Dela apostolska, životinjske žrtve i Hristova smrt, 2. deo
Pošto smo ustanovili da Luka i Dela apostolska naglašeno uče da spasenje dolazi od uzdanja u Gospoda Isusa Hrista (Dela apostolska, životinjske žrtve i Hristova smrt, 1. deo), a ne kroz Zakon i/ili žrtveni sistem koji je propisao Mojsije, sada možemo da se pozabavimo stihovima o kojima je reč.
Evo ih još jednom:
„Tada Pavle uze one ljude, i sutradan očistivši se s njima, uđe u hram, najavljujući kad će se ispuniti dani očišćenja da bi se prinijela žrtva za svakoga od njih.“ Dela apostolska 21:26
„I poslije mnogo godina došao sam da donesem milostinju narodu svome i da prinesem žrtve.“ Dela apostolska 24:17
Da bismo pravilno razumeli zašto su jevrejski apostoli i vernici nastavili da vrše životinjske žrtve, moramo imati na umu da su ti prinosi bili namenjeni da ukazuju na nešto veće.
Kao što potvrđuju sledeći odlomci, ceo Stari zavet ukazuje na Gospoda Isusa:
„Istražujete Pisma, jer vi mislite da u njima imate život vječni; a upravo ona svjedoče o meni; I nećete da dođete k meni da imate život.“… „Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu; ima koji vas optužuje, Mojsej, u koga se vi uzdate. Jer da vjerovaste Mojseju, vjerovali biste i meni; jer on pisa o meni. A kad njegovim Pismima ne vjerujete, kako ćete vjerovati mojim riječima?“ Jovan 5:39-40, 45-47
To naročito uključuje sve verske praznike, subote i žrtve koje je jevrejska Biblija propisala za narod Božji:
„Da vas, dakle, niko ne osuđuje za jelo ili piće, ili za kakav praznik, ili za mladine, ili za subote, Što je sjenka onoga što će doći, a tijelo je Hristovo.“ Kološanima 2:16-17
Stoga su prinosi, koje je Bog zapovedio sveštenicima da prinose u šatoru/hramu, bili namenjeni da predoznače jednu savršenu žrtvu Gospoda Isusa, upravo kao što objašnjava nadahnuta Poslanica Jevrejima:
„Jer Zakon imajući samo sjenku budućih dobara, a ne sami lik stvari, ne može nikada jednim te istim žrtvama, koje se prinose stalno svake godine, usavršiti one koji pristupaju. Inače, zar one ne bi prestale da se prinose, pošto oni koji služe ne bi se više osjećali grješnim, budući jednom za svagda očišćeni? Međutim, te žrtve svake godine podsjećaju na grijehe. Jer nije moguće da krv junaca i jaraca spere grijehe. Zato ulazeći u svijet, govori: Žrtvu i prinos nisi htio, ali si mi tijelo pripremio. Svespaljenice i žrtve za grijehe nisu ti bile ugodne; Tada rekoh: Evo dođoh, kao što je u početku Knjige pisano za mene, da učinim volju tvoju, Bože. Govoreći prethodno, da žrtvu i prinos i svespaljenice i žrtve za grijehe nisi htio niti su ti bile ugodne, one koje se po zakonu prinose; Potom reče: Evo idem da učinim volju tvoju, Bože. Ukida prvo, da postavi drugo. Tom voljom smo osvećeni prinošenjem tijela Isusa Hrista jednom za svagda. I svaki sveštenik stoji svakodnevno služeći i mnogo puta prinoseći iste žrtve koje nikada ne mogu uništiti grijehe; A On, prinijevši jednu žrtvu za grijehe, zanavijek sjede s desne strane Boga, Čekajući dalje dok se ne polože neprijatelji njegovi za podnožje nogu njegovih. Jer je On jednim prinosom učinio savršenima zauvijek one koji se osvećuju. A svjedoči nam i Duh Sveti; jer pošto je naprijed rekao: Ovo je Zavjet koji ću im zavještati poslije onih dana, govori Gospod, dajući zakone moje u srca njihova, i u misli njihove napisaću ih, – kaže: I grijehe njihove i bezakonja njihova neću više spominjati. A gdje je oproštenje grijehova, tu nema više prinosa za njih.“ Jevrejima 10:1-18
Kako pisac kaže, krv bikova i jaraca nikada nije mogla da ukloni grehe, već je samo pružala privremeni pokrov za te grehe, što objašnjava zašto su morali stalno da se ponavljaju.
