Dela apostolska, životinjske žrtve i Hristova smrt, 1. deo

U očajničkom pokušaju da pronađu načine kojima bi potkopali neophodnost i dovoljnost Hristove smrti za oproštenje greha, neki muhamedanci počeli su da se pozivaju na sledeće stihove iz knjige Dela apostolskih https://bloggingtheology.net/2017/04/05/did-earliest-christians-believe-alleged-crucifixion-to-be-indispensable/:

„I kada dođosmo u Jerusalim, primiše nas braća ljubazno. A sutradan otide Pavle sa nama Jakovu; i dođoše svi prezviteri. I pozdravivši ih ispriča sve po redu šta učini Bog među neznabošcima njegovim služenjem. A oni čuvši slavljahu Boga i rekoše mu: Vidiš li, brate, koliko je hiljada Judejaca koji povjerovaše, i svi su revnitelji Zakona. A čuli su o tebi da učiš odstupanju od Mojseja sve Judejce koji su među neznabošcima, govoreći im da ne obrezuju djecu svoju, niti da se drže običaja otačkih. Šta ćemo, dakle, sada? Svakako će se narod sabrati, jer će čuti da si došao.“

„Ovo, dakle, učini što ti kažemo: Imamo četiri čovjeka koji su na sebe uzeli zavjet; Uzmi njih i očisti se s njima, i potroši na njih da obriju glave svoje, i svi će doznati da ono što su čuli za tebe nije ništa, nego da i sam držiš Zakon i živiš po njemu. A za neznabošce koji su povjerovali mi napisasmo odlučivši da oni ništa od toga ne drže, osim da se čuvaju od idolskih žrtava, i od krvi, i od udavljenoga, i od bluda. Tada Pavle uze one ljude, i sutradan očistivši se s njima, uđe u hram, najavljujući kad će se ispuniti dani očišćenja da bi se prinijela žrtva za svakoga od njih.“ Dela apostolska 21:17-26

Očigledno je da su ljudi o kojima je reč položili nazirejski zavet, što znači da bi žrtve koje je Pavle platio svešteniku da ih prinese u njihovo ime obuhvatale žrtve paljenice i žrtve za greh:

„A ovo je zakon za nazireje: kad se navrše dani nazirejstvu njegovu, neka dođe na vrata šatora od sastanka. I neka donese za žrtvu Gospodu jagnje muško od godine zdravo za žrtvu paljenicu, i jagnje žensko od godine zdravo za grijeh, i ovna zdrava za žrtvu zahvalnu, I kotaricu hljebova prijesnijeh, kolača od bijeloga brašna zamiješenijeh s uljem, i pogača prijesnijeh namazanijeh uljem, s darom njihovijem i s naljevom njihovijem.“ Brojevi 6:13-15

Sam Pavle iznosi da je jedan od razloga zbog kojih je odlučio da se vrati u Jerusalim bio upravo taj da prinese žrtve:

„I poslije mnogo godina došao sam da donesem milostinju narodu svome i da prinesem žrtve. U tome nađoše me očišćena u hramu, ne sa svjetinom, niti sa bukom,“ Dela apostolska 24:17-18

Muhamedanci ovo vide kao nespojivo sa verovanjem da je Isusova smrt savršena i konačna, što bi potrebu za bilo kakvom drugom žrtvom činilo suvišnom.

Imajući to u vidu, opovrgnuću ovaj prigovor tako što ću najpre pokazati šta ovi stihovi nikako ne mogu značiti, ispitujući šta sama Dela apostolska govore o načinu na koji se čovek spasava — da li držanjem Zakona i hramovnim žrtvama ili pokajanjem i verom u Gospoda Isusa Hrista. A budući da je isti pisac napisao i Luku, pozvaću se i na svedočanstvo tog jevanđelja o pitanju spasenja.

