Hristologija Poslanice Varnavine

Još jedan rani svedok visoke hristologije Crkve

Videvši koliko je Pol Bilal Vilijams oduševljen najnovijom knjigom Geze Vermesa o hrišćanstvu, pod naslovom „Christian Beginnings: From Nazareth to Nicaea, AD 30-325“, idući čak dotle da posveti čitavu objavu na blogu onome što ovaj naučnik ima da kaže o jednom od naših najranijih sačuvanih hrišćanskih dokumenata izvan Novog zaveta, pod naslovom Didahi, odlučili smo da citiramo neke od stvari koje je isti taj autoritet izneo u vezi sa drugim ranohrišćanskim spisom koji se zove Poslanica Varnavina.

Vermes datira nastanak knjige negde između 120. i 135. godine n.e. (Christian Beginnings, str. 148), čime ona postaje jedan od naših najstarijih izvora izvan novozavetnih dokumenata. Kao takva, ona pruža rani uvid u shvatanja pravovernih hrišćana tog vremena.

Prema Vermesu, ova poslanica prikazuje Isusa kao večnog Sina Božjeg koji je postao telo i stoga je slična Jovanovoj hristologiji Logosa. Vermes čak ide dotle da kaže da Varnava jasno prikazuje Isusa kao Boga:

„… Izrazi ’Sin‘ ili ’Sin Božji‘, koji se pojavljuju ništa manje nego dvanaest puta, značajniji su. U jednini, naziv ’Sin Božji‘ ne ukazuje prosto na svetog čoveka koji je naročito blizak Bogu, već na osobu višeg reda… Nadljudsko razumevanje izraza ’Sin Božji‘ dodatno je osnaženo piščevom tvrdnjom da ’Sin‘ nije bio samo iznad ljudske kategorije, već da je i preegzistirao OD VEČNOSTI i da je bio delatan već PRE STVARANJA. Njemu su bile upućene Božje reči ’Načinimo čoveka po svom obličju i po svojoj prilici‘ u vreme ’postanja sveta‘ (Varn. 5,5; 6,12) Postulirajući Sina Božjeg nalik jovanovskom Logosu, Varnava možda podrazumeva poznavanje Prologa Četvrtog jevanđelja. Ali on ide i dalje, implicitno tvrdeći strogo božanski karakter Hrista, objašnjavajući da je razlog za ovaploćenje večnog Sina Božjeg bio taj što bez skrivanja svog istinskog bića pod ljudskim telom ljudi ne bi bili u stanju da ga pogledaju i ostanu živi (Varn. 5,9-10). Argument se prećutno, ali nesumnjivo, zasniva na Izlasku 33:20, gde Bog kaže Mojsiju: ’Ne možeš videti lice moje, jer me niko ne može videti i ostati živ‘, pa je Mojsiju bilo dopušteno, prema slikovitoj metafori rabina, da vidi Boga s leđa, u ’viđenju zadnjice‘.“

I:

„Ovo je očigledno Varnavina parafraza Reči koja postaje telo, kako je opisano u prvom poglavlju Jovanovog jevanđelja. Ali dok je u Prologu cilj Reči koja postaje čovek bio da otkrije Boga Oca čovečanstvu, Varnava spaja jovanovsku viziju Logosa koji otkriva lice Oca sa Pavlovom teologijom iskupljenja. Krajnja svrha silaska ’Gospoda čitavog sveta‘ među ljude bila je da dopusti sebi da strada ’radi nas… kako bi uništio smrt i pokazao da postoji vaskrsenje mrtvih‘ (Varn. 5,5-6). Nasuprot judeohrišćanskom Didahiju, Varnava je prožet pavlovskom mišlju i, spajajući je sa dozom Jovanove mistične vizije, gradi za svoje čitaoce sliku Spasitelja u kojoj JE ISUS BOG U SVEMU OSIM PO IMENU. Nećemo morati dugo da čekamo da pređemo ovu veliku prepreku na krivudavom putu hristologije… Nasuprot tome, Varnavina poslanica, najverovatnije napisana pod pavlovskim/jovanovskim uticajem za hrišćane iz neznaboštva u trećoj deceniji drugog veka n.e. (oko 120-135), prepoznaje u Isusu eshatološkog Sina Božjeg, koji je postojao pre svog pojavljivanja na zemlji. Iako nije izričito prikazan kao Bog, njegovo ljudsko telo se posmatra kao namerna i dobronamerna maska njegovog suštinskog božanskog karaktera…“ (Christian Beginnings From Nazareth To Nicaea, AD 30-325 [Penguin Books, Ltd 2012], 6. The Didache and Barnabas, str. 153-154; podebljanja i velika slova naša)

