Čije seme će Mesija videti? · Apologetizam by Sam Shamoun

Prorok Isaija je govorio o pravednom Sluzi koga će Bog uzvisiti nakon što bude prineo svoj život kao žrtvu da bi izvršio pomirenje za grehe Božjeg naroda:

„Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se. Kako se mnogi začudiše tebi što bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinove čovječije, Tako će opet udiviti mnoge narode, carevi će pred njim zatisnuti usta svoja, jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nijesu slušali.“ „Ko vjerova propovijedanju našemu, i mišica Gospodnja kome se otkri? Jer izniče pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi obličja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na očima čega radi bismo ga poželjeli. Prezren bješe i odbačen između ljudi, bolnik i vičan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo. A on bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem. Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ Isaija 52:13-53:12, King James Version (AV)

Novozavetni spisi ne samo da aludiraju na ovaj konkretan odlomak da bi opisali stradanje i uzvišenje Gospoda Isusa, već ga i direktno citiraju, kao što pokazuju sledeći primeri:

„Jer vam kažem, da još i to što je napisano: I uvrstiše ga među bezakonike, treba na meni da se izvrši. Jer što je o meni pisano, završava se.“ Luka 22:37 AV

„Jer iako je učinio tolika znamenja pred njima, ne vjerovahu u njega; Da se ispuni riječ Isaije proroka koji reče: Gospode, ko vjerova propovjedi našoj? I ruka Gospodnja kome se otkri? Zato ne mogahu vjerovati, jer opet reče Isaija: Zaslijepio je oči njihove i okamenio srca njihova, da ne vide očima ni srcem razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim. Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu i govoraše o njemu.“ Jovan 12:37-41

„A anđeo Gospodnji reče Filipu govoreći: Ustani i idi prema jugu na put koji silazi od Jerusalima u Gazu; on je pust. I ustavši pođe. I gle, čovjek Etiopljanin, uškopljenik, vlastelin Kandakije carice etiopske, što bješe nad svima njezinim riznicama, koji bješe došao u Jerusalim kao poklonik, Pa se vraćaše, i sjedeći na kolima svojim čitaše proroka Isaiju. A Duh reče Filipu: Pristupi i prilijepi se tim kolima. A Filip pritrčavši, ču ga gdje čita proroka Isaiju, i reče: Da li razumiješ to što čitaš? A on reče: Kako bih mogao ako me ko ne uputi? I umoli Filipa da se popne i sjedne sa njim. A mjesto iz Pisma koje čitaše bješe ovo: Kao ovca na zaklanje odvede se, i kao jagnje nijemo pred onim koji ga striže, tako ne otvara usta svojih. U njegovom poniženju ukide se sud njegov. A rod njegov ko će iskazati? Jer se uzima sa zemlje život njegov. Onda uškopljenik odgovori i reče Filipu: Molim te, za koga ovo govori prorok? Za sebe ili za nekoga drugoga? A Filip otvorivši usta svoja, i počevši od Pisma ovoga, propovjedi mu jevanđelje o Isusu. Kako pak iđahu putem, dođoše na neku vodu, i reče uškopljenik: Evo vode, šta me sprečava da se krstim? A Filip mu reče: Ako vjeruješ od svega srca, može. A on odgovarajući reče: Vjerujem da je Isus Hristos Sin Božiji. I zapovjedi da stanu kola, i siđoše oba u vodu, i Filip i uškopljenik, i krsti ga. A kad iziđoše iz vode Duh (Sveti pade na uškopljenika, a anđeo) Gospodnji uze Filipa, i više ga ne vidje uškopljenik, nego otide putem svojim radujući se.“ Dela apostolska 8:26-39 AV