Počinjem navođenjem sledećeg podužeg odlomka:

„I neki sišavši iz Judeje učahu braću: Ako se ne obrežete, po običaju Mojsejevu, ne možete se spasti. A kad nastade raspra, i ne malo prepiranje Pavla i Varnave s njima, odrediše da Pavle i Varnava i drugi neki idu gore u Jerusalim apostolima i prezviterima za ovo pitanje. A oni onda otpraćeni od Crkve, prolažahu kroz Fenikiju i Samariju kazujući o obraćanju neznabožaca, i pričinjavahu veliku radost svoj braći.“

„A kada dođoše u Jerusalim, bjehu primljeni od Crkve i od apostola i od prezvitera i objaviše sve što učini Bog sa njima, i kako otvori neznabošcima vrata vjere. Onda ustadoše neki od jeresi farisejske koji su povjerovali, govoreći da ih valja obrezati i zapovjediti da drže Zakon Mojsejev. A apostoli i prezviteri sabraše se da izvide ovo mišljenje.“

„A poslije mnogog razmatranja ustade Petar i reče im: Ljudi braćo, vi znate da Bog od prvih dana izabra među nama da iz mojih usta čuju neznabošci riječ Jevanđelja i da vjeruju. I Bog, koji poznaje srca, posvjedoči im davši im Duha Svetoga kao i nama, I ne postavi nikakve razlike između nas i njih, vjerom očistivši srca njihova. Sada, dakle, zašto kušate Boga, i hoćete da nametnete učenicima jaram na vrat, koji ni oci naši ni mi ne mogosmo nositi? Nego vjerujemo da ćemo se spasti blagodaću Gospoda Isusa Hrista kao i oni.“

„Onda umuče sve mnoštvo, i slušahu Varnavu i Pavla koji kazivahu kolike znake i čudesa učini Bog među neznabošcima preko njih. A kad oni zaćutaše, odgovori Jakov govoreći: Ljudi braćo, čujte me! Simon objasni kako se Bog prije pobrinu da od neznabožaca uzme narod za Ime svoje. I sa ovim se saglašavaju riječi Proroka, kao što je napisano: Potom ću se vratiti, i sazidaću dom Davidov, koji je pao, i njegove razvaline popraviću, i podignuću ga, Da potraže ostali ljudi Gospoda i svi neznabošci na koje je prizvano ime moje, govori Gospod koji tvori sve ovo; Bogu su poznata od postanja svijeta sva djela njegova.“

„Zato ja smatram da se ne prave teškoće onima od neznabožaca koji se obraćaju Bogu; Nego da im se napiše da se čuvaju od nečistota idolskih i od bluda i od udavljenoga i od krvi (i ono što njima nije milo drugima da ne čine). Jer Mojsej ima od davnih vremena u svim gradovima one koji ga propovijedaju, pošto se u sinagogama čita svake subote.“

„Tada nađoše za dobro apostoli i prezviteri sa svom Crkvom da izaberu između sebe ljude i da pošalju u Antiohiju s Pavlom i Varnavom, Judu zvanoga Varsava i Silu, ljude istaknute među braćom, I napisaše rukama svojima ovo: Apostoli i prezviteri i braća“

„braću iz neznabožaca koja su u Antiohiji i Siriji i Kilikiji. Pošto čusmo da neki izišavši od nas uznemiriše vas riječima, i smutiše duše vaše govoreći da se obrezujete i da držite Zakon, što im mi ne zapovjedismo; Zato mi sabrani jednodušno, nađosmo za dobro da vam pošaljemo izbrane ljude sa našim dragim Varnavom i Pavlom, Ljudima koji su predali duše svoje za Ime Gospoda našega Isusa Hrista.“

„Poslasmo, dakle, Judu i Silu, da vam i oni to isto usmeno kažu. Jer ugodno bi Svetome Duhu i nama da nikakvo breme više ne mećemo na vas osim ovoga što je neophodno: Da se čuvate od žrtava idolskih i od krvi i od udavljenoga i od bluda, (i što nećete da se čini vama ne činite drugima); od ovoga ako se čuvate, dobro ćete činiti. Budite zdravo.“ Dela apostolska 15:1-29

Budući da je Jakov predsedavao ovim saborom i čak izdao zapovesti koje neznabošci treba da drže, možemo sa sigurnošću zaključiti da se u potpunosti slagao s Petrom da se ljudi spasavaju milošću Gospoda Isusa, koju primaju verom u njega. To znači da Jakov nije verovao niti zastupao da spasenje dolazi držanjem Zakona ili prinošenjem životinjskih žrtava propisanih u njemu.