Sama ponavljajuća priroda ovih prinosa dokazuje da im nije bila namena da zauvek uklone greh i krivicu Božjeg naroda (budući da to nisu ni mogli). Uostalom, kako bi smrt životinje mogla da pruži potpuno i savršeno zadovoljenje za grehe ljudskih bića, kada su životinje po svojoj prirodi manje vrednosti i dostojanstva u očima savršeno pravednog i svetog Boga koji je čoveka učinio krunom svog stvaranja?
Ponavljajući vid žrtava služio je i tome da podseti Božji narod na njegovu pokvarenost, pokazujući mu koliko je ljudsko stanje zaista iskvareno i grešno, čime se isticala potreba za nečim većim što bi spaslo čovečanstvo i preobrazilo ljudsku prirodu kako bi se nadvladala moć i uticaj greha koji je zarobio čovečanstvo.
Da čitaoci ne bi pomislili da je ovo isključivo hrišćansko učenje koje nema potvrdu u jevrejskom Svetom pismu, pažljivo obratite pažnju na sledeće starozavetne navode:
„I načini Noje žrtvenik Gospodu i uze od svake čiste stoke i od svijeh ptica čistijeh i prinese na žrtveniku žrtve paljenice. I Gospod omirisa miris ugodni i reče u srcu svojem: Neću više kleti zemlje s ljudi, što je misao srca čovječjega zla od malena; niti ću više ubijati svega što živi, kao što učinih.“ Postanje 8:20-21
„Ko može reći: Očistio sam srce svoje, čist sam od grijeha svojega?“ Priče Solomonove 20:9 – up. 1. Carevima 8:46
„u bezakonju rodih se, i u grijehu zatrudnje mati moja mnom.“ Psalam 51:5 – up. 58:3
„Ako ćeš na bezakonje gledati, Gospode – Gospode, ko će ostati?“ Psalam 130:3
„I ne idi na sud sa slugom svojim, jer se neće opravdati pred tobom niko živ.“ Psalam 143:2
„Doista, nema čovjeka pravedna na zemlji koji tvori dobro i ne griješi.“ Propovednik 7:20
„A to je najgore od svega što biva pod suncem što svjema jednako biva, te je i srce ljudsko puno zla, i ludost im je u srcu dok su živi, a potom umiru.“ Propovednik 9:3
„Može li Etiopljanin promijeniti kožu svoju ili ris šare svoje? Možete li vi činiti dobro naučivši se činiti zlo?“ Jeremija 13:23
„Srce je prijevarno više svega i opako; ko će ga poznati?“ Jeremija 17:9
Zbog toga su jevrejski proroci naglašavali potrebu za duhovnim preobražajem ili, kako su oni to izrazili, nužnost da Božji narod prođe kroz obrezanje srca i ušiju, što bi urodilo novim srcem i umom koji bi čoveku omogućili da se boji Gospoda Boga i da ga voli, i da uvek hodi u njegovim zapovestima:
„Zato obrežite srce svoje, i nemojte više biti tvrdovrati.“ Ponovljeni zakoni 10:16
„I obrezaće Gospod Bog tvoj srce tvoje i srce sjemena tvojega da bi ljubio Gospoda Boga svojega iz svega srca svojega i iz sve duše svoje, da budeš živ.“ Ponovljeni zakoni 30:6
„Obrežite se Gospodu, i skinite okrajak sa srca svojega, Judejci i Jerusalimljani, da ne izide jarost moja kao oganj i razgori se da ne bude nikoga ko bi ugasio za zla djela vaša.“ Jeremija 4:4
„Jer ću im dati srce da me poznadu da sam ja Gospod, i biće mi narod i ja ću im biti Bog, jer će se obratiti k meni svijem srcem svojim.“ Jeremija 24:7
„I biće mi narod i ja ću im biti Bog. I daću im jedno srce i jedan put da bi me se bojali vazda na dobro svoje i sinova svojih nakon njih. I učiniću s njima zavjet vječan da se neću odvratiti od njih čineći im dobro, i daću im strah svoj u srce da ne odstupe od mene.“ Jeremija 32:38-40