„Po predznanju Boga Oca, osvećenjem Duha za poslušanje i kropljenje krvlju Isusa Hrista: Blagodat i mir da vam se umnoži.“… „O kojem spasenju ispitivaše i istraživaše proroci, koji proricaše o vama podarenoj blagodati; Ispitujući u koje ili kakvo vrijeme javljaše Duh Hristov koji bješe u njima, unaprijed svjedočeći za Hristova stradanja i za slave poslije toga. Njima se otkri da ne sebi, nego vama služahu u onom što vam se sad javi preko onih koji vam propovjediše Jevanđelje Duhom Svetim poslanim s neba, u što anđeli žele zaviriti.“… „Znajući da se propadljivim srebrom ili zlatom ne iskupiste iz svojega sujetnoga življenja, od otaca vam predanoga, Nego časnom krvlju Hrista, kao Jagnjeta neporočnog i bezazlenog, Predviđenog još prije postanja svijeta, a javljenog u posljednja vremena radi vas,“ 1. Petrova 1:2, 10-12, 18-20

„Jer ste na to i pozvani, jer i Hristos postrada za vas, ostavljajući vam primjer da idete njegovim stopama; On grijeha ne učini, niti se nađe prijevara u ustima njegovim; On vrijeđan, ne uzvraćaše uvredom; stradajući, ne prijećaše, nego je prepustio Onome koji pravedno sudi. On grijehe naše sam iznese na tijelu svojem na drvo, da za grijehe umremo, i za pravdu živimo, jer se njegovom ranom iscijeliste. Jer bijaste kao izgubljene ovce, ali sada se vratiste Pastiru i Episkopu duša vaših.“ 1. Petrova 2:21-25 AV

Dakle, što se tiče nadahnutih hrišćanskih Pisama, ovo je nedvosmisleno proroštvo o zamenskoj smrti, vaskrsenju i uzvišenju Gospoda Isusa Hrista.

Međutim, ne slažu se svi sa tim, naročito ne muslimanski polemičari čiji je glavni cilj da navedu ljude da posumnjaju u takva proroštva kako bi ih odvratili od ljubavi i predanosti Isusu Hristu kao njihovom vaskrslom Gospodu i divnom Spasitelju.

Dvojica muslimana posebno, naime Abdulah Andalusi i Zakir Husein, u svojim debatama sa hrišćanskim apologetom Samjuelom Grinom, tvrdili su da proroštvo kod Isaije kaže da će Sluga imati decu. Evo odlomka koji imaju na umu:

Oni tvrde da se zera uvek odnosi na fizičko potomstvo i da se nikada ne koristi u duhovnom ili metaforičkom smislu, te da stoga ukazuje na to da će Sluga fizički izroditi decu. Ovi muslimanski polemičari to koriste kako bi dokazali da ovo ne može biti proroštvo o Isusu, budući da on nikada nije bio oženjen i nije imao nikakvo biološko potomstvo.

Oni koji su zainteresovani da pogledaju ove debate i da sami čuju ovaj prigovor, mogu to učiniti preko sledećih objava na blogu:

Poruka proroka
Kuran ili Biblija – šta je Reč Božja?

Dovoljno je reći da u gornjim tvrdnjama postoji nekoliko očiglednih grešaka.

Prvo, jednostavno nije tačno da se reč zera nikada ne upotrebljava na duhovan i/ili metaforičan način, jer upravo tako tu reč koristi sam Isaija:

„Da grješna naroda! Naroda ogrezla u bezakonju! Sjemena zlikovačkoga, sinova pokvarenijeh! Ostaviše Gospoda, prezreše sveca Izrailjeva, odstupiše natrag.“ Isaija 1:4 AV

„Nećeš se združiti s njima pogrebom, jer si zemlju svoju zatro, narod si svoj ubio; neće se spominjati sjeme zlikovačko dok je vijeka.“ Isaija 14:20

„A vi sinovi vračarini, rode kurvarski, koji se kurvate, pristupite ovamo. Kim se rugate? Na koga razvaljujete usta i plazite jezik? Nijeste li sinovi prestupnički, sjeme lažno?“ Isaija 57:3-4 AV

Iz konteksta gornjih odlomaka sasvim je očigledno da Isaija koristi zera u metaforičkom smislu, da bi opisao moralnu izopačenost pojedinaca koji prkose Bogu svesno grešeći protiv njega. Kao takva, zera u ovim konkretnim tekstovima ne može imati fizičku primenu — osim, naravno, ako ovi muslimani ne žele da tvrde da bezlične osobine poput prestupa i laži mogu fizički izroditi decu!

