Isus, Gospod Bog koji šalje proroke · Apologetizam by Sam Shamoun

Sami Zatari je napisao članak pod naslovom Šta Biblija kaže o Isusu (*), u kome nastoji da pouči hrišćane o tome šta Sveto pismo zaista uči o Ličnosti Gospoda Isusa! Neki od odlomaka na koje se Zatari usredsređuje jesu oni koji govore o tome da je Isus poslat, baš kao što su i proroci bili poslati, pa iz toga zaključuje da je Isus ljudski prorok. Zatari citira Mateja 23:37 i kaže:

Mat 23:37 „Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane tebi, koliko puta htjedoh da saberem čeda tvoja, kao što kokoš skuplja piliće svoje pod krila, i ne htjedoste!“

Ovaj stih ne pominje da je Isus poslat, ali pominje druge proroke koji su bili poslati u Jerusalim Jevrejima. Ono što je zanimljivo u ovom odlomku jeste to što Isus pominje proroke. Pominje proroke koji su bili poslati i pominje proroke koji su bili poslati određenoj grupi ljudi. Zanimljivo je to što se sam Isus nalazi u potpuno istom položaju: on je bio poslat, i bio je poslat određenoj grupi ljudi, te tako vidimo potpunu sličnost između Isusa i ostalih proroka. Ne samo to, nego su Jevreji kamenovali druge proroke, a pokušali su da kamenuju i Isusa. Otuda već iz ovoga imamo dovoljno dokaza da je Isus prorok, i da je, baš kao i svi drugi proroci, Isus poslat, i to poslat određenoj grupi ljudi. Ipak, navedimo još stihova o tome da je Isus poslat, kako bismo postavili čvrst temelj za ostatak:

Nakon što je naveo neke stihove koji govore o tome da je Isus poslat, Sami zaključuje:

Dakle, kristalno je jasno da je Isus bio poslat; nije poslao sam sebe. Znači, baš kao i svi drugi proroci, Isus je poslat, i poslat je određenoj grupi ljudi.

Već je i to samo po sebi dovoljno da pokaže da je Isus zaista prorok, jer proroke Bog šalje da obave zadatak, upravo kao što je Isus rekao. Da je Isus zaista bio Bog, poslao bi sam sebe, a ne bi dopustio da ga neko drugi šalje.

Hrišćanin protiv toga nema nijedan jedini valjan argument; činjenica je da je, pre nego što je došao na ovaj svet, on bio potpuno božanski, kako hrišćani kažu. Dakle, božanskom Isusu bilo bi jednostavno da sam sebe pošalje na ovaj svet, budući da je imao moć i tako dalje; hrišćani ne mogu da pribegnu zastarelom argumentu da je Isus bio čovek, da se odrekao svojih moći i slično. Činjenica je da je Isus bio potpuno božanski pre nego što je sišao na zemlju, pa zašto onda božanski Isus nije poslao sam sebe? Zašto mu je bio potreban Otac da ga pošalje? Činjenica je da je to zato što je Isus samo čovek i ne može da pošalje sam sebe, jer nije Bog. Isus je poslat zato što je prorok, i baš kao i sve proroke, poslao ga je Bog.

Postoji nekoliko krupnih problema sa Zatarijevim pogrešnim rasuđivanjem, a ne najmanji je taj što nijedan obrazovan i obavešten hrišćanin ne poriče da je Isus Prorok Božji. Ono što poričemo jeste da Isus nije bio ništa više od Proroka, jer bogonadahnuto Sveto pismo pokazuje da je bio više od toga — jedinstveni božanski Sin Božji poslat s neba.

Drugi problem sa Zatarijevim tvrdnjama jeste taj što on pretpostavlja da, budući da je Bog slao proroke i poslao Isusa, to automatski dokazuje da je Isus Prorok kao i ostali. Problem je u tome što je, prema Svetom pismu, Bog s neba slao i anđele i Svetog Duha:

„I odgovarajući anđeo reče mu: Ja sam Gavrilo koji stojim pred Bogom, i poslan sam da ti govorim i da ti ovo blagovijestim.“ Luka 1:19

„A u šesti mjesec poslan bi od Boga anđeo Gavrilo u grad galilejski po imenu Nazaret, Djevojci zaručenoj za muža, po imenu Josif, iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija.“ Luka 1:26-27

„O kojem spasenju ispitivaše i istraživaše proroci, koji proricaše o vama podarenoj blagodati; Ispitujući u koje ili kakvo vrijeme javljaše Duh Hristov koji bješe u njima, unaprijed svjedočeći za Hristova stradanja i za slave poslije toga. Njima se otkri da ne sebi, nego vama služahu u onom što vam se sad javi preko onih koji vam propovjediše Jevanđelje Duhom Svetim poslanim s neba, u što anđeli žele zaviriti.“ 1. Petrova 1:10-12

U svetlu toga, kako Zatari zna da Isus nije preegzistentni anđeo, možda Gavrilo, ili čak sam Sveti Duh koga je Bog poslao s neba? Zašto pretpostavlja da Isus mora biti prorok zato što ga je Bog poslao, kada je Bog slao i anđele i Svetog Duha? (Napomena: mi ne verujemo da je Isus stvoreni anđeo ili Sveti Duh. Ovu tačku pokrećemo jednostavno radi argumentacije, kako bismo razotkrili Zatarijevo pogrešno rasuđivanje.)