„I kad dođu u nju, izbaciće iz nje sve gadove njezine i sve gnusobe njezine. I daću im jedno srce i nov duh metnuću u njih, i izvadiću iz tijela njihova kameno srce i daću im srce mesno, Da bi hodili po mojim uredbama i držali moje zakone i izvršivali ih; i biće mi narod, i ja ću im biti Bog.“ Jezekilj 11:18-20
„I pokropiću vas vodom čistom, i bićete čisti; ja ću vas očistiti od svijeh nečistota vaših i od svijeh gadnijeh bogova vaših. I daću vam novo srce, i nov ću duh metnuti u vas, i izvadiću kameno srce iz tijela vašega, i daću vam srce mesno. I duh svoj metnuću u vas, i učiniću da hodite po mojim uredbama i zakone moje da držite i izvršujete.“ Jezekilj 36:25-27
Ovi odlomci obilato svedoče da je Bog pripremao svoj narod za nešto bolje i veće od onoga što je bilo propisano žrtvenim i svešteničkim sistemom, jer su Izrailjci mogli da vide da sveštenički prinosi ne donose trajnu promenu njihovog karaktera, kojom bi mogli da izbegnu da dođu pod gnev i sud Božji.
Još jedan način na koji je Zakon ukazivao na Hrista jeste Božje insistiranje da i sveštenici i životinje budu telesno savršeni, bez ikakve telesne mane:
„Opet reče Gospod Mojsiju govoreći: Kaži Aronu i reci: U koga bi iz sjemena tvojega od koljena do koljena bila mana na tijelu, onaj neka ne pristupa da prinosi hljeb Boga svojega. Jer niko na kome bi bila mana ne valja da pristupa, ni slijep, ni hrom, ni u koga bi bio koji ud preveć mali ili preveć veliki, Ni u koga je slomljena noga ili ruka. Ni grbav, ni drljav, ni ko ima bionu na oku, ni šugav, ni lišajiv, ni prosut. U koga bi god iz sjemena Arona sveštenika bila kakva mana na tijelu, neka ne pristupa da prinosi žrtve ognjene Gospodu; mana je na njemu; da ne pristupa da prinosi hljeb Boga svojega. Ali hljeb Boga svojega od stvari presvetih i od stvari svetih neka jede; Ali iza zavjese neka ne ulazi; k oltaru neka se ne približuje, jer je mana na njemu, pa neka ne skvrni svetinje moje, jer sam ja Gospod koji ih posvećujem. I Mojsije kaza to Aronu i sinovima njegovijem i svijem sinovima Izrailjevim.“ Levitska 21:16-24
„Još reče Gospod Mojsiju govoreći: Kaži Aronu i sinovima njegovijem i svijem sinovima Izrailjevijem, i reci im: Ko god od doma Izrailjeva ili između stranaca koji su u Izrailju hoće da prinese žrtvu svoju po kakvom god zavjetu svom, ili od dobre volje svoje dar, što se prinosi Gospodu na žrtvu paljenicu, Neka prinese drage volje muško zdravo od goveda ili od ovaca ili od koza. Na čem bi bila mana, ono ne prinosite, jer vam se ne bi primilo. I kad ko hoće da prinese žrtvu zahvalnu Gospodu, izvršujući zavjet ili od svoje volje dajući dar, od goveda ili od sitne stoke, neka bude zdravo, da bi bilo primljeno; nikakve mane da nema na njemu. Slijepo ili kojemu je što slomljeno ili odbijeno, ni gutavo ni krastavo ni lišajivo, što je takvo ne prinosite Gospodu, i ne mećite ih na oltar Gospodnji za žrtvu ognjenu. A vola ili ovcu ili kozu s udom kojim prevelikim ili premalim možeš prinijeti za dobrovoljni dar; ali za zavjet neće se primiti. Ujalovljeno uvrtanjem, tučenjem, kidanjem ili rezanjem, ne prinosite Gospodu; i ne činite toga u zemlji svojoj. I iz ruke tuđinske nemojte uzimati nijedne stvari da prinesete hljeb Bogu svojemu; jer je kvar njihov u njima; imaju manu, neće vam se primiti.“ Levitska 22:17-25
