Isus kao božanski Sin Božiji – Markova perspektiva, 1. deo

Muslimanski apologeti rado iznose tvrdnju da je Jovan jedino jevanđelje koje prikazuje Isusa kao božanskog Sina Božijeg. Oni tvrde da ostala jevanđelja prikazuju Hrista kao Božijeg Sina u smislu pravednog sluge i proroka koji je bio blizak Bogu i osnažen Božijim Duhom da izvrši Božiju volju.

Tvrde da se Jovanovo jevanđelje ne može upotrebiti da bi se dokazalo da je Isus Božiji Sin u božanskom smislu, budući da je sastavljeno dugo nakon što su ostala jevanđelja napisana i da je teološki znatno više ukrašeno. Stoga je Jovanovo svedočanstvo manje pouzdano od ostalih jevanđelja (ili bar tako glasi taj argument).

U svetlu ovih tvrdnji, odlučili smo da ukratko razmotrimo Markovo jevanđelje kako bismo pokazali da u tim tvrdnjama nema apsolutno nikakve suštine. Razlog zbog kojeg smo izabrali Markovo jevanđelje jeste to što se naširoko veruje da je ono prvo napisano od svih jevanđelja i teološki najmanje razvijeno.

Ako se, dakle, može konačno pokazati da Marko predstavlja Isusa kao potpuno božanskog, onda će time biti sahranjen pogrešan argument da ranija jevanđelja ne prikazuju Hrista kao božanskog Sina Božijeg.

Prvi primer

Marko započinje svoje jevanđelje potvrđujući božanstvo Gospoda Isusa Hrista:

„Početak jevanđelja Isusa Hrista, Sina Božijega. Kao što je pisano kod proroka: Evo ja šaljem anđela svojega pred licem tvojim, koji će pripremiti put tvoj pred tobom. Glas vapijućeg u pustinji: Pripremite put Gospodnji, poravnite staze njegove. Pojavi se Jovan krsteći u pustinji, i propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijehova. I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i krštavaše ih sve u rijeci Jordanu, i ispovijedahu grijehe svoje. A Jovan bijaše obučen u kamilju dlaku, i imaše pojas kožni oko sebe; i jeđaše bilje i divlji med. I propovijedaše govoreći: Dolazi za mnom jači od mene pred kim ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti remena na obući njegovoj. Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim. I dogodi se u one dane da dođe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu. I odmah izlazeći iz vode vidje nebesa gdje se otvaraju i Duh kao golub silazi na njega. I glas dođe s neba: Ti si Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji.“ Marko 1:1-11

Marko jasno stavlja do znanja da je Jovanov dolazak da propoveda u pustinji bio ispunjenje sledećih starozavetnih tekstova:

„Evo, ja ću poslati anđela svojega, koji će pripraviti put preda mnom, i iznenada će doći u crkvu svoju Gospod, kojega vi tražite, i anđeo zavjetni, kojega vi želite, evo doći će, veli Gospod nad vojskama.“ Malahija 3:1

„Glas je nekoga koji viče: Pripravite u pustinji put Gospodnji, poravnite u pustoši stazu Bogu našemu. Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu, i što je krivo neka bude pravo, i neravna mjesta neka budu ravna. I javiće se slava Gospodnja, i svako će tijelo vidjeti; jer usta Gospodnja govoriše. Glas govori: Viči. I reče: Šta da vičem? Da je svako tijelo trava i sve dobro njegovo kao cvijet poljski. Suši se trava, cvijet opada kad duh Gospodnji dune na nj; doista je narod trava. Suši se trava, cvijet opada; ali riječ Boga našega ostaje dovijeka. Izidi na visoku goru, Sione, koji javljaš dobre glase; podigni silno glas svoj, Jerusalime, koji javljaš dobre glase; podigni, ne boj se. Kaži gradovima Judinijem: Evo Boga vašega. Evo, Gospod Bog ide na jakoga, i mišica će njegova obladati njim; evo, plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim. Kao pastir pašće stado svoje; u naručje svoje sabraće jaganjce, i u njedrima će ih nositi, a dojilice će voditi polako.“ Isaija 40:3-5, 9-11

Prema gornjim tekstovima, izaslanik je trebalo da bude poslat kako bi pripremio narod za dolazak Jahvea Boga u njegov sopstveni hram. Marko nam kaže da je taj izaslanik bio Jovan Krstitelj.