Treća greška u Zatarijevoj logici jeste to što neprestano pretpostavlja unitarijanizam — da postoji samo jedna Ličnost Boga i da Isus ne može biti taj Bog ako ga je On poslao. Zatari mora prestati da pretpostavlja da je njegovo shvatanje Boga ispravno i mora početi da ga dokazuje, što još uvek nije učinio. Svedočanstvo Svetog pisma jeste da je Bog po prirodi trojičan, da postoje tri različite Ličnosti Boga, naime Otac, Sin i Sveti Duh. Sveto pismo uči da je Otac poslao svoga Sina s neba, isto kao što je poslao i svoga Duha:

„A kad dođe punoća vremena, posla Bog Sina svojega, koji se rodi od žene, koji bi pod zakonom, Da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo usinovljenje. A pošto ste sinovi, posla Bog Duha Sina svojega u srca vaša, koji viče: Ava, Oče!“ Galatima 4:4-6

Štaviše, u Starom zavetu postoji jedno mesto gde Jahve Bog šalje Jahvea Boga da živi među svojim narodom!

„Ej, Sione, koji sjediš kod kćeri Vavilonske, izbavi se. Jer ovako veli Gospod nad vojskama: Za slavom posla me k narodima koji vas oplijeniše; jer ko tiče u vas, tiče u zjenicu oka njegova. Jer, evo, ja ću mahnuti rukom svojom na njih, i biće plijen slugama svojim, i poznaćete da me je poslao Gospod nad vojskama. Pjevaj i veseli se, kćeri Sionska, jer evo ja idem i nastavaću usred tebe, govori Gospod. I mnogi će se narodi prilijepiti ka Gospodu u taj dan, i biće mi narod, i ja ću nastavati usred tebe, i poznaćeš da me je poslao k tebi Gospod nad vojskama.“ Zaharija 2:7-11

Ovaj primer jasno pokazuje da pisci Biblije nisu bili unitarijanci, iako su bili monoteisti. On takođe pobija Zatarijevu tvrdnju o tome da je Isus poslat, jer to što je Bog poslao Isusa ni najmanje ne obara činjenicu da je Hristos takođe potpuno Bog po prirodi. Reč je jednostavno o tome da jedna božanska Ličnost Božanstva šalje drugu božansku Ličnost da izvrši određeni zadatak.

Četvrti prigovor Zatarijevoj tvrdnji jeste taj što ne postoji nijedan jedini biblijski primer u kome je neki prorok tvrdio da je poslati S/sin Božji. Kako je to rekao jedan liberalni katolički teolog:

„Ne insistirajući na autentičnosti svake izreke o ’slanju‘ i ’dolasku‘, možemo reći da ih ima dovoljno mnogo i dovoljno raznovrsnih da nas ohrabre na zaključak kako je zemaljski Isus shvatao svoju misiju i kao onaj koji je došao i kao onaj koga je Otac poslao. Ovde je dobro podsetiti se da su starozavetni proroci delili duboku svest o tome da su poslati od Boga, ali nikada nisu tvrdili da dolaze u svoje ime. Uz to, nikada nisu sebe predstavljali kao ’sinove Božje‘, niti su ikada tako nazivani.“ (Džerald O’Kolins, The Tripersonal God – Understanding and Interpreting the Trinity [Paulist Press, New York/Mahwah N.J. 1999], The Scriptural Roots, 2. The History of Jesus and Its Trinitarian Face, str. 48; podvlačenje naše)

„Treće, treba primetiti da govor o ’slanju‘ (pa čak i o ’dolasku‘, sa prizvukom lične namere i inicijative) sam po sebi ne podrazumeva nužno ličnu preegzistenciju. U protivnom bismo takvu preegzistenciju morali pripisati Jovanu Krstitelju, ’čoveku poslatom od Boga‘, velikom proroku koji ’dođe da svedoči za svetlost‘ (Jovan 1:6-8; vidi Matej 11:10,18; par. u Luki 7:27,33). U Starom zavetu Bog je ’slao‘ anđeoske i ljudske glasnike, naročito proroke, ali odmah treba podsetiti na ono što smo primetili u prethodnom poglavlju: nijedan prorok poslat od Boga (a ovde možemo dodati, čak ni Jovan Krstitelj) nikada nije nazvan Božjim sinom. Ovde biti ’poslat‘ od Boga znači više od pukog primanja božanskog naloga i, čini se, uključuje dolazak iz nebeske preegzistencije i uživanje božanskog porekla.“ (Isto, 3. The Trinity According to St. Paul, str. 61-62; podvlačenje naše)

Dolazimo do petog problema sa Zatarijevim argumentima. Zatari neprestano navodi stihove izvan njihovog konteksta kako bi stvorio pogrešan utisak da se oni slažu s njegovim stanovištem, dok zapravo pobijaju čitav njegov slučaj protiv božanstva Gospoda Isusa.

Uzmimo, na primer, njegovo navođenje Jovana 5:24. Zatari se ne trudi da navede stihove koji dolaze pre i posle, gde Isus čini sve da dokaže da je Bog, Sin Božji, jednak Ocu po prirodi i po časti:

„I zato gonjahu Judejci Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer činjaše to u subotu. A Isus im odgovori: Otac moj do sada djela, i ja djelam. I zato još više tražahu Judejci da ga ubiju, ne samo što narušavaše subotu, nego što i Boga nazivaše svojim Ocem gradeći se jednak Bogu. A Isus odgovori i reče im: Zaista, zaista vam kažem: Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da Otac čini; jer što On čini, to isto čini i Sin; Jer Otac ljubi Sina, i sve mu pokazuje što sam čini; i pokazaće mu veća djela od ovih da se vi čudite. Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava. Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao. Zaista, zaista vam kažem: Ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega, I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda. Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe. Kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volju svoju no volju Oca koji me je poslao.“ Jovan 5:16-30

U ovom odlomku Isus iznosi sledeće zapanjujuće tvrdnje, koje je Zatari sve redom prikladno prećutao:

Hristos ima isto božansko pravo da radi u subotu kao i Bog, jer je Njegov Sin.
Hristos ne može ništa činiti odvojeno od Boga, ali može činiti sve što Otac čini — što je prilično naglašena tvrdnja o božanstvu i o jednakosti sa Ocem po suštini.
Hristos, kao i Otac, ima život u sebi samom i može izabrati da da život kome hoće.
Hristos će vaskrsnuti mrtve, i duhovno i telesno, silom i zvukom svoga glasa, što je prerogativ koji pripada Bogu.
Hristos prima potpuno istu čast koju prima i Otac — čast koja se nikada ne može dati nekom stvorenju, jer bi to bilo idolopoklonstvo.
Hristos će suditi svima jer je Sin Čovečji, što je neposredna aluzija na božansku figuru iz Danila 7:13-14 koja vlada zauvek i kojoj se klanja sve stvorenje.

Štaviše, ovo isto jevanđelje nam govori da je Hristos poslat dole s neba, iz samog nebeskog prisustva Oca:

„I niko se nije popeo na nebo osim Onaj koji siđe s neba, Sin Čovječiji“ Jovan 3:13

„Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla. A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u posljednji dan. A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Tada gunđahu Judejci na njega što reče: Ja sam hljeb koji siđe s neba, I govorahu: Nije li ovo Isus, sin Josifov, kome mi znamo oca i mater? Kako, dakle, on govori: S neba sam sišao? A Isus im odgovori i reče: Ne gunđajte među sobom. Niko ne može doći meni ako ga ne privuče Otac koji me posla; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. U Prorocima je napisano: I biće svi naučeni od Boga. Svaki koji čuje od Oca i nauči, dolazi k meni. Ne da je ko vidio Oca, osim Onoga koji je od Boga: on je vidio Oca. Zaista, zaista vam kažem: Koji vjeruje u mene ima život vječni. Ja sam hljeb života. Oci vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe. Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hljeba živjeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta. Judejci se pak prepirahu među sobom govoreći: Kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo? A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijelo Sina Čovječijega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Jer tijelo moje istinsko je jelo, a krv je moja istinsko piće. Koji jede moje tijelo i pije moju krv u meni prebiva i ja u njemu. Kao što mene posla živi Otac, i kao što ja živim zbog Oca, i onaj koji jede mene i on će živjeti zbog mene. Ovo je hljeb koji siđe s neba: ne kao što oci vaši jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj živjeće vavijek. Ovo reče u sinagogi kad učaše u Kapernaumu. Tada mnogi od učenika njegovih, čuvši to, rekoše: Ovo je tvrda besjeda. Ko je može slušati? A Isus, znajući u sebi da učenici njegovi ropću zbog toga, reče im: Zar vas ovo sablažnjava? A šta ako vidite Sina Čovječijega da odlazi gore gdje je prije bio?“ Jovan 6:38, 50-51, 62

„Jer sam Otac ljubi vas, zato što ste vi ljubili mene, i vjerovali da ja od Boga iziđoh. Iziđoh od Oca, i došao sam na svijet; opet ostavljam svijet, i idem Ocu.“ Jovan 16:27-28

Zatari se poziva i na Luku 10:16, ali je opet potpuno prevideo kontekst, koji glasi:

„A potom izabra Gospod i druge, Sedamdesetoricu, i posla ih dva po dva pred licem svojim u svaki grad i mjesto kuda namjeravaše sam ići. I reče im: Žetve je mnogo, a poslenika malo; zato se molite gospodaru žetve da izvede poslenike na žetvu svoju. Idite; evo, ja vas šaljem kao jaganjce među vukove. Ne nosite kesu ni torbu ni obuću, i nikoga ne pozdravljajte na putu. U koju god kuću uđete najprije kažite: Mir domu ovome! I ako bude ondje sin mira, ostaće na njemu mir vaš; ako li ne bude, vratiće se vama. A u toj kući budite, i jedite i pijte što u njih ima, jer je poslenik dostojan plate svoje; ne prelazite iz kuće u kuću. I u koji god grad uđete i prime vas, jedite što vam se iznese, I iscjeljujte bolesnike koji su u njemu, i govorite im: Približilo vam se Carstvo Božije. I u koji god grad uđete i ne prime vas, izišavši na trgove njegove, recite: I prah što nam je prionuo od grada vašega za noge naše otresamo vam. Ali ovo znajte da vam se približilo Carstvo Božije! Kažem vam da će Sodomu biti lakše u Dan onaj negoli gradu tome. Teško tebi, Horazine! Teško tebi, Vitsaido! Jer da su u Tiru i Sidonu bila čudesa što su bila u vama, davno bi se, sjedeći u kostrijeti i pepelu, pokajali. Ali Tiru i Sidonu biće lakše na Sudu nego vama. I ti, Kapernaume, koji si se do neba podigao, do ada ćeš se survati. Ko vas sluša, mene sluša, i ko se vas odriče, mene se odriče; a ko se mene odriče, odriče se Onoga koji je mene poslao. Vratiše se pak Sedamdesetorica sa radošću govoreći: Gospode, i demoni nam se pokoravaju u ime tvoje. A on im reče: Vidjeh satanu gdje pade sa neba kao munja. Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i skorpije i na svu silu vražiju, i ništa vam neće nauditi. Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su imena vaša napisana na nebesima.“ Luka 10:1-3, 16-20

Ovde vidimo da, baš kao što je Otac poslao svoga Sina, tako i Hristos šalje svoje učenike da čine čuda i isteruju demone u Njegovo ime! Jovanovo jevanđelje govori praktično isto:

„Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet.“ Jovan 17:18

„A Isus im reče opet: Mir vam! Kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas.“ Jovan 20:21

Zašto Zatari namerno bira da ove bitne pojedinosti uskrati svojim muslimanskim čitaocima? Da li ga tome uči njegova religija — da izvrće i prikriva činjenice i podatke kako bi odveo ljude od Božje objavljene istine?