Razlog zbog kojeg je Bog zahtevao da i sveštenici i životinje budu slobodni od svake telesne nesavršenosti nije taj što je Bog imao nešto protiv telesnih deformiteta. Naprotiv, Bog je nameravao da takvu telesnu savršenost upotrebi da ukaže na apsolutnu duhovnu čistotu Onoga koji je imao da dođe.
Drugim rečima, budući da nijedan levitski sveštenik nije bio bezgrešan i budući da nijedno ljudsko biće ne može da utvrdi moralno stanje životinja, Bog je želeo da upotrebi telesnu građu ovih predmeta prinošenja kako bi ukazao na suštinsku moralnu savršenost i bezgrešnost Gospoda Isusa Hrista:
„Imajući, dakle, Prvosveštenika Velikoga, koji je prošao nebesa, Isusa Sina Božijega, treba da se držimo čvrsto vjere koju ispovijedamo. Jer nemamo prvosveštenika koji ne bi mogao sastradati nemoćima našim, nego Prvosveštenika koji je u svemu kušan kao i mi, ali bez grijeha. Stoga pristupajmo smjelo prijestolu blagodati, da primimo milost i nađemo blagodat za blagovremenu pomoć.“ Jevrejima 4:14-16
„I onih sveštenika bilo je mnogo, jer ih je smrt sprečavala da ostaju, A Ovaj, pošto ostaje vavijek, ima neprolazno sveštenstvo. Zato i može potpuno i za uvijek spasti one koji kroz njega dolaze Bogu, pošto svagda živi pa može posredovati za njih. Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa; Koji nema potrebe, kao oni prvosveštenici, da svaki dan prinosi žrtve, najprije za svoje grijehe, a potom i za narodne, jer On ovo učini jednom zauvijek prinijevši samoga sebe. Jer Zakon postavlja za prvosveštenike ljude koji imaju slabosti, a riječ zakletve, poslije Zakona, postavlja Sina vavijek savršenoga.“ Jevrejima 7:23-28
„Ali kad je došao Hristos, Prvosveštenik budućih dobara, kroz veću i savršeniju skiniju, nerukotvorenu, to jest ne od ove tvorevine, Ne sa krvlju jarčijom ni junčijom, nego sa svojom krvlju uđe jednom za svagda u Svetinju izvršivši vječno iskupljenje. Jer ako krv jaraca i junaca i pepeo od junice, kojom kad se krope nečisti osvećuje ih da budu tjelesno čisti, Koliko li će više krv Hrista, koji Duhom vječnim prinese sebe neporočna Bogu, očistiti savjest vašu od mrtvih djela, da biste služili Bogu živome i istinitome. I zato je On posrednik Novoga Zavjeta, da poslije njegove smrti za iskupljenje od prestupa u prvome zavjetu, prizvani prime obećano vječno nasljedstvo.“ Jevrejima 9:11-15
„Znajući da se propadljivim srebrom ili zlatom ne iskupiste iz svojega sujetnoga življenja, od otaca vam predanoga, Nego časnom krvlju Hrista, kao Jagnjeta neporočnog i bezazlenog, Predviđenog još prije postanja svijeta, a javljenog u posljednja vremena radi vas,“ 1. Petrova 1:18-20
Dakle, ono što su sveštenici i žrtvene životinje bili u pogledu svoje telesne građe, to Gospod Isus jeste u pogledu svog suštinskog Bića i moralnog karaktera, tj. Hristos je jedini duhovno neokaljani i besprekorni Prvosveštenik koji je sebe prineo kao savršenu žrtvu s izričitim ciljem da potpuno i trajno ukloni grehe svih onih koji se u njega uzdaju.