Drugim rečima, Krstitelj je onaj glasnik za koga su proroci rekli da će ići pred Bogom kako bi pripremio narod za njegov dolazak k njima.

Međutim, Marko sasvim jasno kaže da je Jovan došao da pripremi put Hristu. To znači da je, prema Marku, Isus onaj Gospod Jahve čiji su dolazak najavili proročki spisi!

Obratite pažnju kako ovo logički sledi:

1. Proroci Isaija i Malahija objavili su da će Bog poslati izaslanika/glasnika da pripremi narod za njegov dolazak k njima.
2. Marko kaže da je Jovan bio taj izaslanik/glasnik.
3. Marko takođe navodi da je Krstitelj došao da pripremi put Hristu.
4. To znači da Isus Hristos nije niko drugi do Gospod Bog Starog zaveta, čiji su dolazak prorekli drevni jevrejski proroci!

Marko dalje kaže da je Krstitelj posvedočio kako nije dostojan ni da se sagne i odveže remenje na Isusovim sandalama, a to je bila dužnost koju su obavljale sluge. Krstitelj je time u suštini govorio da nije dostojan čak ni da bude Isusov rob!

Jovan je dalje objavio da će Isus zaista krštavati ljude Svetim Duhom, to jest da će Hristos darovati Svetog Duha svima koji veruju u njega, a to je delo koje prema starozavetnim spisima vrši jedino Jahve!

Jevrejska Biblija opetovano uči da je Jahve taj koji izliva svog Svetog Duha na svoje sluge kako bi ih osnažio da žive životom svetosti i poslušnosti, kao i da bi ih osposobio da vrše njegovo delo na zemlji:

„Jer ću vas uzeti iz naroda, i pokupiću vas iz svijeh zemalja i dovešću vas u vašu zemlju. I pokropiću vas vodom čistom, i bićete čisti; ja ću vas očistiti od svijeh nečistota vaših i od svijeh gadnijeh bogova vaših. I daću vam novo srce, i nov ću duh metnuti u vas, i izvadiću kameno srce iz tijela vašega, i daću vam srce mesno. I duh svoj metnuću u vas, i učiniću da hodite po mojim uredbama i zakone moje da držite i izvršujete. I nastavaćete u zemlji koju sam dao ocima vašim, i bićete mi narod i ja ću vam biti Bog.“ Jezekilj 36:24-28 – up. 37:12-14; 39:29

„I poznaćete da sam ja usred Izrailja, i da sam ja Gospod Bog vaš, i da nema drugoga, i narod moj neće se posramiti dovijeka. I poslije ću izliti Duh svoj na svako tijelo, i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, starci će vaši sanjati sne, mladići će vaši viđati utvare. I na sluge ću i na sluškinje u one dane izliti Duh svoj; I učiniću čudesa na nebu i na zemlji, krv i oganj i pušenje dima. Sunce će se pretvoriti u tamu i Mjesec u krv prije nego dođe veliki i strašni Dan Gospodnji. I svaki koji prizove ime Gospodnje spašće se; jer će na gori Sionu i u Jerusalimu biti spasenje, kao što je rekao Gospod, i u ostatku koji pozove Gospod.“ Joil 2:27-32 – Psalam 104:29-30; Isaija 30:8; 32:14-15; 34:16; 44:1-3; 59:19-21

Dakle, da bi Isus mogao da svojim sledbenicima podari Svetog Duha, on mora biti ovaploćeni Jahve Bog.

Drugi primer

U sledećem primeru Isus pokazuje da je neuporedivo veći od svih Božijih proroka:

„I poče im govoriti u pričama: Posadi čovjek vinograd, i ogradi plotom, i iskopa pivnicu, i sagradi kulu, i dade ga vinogradarima, pa otide. I kada dođe vrijeme, posla vinogradarima slugu da primi od vinogradara roda vinogradskoga. A oni ga uhvatiše, izbiše i poslaše praznih ruku. I opet im posla drugoga slugu; i onoga napadoše kamenjem, i razbiše mu glavu, i poslaše ga osramoćena. I opet posla drugoga, i njega ubiše; i mnoge druge, jedne izbiše a druge pobiše. A on imaše još jedinoga sina svoga, voljenoga, pa im najzad posla i njega, govoreći: Postidjeće se sina mojega. A vinogradari oni rekoše među sobom: Ovo je nasljednik, hodite da ga ubijemo, i naše će biti nasljedstvo. I uhvatiše ga, i ubiše, i izbaciše ga napolje iz vinograda. Šta će, dakle, učiniti gospodar vinograda? Doći će i pogubiće vinogradare, i daće vinograd drugima. Zar niste čitali u Pismu ovo: Kamen koji odbaciše zidari, on postade glava od ugla; To bi od Gospoda i divno je u očima našim. I tražahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda; jer razumješe da za njih govori priču; i ostavivši ga otidoše.“ Marko 12:1-12

