Bog koji vlada zauvek!

Pokojni Ahmad Didat objavio je mali pamflet pod naslovom „Bog koji nikada nije postojao“ u kojem je izneo niz biblijskih citata usredsređenih na Isusovu čovečnost (nešto što nijedan obavešten hrišćanin ne poriče, već svesrdno potvrđuje) kako bi pokušao da pokaže koliko je apsurdno verovati da je Hristos Bog.

Kao odgovor na ovo očigledno izvrtanje biblijskog učenja preporučujemo ovaj pisani odgovor poznatog južnoafričkog hrišćanskog apologete Džona Gilkrista.

Ovde bismo želeli da se osvrnemo na sledeći odeljak iz te knjižice:

Carstvo „Boga“: „I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja.“ (Luka, 1:33)

Titule „Boga“: „car judejski“ (Matej, 2:2), „car Izrailjev“ (Jovan, 1:49; 12:13) (Isto, str. 5)

Smisao navođenja ovih tekstova, koji naglašavaju da je Hristos kralj Izraela i kralj Jevreja, jeste da se pokaže koliko je apsurdno pretpostaviti da je Isus Bog, budući da Bog nije plemensko božanstvo koje vlada samo nad jednim određenim narodom. Bog je suvereni Gospod i Održavatelj celokupnog stvorenja, a sa tom činjenicom bi se svi hrišćani složili.

Dovoljno je reći da ovaj argument nije ništa drugo do grubo izvrtanje biblijskog učenja o Ličnosti i delu Gospoda Isusa i da jednostavno pokazuje da muslimanski apologeti nisu zainteresovani da čuju šta hrišćani imaju da kažu. Zanima ih jedino izopačavanje poruke nadahnutog Svetog pisma, kako bi jeftino osvajali poene u raspravama pred sopstvenom publikom.

Kao prvo, isti ti nadahnuti spisi, iz kojih knjižica selektivno citira, potvrđuju da je Hristos suvereni Gospod stvorenja koji sedi ustoličen s desne strane Boga kao Kralj nad kraljevima i Gospod nad gospodarima:

„I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji.“ Matej 28:18

„I kakva je neizmjerna veličina sile njegove na nama koji vjerujemo po djejstvu silne moći njegove, Koju učini u Hristu vaskrsavši ga iz mrtvih, i posadi sebi s desne strane na nebesima, Iznad svakoga načalstva, i vlasti, i sile, i gospodstva, i iznad svakoga imena što se može nazvati, ne samo u ovome vijeku, nego i u budućem; I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu.“ Efescima 1:19-23

„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom,“ Otkrivenje 1:5

„Ovi će s Jagnjetom zaratiti i Jagnje će ih pobijediti, jer je Gospodar nad gospodarima i Car nad carevima; i oni koji su s Njim, pozvani i izabrani i vjerni.“ Otkrivenje 17:14 – uporedi 19:11-16

Kuran, sa druge strane, proglašava da je Alah jedini koji poseduje apsolutnu suverenost nad nebesima i zemljom i da nikome ne dopušta da učestvuje u njegovoj vlasti nad stvorenjem:

„Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i Allah nad svime ima moć.“ S. 3:189 Y. Ali

„Sva hvala Allahu Koji Sebi nije uzeo deteta i Koji u vlasti nema sličnog, i Kome ne treba zaštitnik zbog nemoći – i istinski Ga veličaj!“ S. 17:111 Y. Ali

Štaviše, hadisi uče da Alah mrzi kada se neko naziva Kraljem nad kraljevima, budući da je on jedini kralj, odnosno gospodar kraljevstva:

Prenosi Ebu Hurejre: Alahov Poslanik je rekao: „Najodvratnije ime u Alahovim očima na Dan vaskrsenja biće (ime) čoveka koji sebe naziva Malik Al-Amlak (kralj nad kraljevima).“ (Sahih al-Buhari, tom 8, knjiga 73, broj 224)