Ovo nas vodi do sledećeg prigovora Zatarijevom „pobijanju“. Naročito je uznemirujuće njegovo navođenje Mateja 23:37, jer opet nije udostojio svoje čitaoce da im pruži neposredan kontekst, u kome Isus kaže da on zapravo šalje proroke narodu!

„Zato, evo, ja ću vam poslati proroke i mudrace i književnike; i vi ćete jedne pobiti i raspeti, a druge šibati po sinagogama svojim i goniti od grada do grada; Da dođe na vas sva krv pravedna što je prolivena na zemlji od krvi Avelja pravednoga do krvi Zaharije, sina Varahijina, kojega ubiste između hrama i žrtvenika. Zaista vam kažem da će sve ovo doći na rod ovaj. Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane tebi, koliko puta htjedoh da saberem čeda tvoja, kao što kokoš skuplja piliće svoje pod krila, i ne htjedoste! Eto će vam se ostaviti kuća vaša pusta. Jer vam kažem: Nećete me od sada vidjeti dok ne rečete: Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje.“ Matej 23:34-39

Apostol Pavle je objavio istu istinu o tome da Isus postavlja proroke za Crkvu:

„A svakome se od nas dade blagodat po mjeri dara Hristova. Zato veli: Uzišavši na visinu zaplijeni plijen i dade darove ljudima. A ono „uziđe“ šta je, osim da prvo i siđe u najdonja mjesta zemlje? Onaj koji siđe to je isti koji i uziđe više sviju nebesa da ispuni sve. I On dade jedne kao apostole, a druge kao proroke, jedne kao jevanđeliste, a druge kao pastire i učitelje, Za usavršavanje svetih u djelu služenja, za sazidanje tijela Hristova; Dok ne dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanja Sina Božijega, u čovjeka savršena, u mjeru rasta punoće Hristove; Da ne budemo više mala djeca, koju ljulja i zanosi svaki vjetar učenja, obmanom ljudskom, i lukavstvom radi dovođenja u zabludu; Nego da budemo istinski u ljubavi da u svemu uzrastemo u Onoga koji je glava – Hristos. Od koga sve tijelo, sastavljano i povezivano pomoću svih zglavaka, tako da jedan drugog potpomaže po mjeri svakog pojedinog člana, čini da tijelo raste na izgrađivanje samoga sebe u ljubavi.“ Efescima 4:7-16

I ne samo da Isus izjavljuje da on postavlja proroke za narod, nego čak tvrdi i da je On Onaj koji je često nastojao da sabere Izrailjce k sebi, a oni nisu hteli.

Da bismo u potpunosti shvatili kako ovaj tekst dokazuje Isusovo preljudsko božansko postojanje, mora se imati na umu da je, unutar Matejevog izveštaja, ovo Isusova prva poseta Jerusalimu. Stoga je Isusovo tvrđenje da je često želeo i pokušavao da sabere stanovnike Jerusalima, u najmanju ruku, prilično zapanjujuće, budući da je ovo prvi put da je uopšte bio u Jerusalimu nakon početka svoje javne službe!

Ovo još jasnije dolazi do izražaja u Lukinoj paraleli:

„U taj dan pristupiše neki fariseji govoreći mu: Iziđi i idi odavde, jer Irod hoće da te ubije. I reče im: Idite i kažite toj lisici: Evo izgonim demone i vršim iscjeljenja danas i sutra, a treći dan završiću. Ali danas i sutra i prekosutra treba mi ići; jer prorok ne može poginuti izvan Jerusalima. Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i kamenuješ poslane tebi, koliko puta htjedoh da saberem čeda tvoja kao kokoš piliće svoje pod krila, i ne htjedoste! Eto, ostavlja vam se dom vaš pust. A kažem vam: nećete me vidjeti dok ne dođe da rečete: Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje!“ Luka 13:31-35

Isusove reči na ovom mestu još su zapanjujuće kada uzmemo u obzir da, prema Lukinom izveštaju, on još uvek nije posetio Jerusalim otkako je njegova javna služba počela!

Ovi prethodni činioci pokazuju da Isus namerno sebe predstavlja kao Boga, jer, prema hebrejskoj Bibliji, upravo je Jahve taj koji je neprestano slao svoje proroke svome narodu da bi ih sabrao k sebi!

„I Gospod Bog otaca njihovijeh slaše k njima zarana jednako glasnike svoje, jer mu bješe žao naroda njegova i stana njegova. A oni se rugahu glasnicima Božjim, i ne marahu za riječi njegove, i smijahu se prorocima njegovijem, dokle se ne raspali gnjev Gospodnji na narod njegov, te ne bi lijeka.“ 2. Dnevnika 36:15-16

„Otkad iziđoše oci vaši iz zemlje Misirske do danas, slah k vama sve sluge svoje proroke svaki dan zarana i bez prestanka.“ Jeremija 7:25; up. 25:4; 26:5; 29:19; 35:15; 44:4

Čak i sama metafora kojom se Isus služi, upoređujući sebe sa kvočkom koja pokušava da sabere svoje piliće pod krila, jeste ona koju Stari zavet primenjuje na Jahveovu zaštitu svoga naroda!