S tim u vezi, evo svih mesta u Delima apostolskim na kojima Petar govori o spasenju:

„A dok se iscijeljeni hromi držaše Petra i Jovana, sav narod zadivljen navali njima u trijem koji se zvaše Solomonov. A videći to, Petar se obrati narodu: Ljudi Izrailjci, što se čudite ovome ili šta gledate u nas, kao da smo svojom silom ili pobožnošću učinili da ovaj hodi? Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti.“

„A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci. I radi vjere u ime njegovo, ovoga koga vidite i poznajete utvrdi ime njegovo, i vjera koja je od njega podari mu ovo iscjeljenje pred svima vama. I sad, braćo, znam da iz neznanja ono učiniste, kao i starješine vaše. A Bog ono što je predskazao ustima sviju svojih proroka, da će Hristos postradati, tako je i ispunio.“

„Pokajte se, dakle, i obratite se da se očistite od grijehova svojih, Da dođu od lica Gospodnjega vremena utjehe, i da pošlje unaprijed naznačenoga vam Hrista Isusa, Kojega treba da primi nebo do vremena vaspostavljanja svega o čemu je Bog govorio ustima sviju svetih proroka svojih od vajkada.“ Dela apostolska 3:11-21

„I bi sutradan da se skupiše knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, I Ana prvosveštenik i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda prvosvešteničkoga; I postavivši ih u sredinu pitahu: Kakvom silom ili u čije ime učiniste vi ovo? Tada Petar, ispunivši se Duha Svetoga, reče im: Knezovi narodni i starješine Izrailjeve, Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva bolesnom čovjeku, kako on ozdravi, Neka je na znanje svima vama, i svemu narodu Izrailjevu, da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvih, njime stoji ovaj pred vama zdrav. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti. A videći smjelost Petrovu i Jovanovu, i znajući da su ljudi neuki i prosti, divljahu se, a prepoznaše ih i da su bili sa Isusom, No gledajući iscijeljenog čovjeka gdje stoji s njima, ne mogahu ništa reći protiv.“… „I dozvavši ih, zapovjediše im da ništa ne govore niti uče o Imenu Isusovu. A Petar i Jovan odgovarajući im rekoše: Sudite, je li pravo pred Bogom da slušamo vas više nego Boga? Jer mi ne možemo da ne govorimo ono što vidjesmo i čusmo.“ Dela apostolska 4:5-14, 18-20

Petar čini čudo u ime Gospoda Isusa da bi dokazao da spasenje dolazi jedino verovanjem u ime Hristovo, budući da jedino on ima moć da nekoga spase.

Ima još od Petra:

„Riječ koju posla sinovima Izrailjevim, blagovjesteći mir kroz Isusa Hrista: On je Gospod sviju. Vi znate riječ koja se zbila po svoj Judeji, počevši od Galileje, poslije krštenja koje propovijedaše Jovan: Isusa iz Nazareta, kako ga pomaza Bog Duhom Svetim i silom, koji prolažaše čineći dobro i iscjeljujući sve mučene od đavola, jer Bog bijaše s njim. I mi smo svjedoci svega što učini u zemlji Judejskoj i u Jerusalimu. Njega i ubiše, objesivši na drvo.“