Upečatljivo je to što je Bog sve ovo već objavio svome narodu preko proroka Isaije:
„Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri? Jer izniče pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi obličja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na očima čega radi bismo ga poželjeli. Prezren bješe i odbačen između ljudi, bolnik i vičan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo. A on bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem. Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ Isaija 53:1-12
Ovde imamo savršenu pomiriteljsku smrt Hristovu opisanu u pojedinostima više od sedam stotina godina pre njegovog rođenja!
Prorok opisuje zamensku smrt Sluge upravo onim jezikom koji je Bog dao Mojsiju da ga upotrebi u vezi sa žrtvenim sistemom propisanim u Levitskoj (tj. st. 10 asham – up. Levitska 5:1-19; 6:1-7), a naročito u Levitskoj 16, koja se cela odnosi na narodni dan pomirenja, dan kada bi prvosveštenik vršio pomirenje za sve zločine, opačine, prestupe itd. Izrailja.
Isaija takođe ističe suštinsku moralnu čistotu Jahveovog Sluge, tj. za razliku od naroda Izrailja pa i samog proroka,
„I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima.“ Isaija 6:5
ovaj slavni Sluga je pravedan u Božjim očima, jer je onaj koji ne čini nasilje i čija blagoslovena usta nikada ne izgovaraju ništa prevarno.
Znamo da su apostoli bili potpuno svesni ovog proroštva, budući da je sam Gospod naveo Isaiju 53, konkretno st. 12, u vezi sa tim što je bio odveden da bude raspet zajedno sa dvojicom prestupnika:
„Jer vam kažem, da još i to što je napisano: I uvrstiše ga među bezakonike, treba na meni da se izvrši. Jer što je o meni pisano, završava se.“ Luka 22:37
To je učinio i jevanđelist Filip, koji je upotrebio Isaiju 53:7-8 da bi evnuha doveo do spasonosne vere u vaskrslog Hrista:
„A anđeo Gospodnji reče Filipu govoreći: Ustani i idi prema jugu na put koji silazi od Jerusalima u Gazu; on je pust. I ustavši pođe. I gle, čovjek Etiopljanin, uškopljenik, vlastelin Kandakije carice etiopske, što bješe nad svima njezinim riznicama, koji bješe došao u Jerusalim kao poklonik, Pa se vraćaše, i sjedeći na kolima svojim čitaše proroka Isaiju. A Duh reče Filipu: Pristupi i prilijepi se tim kolima. A Filip pritrčavši, ču ga gdje čita proroka Isaiju, i reče: Da li razumiješ to što čitaš? A on reče: Kako bih mogao ako me ko ne uputi? I umoli Filipa da se popne i sjedne sa njim. A mjesto iz Pisma koje čitaše bješe ovo: Kao ovca na zaklanje odvede se, i kao jagnje nijemo pred onim koji ga striže, tako ne otvara usta svojih. U njegovom poniženju ukide se sud njegov. A rod njegov ko će iskazati? Jer se uzima sa zemlje život njegov. Onda uškopljenik odgovori i reče Filipu: Molim te, za koga ovo govori prorok? Za sebe ili za nekoga drugoga? A Filip otvorivši usta svoja, i počevši od Pisma ovoga, propovjedi mu jevanđelje o Isusu. Kako pak iđahu putem, dođoše na neku vodu, i reče uškopljenik: Evo vode, šta me sprečava da se krstim? A Filip mu reče: Ako vjeruješ od svega srca, može. A on odgovarajući reče: Vjerujem da je Isus Hristos Sin Božiji. I zapovjedi da stanu kola, i siđoše oba u vodu, i Filip i uškopljenik, i krsti ga.“ Dela apostolska 8:26-38