„Jer je dio Gospodnji narod njegov, Jakov je uže našljedstva njegova. Nađe ga u zemlji pustoj, na mjestu strašnu gdje buči pustoš; vodi ga unaokolo, uči ga i čuva kao zjenicu oka svojega. Kao što orao izmamljuje orliće svoje, diže se nad ptićima svojim, širi krila svoja, uzima ih i nosi na krilima svojim, Tako ga Gospod vođaše, i s njim ne bješe tuđega boga;“ Ponovljeni zakoni 32:9-12

„Gospod da ti plati za djelo tvoje, i da ti plata bude potpuna od Gospoda Boga Izrailjeva kad si došla da se pod krilima njegovijem skloniš.“ Ruta 2:12

„Kako je dragocjena milost tvoja, Bože! Sinovi ljudski u sjenu krila tvojih ne boje se.“ Psalam 36:7

„Koji žive u zaklonu Višnjega, u sjenu Svemogućega počiva. Govori Gospodu: Ti si utočište moje i branič moj, Bog moj u kojega se uzdam. On će te izbaviti iz zamke ptičareve, i od ljutoga pomora; Perjem svojim osjeniće te, i pod krilima njegovijem zaklonićeš se; istina je njegova štit i ograda.“ Psalam 91:1-4; up. 17:8; 57:1; 61:4; 63:7

Ovo pokazuje da Isus nije prosto tvrdio da je postojao tokom starozavetnog razdoblja, nego je zapravo poistovećivao sebe sa samim Bogom koji je štitio Izrailjce i slao im proroke i glasnike da im saopšte Njegove reči!

Štaviše, ovo postavljanje proroka i apostola pretpostavlja da je Isus suveren, svemoguć, sveprisutan i sveznajući. Hristos je suveren jer slobodno bira koga god želi da mu bude glasnogovornik:

„I iziđe na goru i dozva one koje sam htjede, i dođoše mu. I postavi Dvanaestoricu, da budu s njim, i da ih šalje da propovijedaju, I da imaju vlast iscjeljivati bolesti i izgoniti demone;“ Marko 3:13-15

„Isus im odgovori: Ne izabrah li ja vas dvanaestoricu? I jedan od vas je đavo. A govoraše za Judu Simonova Iskariota, jer on namjeravaše da ga izda, iako bješe jedan od Dvanaestorice.“ Jovan 6:70-71

„Ne izabraste vi mene, nego ja vas izabrah i postavih vas da vi idete i rod donosite; i rod vaš da ostane, da što god zaištete od Oca u ime moje da vam da.“ Jovan 15:16

„A kad putovaše i dođe blizu Damaska, iznenada obasja ga svjetlost sa neba, I padnuvši na zemlju ču glas gdje mu govori: Savle, Savle, zašto me goniš? A on reče: Ko si ti, Gospode? A Gospod reče: Ja sam Isus kojega ti goniš, (teško ti je protiv bodila praćati se. A on drhteći od straha reče: Gospode, šta ću da činim? A Gospod mu reče) nego ustani i uđi u grad, pa će ti se kazati šta treba da činiš. A ljudi koji putovahu s njim stajahu nijemi, čujući glas, a nikoga ne videći. A Savle ustade sa zemlje i otvorenim očima svojim nikoga ne viđaše. Oni ga uzeše za ruku i uvedoše u Damask. I bješe tri dana slijep, i ne jede, niti pi. A u Damasku bješe jedan učenik, po imenu Ananija, i reče mu Gospod u viđenju: Ananija! A on reče: Evo me, Gospode! A Gospod njemu: Ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, i traži u domu Judinom po imenu Savla Taršanina; jer gle, on se moli Bogu, I vidje u viđenju čovjeka, po imenu Ananiju, gdje uđe i metnu ruku na njega da progleda. A Ananija odgovori: Gospode, čuo sam od mnogih za toga čovjeka koliko zla počini svetima tvojima u Jerusalimu. I ovdje ima vlast od prvosveštenika da veže sve koji prizivaju Ime tvoje. A Gospod mu reče: Idi, jer mi je on sasud izbrani, da iznese Ime moje pred neznabošce i careve i sinove Izrailjeve; A ja ću mu pokazati koliko mu valja postradati za Ime moje. I otide Ananija, i uđe u kuću, i metnuvši ruke na njega reče: Savle brate, Gospod Isus, koji ti se javi na putu kojim si išao, poslao me je da progledaš i da se ispuniš Duha Svetoga. I odmah otpade od očiju njegovih kao krljušt, i progleda, i ustavši krsti se;“ Dela apostolska 9:3-6, 10-18

„I tako idući u Damask sa ovlašćenjem i naređenjem od prvosveštenika, U podne, care, vidjeh na putu s neba svjetlost veću od sijanja sunčanoga, koja obasja mene i one što iđahu sa mnom. A kad mi svi padosmo na zemlju, čuh glas gdje govori meni i kazuje jevrejskim jezikom: Savle, Savle, zašto me goniš? Teško ti je protiv bodila praćati se! A ja rekoh: Ko si ti, Gospode? A on reče: Ja sam Isus kojega ti goniš. Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se za to javih da te postavim za služitelja i svjedoka ovome što si vidio i što ću ti pokazati, Izbavljajući te od naroda judejskoga i od neznabožaca u koje te ja šaljem, Da im otvoriš oči da se od tame obrate svjetlosti i od vlasti satanine Bogu, da vjerom u mene prime oproštenje grijeha i udio sa osvećenima.“ Dela apostolska 26:12-18

On je svemoguć jer ima moć da osposobi proroka ili apostola da uspešno izvrši sve što on odredi. On je sveznajući i sveprisutan jer mora biti prisutan sa svim svojim prorocima i apostolima da bi im dao mudrost da odgovore, posrame i pobiju one koji se protive istini, kao i da ih osposobi da tačno prorekli buduće događaje:

„Stavite, dakle, u srca svoja, da ne smišljate unaprijed kako ćete odgovarati; Jer ja ću vam dati rječitost i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti ili odgovoriti svi vaši protivnici.“ Luka 21:14-15

„Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio; i, evo, ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka.“ Matej 28:19-20

Sve ove tačke sažete su u sledećim starozavetnim tekstovima:

„Ovako govori Gospod, izbavitelj tvoj, koji te je sazdao od utrobe materine: Ja Gospod načinih sve: Razapeh nebo sam, rasprostrijeh zemlju sam sobom; Uništujem znake lažljivcima, i vrače obezumljujem. vraćam natrag mudrace, i pretvaram mudrost njihovu u ludost; Potvrđujem riječ sluge svojega, i navršujem savjet glasnika svojih; govorim Jerusalimu: Naselićeš se; i gradovima Judinijim: Sazidaćete se; i pustoline njihove podignuću; Govorim dubini: Presahni, i isušiću rijeke tvoje; Govorim Kiru: Pastir si moj; i izvršiće svu volju moju, i kazaće Jerusalimu: Sazidaćeš se; i crkvi: Osnovaćeš se.“ Isaija 44:24-28

„Pamtite to, i pokažite se da ste ljudi, uzmite na um, prestupnici! Pamtite što je bilo od starine; jer sam ja Bog, i nema drugoga Boga, i niko nije kao ja, Koji od početka javljam kraj i izdaleka što još nije bilo; koji kažem: Namjera moja stoji i učiniću sve što mi je volja. Zovem s istoka pticu i iz daljne zemlje čovjeka koji će izvršiti što sam naumio. Rekoh i dovešću to, naumih i učiniću.“ Isaija 46:8-11

Drugim rečima, da bi Hristos mogao da podigne i osposobi pojedince da budu njegovi proroci i apostoli, mora imati Božju suverenost i sva Njegova bitna svojstva sveznanja, svemoći i sveprisutnosti — te stoga mora biti Bog!

Kao da Isus nije mogao još očiglednije da pokaže da sebe predstavlja kao Boga, on ne samo da je izjavio da će lično slati prave proroke, nego je i tvrdio da će biti i lažnih proroka koji će prorokovati u njegovo lično ime!

„Čuvajte se lažnih proroka,, koji vam dolaze u odijelu ovčijem, a iznutra su vuci grabljivi. Po plodovima njihovim poznaćete ih. Eda li se bere sa trnja grožđe, ili sa čička smokve? Tako, svako drvo dobro plodove dobre rađa, a zlo drvo plodove zle rađa. Ne može drvo dobro plodove zle rađati, ni drvo zlo plodove dobre rađati. Svako drvo koje ne rađa dobra ploda siječe se i u oganj baca. I tako, dakle, po plodovima njihovim poznaćete ih. Neće svaki koji mi govori: Gospode, Gospode, ući u Carstvo nebesko; no koji tvori volju Oca mojega koji je na nebesima. Mnogi će mi reći u onaj dan: Gospode, Gospode, nismo li u ime tvoje prorokovali, i tvojim imenom demone izgonili, i tvojim imenom čudesa mnoga tvorili? I tada ću im javno kazati: Nikad vas nisam znao; idite od mene vi koji činite bezakonje.“ Matej 7:15-23

Isus i ovde poistovećuje sebe sa Jahveom, jer Stari zavet jasno kaže da su i pravi i lažni proroci prorokovali u ime Jahvea!

„Ne slušajte, dakle, što govore proroci koji vam kažu i vele: Nećete služiti caru Vavilonskom, jer vam oni prorokuju laž. Jer ih ja nijesam poslao, govori Gospod, nego lažno prorokuju u moje ime, kako bih vas prognao da izginete i vi i proroci koji vam prorokuju.“ Jeremija 27:14-15

„Jer ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: Nemojte da vas varaju vaši proroci što su među vama i vaši vrači, i ne gledajte na sne svoje što sanjate. Jer vam oni lažno prorokuju u moje ime, ja ih nijesam poslao, govori Gospod.“ Jeremija 29:8-9

„I ako ko još usprorokuje, reći će mu otac njegov i mati njegova, koji ga rodiše: Nećeš biti živ, jer si govorio laž u ime Gospodnje. I otac će ga njegov i mati njegova, koji ga rodiše, probosti što prorokova.“ Zaharija 13:3

Dat nam je čak i kriterijum za razlikovanje pravog proroka od lažnog:

„Proroka usred tebe, između braće tvoje, kao što sam ja, podignuće ti Gospod Bog tvoj; njega slušajte, Po svemu kako si iskao od Gospoda Boga svojega na Horivu na dan sabora svojega govoreći: Da više ne čujem glasa Gospoda Boga svojega i da više ne gledam ognja toga velikoga, da ne poginem. Zato mi reče Gospod: Dobro rekoše što rekoše. Proroka ću im podignuti između braće njihove, kao što si ti, i metnuću riječi svoje u usta njegova, i kazivaće im sve što mu zapovjedim. A ko god ne bi poslušao riječi mojih, koje će govoriti u moje ime, od toga ću ja tražiti. Ali prorok koji bi se usudio govoriti što u moje ime što mu ja ne zapovijedim da govori, ili koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok da se pogubi. Ako li rečeš u srcu svojem: Kako ćemo poznati riječ koje nije Gospod rekao? Što bi prorok rekao u ime Gospodnje, pa se ne zbude i ne navrši se, to je riječ koje nije rekao Gospod; nego je iz oholosti rekao onaj prorok, ne boj ga se.“ Ponovljeni zakoni 18:15-22

Na kraju, ali ne i najmanje važno, treba primetiti i Isusovu upotrebu izraza „Gospode, Gospode (Kyrie kyrie)“ u Mateju 7:21-22 u odnosu na sebe samog. Ovo udvajanje reči kyrios ili Gospod dodatni je dokaz da je Isus verovao da je Bog, jer se nalazi u grčkoj verziji hebrejske Biblije, Septuaginti, kao prevod reči „Gospod JHVH“!