„Ovoga Bog vaskrse treći dan, i učini da se On javi, Ne svemu narodu, nego nama, svjedocima unaprijed izabranim od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po njegovu vaskrsenju iz mrtvih. I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i svjedočimo da je on određeni od Boga Sudija živih i mrtvih. Za njega svjedoče svi proroci da će Imenom njegovim primiti oproštenje grijeha svako ko vjeruje u njega.“ Dela apostolska 10:36-43

„I gle, u taj čas tri čovjeka stadoše pred kućom u kojoj bijah, poslani iz Kesarije k meni. A Duh mi reče da idem s njima ne premišljajući ništa. A dođoše sa mnom i ovih šestoro braće, i uđosmo u kuću čovjekovu. I on nam kaza kako vidje anđela u kući svojoj koji je stao i rekao mu: Pošalji ljude u Jopu i dozovi Simona zvanoga Petra, On će ti kazati riječi kojima ćeš se spasti ti i sav dom tvoj. A kad ja počeh govoriti, siđe Duh Sveti na njih, kao i na nas u početku.“

„Tada se sjetih riječi Gospodnje kako govoraše: Jovan je krstio vodom, a vi ćete se krstiti Duhom Svetim. Ako im, dakle, Bog dade jednak dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospoda Isusa Hrista, ko bijah ja da bih mogao spriječiti Boga? A kad čuše ovo, zaćutaše i slavljahu Boga govoreći: Zaista i neznabošcima dade Bog pokajanje za život.“ Dela apostolska 11:11-18

Petrova objava je kristalno jasna. Spasenje se daje samo onima koji se uzdaju u ime Hristovo, a ne u dela Zakona niti u hramovne žrtve.

Iz prethodno rečenog vidimo da ovaj blaženi apostol nije činio ništa drugo nego objavljivao potpuno istu poruku koju je kasnije Pavle propovedao gde god da je išao:

„Neka vam je, dakle, na znanje, ljudi braćo, da se kroz Njega vama objavljuje oproštenje grijehova. I od svega, od čega se ne mogoste opravdati u Zakonu Mojsejevu, u Njemu se opravdava svaki koji vjeruje.“ Dela apostolska 13:38-39

„A on zaiskavši svjetiljku uletje i drhteći pade pred Pavla i Silu; I izvevši ih napolje, reče: Gospodo, šta mi treba činiti da se spasem? A oni rekoše: Vjeruj u Gospoda Isusa Hrista i spašćeš se ti i sav dom tvoj. I govorahu mu riječ Gospodnju, i svima u domu njegovu. I uzevši ih u onaj čas noći, opra im rane; i odmah se krsti on i svi njegovi. I uvede ih u svoj dom i postavi trpezu, i radovaše se sa svim domom svojim što je povjerovao u Boga.“ Dela apostolska 16:29-34

„A ja rekoh: Ko si ti, Gospode? A on reče: Ja sam Isus kojega ti goniš. Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se za to javih da te postavim za služitelja i svjedoka ovome što si vidio i što ću ti pokazati, Izbavljajući te od naroda judejskoga i od neznabožaca u koje te ja šaljem, Da im otvoriš oči da se od tame obrate svjetlosti i od vlasti satanine Bogu, da vjerom u mene prime oproštenje grijeha i udio sa osvećenima.“

„Zato, care Agripa, ja ne bijah nepokoran nebeskom viđenju; Nego najprije onima u Damasku i u Jerusalimu, zatim po svoj zemlji judejskoj i neznabošcima propovijedah da se pokaju i da se obrate Bogu čineći djela dostojna pokajanja.“ Dela apostolska 26:15-20

Tu se stvar ne završava. Luka jasno pokazuje da ova poruka spasenja nije potekla od Petra niti od bilo kog drugog apostola. Naprotiv, sam Hristos je išao naokolo govoreći ljudima da se moraju pokajati i poverovati u njega ako žele da se spasu,

„A koje je kraj puta to su oni koji slušaju, ali potom dolazi đavo i uzima riječ iz srca njihovoga, da ne vjeruju i da se ne spasu.“ Luka 8:12