Zapravo, titula „gospodar kraljevstva“ jedno je od božanskih imena koja se ne mogu pripisati nijednom stvorenju:

„Moj Allahu! Koji svu vlast imaš! Ti vlast daješ kome želiš, a oduzimaš je od koga Ti želiš! Ti uzdižeš koga želiš, a ponižavaš koga želiš! U Tvojoj ruci je dobro! Ti, zaista, nad svime imaš moć.“ S. 3:26 Shakir

Mâlik al-Mulk: Gospodar kraljevstva

Vlasnik ili posednik kraljevstva, koji daruje suverenost kome god hoće.

Malik al-Mulk jedno je od Devedeset devet imena. (Aiša Bjuli, Božanska imena)

Dakle, jedini način da Isus bude Kralj nad kraljevima i Gospod nad gospodarima jeste taj da on zaista i jeste Svemogući Bog (iako nije ni Otac ni Sveti Duh)!

Prema tome, Isus nije samo kralj Jevreja, već kralj celokupnog stvorenja. Jednostavno se dogodilo da on vlada svetom sa jednog određenog mesta i preko jednog određenog naroda. O tome nešto više malo kasnije.

Ovo me vodi do moje druge tačke. Sveta Biblija, posebno spisi Starog zaveta, uči da sam Jahve vlada svetom kao kralj Izraela, svog izabranog naroda:

„Pojte Gospodu pjesmu novu; hvala da mu je na saboru svijetih. Neka se veseli Izrailj o Stvoritelju svom, sinovi sionski nek se raduju o Caru svom. Neka hvale ime njegovo poklikujući, u bubanj i gusle neka mu udaraju.“ Psalam 149:1-3

„Iznesite parbu svoju, veli Gospod, pokažite razloge svoje, veli car Jakovljev.“ Isaija 41:21

„Ovako govori Gospod car Izrailjev i Izbavitelj njegov, Gospod nad vojskama: Ja sam Prvi i ja sam Pošljednji, i osim mene nema Boga.“ Isaija 44:6

Zadivljujuće je to što Gospod Isus upravo ovu titulu — „prvi i poslednji“ — primenjuje na samog sebe u knjizi Otkrivenja:

„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin. Evo, On dolazi sa oblacima, i ugledaće ga svako oko, i oni koji ga probodoše; i zaplakaće zbog njega sva plemena zemaljska. Da! Amin. Ja sam Alfa i Omega, govori Gospod Bog, Koji jeste i Koji bješe i Koji dolazi, Svedržitelj. Ja, Jovan, brat vaš i zajedničar u nevolji i carstvu i trpljenju u Isusu Hristu, bijah na ostrvu zvanom Patmos zbog riječi Božije i svjedočenja za Isusa Hrista. Bijah u Duhu u dan Gospodnji, čuh glas iza sebe silan kao truba, koji govoraše: Što vidiš napiši u knjigu, i pošalji na sedam Crkava: u Efes, i u Smirnu, i u Pergam, i u Tijatiru, i u Sard, i u Filadelfiju, i u Laodikiju. I obazreh se onamo da vidim glas koji govoraše sa mnom, i obazrjevši se vidjeh sedam svijećnjaka zlatnih, I usred sedam svijećnjaka Nekoga nalik na Sina čovječijega, obučena u dugačku haljinu, i opasana po prsima pojasom zlatnim. A glava njegova i kosa bijaše bijela kao bijela vuna, kao snijeg, i oči njegove kao plamen ognjeni; I noge njegove kao sjajni bakar kad se zažari u peći; i glas njegov kao huka velikih voda. I imaše u svojoj desnoj ruci sedam zvijezda, i iz usta njegovih izlažaše mač oštar s obje strane, i lice njegovo bješe kao sunce što sija u sili svojoj. I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav, i On položi desnu ruku svoju na me govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.“ Otkrivenje 1:5-7, 17-18

Sam Kuran priznaje da je to titula koja pripada jedino Bogu:

„On je Prvi i Poslednji, i nad svime Dominantni i u biti svega Pronicljivi; i On sve zna!“ S. 57:3 Y. Ali

Dakle, pripisujući ovo božansko ime sopstvenoj Ličnosti, Gospod Isus je (i jeste) u suštini tvrdio da je večni Bog!