Čak je i apostol Petar upotrebio Isaiju 53, naročito st. 5-9 i 11-12, u svojoj nadahnutoj poslanici:
„Jer ste na to i pozvani, jer i Hristos postrada za vas, ostavljajući vam primjer da idete njegovim stopama; On grijeha ne učini, niti se nađe prijevara u ustima njegovim; On vrijeđan, ne uzvraćaše uvredom; stradajući, ne prijećaše, nego je prepustio Onome koji pravedno sudi. On grijehe naše sam iznese na tijelu svojem na drvo, da za grijehe umremo, i za pravdu živimo, jer se njegovom ranom iscijeliste. Jer bijaste kao izgubljene ovce, ali sada se vratiste Pastiru i Episkopu duša vaših.“ 1. Petrova 2:21-25
Dakle, Hristovi sledbenici su odlično znali da životinjske žrtve nisu uklanjale niti su mogle da uklone greh, niti da preobraze srca onih koji ih prinose. Jedino krv Isusova ima moć da sve to ostvari.
Zašto su, onda, nastavili da vrše i odobravaju takve prinose?
U svetlu prethodno rečenog, odgovor je prilično jednostavan i očigledan.
Hristovi jevrejski sledbenici su ove obrede vršili sa shvatanjem da takvi prinosi spominju delo raspetog i vaskrslog Gospoda, budući da su bili namerno oblikovani da ukazuju na njegov savršeni pravedni život i zamensku smrt za grehe sveta. Isto tako su mogli da te prinose upotrebe u svom propovedanju jevanđelja sunarodnicima, pokazujući im koliko su takvi obredi bili nedovoljni da pruže potpuno i savršeno pomirenje, zbog čega su morali da se prinose iznova i iznova.
Apostoli i njihovi sledbenici bi im zatim pokazali kako su sve te prakse i žrtve imale da se ispune u savršenom životu i jednokratnoj žrtvi Isusa Mesije, jedinom Božjem savršenom sredstvu za zadobijanje večnog iskupljenja i preobražaja od moći greha, Satane i smrti. Upravo to nalazimo da čini nadahnuti pisac Poslanice Jevrejima, naime pokazuje kako je ceo starozavetni sistem gledao unapred ka ljubljenom Sinu Božjem, koji jedini može da usavrši i zauvek spase sve one koji njemu gledaju tražeći večni počinak i utehu:
„Tako i Hristos ne dade sam sebi slavu da bude Prvosveštenik, nego Onaj koji mu reče: Sin moj jesi ti, ja te danas rodih. Kao što i na drugom mjestu veli: Ti si Sveštenik vavijek po činu Melhisedekovu. On u dane zemaljskoga života svojega sa silnim vapajem i suzama prinese molitve i prozbe Onome koji je mogao da ga spase od smrti, i bi uslišen zbog pobožnosti svoje. Iako bijaše Sin, preko stradanja nauči se poslušnosti, I pokazavši se savršen, postade svima koji su mu poslušni uzrok spasenja vječnoga,“ Jevrejima 5:5-9
„A Bog mira, koji podiže iz mrtvih velikoga Pastira ovaca, krvlju Zavjeta vječnoga, Gospoda našega Isusa Hrista, Neka vas usavrši u svakome djelu dobrome, da vršite volju njegovu, tvoreći u vama ono što mu je ugodno, kroz Isusa Hrista, kojemu slava u vijekove vijekova. Amin.“ Jevrejima 13:20-21
Amin! Dođi, Gospode Isuse, dođi! Ispovedamo i verujemo da si ti naš veliki Prvosveštenik koji je sebe prineo kao jedinu savršenu žrtvu koja ima moć da iskupi sve one koji te vole i u tebe se uzdaju za večni život. Amin!