I da se s njih ukloni Božiji gnev:

„A i nekima koji bijahu uvjereni za sebe da su pravedni, a ostale nipodaštavahu, kaza priču ovu: Dva čovjeka uđoše u hram da se mole Bogu, jedan farisej a drugi carinik. Farisej stade i moljaše se u sebi ovako: Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabljivci, nepravednici, preljubnici ili kao ovaj carinik. Postim dvaput u sedmici; dajem desetak od svega što steknem. A carinik izdaleka stajaše, i ne htjede ni očiju uzdignuti nebu, nego se bijaše u prsa svoja govoreći: Bože, milostiv budi meni“[i](hilastheti)—„grješnome! Kažem vam, ovaj otide opravdan domu svome, a ne onaj. Jer svaki koji sebe uzvisuje poniziće se, a koji sebe ponizuje uzvisiće se.“ Luka 18:9-14

i. Luka 18:13 Doslovno Bože, budi umilostivljen prema meni; = Neka Tvoj gnev bude odvraćen žrtvom HCSB

Zapravo, sam Hristos je zapovedio apostolima da svim narodima propovedaju da pokajanje i oproštenje dolaze iz uzdanja u njegovo ime:

„A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima. Tada im otvori um da razumiju Pisma. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih trećega dana, I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima. A vi ste svjedoci ovome. I evo, ja ću poslati obećanje Oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimu dok se ne obučete u silu s visine.“ Luka 24:44-49

Ovo objašnjava zašto nalazimo brojne primere u kojima Isus oprašta i/ili isceljuje sve one koji su svoju veru položili u njega:

„I dogodi se jednoga dana kad on učaše, sjeđahu ondje fariseji i zakonici koji bijahu došli iz sviju sela galilejskih i judejskih i iz Jerusalima; i bi sila Gospodnja da ih iscjeljuje; I gle, ljudi donesoše na odru čovjeka koji bješe oduzet, i tražahu kako da ga unesu i polože pred njega. I ne našavši kuda bi ga unijeli od naroda, popeše se na kuću i kroz krov spustiše ga sa odrom na sredinu pred Isusa. I vidjevši vjeru njihovu, reče mu: Čovječe, opraštaju ti se grijesi tvoji. I počeše pomišljati u sebi književnici i fariseji govoreći: Ko je ovaj što govori hule? Ko može opraštati grijehe osim jedini Bog? A razumjevši Isus pomisli njihove, odgovarajući reče im: Šta pomišljate u srcima svojim? Šta je lakše, reći: Opraštaju ti se grijesi tvoji, ili reći: Ustani i hodi? Ali da znate da vlast ima Sin Čovječiji na zemlji opraštati grijehe, – reče oduzetome: Tebi govorim, ustani i uzmi odar svoj i idi domu svome. I odmah ustade pred njima, i uze na čemu ležaše, i otide domu svome slaveći Boga. I svi se zadiviše, i slavljahu Boga, i ispunivši se straha govorahu: Čuda se nagledasmo danas!“ Luka 5:17-26

„Moljaše ga pak jedan od fariseja da bi objedovao u njega; i ušavši u kuću farisejevu, sjede za trpezu. I gle, žena u gradu koja bješe grješnica, doznavši da je Isus za trpezom u kući farisejevoj, donese miris u sudu od alavastra. I stavši pozadi kod nogu njegovih plakaše, i stade kvasiti noge njegove suzama, i kosom glave svoje otiraše, i cjelivaše noge njegove, i mazaše mirisom. A kad vidje farisej koji ga je pozvao, reče u sebi: Da je on prorok, znao bi ko i kakva ga se žena dotiče; jer je grješnica. I odgovarajući Isus reče mu: Simone, imam ti nešto kazati. A on reče: Učitelju, kaži. A Isus reče: Dvojica bijahu dužni jednome povjeriocu, jedan bješe dužan pet stotina dinara, a drugi pedeset.“