Drugi problem sa ovim argumentom jeste to što hebrejski tekst Isaije 53:10 ne kaže da će Sluga videti SVOJE seme, jer u izvornom jeziku nema reči svoje. Stih samo kaže da će Sluga videti seme, kao što potvrđuju sledeći prevodi:

Prema tome, hebrejski tekst ne precizira čije seme će Sluga videti — da li se seme odnosi na njegovo potomstvo ili na nečije tuđe?

To nas dovodi do treće tačke. Prema Isaiji, Jahve se zakleo da će spasti i opravdati, tj. učiniti pravednim, seme svog naroda Izrailja:

„Jer ovako veli Gospod koji je stvorio nebo, Bog koji je sazdao zemlju i načinio je i utvrdio, i nije je stvorio naprazno, nego je načinio da se na njoj nastava: Ja sam Gospod, i nema drugoga. Nijesam govorio tajno ni na mračnu mjestu na zemlji, nijesam rekao sjemenu Jakovljevu: Tražite me uzalud. Ja Gospod govorim pravdu, javljam što je pravo. Skupite se i dođite, pristupite svi koji ste se izbavili između naroda. Ništa ne znaju koji nose drvo od svojega lika i mole se bogu koji ne može pomoći. Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik. I govoriće: U Gospodu je pravda i sila; k njemu će doći; ali će se posramiti svi koji se gnjeve na nj. U Gospodu će se opravdati i proslaviti sve sjeme Izrailjevo.“ Isaija 45:18-25 AV

Isaija 53 objašnjava da Jahve to čini tako što njegov Sluga umire kao zamenska žrtva za sve njihove grehe, kao i za grehe naroda:

„Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova.“ Isaija 53:10-11 AV

Prorok čak govori o tome da je Sluga proboden zbog prestupa Isaijinog naroda, tj. naroda Izrailja:

„Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo.“ Isaija 53:5 OJB

Isaija na drugom mestu koristi hebrejsku reč za „proboden“ govoreći o Mišici Jahveovoj (ime koje je Sluzi dato u 53:1), koja probada ili seče na komade morsku neman ili aždaju, koju Novi zavet poistovećuje sa Satanom:

„Probudi se, probudi se, obuci se u silu, mišico Gospodnja; probudi se kao u staro vrijeme, za naraštaja prošlijeh; nijesi li ti isjekla Ravu i ranila zmaja?“ Isaija 51:9 OJB

„I nasta rat na nebu; Mihail i anđeli njegovi zavojštiše na aždaju, i ratova aždaja i anđeli njezini; I ne odolješe, niti im se više nađe mjesta na nebu. I zbačena bi aždaja velika, stara zmija, koja se zove đavo i satana, koja zavodi svu vaseljenu, i zbačena bi na zemlju, i s njom zbačeni biše anđeli njezini;“ Otkrivenje 12:7-9

„I vidjeh anđela gdje silazi s neba, koji imaše ključ od bezdana i lanac veliki u ruci svojoj. I uhvati aždaju, staru zmiju, koja je đavo i satana, i sveza je na hiljadu godina, I baci je u bezdan, i zaključa i zapečati nad njom, da više ne vara narode, dok se ne navrši hiljadu godina; poslije toga treba da bude odriješena na kratko vrijeme.“… „I đavo koji ih varaše, bi bačen u jezero ognjeno i sumporno, gdje je i zvijer i lažni prorok; i biće mučeni dan i noć u vijekove vijekova.“ Otkrivenje 20:1-3, 10

Otuda se ta hebrejska reč može odnositi — i zaista se odnosi — na čin probadanja ili sečenja nekoga, naročito nasilnog.

Isaija nije jedini koji govori o tome da je Mesija proboden:

„Opkoliše me psi mnogi; četa zlikovaca ide oko mene, probodoše ruke moje i noge moje.“ Psalam 22:16 OJB**(1)**

Novi zavet ovaj psalam smatra mesijanskim, psalmom koji proriče stradanje i opravdanje Mesije, kao što pokazuju sledeći stihovi.