U svetlu prethodnog, odlučili smo da citiramo određene odeljke iz ove poslanice kako bismo pokazali da su Vermesove primedbe sasvim na mestu:

5 Zato je Gospod predao samoga sebe propadljivosti, da bismo bili posvećeni kroz oproštenje greha, koje dolazi u škropljenju njegovom krvlju.

2 Jer neke od stvari napisanih o njemu tiču se Izrailja; druge se tiču nas. I tako se kaže: „Bio je ranjen zbog naših bezakonja i oslabljen zbog naših greha. Njegovim modricama mi smo isceljeni. Bio je vođen kao ovca na klanje; i kao jagnje, nemo pred onim koji ga striže.“14

3 Zato treba da još obilnije zahvaljujemo Gospodu, jer nam je otkrio ono što se dogodilo i učinio nas mudrima u onome što jeste sada; a nismo neuki ni u onome što tek treba da se dogodi…

5 Razmislite o ovome, braćo moja: ako je Gospod dopustio sebi da strada radi nas, iako _je bio Gospod čitavog sveta, onaj kome je Bog rekao pri postanju sveta: „Načinimo čoveka po svom obličju i po svojoj prilici“_16, kako je onda dopustio sebi da strada od ljudskih ruku?

6 Pošto su proroci primili njegov milostivi dar, prorokovali su gledajući unapred ka njemu. Dopustio je sebi da strada kako bi uništio smrt i pokazao da postoji vaskrsenje mrtvih. Jer je morao da se javi u telu.

7 I dopustio je sebi da strada kako bi ispunio obećanje dato ocima i kako bi pokazao, dok je bio na zemlji pripremajući sebi novi narod, da će izvršiti sud nakon što podigne mrtve.

8 Štaviše, dok je poučavao Izrailj i činio takva čuda i znake, propovedao im je i duboko ih voleo.

9 A kada je izabrao sopstvene apostole koji je trebalo da propovedaju njegovo jevanđelje, oni su bili posve bezakoni, preko svakog greha. To je bilo zato da pokaže da nije došao da pozove pravedne, nego grešnike. Tada je otkrio da je Sin Božji.

10 Jer da nije došao u telu, KAKO BI LJUDI MOGLI DA GA POGLEDAJU I OSTANU ŽIVI? Jer oni ne mogu čak ni u sunce netremice da gledaju, zureći pravo u njegove zrake, iako je ono delo njegovih ruku i na kraju će prestati da postoji.

11 Zato je Sin Božji DOŠAO U TELU iz tog razloga, da bi sabrao sve grehe onih koji su na smrt progonili njegove proroke.

12 I zato je dopustio sebi da strada. Jer Bog govori o udarcu koji su zadali po njegovom telu: „Kada udare svog pastira, tada će se ovce stada razbežati.“17

13 Ali on je želeo da strada na takav način, jer je morao da strada na drvetu. Jer onaj koji je prorokovao o njemu rekao je: „Izbavi dušu moju od mača“, i „_Prikuj telo moje, jer se skup zlotvora podigao na mene.“_18

14 Opet kaže: „_Gle! Podmetnuo sam leđa svoja bičevima i obraze svoje udarcima; i lice svoje postavio sam kao tvrdu stenu.“_19

14Isaija 53:5, 7.… 16Postanje 1:26. 17Up. Zaharija 13:7; Matej 26:31

18 Psalam 22:20, 16. 19 Isaija 50:6-7 (Bart D. Ehrman, Lost Scriptures: Books that Did Not Make It into the New Testament [Oxford University Press, Paperback edition: 2003], str. 223-224; velika slova i kurziv naši)

7 I tako, pošto je trebalo da bude otkriven i da strada u telu, njegovo stradanje je unapred otkriveno. Jer prorok kaže o Izrailju: „Teško duši njihovoj, jer su skovali zli naum protiv samih sebe, govoreći: ’Vežimo pravednika, jer nam je na smetnju.‘“26 …

9 Nauči šta znanje kaže. „Nadaj se“, kaže ono, „u Isusa, koji treba da ti se otkrije u telu.“ Jer čovek je zemlja koja strada. Jer Adam je bio oblikovan od lica zemlje…

11 Budući, dakle, da nas je obnovio kroz oproštenje naših greha, načinio nas je drugačijom vrstom ljudi, da bismo imali dušu dece, kao da nas iznova oblikuje.