U toj priči vlasnik predstavlja Boga, vinograd narod Izrailja (up. Isaija 5:1-7), dok vinogradari predstavljaju verske vlasti i vladare. Stari zavet sluge koje je vlasnik neprestano slao poistovećuje sa prorocima:

„Otkad iziđoše oci vaši iz zemlje Misirske do danas, slah k vama sve sluge svoje proroke svaki dan zarana i bez prestanka.“ Jeremija 7:25 – up. 26:5; 35:15; 44:4

„Ovako veli Gospod Gospod: Nijesi li ti onaj o kom govorih u staro vrijeme preko sluga svojih, proroka Izrailjevijeh, koji prorokovaše u ono vrijeme godinama da ću te dovesti na njih.“ Jezekilj 38:17

„Ali riječi moje i uredbe moje koje zapovijedah slugama svojim prorocima ne stigoše li oce vaše? Te se oni obratiše i rekoše: Kako Gospod nad vojskama bješe namislio učiniti nam prema putovima našim i po djelima našim, tako nam učini.“ Zaharija 1:6

Zanimljivo je da Isus, umesto da tvrdi kako je sluga poput proroka, sebe razlikuje od njih poistovećujući se sa voljenim Sinom i Naslednikom Vlasnika! Već je i to samo po sebi dovoljno da opovrgne tvrdnju kako izraz „Sin Božiji“ jednostavno označava pravednog Božijeg slugu i/ili proroka.

Štaviše, predstavljajući sebe kao Naslednika, Isus je u suštini izjavio da sve što Otac poseduje pripada njemu. Stoga, budući da čitava tvorevina pripada Bogu, ona mora pripadati i Hristu.

Osim toga, budući da su proroci Očeve sluge i da stoga pripadaju njemu, to znači da su proroci ujedno i Hristove sluge, jer je on kao Naslednik njihov vlasnik i gospodar.

Upravo to Isus i pokazuje nešto kasnije u istoj glavi:

„I odgovorivši Isus reče učeći u hramu: Kako govore književnici da je Hristos sin Davidov? Jer sam David kaza Duhom Svetim: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim. Sam David, dakle, naziva ga Gospodom, pa otkuda mu je sin? I mnogi narod slušaše ga rado.“ Marko 12:35-37

Isus objašnjava da je on mnogo više od sina Davidovog, jer je sam David u Svetom Duhu ispovedio i obožavao Hrista kao svog Gospoda.

Dakle, budući da Sveto pismo svedoči da je David bio prorok:

„Ljudi braćo, neka je dopušteno sa slobodom reći vam za praoca Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov među nama do ovoga dana. Budući, dakle, da je bio prorok, i znajući da mu se Bog zakletvom zakleo da će od ploda bedara njegovih po tijelu podignuti Hrista da sjedi na prijestolu njegovu, Predvidjevši govori za vaskrsenje Hristovo da ne bi ostavljena duša njegova u adu, niti tijelo njegovo vidje truljenja. Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo svi mi svjedoci.“ Dela apostolska 2:29-32

I budući da su svi proroci Božije sluge koje pripadaju Hristu na osnovu toga što je on Božiji Naslednik, sasvim je razumljivo da bi David obožavao Isusa kao svog Gospoda.

Kako stvari stoje, priča o vinogradarima potvrđuje da je istorijski Isus bio više od ljudskog proroka ili Božijeg sluge. Hristove reči ovde izričito pokazuju da je sebe video kao jedinstvenog Sina Božijeg koji je, kao Božiji Naslednik, suvereni Gospod nad svime što njegov Otac poseduje.

