Brzi dokazi koji pokazuju da je Isus Muhamedov Bog i Gospod, 2. deo

Sada dolazimo do egzegeze Marka 13:32 kako bismo videli da li ovaj odlomak potkopava božanstvo Gospoda Isusa.

Evo stiha još jednom, kako bi čitaoci mogli da prate našu raspravu:

„A o danu tome ili o času niko ne zna, ni anđeli na nebu, ni Sin, do jedino Otac.“

Za početak, ovaj tekst je klasičan primer anabaze, gde Hristos sebe postavlja daleko iznad celog stvorenja. Sledeći hrišćanski naučnici objašnjavaju:

„Ranije smo naučili o Principu neprijatnosti primenjenom na žene kao primarne svedoke prazne grobnice. Malo je verovatno da bi autor izmislio izveštaj tako da uključi detalje koji su neprijatni i koji potencijalno diskredituju. U Marku 13:32 jevanđelist navodi da postoji nešto što Isus ne zna — vreme svog dolaska. Čovek bi pomislio da u teologiji koja se razvija i u kojoj je Isusu pripisan božanski status, čak i status samoga Boga, izjava koja naglašava njegova ograničenja u znanju ne bi bila uključena. Zbog toga se većina naučnika slaže da je ovaj stih stvarna Isusova izjava.

„Ako je Isus tvrdio da je Sin Božji, šta je time mislio? U odlomku koji smo upravo razmotrili Marko koristi stilsku figuru zvanu anabaza, uzlaznu lestvicu sa sve većim naglaskom. Primer anabaze bilo bi kada bih rekao: ’Ne bih uradio to i to za hiljadu dolara. Ne bih to uradio za sto hiljada dolara. Ne bih to uradio čak ni za milion dolara.’ Ovde vidimo uzlaznu lestvicu u iznosima novca koji bi teoretski mogli biti ponuđeni. Vidimo takođe i sve veći naglasak, koji ističe ideju da tako nešto neću učiniti.

„U Marku 13:32 takođe vidimo upotrebu anabaze. Isus kaže da nijedan čovek ne zna vreme njegovog dolaska. Ne znaju to čak ni anđeli na nebu, koji su veći od ljudi. Ni Sin to ne zna, iako je viši od božanskih anđela. Dakle, ovaj Sin Božji viši je od ljudi (uključujući careve, proroke i pobožne Božje sledbenike), viši od anđela na nebu, a niži je jedino od Oca. Prema tome, u ovom stihu koji se smatra autentičnom Isusovom izrekom, on tvrdi da je Sin — božanski Sin Božji.” (Gary R. Habermas i Michael R. Licona, The Case for the Resurrection of Jesus [Kregel Publications, Grand Rapids, MI; prvo izdanje, 2004], str. 169; naglasak naš)

Reći da je ovo izuzetna tvrdnja bilo bi krajnje potcenjivanje, kada uzmemo u obzir sledeće tačke.

Prvo, anđeli prebivaju u nebeskom Božjem prisustvu, gde gledaju njegovu vidljivu slavu, kao što potvrđuju sledeći stihovi:

„Posmatrao sam dok se ne postaviše prijestoli, i Starac dana ne sjede, i na njemu odijelo bijelo kao snijeg, i vlasi glave Njegove kao čista vuna, a prijesto Njegov plamen ognjeni, točkovi Njegovi oganj plamteći. Rijeka ognjena je proticala ispred Njega, tisuće tisuća su mu služile, i neizbrojno mnoštvo stajalo pred Njim; sud zasjede i knjige se otvoriše.“ Danilo 7:9-10

„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše. I vikahu jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima. A jedan od serafima doletje k meni držeći u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kliještima, I dotače se usta mojih i reče: Evo, ovo se dotače usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj očisti se. Potom čuh glas Gospodnji gdje reče: Koga ću poslati? I ko će nam ići? A ja rekoh: Evo mene, pošlji mene.“ Isaija 6:1-8

„Nego ste pristupili Gori Sionskoj i Gradu Boga živoga, Jerusalimu nebeskome, mirijadama anđela, Svečanom saboru i Crkvi prvorodnih, zapisanih na nebesima, i Bogu Sudiji sviju, i duhovima savršenih pravednika, I Isusu, Posredniku Novog Zavjeta, i krvi očišćenja, koja bolje govori negoli Aveljeva.“ Jevrejima 12:22-24