12 Jer Pismo govori o nama kada on kaže svome Sinu: „Načinimo čoveka po svom obličju i po svojoj prilici, i neka vladaju divljim zverima na zemlji i pticama nebeskim i ribama morskim.“28 Kada je Gospod video naš prekrasan oblik, rekao je: „Rastite i množite se i napunite zemlju.“29 Ovo je rekao Sinu. (Isto, 6. poglavlje, str. 224)

26 Isaija 3:9-10… 28 Postanje 1:26. 29 Postanje 1:28. (Isto)

2 I tako, ako je Sin Božji stradao, kako bi nam time što je bijen dao život (iako je Gospod i treba da sudi živima i mrtvima), treba da verujemo da Sin Božji nije mogao stradati osim radi nas.

3 A i kada je bio raspet, dali su mu da pije sirće i žuč. Poslušajte kako su sveštenici u hramu o ovome dali otkrivenje. Jer Gospod je dao pisanu zapovest da „Ko ne drži post mora sigurno umreti“,36 jer je on sam trebalo da prinese posudu Duha kao žrtvu za naše grehe, kako bi se ispunio i pralik koji je izložen u Isaku, kada je bio prinesen na oltaru…

9 I tako, šta ovo znači? Obratite pažnju: „Jednog uzimaju na oltar, a drugi je proklet“, a onaj koji je proklet biva ovenčan. Jer će ga tog dana videti kako nosi dugu skerletnu haljinu oko svog tela, i reći će: „Nije li ovo onaj koga smo nekada razapeli, prezirući ga, probadajući ga i pljujući na njega? Zaista je ovo onaj koji je tada govorio da je on sam Sin Božji.“ (Isto, 7. poglavlje, str. 225-226; kurziv naš)

36Levitska 23:29. (Isto, str. 225)

Evo sažetka hristologije Poslanice Varnavine:

1. Isus je Sluga koji strada iz Isaije, koga Bog šalje da umre kao zamenska žrtva za grehe Božjeg naroda (up. Isaija 50:6-7; 53:5, 7).

Poslanica samo odjekuje ono što Novi zavet objavljuje u vezi sa temom Hristove zamenske smrti:

„Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hljeba živjeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta.“ Jovan 6:50-51

„Kojega odredi Bog da bude krvlju svojom žrtva pomirenja kroz vjeru, da pokaže pravdu svoju oproštenjem pređašnjih grijeha,“ Rimljanima 3:25

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova; Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji. I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi. Jer (Otac) blagoizvoli da se u Njemu nastani sva punoća. I da kroz Njega izmiri sve sa sobom, učinivši mir njegovom krvlju na krstu, (pomirivši) kroz Njega i ono što je na zemlji i ono što je na nebesima.“ Kološanima 1:13-14, 19-20

