Jer ogladnjeh, i ne dadoste mi da jedem; ožednjeh, i ne napojiste me; Stranac bijah, i ne primiste me; nag bijah, i ne odjenuste me; bolestan i u tamnici bijah, i ne posjetiste me. Tad će mu odgovoriti i oni govoreći: Gospode, kada te vidjesmo gladna ili žedna, ili stranca ili naga, ili bolesna ili u tamnici, i ne poslužismo ti? Tada će im odgovoriti govoreći: Zaista vam kažem: kad ne učiniste jednome od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste. I ovi će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni.“ Matej 25:31-46

„A on ćutaše i ništa ne odgovaraše. Opet ga prvosveštenik zapita i reče: Jesi li ti Hristos, Sin Blagoslovenoga? A Isus reče: Ja sam taj; i vidjećete Sina Čovječijega gdje sjedi sa desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim.“ Marko 14:61-62

Ovde Isus navodi sledeće starozavetne tekstove da bi opisao svoju Ličnost i delo:

„Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojima.“ Psalam 110:1 – up. 12:35-37; 2:29-36

„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14

Ostali novozavetni tekstovi uključuju:

„A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u iskušenjima mojim. I ja vama zavještavam Carstvo kao što Otac moj meni zavješta, Da jedete i pijete za mojom trpezom u Carstvu mome, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest plemena Izrailjevih.“ Luka 22:28-30

„I reče Isusu: Sjeti me se, Gospode, kada dođeš u Carstvu svome. I reče mu Isus: Zaista ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju.“ Luka 23:42-43

„I kakva je neizmjerna veličina sile njegove na nama koji vjerujemo po djejstvu silne moći njegove, Koju učini u Hristu vaskrsavši ga iz mrtvih, i posadi sebi s desne strane na nebesima, Iznad svakoga načalstva, i vlasti, i sile, i gospodstva, i iznad svakoga imena što se može nazvati, ne samo u ovome vijeku, nego i u budućem; I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu.“ Efescima 1:19-23

„Jer znajte ovo, da nijedan bludnik, ili nečist, ili lakomac, koji je idolopoklonik, nema nasljeđa u Carstvu Hrista i Boga.“ Efescima 5:5

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova;“ Kološanima 1:13-14

„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno, I vi ste ispunjeni u Njemu, koji je glava svakoga načalstva i vlasti;“ Kološanima 2:9-10

„Ja te, dakle, zaklinjem pred Bogom i Gospodom našim Isusom Hristom, koji će suditi živima i mrtvima javljanjem svojim i Carstvom svojim: Propovijedaj riječ, nastoj u vrijeme i nevrijeme, pokaraj, zaprijeti, utješi, sa svakom strpljivošću i poukom. Jer će doći vrijeme kada zdrave nauke neće podnositi, nego će po svojim željama okupiti sebi učitelje da ih češu po ušima; I odvratiće uši od istine, a okrenuti se bajkama. A ti budi trezven u svemu, zlopati se, vrši djelo jevanđelista, služenje svoje ispuni. Jer ja se već prinosim na žrtvu, i vrijeme mojega odlaska nastade. Dobar rat ratovah, trku završih, vjeru održah. Sad me čeka vijenac pravde, koji će mi u onaj Dan dati Gospod, pravedni Sudija; ali ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju očekuju Dolazak njegov. Postaraj se da mi dođeš brzo. Jer me Dimas ostavi, zavoljevši sadašnji vijek, i otide u Solun; Kriskent u Galatiju, Tit u Dalmaciju; Luka je sam kod mene. Marka uzmi i dovedi sa sobom, jer mi je pogodan za službu. A Tihika poslah u Efes. Kada dođeš, donesi mi ogrtač što sam ostavio u Troadi kod Karpa, i knjige, osobito one od pergamenta. Aleksandar kovač mnoga mi zla učini. Neka mu Gospod plati po djelima njegovim. Njega se i ti čuvaj; jer se veoma protivio našim riječima. Pri mojoj prvoj odbrani niko ne osta sa mnom, nego me svi ostaviše. Neka im se ne uračuna! Ali Gospod bi sa mnom i osnaži me, da se kroz mene raširi propovijed i da čuju svi neznabošci; i bih izbavljen iz usta lavovih. I izbaviće me Gospod od svakoga zla djela i spasti za Carstvo svoje nebesko; Njemu slava u vijekove vijekova. Amin.“ 2. Timoteju 4:1, 8, 18

„pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti. A kome od anđela ikad reče: Sjedi meni sa desne strane dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?“ Jevrejima 1:3, 8-9, 13

„Koja i nas sada spasava krštenjem kao ispunjenjem praobraza, ne kao pranje tjelesne nečistoće, nego obećanje Bogu dobre savjesti vaskrsenjem Isusa Hrista, Koji, otišavši na nebo, sa desne je strane Boga, i potčinjeni su mu anđeli i vlasti i sile.“ 1. Petrova 3:21-22

„Jer će vam se tako izobilno dati ulazak u vječno Carstvo Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista.“ 2. Petrova 1:11

„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin.“ Otkrivenje 1:5-6

„I sedmi anđeo zatrubi, i nastadoše gromki glasovi na nebu koji govorahu: Postade carstvo svijeta Carstvo Gospoda našega i Hrista njegovog, i carovaće u vijekove vijekova.“ Otkrivenje 11:15

„I znak veliki pokaza se na nebu: Žena obučena u sunce, i mjesec pod nogama njezinim, i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest zvijezda. I ona bješe trudna, i vikaše od bolova mučeći se da rodi. I pokaza se drugi znak na nebu, i gle, velika crvena aždaja koja imaše sedam glava i deset rogova; i na glavama njezinim sedam kruna; I rep njezin vuče trećinu zvijezda nebeskih, i baci ih na zemlju. I aždaja stade pred ženom koja treba da rodi, da kada rodi proždere dijete njeno. I rodi muško Dijete, koje će napasati sve narode palicom gvozdenom; i Dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolu njegovu. A žena uteče u pustinju gdje imaše mjesto pripremljeno od Boga, da je ondje hrane hiljadu i dvjesta i šezdeset dana. I nasta rat na nebu; Mihail i anđeli njegovi zavojštiše na aždaju, i ratova aždaja i anđeli njezini; I ne odolješe, niti im se više nađe mjesta na nebu. I zbačena bi aždaja velika, stara zmija, koja se zove đavo i satana, koja zavodi svu vaseljenu, i zbačena bi na zemlju, i s njom zbačeni biše anđeli njezini; I čuh glas veliki na nebu koji govori: Sada nastade spasenje i sila i Carstvo Boga našega i vlast Hrista njegovog, jer je zbačen opadač braće naše, koji ih opadaše pred Bogom našim dan i noć.“ Otkrivenje 12:1-2, 5, 10

„Ovi će s Jagnjetom zaratiti i Jagnje će ih pobijediti, jer je Gospodar nad gospodarima i Car nad carevima; i oni koji su s Njim, pozvani i izabrani i vjerni.“ Otkrivenje 17:14

„I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijeli, i Onaj koji sjedi na njemu zove se Vjerni i Istiniti, i po pravdi sudi i ratuje; A oči su mu kao plamen ognjeni, i na glavi njegovoj krune mnoge, i ima Ime napisano, koje niko ne zna do On sam; I obučen je u haljinu crvenu od krvi, i Ime se njegovo zove: Logos (Riječ) Božiji. I vojske nebeske iđahu za Njim na konjima bijelim, obučene u svilu bijelu i čistu. I iz usta njegovih izlazi mač oštar s obje strane, da njime porazi neznabošce; i On će ih napasati palicom gvozdenom, i On gazi kacu vina ljutoga gnjeva Boga Svedržitelja. I ima na haljini i na bedru svome Ime napisano: Car careva i Gospodar gospodara.“ Otkrivenje 19:11-16

Dodatna literatura

Isus kao onaj koji zauzima Božji nebeski presto