„A Miheja mu reče: Zato čuj riječ Gospodnju; vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svojem, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane. I reče Gospod: Ko će prevariti Ahava da otide i padne kod Ramota Galadskoga? I jedan reče ovo, a drugi ono. Tada izide jedan duh i, stavši pred Gospoda, reče: Ja ću ga prevariti. A Gospod mu reče: Kako? Odgovori: Izaći ću i biću lažljiv duh u ustima svijeh proroka njegovijeh. A Gospod mu reče: Prevarićeš ga i nadvladaćeš, idi i učini tako. Zato sada eto: Gospod je metnuo lažljiv duh u usta svijem tvojim prorocima, a Gospod je izrekao zlo po te.“ 1. Carevima 22:19-23

„Gledajte da ne prezrete jednoga od malih ovih; jer vam kažem da anđeli njihovi na nebesima stalno gledaju lice Oca moga nebeskoga.“ Matej 18:10

„Ja sam Gavrilo koji stojim pred Bogom, i poslan sam da ti govorim i da ti ovo blagovijestim.“ Luka 1:19

„I vidjeh sedam anđela koji stajahu pred Bogom, i dade im se sedam truba. I drugi anđeo dođe, i stade pred žrtvenikom držeći kadionicu zlatnu, i bijaše mu dano mnogo tamjana da prinese sa molitvama svih svetih na zlatni žrtvenik pred prijestolom.“ Otkrivenje 8:2-3 – up. 4:1-11; 15:5-6

To znači da ova anđeoska bića imaju pristup Božjem vidljivom prisustvu i opšte s njim na način na koji ljudi koji su na zemlji ne mogu. Prema tome, ako bi iko znao dan ili čas, to bi sigurno bili oni, s obzirom na njihovu blizinu Bogu i njegovom prestolu. Pa ipak, ni njima takvo znanje nije dato.

Drugo, Sveto pismo deli svet razumnih stvorenja na dve grupe, na ljude i anđele:

„Jer mislim da Bog nas apostole pokaza posljednje, kao na smrt osuđene; jer postasmo prizor i anđelima i ljudima.“ 1. Korinćanima 4:9

Stoga je Gospod Isus, postavljajući sebe iznad i ljudi i anđela, u suštini tvrdio da je nadmoćan nad svakom stvorenom stvari.

Ovo potvrđuje i neposredni kontekst, gde Hristos sebe poistovećuje sa Sinom čovečjim koji jaše na oblacima i šalje svoje anđele da mu saberu njegove izabrane:

„I tada će ugledati Sina Čovječijega gdje dolazi na oblacima sa silom i slavom velikom. I tada će poslati anđele svoje i sabraće izabrane svoje od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba.“ Marko 13:26-27

Ovde vidimo da Isus ne samo da zapoveda anđelima nego i tvrdi da je onaj isti Sin čovečji koga je prorok Danilo video i o kome je pisao:

„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14

Ovaj naročiti Sin čovečji koga je prorok video nije običan čovek, budući da jaše na oblacima kao što to čini Jahve,

„Vodom si pokrio dvorove svoje, oblake načinio si da su ti kola“ Psalam 104:3 – up. 68:4, 33-34

„Gospod je spor na gnjev i velike je moći; ali nikako ne pravda krivca; put je Gospodnji u vihoru i buri, i oblaci su prah od nogu njegovijeh.“ Naum 1:3 – up. Izlazak 13:21-22; 14:19-20, 24; 33:7-11; 40:34-38; Brojevi 10:34; Ponovljeni zakoni 33:26; Isaija 19:1

Vlada zauvek kao što to čini Jahve,

„Tada Darije car napisa svima narodima, plemenima i jezicima, koji življahu po zemlji: Mir da vam se umnoži;“ Danilo 6:26

„Carstvo je tvoje carstvo svijeh vijekova, i vlada tvoja na sva koljena.“ Psalam 145:13