„Koliko li će više krv Hrista, koji Duhom vječnim prinese sebe neporočna Bogu, očistiti savjest vašu od mrtvih djela, da biste služili Bogu živome i istinitome. I zato je On posrednik Novoga Zavjeta, da poslije njegove smrti za iskupljenje od prestupa u prvome zavjetu, prizvani prime obećano vječno nasljedstvo. Jer gdje je zavještanje, mora da bude i smrt zavještača, Jer je zavještanje punovažno tek poslije smrti, pošto nikada ne važi dok je zavještač u životu. Jer ni prvi zavjet nije ustanovljen bez krvi. Tako, kada je Mojsej objavio sve zapovijesti Zakona svemu narodu, onda uze krvi od junaca i jaraca, s vodom i vunom crvenom i isopom, te pokropi i knjigu i sav narod, Govoreći: Ovo je krv zavjeta koji vama odredi Bog. A tako i skiniju i sve sasude bogoslužbene pokropi krvlju. I po Zakonu gotovo sve se čisti krvlju i bez prolijevanja krvi ne biva oproštenje. Trebalo je, dakle, da se slike nebeskih stvari ovako očiste, a same nebeske stvari boljim žrtvama od ovih. Jer Hristos ne uđe u rukotvorenu Svetinju, koja je predobrazac istinske, nego u samo Nebo, da se sada pojavi pred licem Božijim radi nas; Niti ulazi mnogo puta da prinosi samoga sebe, kao što prvosveštenik ulazi u Svetinju svake godine sa tuđom krvlju; Inače bi On morao mnogo puta stradati počev od postanja svijeta; a sada na svršetku vijekova, javi se jednom za svagda da svojom žrtvom uništi grijeh. I kao što ljudima predstoji jedanput umrijeti, a potom sud (Božiji), Tako i Hristos jedanput prinese sebe na žrtvu da ponese grijehe mnogih. A drugi put će se pojaviti ne zbog grijeha, nego za spasenje onih koji ga čekaju.“ Jevrejima 9:14, 28

„Po predznanju Boga Oca, osvećenjem Duha za poslušanje i kropljenje krvlju Isusa Hrista: Blagodat i mir da vam se umnoži. Blagosloven Bog i Otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji nas po velikoj milosti svojoj preporodi za živu nadu vaskrsenjem Isusa Hrista iz mrtvih, Za nasljedstvo nepropadljivo i neokaljano i neuvenljivo, koje je sačuvano na nebesima za vas, Silom Božijom čuvano kroz vjeru na spasenje, spremljeno da se otkrije u posljednje vrijeme; U njemu se radujte, iako ste sada malo, ako treba, ožalošćeni različitim iskušenjima, Da se vrijednost vaše vjere, dragocjenija od zlata propadljivoga, no ognjem ispitivanoga, nađe na hvalu i čast i slavu kada se javi Isus Hristos; Kojega ne vidjevši ljubite, i Njega sad ne gledajući no vjerujući, radujete se radošću neiskazanom i proslavljenom, Primajući kraj vjere svoje: spasenje duša. O kojem spasenju ispitivaše i istraživaše proroci, koji proricaše o vama podarenoj blagodati; Ispitujući u koje ili kakvo vrijeme javljaše Duh Hristov koji bješe u njima, unaprijed svjedočeći za Hristova stradanja i za slave poslije toga. Njima se otkri da ne sebi, nego vama služahu u onom što vam se sad javi preko onih koji vam propovjediše Jevanđelje Duhom Svetim poslanim s neba, u što anđeli žele zaviriti. Zato opasavši bedra razuma svojega, budite trezveni, sasvim se nadajte blagodati koja će vam se donijeti otkrivenjem Isusa Hrista. Kao čeda poslušnosti ne povodite se za pređašnjim željama iz vremena vašega neznanja, Nego po Svetome koji vas je pozvao, budite i sami sveti u svemu življenju. Jer je napisano: Budite sveti, jer sam ja svet. I ako zovete Ocem onoga koji, ne gledajući ko je ko, sudi svakome po djelu, provodite u strahu vrijeme vašega stranstvovanja, Znajući da se propadljivim srebrom ili zlatom ne iskupiste iz svojega sujetnoga življenja, od otaca vam predanoga, Nego časnom krvlju Hrista, kao Jagnjeta neporočnog i bezazlenog, Predviđenog još prije postanja svijeta, a javljenog u posljednja vremena radi vas,“ 1. Petrova 1:2, 18-20

„Jer ste na to i pozvani, jer i Hristos postrada za vas, ostavljajući vam primjer da idete njegovim stopama; On grijeha ne učini, niti se nađe prijevara u ustima njegovim; On vrijeđan, ne uzvraćaše uvredom; stradajući, ne prijećaše, nego je prepustio Onome koji pravedno sudi. On grijehe naše sam iznese na tijelu svojem na drvo, da za grijehe umremo, i za pravdu živimo, jer se njegovom ranom iscijeliste. Jer bijaste kao izgubljene ovce, ali sada se vratiste Pastiru i Episkopu duša vaših.“ 1. Petrova 2:21-25

„Zato i Hristos jedanput za grijehe naše postrada, pravednik za nepravednike, da nas privede Bogu, usmrćen tijelom, a oživjevši duhom;“ 1. Petrova 3:18