„Gospode Bože! Ti si počeo pokazivati sluzi svojemu veličinu svoju i krjepku ruku svoju, jer koji je Bog na nebu ili na zemlji koji bi tvorio djela kakva su tvoja i u koga bi sila bila kakva je tvoja?“ Ponovljeni zakoni 3:24

„I molih se Gospodu i rekoh: Gospode, Gospode! nemoj potrti naroda svojega i našljedstva svojega koje si izbavio veličanstvom svojim, koje si izveo iz Misira krjepkom rukom.“ Ponovljeni zakoni 9:26; up. 1. Carevima 8:53; Psalam 69:6; Jezekilj 20:49; Amos 7:2, 5

Koristi se i za prevođenje izraza „JHVH Gospod“:

„A meni, Gospode, Gospode, učini što priliči imenu tvojemu. Ti si dobar, milošću svojom izbavi me.“ Psalam 108:21 [engleski 109:21]

„Da izađem na nebo, ti si ondje. Da siđem u pakao, ondje si.“ Psalam 139:8 [eng. 140:7]

„Ne daj, Gospode, bezbožniku što želi, ne daj mu da dokuči što je naumio, da se ne uznese.“ Psalam 140:8 [eng. 141:8]

Još važnije, ovo udvajanje reči kyrios nikada se ne koristi ni za koga osim za Jahvea, a ipak ga Isus koristi za sebe, za svoju sopstvenu Ličnost! Može li biti jasnije od ovoga da je Isus tvrdio da je Jahve Bog Svemogući (a ipak ne Otac ni Sveti Duh)? Onima kojima je milošću vaskrslog Gospoda Isusa dato da imaju oči da vide i uši da čuju, odgovor je očigledan.

Toliko o Zatarijevom neuspelom napadu na savršeno božanstvo Gospoda Isusa Hrista.

Ako Gospod Isus da, u bliskoj budućnosti biće još odgovora na Zatarijevu očajničku tiradu protiv istinitog Boga i večnog Života, našeg vaskrslog Gospoda i besmrtnog Spasitelja Isusa Hrista.

Ko zapravo šalje?

Osvrt na još Zatarijevog razmetanja

Zatari u dodatku svom nedavno objavljenom „odgovoru“ (*) na moje pobijanje tvrdi da kontekst opovrgava moju tvrdnju da Isus zaista šalje proroke. Da li navodi išta iz samog konteksta da bi opovrgao moju egzegezu? Nimalo! Umesto toga pribegava Luki 11:49 da bi se osvrnuo na moju tačku! Isus tamo kaže da je Mudrost Božja ta koja šalje proroke:

„Zato i premudrost Božija reče: Poslaću im proroke i apostole, i od njih će jedne pobiti, a druge protjerati;“

Problem sa Zatarijevim krajnje očajničkim i slabim odgovorom jeste u tome što pribegavanje drugom piscu ne opovrgava jasne reči Gospoda Isusa u Mateju 23:34. Isus kaže da će on slati proroke, i tu je kraj priče. Sve što Luka 11:49 pokazuje jeste da Isus vrši upravo isto božansko delo koje vrše Bog i Njegova Mudrost, i time pruža dodatni dokaz da je Isus smatrao da je Bog!

Uostalom, Božja Mudrost nije nešto što je odvojeno od Njega, nego suštinsko svojstvo koje On večno poseduje. To što Isus kaže da čini ono što čine Bog i Njegova Mudrost pokazuje da Hristos nije sebe svrstavao u kategoriju stvorenja, kao što su proroci, nego je smatrao da zaista pripada istoj kategoriji kao i Stvoritelj!

Da bi se ova implikacija jasnije istakla, uporedite Isusove reči sa onim što je Mojsije rekao kao odgovor svome sluzi Isusu Navinu:

„A Gospod reče Mojsiju: Saberi mi sedamdeset ljudi između starješina Izrailjevijeh, koje znaš da su starješine narodu i upravitelji njegovi, i dovedi ih k šatoru od sastanka, neka ondje stanu s tobom. Tada ću sići i govoriti ondje s tobom, i uzeću od duha koji je na tebi i metnuću na njih, da nose s tobom teret narodni i da ne nosiš ti sam. A narodu reci: Pripravite se za sjutra da jedete mesa, jer plakaste da Gospod ču, i rekoste: Ko će nas nahraniti mesa? Jer nam dobro bijaše u Misiru. Daće vam, dakle, Gospod mesa i ješćete. Nećete jesti jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana; Nego cio mjesec dana, dokle vam na nos ne udari i ne ogadi vam se, zato što odbaciste Gospoda koji je među vama i plakaste pred njim govoreći: Zašto izidosmo iz Misira? A Mojsije reče: Šest stotina tisuća pješaka ima naroda u kojem sam, pa ti kažeš: Daću im mesa da jedu cio mjesec dana. Eda li će im se poklati ovce i goveda da im dostane? Ili će im se pokupiti sve ribe morske da im bude dosta? A Gospod reče Mojsiju: 3ar ruka Gospodnja neće biti dovoljna? Vidjećeš hoće li biti što ti rekoh ili neće. I Mojsije izide i reče narodu riječi Gospodnje; i sabra sedamdeset ljudi između starješina narodnijeh, i postavi ih oko šatora. I Gospod siđe u oblaku, i govori k njemu, i uzevši od duha koji bješe na njemu, metnu na onijeh sedamdeset ljudi starješina; i kad duh dođe na njih, prorokovahu, ali više nikad. A dva čovjeka ostaše u okolu, jednom bješe ime Eldad, a drugom Modad, na koje dođe duh, jer i oni bijahu zapisani, ali ne dođoše k šatoru, i stadoše prorokovati u okolu. I dotrča momak, te javi Mojsiju govoreći: Eldad i Modad prorokuju u okolu. A Isus, sin Navin, sluga Mojsijev, jedan od momaka njegovijeh, reče govoreći: Mojsije gospodaru moj, zabrani im. A Mojsije mu odgovori: Zar zavidiš mene radi? Kamo da sav narod Gospodnji postanu proroci i da Gospod pusti duh svoj na njih!“ Brojevi 11:16-17, 24-29