Vraćajući se svedočanstvu Starog zaveta, Sveto pismo objavljuje da Jahvina vladavina nije bila ograničena na Izrael, budući da je vladao kao kralj nad celokupnim stvorenjem:

„Jer je Gospodnje carstvo; on vlada narodima.“ Psalam 22:28

„Svi narodi, zaplještite rukama, pokliknite Bogu glasom radosnijem. Jer je Višnji Gospod strašan, car veliki nad svom zemljom. Pokori nam narode i plemena pod noge naše. Izbra nam dostojanje naše, krasotu Jakova, koji mu omilje. Ide Bog uz podvikivanje, Gospod uz glas trubni. Pojte Bogu, pojte; pojte caru našemu, pojte; Jer je Bog car od sve zemlje, pojte pjesmu. Bog caruje nad narodima; Bog sjedi na svetom prijestolu svom.“ Psalam 47:1-2, 6-8

To znači da je Jahve vladao narodima iz zemlje svog izabranog naroda, tačnije sa Siona u Jerusalimu, koji je postao prestonica te nacije:

„A sada ako dobro uzaslušate glas moj i uščuvate zavjet moj, bićete moje blago mimo sve narode, premda je moja sva zemlja. I bićete mi carstvo svešteničko i narod svet. To su riječi koje ćeš kazati sinovima Izrailjevim.“ Izlazak 19:5-6

„Kad Višnji razdade našljedstvo narodima, kad razdijeli sinove Adamove, postavi međe narodima po broju sinova Izrailjevih. Jer je dio Gospodnji narod njegov, Jakov je uže našljedstva njegova.“ Ponovljeni zakoni 32:8-9 English Standard Version (ESV)

„Velik je Gospod i slavan veoma u gradu Boga našega, na svetoj gori svojoj. Prekrasna je visina, utjeha svoj zemlji gora Sion, na sjevernoj strani njezinoj grad cara velikoga. Bog u dvorima njegovijem zna se da je branič.“ Psalam 48:1-3

„I ne htje šatora Josifova, i koljena Jefremova ne izabra. Nego izabra koljeno Judino, goru Sion koja mu omilje. I sagradi svetinju svoju kao gornje svoje stanove, i kao zemlju utvrdi je dovijeka.“ Psalam 78:67-69

„Evo, čusmo da je u Jefremovoj zemlji, nađosmo ga na poljima Kirijat-jarimskim. Uđimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh. Stani, Gospode, na počivalištu svojem, ti i kovčeg sile tvoje. Sveštenici tvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvoji nek se raduju. Zbog Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega. 3akle se Gospod Davidu u istini od koje neće odstupiti; od poroda tvojega posadiću na prijestolu tvojemu. Ako sinovi tvoji uščuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima ću ih naučiti, onda će i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom. Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu. „Ovo je počivalište moje uvijek, ovdje ću se naseliti, jer mi je omiljelo.“ Psalam 132:6-8, 13-14

„Pjevaj, kćeri Sionska; klikuj, Izrailju; raduj se i veseli se iz svega srca, kćeri Jerusalimska! Ukloni Gospod sudove tvoje, odvrati neprijatelje tvoje; car Izrailjev Gospod usred tebe je, nećeš se više bojati zla. U onaj dan reći će se gradu Jerusalimu: Ne boj se; Sionu: Nemoj da ti klonu ruke. Gospod Bog tvoj koji je usred tebe, Silni, spašće te; radovaće ti se veoma, umiriće se u ljubavi svojoj, veseliće se tebe radi pjevajući.“ Sofonija 3:14-17