„Dječice moja, ovo vam pišem da ne sagriješite; i ako neko sagriješi, imamo Zastupnika kod Oca, Isusa Hrista Pravednika. A on je žrtva pomirenja za grijehe naše, i ne samo za naše nego i svega svijeta.“ 1. Jovanova 2:1-2

„U tome se pokaza ljubav Božija prema nama što je Bog Sina svojega Jedinorodnoga poslao u svijet da živimo Njime. U tome je ljubav, ne što mi zavoljesmo Boga, nego što On zavolje nas, i posla Sina svojega, kao žrtvu pomirenja za grijehe naše.“ 1. Jovanova 4:9-10

2. Isus je Gospod koji će suditi živima i mrtvima.

Ovo se ne samo slaže sa novozavetnim učenjem,

„Riječ koju posla sinovima Izrailjevim, blagovjesteći mir kroz Isusa Hrista: On je Gospod sviju. Vi znate riječ koja se zbila po svoj Judeji, počevši od Galileje, poslije krštenja koje propovijedaše Jovan: Isusa iz Nazareta, kako ga pomaza Bog Duhom Svetim i silom, koji prolažaše čineći dobro i iscjeljujući sve mučene od đavola, jer Bog bijaše s njim. I mi smo svjedoci svega što učini u zemlji Judejskoj i u Jerusalimu. Njega i ubiše, objesivši na drvo. Ovoga Bog vaskrse treći dan, i učini da se On javi, Ne svemu narodu, nego nama, svjedocima unaprijed izabranim od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po njegovu vaskrsenju iz mrtvih. I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i svjedočimo da je on određeni od Boga Sudija živih i mrtvih. Za njega svjedoče svi proroci da će Imenom njegovim primiti oproštenje grijeha svako ko vjeruje u njega.“ Dela apostolska 10:36, 42-43

„Ali ne gledajući Bog na vremena neznanja, sad zapovijeda svima ljudima svuda da se pokaju; Jer je ustanovio dan u koji će suditi vaseljeni po pravdi preko Čovjeka kojega odredi i dade svima vjeru vaskrsnuvši ga iz mrtvih.“ Dela apostolska 17:30-31

„Jer ako živimo, Gospodu živimo; ako li umiremo, Gospodu umiremo. Dakle, i kad živimo i kad umiremo, Gospodnji smo. Jer zato Hristos i umrije i vaskrse i oživi da ovlada i mrtvima i živima. A ti, zašto osuđuješ brata svoga? Ili ti, zašto nipodaštavaš brata svoga? Jer ćemo svi predstati sudu Hristovom.“ Rimljanima 14:8-10

„Ja te, dakle, zaklinjem pred Bogom i Gospodom našim Isusom Hristom, koji će suditi živima i mrtvima javljanjem svojim i Carstvom svojim: Propovijedaj riječ, nastoj u vrijeme i nevrijeme, pokaraj, zaprijeti, utješi, sa svakom strpljivošću i poukom. Jer će doći vrijeme kada zdrave nauke neće podnositi, nego će po svojim željama okupiti sebi učitelje da ih češu po ušima; I odvratiće uši od istine, a okrenuti se bajkama. A ti budi trezven u svemu, zlopati se, vrši djelo jevanđelista, služenje svoje ispuni. Jer ja se već prinosim na žrtvu, i vrijeme mojega odlaska nastade. Dobar rat ratovah, trku završih, vjeru održah. Sad me čeka vijenac pravde, koji će mi u onaj Dan dati Gospod, pravedni Sudija; ali ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju očekuju Dolazak njegov. Postaraj se da mi dođeš brzo. Jer me Dimas ostavi, zavoljevši sadašnji vijek, i otide u Solun; Kriskent u Galatiju, Tit u Dalmaciju; Luka je sam kod mene. Marka uzmi i dovedi sa sobom, jer mi je pogodan za službu. A Tihika poslah u Efes. Kada dođeš, donesi mi ogrtač što sam ostavio u Troadi kod Karpa, i knjige, osobito one od pergamenta. Aleksandar kovač mnoga mi zla učini. Neka mu Gospod plati po djelima njegovim. Njega se i ti čuvaj; jer se veoma protivio našim riječima. Pri mojoj prvoj odbrani niko ne osta sa mnom, nego me svi ostaviše. Neka im se ne uračuna! Ali Gospod bi sa mnom i osnaži me, da se kroz mene raširi propovijed i da čuju svi neznabošci; i bih izbavljen iz usta lavovih. I izbaviće me Gospod od svakoga zla djela i spasti za Carstvo svoje nebesko; Njemu slava u vijekove vijekova. Amin.“ 2. Timoteju 4:1, 8, 18