„A kad oni ne imadoše da mu vrate, pokloni obojici. Kaži, koji će ga od njih dvojice većma ljubiti? A Simon odgovarajući reče: Mislim onaj kome više pokloni. A on mu reče: Pravo si sudio. I okrenuvši se ženi, reče Simonu: Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, ni vode mi na noge nisi dao, a ona mi suzama obli noge, i kosom glave svoje obrisa. Cjeliva mi nisi dao; a ona, otkako uđe, ne presta cjelivati mi noge. Uljem nisi pomazao glavu moju, a ona mirisom pomaza mi noge. Zato ti kažem: Opraštaju joj se grijesi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta malu ljubav ima. A njoj reče: Opraštaju ti se grijesi. I stadoše u sebi govoriti oni što sjeđahu s njim za trpezom: Ko je ovaj što i grijehe oprašta? A ženi reče: Vjera tvoja spasla te je; idi u miru.“ Luka 7:36-50

… „A kad iđaše Isus, narod se tiskao oko njega. I bješe neka žena bolesna od tečenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potrošila na ljekare i nijedan je nije mogao izliječiti; I pristupivši sastrag dotače se skuta haljine njegove, i odmah stade tečenje krvi njene. I reče Isus: Ko je to što me se dotače? A kada svi odricahu, reče Petar i koji bijahu s njim: Nastavniče, narod te opkolio i gura te, a ti govoriš: Ko je to što me se dotače? A Isus reče: Neko me se dotače, jer ja osjetih silu koja iziđe iz mene. A kad vidje žena da se nije sakrila, pristupi drhteći, i pade pred njim, i kaza mu pred svim narodom zašto ga se dotače i kako odmah ozdravi. A on joj reče: Ne boj se, kćeri, vjera tvoja spasla te je; idi u miru.“ Luka 8:39b-48

„I kad on iđaše u Jerusalim, prolažaše između Samarije i Galileje. I kad ulažaše u jedno selo, sretoše ga deset gubavih ljudi, koji stadoše izdaleka, I podigoše glas govoreći: Isuse, Učitelju, pomiluj nas! I vidjevši ih, reče im: Idite i pokažite se sveštenicima. I dogodi se, dok odlažahu, da se očistiše. A jedan od njih, vidjevši da je izliječen, vrati se slaveći Boga iz svega glasa. I pade ničice pred noge njegove i zablagodari mu. I taj bješe Samarjanin. A Isus odgovarajući reče: Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su devetorica? Kako se ne nađe nijedan drugi da se vrati i dade slavu Bogu, nego samo ovaj inoplemenik? I reče mu: Ustani i idi; vjera tvoja spasla te je.“ Luka 17:11-19

„Ali Sin Čovječiji kada dođe, hoće li naći vjeru na zemlji?“… „A kada se približavaše Jerihonu, slijepi neki sjeđaše kraj puta proseći. Pa kada ču kako narod prolazi, raspitivaše: Šta je to? I kazaše mu da Isus Nazarećanin prolazi. I povika govoreći: Isuse, sine Davidov, pomiluj me! A oni što iđahu naprijed korahu ga da ućuti, a on još jače vikaše: Sine Davidov, pomiluj me! A Isus stade i zapovjedi da mu ga dovedu; a kad mu se približi, zapita ga Govoreći: Šta hoćeš da ti učinim? A on reče: Gospode, da progledam. A Isus mu reče: Progledaj! Vjera tvoja spasla te je. I odmah progleda, i pođe za njim slaveći Boga. I sav narod koji vidje, dade hvalu Bogu.“ Luka 18:35-43

U svetlu svega rečenog, da li je Luka mogao biti izričitiji u potvrđivanju da spasenje ne dolazi od držanja Mojsijevog zakona niti od prinošenja životinjskih žrtava u hramu?

S tim rečeno, spremni smo da pređemo na drugi deo naše rasprave: Dela apostolska, životinjske žrtve i Hristova smrt, 2. deo.