Proroštvo:

„Bože, Bože moj, zašto si me ostavio udaljivši se od spasenja mojega, od riječi vike moje?“ Psalam 22:1 AV

Ispunjenje:

„A oko devetoga časa, povika Isus iz svega glasa govoreći: Ili, Ili, lima savahtani? To jest: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ Matej 27:46 – upor. Marko 15:34 AV

Proroštvo:

„A ja sam crv, a ne čovjek; podsmijeh ljudima i rug narodu. Koji me vide, svi mi se rugaju, razvaljuju usta, mašu glavom, I govore: Oslonio se na Gospoda, neka mu pomože, neka ga izbavi ako ga miluje.“ Psalam 22:6-8 AV

Ispunjenje:

„A koji prolažahu huljahu na njega mašući glavama svojima. I govoreći: Ti koji hram razvaljuješ i za tri dana sagrađuješ, spasi sam sebe; ako si Sin Božiji, siđi sa krsta! A tako i prvosveštenici sa književnicima, starješinama i farisejima podsmijevajući se govorahu: Druge spase, a sebe ne može da spase. Ako je car Izrailjev, neka siđe sad s krsta, pa ćemo vjerovati u njega. Uzdao se u Boga, neka ga izbavi sad, ako mu je po volji; jer govoraše: Ja sam Sin Božiji.“ Matej 27:39-43 AV

Proroštvo:

„Dijele haljine moje među sobom, i za dolamu moju bacaju ždrijeb.“ Psalam 22:18

Ispunjenje:

„I kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacajući kocku za njih ko će šta uzeti.“ Marko 15:24

„Vojnici, pak, kada razapeše Isusa, uzeše haljine njegove i načiniše četiri dijela, svakome vojniku po dio i dolamu; a dolama ne bješe šivena nego izatkana izjedna. Onda rekoše među sobom: Da je ne deremo, nego da bacimo kocku za nju kome će dopasti. Da se ispuni Pismo koje govori: Razdijeliše haljine moje među sobom, i za dolamu moju baciše kocku. Vojnici, dakle, tako učiniše.“ Jovan 19:23-24

Ono što ovaj psalam čini naročito značajnim jeste to što govori o semenu koje će doći da slavi i služi Bogu zato što je opravdao i izbavio svog Mesiju:

„Ali ti, Gospode, ne udaljuj se. Silo moja, pohitaj mi u pomoć. Izbavi od mača dušu moju, od psa jedinicu moju. Sačuvaj me od usta lavovijeh, i od rogova bivolovih, čuvši, izbavi me. Kazujem ime tvoje braći; usred skupštine hvaliću te. Koji se bojite Gospoda, hvalite ga. Sve sjeme Jakovljevo! Poštuj ga. Boj ga se, sve sjeme Izrailjevo! Jer se ne ogluši molitve ništega niti je odbi; ne odvrati od njega lica svojega, nego ga usliši kad ga prizva. Tebe ću hvaliti na skupštini velikoj; zavjete svoje svršiću pred onima koji se njega boje. Neka jedu ubogi i nasite se, i neka hvale Gospoda koji ga traže; živo da bude srce vaše dovijeka. Opomenuće se i obratiće se ka Gospodu svi krajevi zemaljski i pokloniće se pred njim sva plemena neznabožačka. Jer je Gospodnje carstvo; on vlada narodima. Ješće i pokloniće se svi pretili na zemlji; pred njim će pasti svi koji slaze u prah, koji ne mogu sačuvati duše svoje u životu. Sjeme će njihovo služiti njemu. Kazivaće se za Gospoda rodu potonjemu. Doći će, i kazivaće pravdu njegovu ljudima njegovijem, koji će se roditi; jer je on učinio ovo.“ Psalam 22:19-31**(2)**