Pa čak i prima potpuno isto obožavanje koje prima Jahve,

„Carstvo, pak, i vlast i veličanstvo careva koji su pod cijelim nebom dade se Svetima Višnjega, a Carstvo Njegovo je Carstvo vječno, i sve vlasti Njemu će služiti i slušati Ga.“ Danilo 7:27 – up. 3:12, 14, 17-18, 28; 6:16, 20, 26

Ono što sve ovo čini još zanimljivijim jeste to što čak i Kuran priznaje da je Alah taj koji jaše na oblacima i koji će naposletku sa svojim anđelima sići da sudi zemlji:

„Čekaju li oni da im Allah dođe u tminama oblaka, i anđeli, i da bude svemu kraj?! A Allahu se sve vraća!“ S. 2:210

„Uistinu, kada Zemlja bude zdrobljena u komadiće, i kada dođe tvoj Gospodar, a anđeli budu sve red do reda, i kada taj dan Pakao bude primaknut, tada će čovek da se seti - a na šta mu je sećanje?!“ S. 89:21-23

Stoga je očigledno da je ovaj naročiti Sin čovečji zapravo Svemogući Bog koji se pojavljuje kao ljudsko biće, iako je takođe lično različit od druge božanske ličnosti nazvane Starac danima, koju Novi zavet poistovećuje sa Bogom Ocem.

Štaviše, Isus će kao Sin čovečji doći sa svojim svetim anđelima u slavi svoga Oca:

„Jer ko se postidi mene i mojih riječi u rodu ovome preljubotvornom i grješnom, i Sin će se Čovječiji postidjeti njega kad dođe u slavi Oca svojega sa svetim anđelima.“ Marko 8:38

Pa ipak, Stari zavet sasvim izričito kaže da je to slava koja pripada Jahveu, koji je ni sa kim drugim ne deli:

„Sebe radi, sebe radi učiniću, jer kako bi se hulilo na ime moje? I slave svoje neću dati drugome.“ Isaija 48:11

Dakle, nazivajući sebe Sinom čovečjim, Isus je u suštini tvrdio da je Svemogući Bog u ljudskom telu, božanski Sin koji u potpunosti deli sopstvenu slavu svoga Oca!

Štaviše, u stihu neposredno pre 13:32 Isus govori o svojim rečima kao o rečima koje imaju isti obavezujući i trajni autoritet koji imaju Jahveove reči.

„Nebo i zemlja će proći, ali riječi moje neće proći.“ Marko 13:31

Sada uporedite ovo sa sledećim starozavetnim tekstovima:

„Dovijeka je, Gospode, riječ tvoja utvrđena na nebesima,“ Psalam 119:89

„Suši se trava, cvijet opada; ali riječ Boga našega ostaje dovijeka.“ Isaija 40:8

Sledeći novozavetni naučnik pomaže da se izvuče implikacija Isusove izjave:

„Da bi uverio učenike u izvesnost svojih obećanja, Isus dalje kaže da njegove reči nikada neće proći, čak ni pri raspadu svemira kakvog ga poznajemo (13.31). Pisma Izrailja poznaju samo jednu ličnost koja iznosi takve tvrdnje: samoga Jahvea (Isaija 40:6-8; up. 51:6; 54:10; Psalam 102:26-27). Ako se Isusova izreka čita kao aluzija na Isaiju 40.8, on za sebe tvrdi čak i više nego što je odgovarajući odlomak Pisma tvrdio za Jahvea. Dok Isaija 40.6 pominje predstojeći prolazak trave i cveta, Isus svoju tvrdnju čini apsolutnom time što umesto toga pominje nebo i zemlju. Njegov autoritet nikome nije drugi po redu, pa ni Božjem.” (Sigurd Grindheim, Christology in the Synoptic Gospels: God or God’s Servant? [T & T Clark International, 2012], God’s Coming: Christology in Mark’s Gospel, str. 50-51; podebljani naglasak naš)

Ovo je, u najmanju ruku, zaista zapanjujuća izjava!

Dakle, tvrdeći da je Sin koji nadilazi i ljude i anđele, Hristos je sebe odvajao od celog stvorenja i postavljao sebe u istu jedinstvenu kategoriju kojoj pripada Otac — onu kojoj pripada jedino Svemogući Bog!

Ovim dolazimo do zaključka ovog dela rasprave. Molimo vas, pređite na 3. deo.