Treći primer

Sada dolazimo do našeg poslednjeg primera:

„I stavši prvosveštenik na sredinu, zapita Isusa govoreći: Zar ništa ne odgovaraš što ovi protiv tebe svjedoče? A on ćutaše i ništa ne odgovaraše. Opet ga prvosveštenik zapita i reče: Jesi li ti Hristos, Sin Blagoslovenoga? A Isus reče: Ja sam taj; i vidjećete Sina Čovječijega gdje sjedi sa desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim. A prvosveštenik razdrije haljine svoje, i reče: Šta nam više trebaju svjedoci? Čuste hulu na Boga. Šta vam se čini? A oni ga svi osudiše da je zaslužio smrt.“ Marko 14:60-64

„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14

Isus tvrdi da je Sin Božiji u istom onom kontekstu u kojem sebe poistovećuje sa Sinom Čovečijim koji sedi ustoličen s desne strane Bogu i dolazi na oblacima nebeskim.

Isus ne samo da aludira na Psalam 110, odlomak koji je ranije naveo da pokaže kako je sam David obožavao Hrista kao svog Gospoda (vidi gore), nego se poziva i na viđenje proroka Danila:

„Posmatrao sam dok se ne postaviše prijestoli, i Starac dana ne sjede, i na njemu odijelo bijelo kao snijeg, i vlasi glave Njegove kao čista vuna, a prijesto Njegov plamen ognjeni, točkovi Njegovi oganj plamteći. Rijeka ognjena je proticala ispred Njega, tisuće tisuća su mu služile, i neizbrojno mnoštvo stajalo pred Njim; sud zasjede i knjige se otvoriše. Vidjeh tada od glasa moćnih riječi koje je onaj rog govorio, da bi ubijena zvijer i pogibe, i tijelo njeno predato na sažeženje ognjem. I ostalijem zvijerima oduze se vlast, i dužina života dade do vremena i roka. Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:9-10, 13-14

Prorok vidi viđenje u kojem se postavljaju prestoli i u kojem Starac danima seda na jedan od njih. Očigledno je da je drugi presto postavljen za Sina Čovečijeg, koga Danilo vidi kako dolazi na oblacima nebeskim pred Starca danima da primi neuništivo carstvo u kojem ga svi narodi obožavaju kao svog suverena.

Očigledno je da je Isus sebe poistovećivao upravo sa tim Sinom Čovečijim koga je Danilo video.

Da je taj Sin Čovečiji potpuno božanski, vidi se iz činjenice da svi narodi treba da ga obožavaju na isti način na koji treba da obožavaju Jahvea:

„Carstvo, pak, i vlast i veličanstvo careva koji su pod cijelim nebom dade se Svetima Višnjega, a Carstvo Njegovo je Carstvo vječno, i sve vlasti Njemu će služiti i slušati Ga.“ Danilo 7:27 – up. 3:12, 17-18, 28; 6:16, 20; Psalam 22:27-31, 66:4, 86:9, 96:9, 102:21-22; Isaija 66:23; Zaharija 14:16-17

On čak jaše na oblacima nebeskim, što je, prema jevrejskoj Bibliji, Božiji način kretanja:

„Gle, Gospod sjedeći na oblaku laku doći će u Misir; i zatrešće se od njega idoli Misirski, i srce će se rastopiti u Misircima.“ Isaija 19:1

„Gospod je spor na gnjev i velike je moći; ali nikako ne pravda krivca; put je Gospodnji u vihoru i buri, i oblaci su prah od nogu njegovijeh.“ Naum 1:3 – up. Izlazak 13:21-22; 14:19-20, 24; 33:7-11; 40:34-38; Brojevi 10:34; Ponovljeni zakoni 33:26-27; Psalam 68:4, 33-34; 104:2-3

Čak i Kuran priznaje ovu činjenicu:

„Čekaju li oni da im Allah dođe u tminama oblaka, i anđeli, i da bude svemu kraj?! A Allahu se sve vraća!“ S. 2:210 Muhamed Asad

Dakle, tvrdeći da je upravo taj Sin Čovečiji, Isus je svojim tužiteljima u suštini govorio da je on Bog u telu, koga oni i svi narodi moraju obožavati kao svog večnog Cara.

Drugim rečima, Isus je tvrdio da je božanski Sin Božiji koji je jednak Ocu po suštini i slavi!

U sledećem delu ovog odgovora videćemo šta jedan ugledni jevrejski učenjak ima da kaže o Danilovom Sinu Čovečijem i o značaju toga za ispravno razumevanje novozavetne hristologije.