Prema Novom zavetu, ovo se odnosi na Hristove sledbenike, koje čine i Jevreji i neznabošci, jer se za njih kaže da su duhovna deca koju mu je Bog dao da ih spase svojom smrću u njihovu korist:

„A privremeno manjim od anđela vidimo Isusa, zbog stradanja sve do smrti, ovjenčanoga slavom i čašću, da bi po blagodati Božijoj okusio smrt za sve. Jer je prikladno Bogu, za Kojega je sve i kroz Kojega je sve, Koji privede mnoge sinove u slavu, da Čelnika spasenja njihova učini savršenim kroz stradanje. Jer i Onaj koji osvećuje i oni koji se osvećuju svi su od jednoga; zato se ne stidi da ih naziva braćom, govoreći: Objaviću Ime tvoje braći svojoj, usred sabora pjesmom ću te veličati. I opet: Ja ću se uzdati u Njega. I opet: Evo ja i djeca koju mi dade Bog. A pošto ta djeca imaju zajednicu u krvi i mesu, i On uze najprisnijeg udjela u tome, da smrću satre onoga koji ima moć smrti, to jest đavola, I da izbavi one koji iz straha od smrti cijeloga života bijahu krivci za svoje robovanje. Jer, zaista se ne prisajedini anđelima, nego se prisajedini sjemenu Avraamovu. Stoga je trebalo da u svemu bude podoban braći, da bi bio milostiv i vjeran Prvosveštenik u službi Bogu, kako bi očistio grijehe naroda. Jer pošto je i sam stradao budući kušan, zato može pomoći onima koji bivaju kušani.“ Jevrejima 2:9-18 AV

To znači da seme koje će Sluga videti nisu niko drugi do vernici koje će Bog usvojiti u svoju duhovnu porodicu i izbaviti od njihovih grehova zamenskom smrću Gospoda Isusa Hrista!

„U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga.“ Jovan 1:10-13 AV

„A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine bješe prvosveštenik, reče im: Vi ne znate ništa; Niti pomišljate da je za nas bolje da jedan čovjek umre za narod, a ne da sav narod propadne. A ovo ne reče sam od sebe, nego budući prvosveštenik one godine, proreče da će Isus umrijeti za narod; I ne samo za narod, nego i da rasijanu djecu Božiju sabere u jedno.“ Jovan 11:49-52

„Reče joj Isus: Ne dotiči me se, jer još nisam uzišao Ocu svojemu; nego idi braći mojoj i kaži im: Uzlazim Ocu mojemu i Ocu vašemu, i Bogu mojemu i Bogu vašemu.“ Jovan 20:17

„Jer što zakonu bješe nemoguće, pošto bješe oslabljen tijelom, Bog poslavši Sina svoga u obličju tijela grjehovnoga i zbog grijeha, osudi grijeh u tijelu,“… „A vi niste po tijelu nego po Duhu, pošto Duh Božiji živi u vama. Ako pak neko nema Duha Hristova, on nije njegov. A ako je Hristos u vama, onda je tijelo mrtvo za grijeh, a Duh je život za pravednost. Ako li živi u vama Duh Onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvih, Onaj koji je podigao Hrista iz mrtvih oživjeće i vaša smrtna tjelesa Duhom svojim koji živi u vama. Tako, dakle, braćo, nismo dužni tijelu da po tijelu živimo; Jer ako živite po tijelu, pomrijećete; ako li Duhom djela tjelesna umrtvljujete, živjećete. Jer koje vodi Duh Božiji, oni su sinovi Božiji. Jer ne primiste duha ropstva, da se opet bojite; nego primiste Duha usinovljenja, kojim vičemo: Ava, Oče! Ovaj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božija. A kad smo djeca, i nasljednici smo: nasljednici, dakle, Božiji a sunasljednici Hristovi; pošto s njim stradamo da se s njim i proslavimo.“ Rimljanima 8:3, 9-17

„A kad dođe punoća vremena, posla Bog Sina svojega, koji se rodi od žene, koji bi pod zakonom, Da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo usinovljenje. A pošto ste sinovi, posla Bog Duha Sina svojega u srca vaša, koji viče: Ava, Oče! Tako nisi više rob, nego sin; ako li si sin, i nasljednik si Božiji kroz Hrista.“ Galatima 4:4-7 AV