Zbog toga jevrejsko Sveto pismo kaže da Izrael nije trebalo da ima čoveka koji bi vladao nad njim, jer se sam Jahve obavezao da bude njihov kralj:

„Potom rekoše Izrailjci Gedeonu: Budi nam gospodar ti i sin tvoj i sin sina tvojega, jer si nas izbavio iz ruke Madijanske. A Gedeon im reče: Neću vam ja biti gospodar, niti će vam sin moj biti gospodar; Gospod će vam biti Gospodar.“ Sudije 8:22-23

Međutim, Izrael je insistirao na tome da ima ljudskog kralja, poput naroda oko sebe, što je ožalostilo Gospoda, koji im je ipak dao ono što su tražili:

„A Gospod reče Samuilu: Poslušaj glas narodni u svemu što ti govore; jer ne odbaciše tebe, nego mene odbaciše da ne carujem nad njima.“ 1. Samuilova 8:7

„Ali kad vidjeste Nasa, cara Amonskoga, gdje dođe na vas, rekoste mi: Ne, nego car neka caruje nad nama, premda Gospod Bog vaš bješe car vaš.“ 1. Samuilova 12:12

Jahve je na kraju izdvojio Davida i njegove potomke da sede na njegovom zemaljskom prestolu u Jerusalimu:

„nego ti javljam da će ti Gospod sazidati kuću. I kad se navrše dani tvoji da otideš k ocima svojim, podignuću sjeme tvoje nakon tebe, koje će biti između sinova tvojih, i utvrdiću carstvo njegovo. On će mi sazidati dom, i utvrdiću prijesto njegov dovijeka. Ja ću mu biti otac, i on će mi biti sin; a milosti svoje neću ukloniti od njega kao što sam uklonio od onoga koji bješe prije tebe. Nego ću ga utvrditi u domu svom i u carstvu svom dovijeka, i prijesto će njegov stajati dovijeka.“ 1. Dnevnika 17:10b-14

„Ali Gospod Bog Izrailjev izabra me iz svega doma oca mojega da budem car nad Izrailjem dovijeka; jer Judu izabra za vođa, i iz doma Judina dom oca mojega; i između sinova oca mojega bi mu volja da mene postavi carem nad svijem Izrailjem. A tako između svijeh sinova mojih (jer mnogo sinova dade mi Gospod) izabra Solomona, sina mojega, da sjedi na prijestolu carstva Gospodnjega nad Izrailjem. I reče mi: Solomon, sin tvoj, sazidaće moj dom i trijemove moje; jer njega izabrah sebi za sina, i ja ću mu biti otac. I utvrdiću carstvo njegovo dovijeka ako bude postojan da izvršuje zapovijesti moje i zakone moje kao danas.“ 1. Dnevnika 28:4-7

„I tako sjede Solomon na prijesto Gospodnji da caruje umjesto Davida, oca svojega, i bijaše srećan, i slušaše ga sav Izrailj. I svi knezovi i junaci i svi sinovi cara Davida dadoše ruke da će biti pokorni caru Solomonu. I Gospod uzvisi veoma Solomona pred svijem Izrailjem i dade mu slavu carsku kakve nijedan car prije njega nije imao u Izrailju.“ 1. Dnevnika 29:23-25

„Da je blagosloven Gospod Bog tvoj kojemu si omilio, te te posadi na prijesto svoj da caruješ umjesto Gospoda Boga svojega; jer Bog tvoj ljubi Izrailja da bi ga utvrdio dovijeka, zato im postavi tebe carem da sudiš i dijeliš pravicu.“ 2. Dnevnika 9:8

A budući da je kralj Izraela služio kao Jahvin zemaljski predstavnik, njegovo kraljevstvo je trebalo da se sa Siona proširi na celu zemlju, kao odraz činjenice da Jahve vlada nad svim narodima:

„Zašto se bune narodi i plemena pomišljaju zaludne stvari? Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na pomazanika njegova. „Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.“ Onaj što živi na nebesima, smije se, Gospod im se podsmijeva. Pa im govori u gnjevu svojem i jarošću svojom zbunjuje ih: „Ja sam pomazao Cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.“ Kazaću naredbu Gospodnju; on reče meni: „Ti si Sin moj, ja te sad rodih. Išti u mene, i daću ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu. Udarićeš ih gvozdenom palicom; razbićeš ih kao lončarski sud.“ Sad carevi, urazumite se; naučite se sudije zemaljske! Služite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom. Poštujte sina da se ne razgnjevi, i vi ne izginete na putu svome; jer će se gnjev njegov brzo razgorjeti. Blago svjema koji se u nj uzdaju!“ Psalam 2:1-12

„„Učinih zavjet s izbranim svojim, zakleh se Davidu, sluzi svojemu: Dovijeka ću utvrđivati sjeme tvoje, i prijesto tvoj uređivati od koljena do koljena.“ Nebo kazuje čudesa tvoja, Gospode, i istinu tvoju sabor svetijeh. Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? Ko će se izjednačiti s Gospodom među sinovima Božijim? Bogu se valja klanjagi na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega. Gospode, Bože nad vojskama! Ko je silan kao ti, Bože? I istina je tvoja oko tebe. Ti vladaš nad silom morskom; kad podigne vale svoje, ti ih ukroćavaš. Ti si oborio oholi Misir kao ranjenika, krjepkom mišicom svojom rasijao si neprijatelje svoje. Tvoje je nebo i tvoja je zemlja; ti si sazdao vaseljenu i što je god u njoj. Sjever i jug ti si stvorio, Tavor i Ermon o tvom se imenu raduje. Tvoja je mišica krjepka, silna je ruka tvoja, i visoka desnica tvoja. Blagost je i pravda podnožje prijestolu tvojemu, milost i istina ide pred licem tvojim. Blago narodu koji zna trubnu poklič, Gospode! U svjetlosti lica tvojega oni hode; Imenom se tvojim raduju vas dan, i pravdom tvojom uzvisuju se. Jer si ti krasota sile njihove, i po milosti tvojoj uzvisuje se rog naš. Jer je od Gospoda odbrana naša, i od svetoga Izrailjeva car naš. Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: „Poslah pomoć junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda. Nađoh Davida, slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga. Ruka će moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiće ga. Neće ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neće mu dosaditi. Potrću pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziću. Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiće se rog njegov. Pružiću na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu. On će me zvati: Ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega. I ja ću ga učiniti prvencem, višim od careva zemaljskih. Dovijeka ću mu hraniti milost svoju, i zavjet je moj s njim vjeran. Produljiću sjeme njegovo dovijeka, i prijesto njegov kao dane nebeske. Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovijestima mojim; Ako pogaze uredbe moje, i zapovijesti mojih ne sačuvaju, Onda ću ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo; Ali milosti svoje neću uzeti od njega, niti ću prevrnuti istinom svojom; Neću pogaziti zavjeta svojega, i što je izašlo iz usta mojih neću poreći. Jednom se zakleh svetošću svojom; zar da slažem Davidu? Sjeme će njegovo trajati dovijeka, i prijesto njegov kao sunce preda mnom; On će stajati uvijek kao mjesec i vjerni svjedok u oblacima.““ Psalam 89:3-4, 11-12, 19-37

Međutim, time je nastao problem, jer nijedan davidovski kralj nije bio u stanju da savršeno sprovede Božiju vladavinu, zbog svoje grešnosti. Niti su mogli da vladaju zauvek, jer ih je smrt u tome sprečavala. Zato je Bog odlučio da taj problem reši tako što će na sebe preuzeti odgovornost da lično ispuni obećanja data Davidu — time što će zaista postati ljudski Davidov potomak. Kao što je prorok Isaija objavio:

„Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: Divni, Savjetnik, Bog silni“ (el gibbor), „Otac vječni, Knez mirni. Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom odsada dovijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama.“ Isaija 9:6-7