Ono čemu se Mojsije mogao samo nadati, Isus je zaista mogao da učini, jer je, za razliku od Mojsija, Hristos zaista mogao da dâ Duha svojim sledbenicima i da ih postavi da budu njegovi proroci i apostoli:

„Ja vas krštavam vodom za pokajanje; a onaj što dolazi za mnom jači je od mene: ja nisam dostojan njemu obuće ponijeti; on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. Njemu je lopata u ruci pa će otrijebiti gumno svoje, i skupiće pšenicu svoju u žitnicu, a pljevu će sažeći ognjem neugasivim.“ Matej 3:11-12

Zatari dodatno razotkriva svoje neznanje kada kaže da Isus ne može govoriti o sebi kao o Božjoj Mudrosti, jer o njoj govori kao o nečemu odvojenom i različitom od sebe. Zatari time misli da, budući da je Isus o Mudrosti govorio u trećem licu, to dokazuje da Hristos nije mislio na sebe kao na Mudrost.

Ovo previđa činjenicu da je Isus često govorio o sebi u trećem licu, kao što vidimo u sledećim primerima:

„Ali evo ruke izdajnika mojega sa mnom na trpezi. I Sin Čovječiji, dakle, ide kako je određeno; ali teško čovjeku onome koji ga izdaje! I oni se stadoše pitati među sobom koji bi, dakle, od njih bio taj koji će to učiniti. A nastade i prepirka među njima koji se od njih smatra da je veći. A on im reče: Carevi naroda gospodare nad njima i vlastodršci njihovi nazivaju se dobrotvori. Ali vi nemojte tako; nego ko je među vama veći, neka bude kao mlađi, i starješina kao sluga. Jer ko je veći, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam među vama kao sluga. A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u iskušenjima mojim. I ja vama zavještavam Carstvo kao što Otac moj meni zavješta, Da jedete i pijete za mojom trpezom u Carstvu mome, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest plemena Izrailjevih. I reče Gospod: Simone, Simone, evo vas zaiska satana da vas vije kao pšenicu. A ja se molih za tebe da vjera tvoja ne prestane; i ti, kada se obratiš, utvrdi braću svoju. A on mu reče: Gospode, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt ići. A on reče: Kažem ti, Petre, neće danas zapjevati pijetao dok se triput ne odrečeš da me poznaješ. I reče im: Kad vas poslah bez kese i torbe i obuće, da li vam što nedostade? A oni rekoše: Ništa. A on im reče: Ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema, neka proda haljinu svoju i kupi nož. Jer vam kažem, da još i to što je napisano: I uvrstiše ga među bezakonike, treba na meni da se izvrši. Jer što je o meni pisano, završava se. A oni rekoše: Gospode, evo ovdje dva noža. A on im reče: Dosta je. I izišavši, otide po običaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše i učenici njegovi. A kad bi na mjestu reče im: Molite se da ne padnete u iskušenje. I sam odstupi od njih koliko se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Govoreći: Oče, kad bi htio da proneseš ovu čašu mimo mene! Ali ne moja volja, no tvoja neka bude! A javi mu se anđeo s neba krijepeći ga. I budući u samrtnoj borbi, moljaše se usrdnije; a znoj njegov bijaše kao kaplje krvi koje kaplju na zemlju. I ustavši od molitve, dođe učenicima, i nađe ih da spavaju od žalosti, I reče im: Što spavate? Ustanite i molite se da ne padnete u iskušenje! Dok on još govoraše, gle narod, i jedan od Dvanaestorice, zvani Juda, iđaše pred njima, i približi se Isusu da ga poljubi. Jer im bijaše dao ovakav znak: koga poljubim, taj je! A Isus mu reče: Judo, zar cjelivom izdaješ Sina Čovječijega?“ Luka 22:21-22, 47-48

„A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima. Tada im otvori um da razumiju Pisma. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih trećega dana, I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima.“ Luka 24:44-47

„Ovo izgovori Isus, pa podiže oči svoje nebu i reče: Oče, došao je čas, proslavi Sina svojega, da i Sin tvoj proslavi tebe; Kao što si mu dao vlast nad svakim tijelom, da svemu što si mu dao, daruje im život vječni. A ovo je vječni život da poznaju tebe jednoga istinitoga Boga i koga si poslao Isusa Hrista.“ Jovan 17:1-3

Takođe zanemaruje činjenicu da se Isus zaista naziva Mudrošću Božjom:

„Onima pak pozvanima, i Judejcima i Jelinima, Hrista, Božiju silu i Božiju premudrost.“ 1. Korinćanima 1:24

Otuda Matej 23:34 jednostavno čini izričitim ono što je već sadržano u Luki 11:49, tj. da je Isus večna Mudrost Božja koja je postala čovek.

Toliko o Zatarijevoj slaboj argumentaciji i lošoj logici.

Srodni članci

http://answering-islam.org/Responses/Osama/zawadi_sending_prophets.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/preexistence_synoptics.htm
http://answering-islam.org/Shamoun/luke_preexistence.htm