„Vidite koliku nam je ljubav dao Otac, da se djeca Božija nazovemo i budemo; zato nas svijet ne poznaje, jer Njega ne pozna. Ljubljeni, sada smo djeca Božija, i još se ne otkri šta ćemo biti; a znamo da kada se otkrije, bićemo slični Njemu, jer ćemo ga vidjeti kao što jeste. I svaki koji ovu nadu ima u Njega, očišćava sebe, kao On što je čist.“… „Onaj koji tvori grijeh od đavola je, jer đavo griješi od početka. Radi toga se javi Sin Božiji da razori djela đavolja. Svaki koji je rođen od Boga ne čini grijeh, jer sjeme Njegovo ostaje u njemu, i ne može griješiti, jer je od Boga rođen. Po ovome se poznaju djeca Božija i djeca đavolja: Svaki koji ne tvori pravdu nije od Boga, ni onaj koji ne voli brata svojega.“… „A ovo je zapovijest njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Hrista, i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijest. I onaj koji drži zapovijesti njegove u Njemu prebiva, i On u njemu. I po tome znamo da On prebiva u nama, po Duhu kojega nam je dao.“ 1. Jovanova 3:1-3, 8-10, 23-24 AV

„Svaki koji vjeruje da Isus jeste Hristos, od Boga je rođen; i svaki koji ljubi roditelja, ljubi i rođenog od Njega. Po tome znamo da ljubimo djecu Božiju kad Boga ljubimo i zapovijesti njegove držimo. Jer ovo je ljubav Božija – da zapovijesti njegove držimo; a zapovijesti njegove nisu teške. Jer sve što je rođeno od Boga pobjeđuje svijet; i ovo je pobjeda koja pobijedi svijet – vjera naša. Ko je taj koji pobjeđuje svijet do onaj koji vjeruje da Isus jeste Sin Božiji?“ 1. Jovanova 5:1-5 AV

Stoga, nasuprot tvrdnjama ovih muslimanskih polemičara, seme iz Isaije 53:10 nije biološko potomstvo, već duhovna braća i sestre Sluge, koje on spasava i opravdava noseći njihove grehe na krstu!

Napomene

(1) Evo još jednog starozavetnog teksta koji govori o tome da je Mesija proboden:

„I izliću na dom Davidov i na stanovnike Jerusalimske duh milosti i molitava, i pogledaće na mene Kojega probodoše; i plakaće za Njim kao za jedincem, i tužiće za Njim kao za prvencem.“ Zaharija 12:10 OJB

Ono što ovo proroštvo čini izuzetno upečatljivim jeste to što Onaj koji je proboden nije niko drugi do sam Jahve Bog, budući da je on taj koji govori u neposrednom kontekstu!

Da je ovo jasno mesijansko proroštvo lako se može dokazati činjenicom da su ga čak i kasniji rabinski izvori tumačili u odnosu na Mesiju sina Josifovog — Mesiju za koga su verovali da će biti ubijen u bici, a zatim vraćen u život. Kao što objašnjava ugledni mesijanski jevrejski učenjak dr Majkl L. Braun:

„Postoji i izvanredan komentar o pomirujućoj moći smrti Mesije ben Josifa, koji je dao Moše Alšeh, uticajni rabin iz šesnaestog veka, u svom komentaru na Zahariju 12:10:

Učiniću još i treće, a to je da će ‚pogledati na mene‘, jer će podići svoje oči ka meni u savršenom pokajanju, kada vide onoga koga su proboli, to jest Mesiju sina Josifovog, jer su naši rabini, blagoslovena im uspomena, rekli da će on uzeti na sebe svu krivicu Izrailja, i da će potom biti ubijen u ratu da bi izvršio pomirenje na takav način da se to računa kao da ga je Izrailj proboo, jer je zbog njihovog greha umro; i stoga, da bi im se to uračunalo kao savršeno pomirenje, oni će se pokajati i pogledati na Blagoslovenoga, govoreći da nema nikoga osim njega ko bi oprostio onima koji tuguju zbog njega koji je umro za njihove grehe: to je značenje reči ‚Pogledaće na mene‘.