Titula „Bog silni“ jedno je od imena samog Jahvea, kao što pokazuje sledeće poglavlje Isaije:

„I u to vrijeme ostatak Izrailjev i koji se izbave u domu Jakovljevu neće se više oslanjati na onoga ko ih bije, nego će se oslanjati na Gospoda sveca Izrailjeva istinom. Ostatak će se obratiti, ostatak Jakovljev, k Bogu silnome.“ (el gibbor). Isaija 10:20-21

Ovo nam pomaže da razumemo kako su starozavetni proroci mogli da objave da će doći dan kada će Izrael imati samo jednog kralja koji će vladati zemljom iz Jerusalima, pri čemu se taj kralj poistovećuje i sa Jahveom Bogom i sa Davidom, to jest sa Mesijom:

„I reci im: Ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja ću uzeti sinove Izrailjeve iz naroda u koje otidoše, i sabraću ih odsvuda, i dovešću ih u zemlju njihovu. I načiniću od njih jedan narod u zemlji, na gorama Izrailjevijem, jedan će car biti svjema njima, niti će više biti dva naroda, niti će više biti razdijeljeni u dva carstva. I neće se više skvrniti gadnijem bogovima svojim ni gnusobama svojim, niti kakvijem prijestupima svojim, i izbaviću ih iz svijeh stanova njihovijeh u kojima griješiše, i očistiću ih, i oni će mi biti narod i ja ću im biti Bog. I sluga moj David biće im car, i svi će imati jednoga pastira, i hodiće po mojim zakonima, i uredbe će moje držati i izvršivati. I sjedjeće u zemlji koju dadoh slugi svojemu Jakovu, u kojoj sjedješe oci vaši; u njoj će sjedjeti oni i sinovi njihovi i sinovi sinova njihovijeh dovijeka, i David, sluga moj, biće im knez dovijeka.“ Jezekilj 37:21-25

„Potom me odvede k vratima koja gledaju na istok. I gle, slava Boga Izrailjeva dohođaše od istoka, i glas joj bijaše kao glas velike vode, i zemlja se sjaše od slave njegove. I utvara koju vidjeh bijaše kao utvara koju vidjeh kad dođoh da zatrem grad: bješe utvara kao ona koju vidjeh na rijeci Hevaru; i padoh na lice svoje. A slava Gospodnja uđe u dom na vrata koja gledaju na istok. I podiže me duh i odvede me u unutrašnji trijem; i gle, dom bijaše pun slave Gospodnje. I čuh gdje mi progovori iz doma, i čovjek stajaše kod mene. I reče mi: Sine čovječji, ovo je mjesto prijestola mojega i mjesto stopa nogu mojih gdje ću nastavati usred sinova Izrailjevijeh dovijeka; i dom Izrailjev neće više skvrniti svetoga imena mojega ni oni ni carevi njihovi kurvarstvom svojim i mrtvijem tjelesima careva svojih ni visinama svojim.“ Jezekilj 43:1-7

„a ime će gradu od toga dana biti: Gospod je tu.“ Jezekilj 48:35

„I Gospod će biti Car nad svom zemljom, u onaj dan biće Gospod jedan i ime njegovo jedno. I sva će se zemlja pretvoriti u ravnicu od Gavaje do Rimona s juga Jerusalimu, koji će se podignuti i naseliti na svom mjestu od vrata Venijaminovijeh do mjesta gdje su prva vrata, do vrata na uglu, i od kule Ananeilove do tijeska careva. I oni će nastavati u njemu, i neće više biti prokletstva, i Jerusalim će stajati bez straha. A ovo će biti zlo kojim će Gospod udariti sve narode koji bi vojevali na Jerusalim: tijelo će svakom posahnuti dok još stoji na nogu, i oči će svakom posahnuti u rupama svojim, i jezik će svakom posahnuti u ustima. I u to će vrijeme biti velika smetnja među njima od Gospoda, i hvataće jedan drugoga za ruku, i ruka će se jednoga podignuti na ruku drugoga. A i Juda će vojevati na Jerusalim, i blago svijeh naroda unaokolo sabraće se, zlato i srebro i odijelo vrlo mnogo. I zlo kao to zlo snaći će konje, mazge, kamile i magarce i svu stoku koja bude u tom okolu. I ko god ostane od svijeh naroda koji dođu na Jerusalim, svak će dolaziti od godine do godine da se pokloni Caru Gospodu nad vojskama i da praznuje praznik sjenica. I ako koji od plemena zemaljskih ne bi došli u Jerusalim da se poklone Caru Gospodu nad vojskama, na njih neće biti dažda;“ Zaharija 14:9, 16-17