Ono takođe služi da identifikuje Hrista kao ovaploćenog Jahvea, budući da jevrejska Biblija izričito uči da je Jahve taj koji dolazi da sudi celom čovečanstvu:

„Pred licem Gospodnjim; jer ide, jer ide da sudi zemlji. Sudiće vaseljeni po pravdi, i narodima po istini svojoj.“ Psalam 96:13

„Pred licem Gospodnjim; jer ide da sudi zemlji; sudiće vaseljeni pravedno i narodima vjerno.“ Psalam 98:9 – up. Ps. 9:7-8

3. Isus je preegzistentni Sin kome je Bog govorio u Postanju prilikom stvaranja čovečanstva:

„Potom reče Bog: Da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se miču po zemlji. I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih.“ Postanje 1:26-27

„Ovo je pleme Adamovo. Kad Bog stvori čovjeka, po obličju svojemu stvori ga. Muško i žensko stvori ih, i blagoslovi ih, i nazva ih čovjek, kad biše stvoreni.“ Postanje 5:1-2

Ovo u suštini znači da je autor verovao da čovečanstvo nije samo stvoreno od strane Sina zajedno sa Ocem, nego i da ljudska bića nose upravo njegovo obličje i priliku. To dalje pokazuje da je on zaista smatrao da je Isus Jahve, Bog Svemogući, budući da nadahnuto Sveto pismo objavljuje da je Jahve sam stvorio sve stvari:

„On razapinje nebo sam, i gazi po valima morskim;“ Jov 9:8

„Ovako govori Gospod, izbavitelj tvoj, koji te je sazdao od utrobe materine: Ja Gospod načinih sve: Razapeh nebo sam, rasprostrijeh zemlju sam sobom;“ Isaija 44:24

„Jer ovako veli Gospod koji je stvorio nebo, Bog koji je sazdao zemlju i načinio je i utvrdio, i nije je stvorio naprazno, nego je načinio da se na njoj nastava: Ja sam Gospod, i nema drugoga.“ Isaija 45:18

Još jednom, poslanica se nalazi u potpunom saglasju sa Novim zavetom, koji izričito uči da je Hristos božanski Posrednik kojim se Otac poslužio da stvori sve stvari i kojim nastavlja da održava celokupno stvorenje:

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-4, 10, 14

„Ali mi imamo samo jednoga Boga Oca, od kojega je sve i za kojega smo mi, i jednoga Gospoda Isusa Hrista, kroz kojega je sve i mi kroz njega.“ 1. Korinćanima 8:6

„Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji. I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi.“ Kološanima 1:15-18

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“ Jevrejima 1:1-3, 10-12

4. Isus je otkriven i objavljen u telu, budući da je to jedini način na koji su ljudi mogli da ga pogledaju i ostanu živi.

Ovo, opet, ne samo da pretpostavlja Hristovo preljudsko postojanje i stoga se slaže sa novozavetnom objavom,

„I zaista velika je tajna pobožnosti: Bog se javi u tijelu, opravda se u Duhu, pokaza se anđelima, propovjedi se neznabošcima, vjerova se u svijetu, vaznese se u slavi.“ 1. Timoteju 3:16

„Jer nije moguće da krv junaca i jaraca spere grijehe. Zato ulazeći u svijet, govori: Žrtvu i prinos nisi htio, ali si mi tijelo pripremio. Svespaljenice i žrtve za grijehe nisu ti bile ugodne; Tada rekoh: Evo dođoh, kao što je u početku Knjige pisano za mene, da učinim volju tvoju, Bože. Govoreći prethodno, da žrtvu i prinos i svespaljenice i žrtve za grijehe nisi htio niti su ti bile ugodne, one koje se po zakonu prinose; Potom reče: Evo idem da učinim volju tvoju, Bože. Ukida prvo, da postavi drugo. Tom voljom smo osvećeni prinošenjem tijela Isusa Hrista jednom za svagda.“ Jevrejima 10:4-10