„Kakve izvanredne reči — a to su reči veoma poštovanog, tradicionalnog rabina.“ (Brown, The Real Kosher Jesus: Revealing the mysteries of the Hidden Messiah, 11. The Secret Of The Atoning Power Of The Death Of The Righteous, str. 157-158)

A prema Novom zavetu, ovo proroštvo se delimično ispunilo kada je Gospod Isus bio proboden tokom svog raspeća:

„Poslije toga, znajući Isus da se već sve svršilo, da se sasvim ispuni Pismo reče: Žedan sam! Stajaše pak sud pun octa; a oni napuniše sunđer octa, i nataknuvši na trsku, prinesoše ustima njegovim. A kad Isus okusi ocat, reče: Svrši se! I preklonivši glavu predade duh. A budući da bješe petak, pa da ne bi tijela ostala na krstu u subotu, jer bijaše veliki dan ona subota, Judejci zamoliše Pilata da im se prebiju golijeni, pa da ih skinu. Onda dođoše vojnici, i prvome prebiše golijeni i drugome raspetome s njim; A došavši do Isusa, kad vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, Nego jedan od vojnika probode mu rebra kopljem; i odmah iziđe krv i voda. I onaj koji je vidio, posvjedočio je, i istinito je svjedočanstvo njegovo, i on zna da istinu govori, da i vi vjerujete. Jer se ovo dogodi da se ispuni Pismo: Kost njegova neće se prelomiti. I opet drugo Pismo govori: Pogledaće na onoga koga probodoše.“ Jovan 19:28-37 AV

Ostatak proroštva ispuniće se kada se Gospod Isus vrati na zemlju sa neba:

„Evo, On dolazi sa oblacima, i ugledaće ga svako oko, i oni koji ga probodoše; i zaplakaće zbog njega sva plemena zemaljska. Da! Amin.“ Otkrivenje 1:7

(2) Komentari dr Majkla Brauna o ovom psalmu vredni su opširnog navođenja:

„Psalam 22 se činio naročito primenljivim na Ješuino raspeće i vaskrsenje, budući da psalmista govori stvari poput: ‚Svi koji me vide rugaju mi se; vređaju me, mašući glavama‘, i: ‚Lavovi koji riču razjapljenih čeljusti kidaju svoj plen, otvarajući usta na mene‘, i: ‚Prolivam se kao voda, i sve moje kosti su iščašene‘, i: ‚Snaga mi se sasušila kao crep, i jezik mi se prilepio za nepce; položio si me u prah smrti‘, i: ‚Psi su me okružili; četa zlikovaca me opkolila, probodoše mi ruke i noge‘ (ili: ‚kao lav su kod mojih ruku i nogu‘), i: ‚Mogu izbrojati sve svoje kosti; ljudi bulje u mene i likuju nada mnom‘, i: ‚Dele moje haljine među sobom i bacaju kocku za moju odeću‘ (Psalam 22:7, 13-18). Kakva detaljna slika javnog ismevanja i telesne i duševne agonije, i kako upadljivo ona odgovara stradanjima žrtve raspeća… I pošteno je zapitati se: ako ovaj tekst u krajnjoj liniji ne predoznačava Mesijino izbavljenje od smrti, koje to izbavljenje predoznačava?

„Psalam 22 je, dakle, bio veoma relevantan za pisce Novog zaveta. Ali on se takođe više puta navodi i u najopširnijem prikazu Mesijinih stradanja u rabinskoj književnosti, koji se nalazi u 34, 36. i 37. poglavlju midraša iz osmog i devetog veka poznatog kao Pesikta Rabati. Dakle, pred nama je rabinski tekst koji tradicionalni Jevreji visoko cene, a koji do u tančine opisuje zamenska stradanja Mesije.

„U prevodu Pataija (i naveden ovde samo delimično):

Rekoše: U sedmoletju [tj. razdoblju od sedam godina] u kome dolazi Sin Davidov doneće gvozdene grede i staviće mu ih na vrat dok mu se telo ne povije, i on plače i jeca, i glas mu se uzdiže u Visine, i govori pred Njim: ‚Gospodaru sveta! Koliko još moja snaga može da trpi? Koliko moj duh? Koliko moja duša? A koliko moji udovi? Zar nisam telo i krv?…‘

U tom času Sveti, blagosloven da je, govori mu: ‚Efreme, Mesijo moj istiniti, ti si ovo [stradanje] prihvatio još od šest dana Stvaranja. Sada će tvoje stradanje biti kao moje stradanje. Jer od dana kada je zli Navuhodonosor došao i razorio moj Hram i spalio moje svetilište, i kada sam prognao svoju decu među narode sveta, tako mi tvoga života i života tvoje glave, nisam seo na svoj presto. A ako ne veruješ, pogledaj rosu koja je na mojoj glavi…‘

U tom času on govori pred Njim: ‚Gospodaru sveta! Sada je moj um smiren, jer dovoljno je sluzi da bude kao njegov Gospodar!‘

„Da li ste znali da judaizam veruje u ovakvog stradalnog Mesiju? Midraš nastavlja:

Oci sveta [Avraam, Isak i Jakov] ustaće u budućnosti u mesecu nisanu i reći će mu: ‚Efreme, Mesijo naš istiniti! Iako smo mi tvoji očevi, ti si veći od nas, jer si stradao zbog grehova naše dece, i došle su na tebe okrutne kazne kakve nisu došle ni na ranije ni na kasnije naraštaje, i bio si izvrgnut ruglu i preziran od naroda sveta zbog Izrailja, i sedeo si u tami i crnilu i oči tvoje nisu videle svetlost, i koža ti se prilepila za kosti, i telo ti se osušilo kao drvo, i oči ti oslabile od posta, i snaga ti postala kao crep. Sve to zbog grehova naše dece. Želiš li da naša deca uživaju u sreći koju je Sveti, blagosloven da je, dodelio Izrailju, ili se, možda, zbog velikih stradanja koja su zbog njih došla na tebe, i zato što su te bacili u tamnicu, tvoj um nije pomirio sa njima?‘

A Mesija im odgovara: ‚Oci sveta! Sve što sam učinio, učinio sam jedino radi vas i vaše dece, i radi vaše časti i časti vaše dece, da bi uživali u sreći koju je Sveti, blagosloven da je, dodelio Izrailju.‘

Tada mu Oci sveta kažu: ‚Efreme, Mesijo naš istiniti, neka je smiren tvoj um, jer si umirio naše umove i um svoga Tvorca!‘

„A upravo se Psalam 22, psalam o mukama pravednog stradalnika koji biva izbavljen iz čeljusti smrti, navodi više puta u ovim poglavljima, naročito u 36. poglavlju i na početku 37. Zapazite takođe kako Mesija ovde dobrovoljno strada zbog (ili radi) grehova svoga naroda, moravši da podnese odbacivanje, prezir i ismevanje, nakon čega biva veoma uzvišen.

„Ali poenta nije u tome da ovaj midraš govori o Isusu. Očigledno ne. Rabini koji su ga sastavili zaista nisu imali pravu predstavu o tome ko je Ješua bio, a šta god da su o njemu znali preko crkve svoga vremena, to su odbacili. Moja poenta je, umesto toga, da je pojam stradalnog Mesije dobro poznat u jevrejskoj tradiciji, i da Jevreji nemaju osnova da odbace Ješuine mesijanske tvrdnje zato što je stradao pre nego što je bio uzvišen. Naprotiv, to je obrazac jasno izložen u hebrejskim Pismima, a odražava se i u nekim kasnijim rabinskim predanjima.“ (Brown, The Real Kosher Jesus, 10. The Secret Of The Suffering Messiah, str. 144-146; naglašavanje podebljanim je naše)