„I znate da se On javi da grijehe naše uzme; i grijeha u Njemu nema. Svaki koji u Njemu prebiva ne griješi; svaki koji griješi nije ga vidio niti ga je poznao. Dječice, niko da vas ne vara: koji tvori pravdu pravedan je, kao što je On pravedan; Onaj koji tvori grijeh od đavola je, jer đavo griješi od početka. Radi toga se javi Sin Božiji da razori djela đavolja.“ 1. Jovanova 3:5, 8

„Po ovome raspoznavajte Duha Božijeg: svaki duh koji priznaje da je Isus Hristos u tijelu došao, od Boga je;“ 1. Jovanova 4:2

Ono takođe podrazumeva da je on potpuno Bog po suštini, budući da jevrejska Biblija odlučno tvrdi da niko nije u stanju da vidi Boga u punom sjaju njegove slave i ostane živ:

„Ali nećeš moći vidjeti lica mojega, jer ne može čovjek mene vidjeti i ostati živ.“ Izlazak 33:20

„Koje će u svoje vrijeme pokazati blaženi i jedini Vladar, Car careva i Gospodar gospodara, On koji jedini ima besmrtnost i živi u svjetlosti nepristupnoj, Koga niko od ljudi ne vidje niti može vidjeti; Njemu čast i sila vječna. Amin.“ 1. Timoteju 6:15-16

Stoga, upotreba takvog jezika za Sina podrazumeva, kao što je i sam Vermes uvideo, da je autor jasno verovao da je Isus Hristos zaista Bog po suštini, budući da je večni Sin koga nijedno stvorenje ne može gledati u njegovoj neprikrivenoj slavi i veličanstvu.

U svetlu gore navedenog, hoće li Vilijams sada prihvatiti činjenicu da svi najraniji svedoci kojima raspolažemo ukazuju u jednom pravcu? Da li je spreman da prizna da nam dokumenti poput Didahija i Poslanice Varnavine pružaju neprekinut lanac prenošenja koji seže sve do učenika našeg Gospoda Isusa Hrista, prenošenja koje potvrđuje da je vera svih istinskih vernika oduvek bila da je Isus Hristos božanski, jedinstveni Sin Božji koji je postao telo kako bi umro na krstu kao zamenska žrtva za naše grehe, i koji je zatim vaskrsao iz mrtvih i uzašao na nebo da bi seo ustoličen kao Gospod nad svim stvorenjem?

Jedini razlog zbog kog to ne bi priznao jeste taj što su takva učenja u direktnom sukobu sa njegovim islamskim verovanjima i dokazuju da je Muhamed bio lažni prorok i jedan od antihrista za koje je nadahnuto Sveto pismo prorokovalo da će doći da zavode ljude od jevanđelja našeg vaskrslog Gospoda i slavnog Spasitelja, Isusa Hrista, Božjeg voljenog i jedinstvenog Sina:

„Ali ako vam i mi ili anđeo s neba propovijeda Jevanđelje drukčije nego što vam propovijedasmo, anatema da bude! Kao što smo već rekli, i sada opet velim: ako vam neko propovijeda Jevanđelje drukčije nego što primiste, anatema da bude!“ Galatima 1:8-9

„Ko je lažljivac ako ne onaj ko poriče da Isus jeste Hristos. Taj je antihrist koji odriče Oca i Sina.“ 1. Jovanova 2:22-23

„Ako primamo svjedočanstvo čovječije, svjedočanstvo je Božije veće; jer ovo je svjedočanstvo Božije koje je posvjedočio o Sinu svojemu. Koji vjeruje u Sina Božijega ima svjedočanstvo u sebi; koji ne vjeruje Bogu načinio ga je lažom, jer nije vjerovao svjedočanstvu kojim je Bog posvjedočio o Sinu svojemu. I ovo je svjedočanstvo da nam je Bog dao život vječni; i ovaj život je u Sinu njegovom. Onaj koji ima Sina ima život; ko nema Sina Božijega nema života. Ovo napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božijega, da znate da imate život vječni i da vjerujete u ime Sina Božijega.“ 1. Jovanova 5:9-13