Kralj koji je trebalo da dođe biće i božanski i ljudski, istiniti Bog i istiniti čovek, kako bi zauvek vladao na Davidovom prestolu.

Ovo me dovodi do moje poslednje tačke.

Kralj Izraela je došao!

Prema nadahnutom hrišćanskom Svetom pismu, Gospod Isus je večna Reč i božanski Sin Božiji koji je postao ljudski sin Davidov kako bi ispunio obećanja koja je Bog dao u vezi sa domom Davidovim:

„A u šesti mjesec poslan bi od Boga anđeo Gavrilo u grad galilejski po imenu Nazaret, Djevojci zaručenoj za muža, po imenu Josif, iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija. I ušavši k njoj anđeo reče: Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti među ženama! A ona vidjevši ga, uplaši se od riječi njegove i mišljaše: kakav bi ovo bio pozdrav? I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga! I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja. A Marija reče anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža? I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji.“ Luka 1:26-35

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-4, 9-10, 14

Isus je čak ušao u Jerusalim jašući na magarećem mladunčetu kako bi ispunio ono što je rekao prorok Zaharija:

„Sutradan mnogi narod koji bješe došao na Praznik, čuvši da Isus dolazi u Jerusalim, Uzeše grane od palmi i iziđoše mu u sretenje i klicahu: Osana! Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje, car Izrailjev! A Isus našavši magare, usjede na njega, kao što je pisano: Ne boj se, kćeri Sionova, evo car tvoj dolazi sjedeći na magaretu. Ali ovo ne razumješe isprva učenici njegovi; nego kada se proslavi Isus, onda se sjetiše da ovo bješe za njega pisano, i da mu ovo učiniše.“ Jovan 12:12-16

Evo šta to proroštvo kaže u svom kontekstu:

„Raduj se mnogo, kćeri Sionska, podvikuj, kćeri Jerusalimska; evo, Car tvoj ide k tebi, pravedan je i spasava, krotak i jaše na magarcu, i na magaretu, mladetu magaričinu. Jer ću istrijebiti iz Jefrema kola i iz Jerusalima konje; i istrijebiće se luk ubojiti; i on će kazivati mir narodima, i vlast će mu biti od mora do mora i od rijeke do krajeva zemaljskih.“ Zaharija 9:9-11

Budući da Zaharija jasno objavljuje da je kralj Jerusalima trebalo da vlada nad celim svetom, a ne samo nad Izraelom, to znači da je Isus, ispunjavajući ovo proroštvo, u suštini objavljivao narodu da je on Onaj koji je došao da vlada celom zemljom.

Stoga, to što je Isus kralj Jevreja ne znači da nije i suvereni Gospod zemlje, jer je Bog postavio vladara Izraela da kao kralj vlada nad celim svetom.

Zato neka se sva zemlja raduje i neka svi narodi kliču, jer je Mesija, ljubljeni Sin Božiji, došao i seo na Božiji nebeski presto da kao kralj Izraela vlada nad celokupnim stvorenjem:

„I staviše mu iznad glave krivicu njegovu napisanu: Ovo je Isus car judejski. Tada raspeše s njim dva razbojnika, jednoga s desne i jednoga s lijeve strane. A koji prolažahu huljahu na njega mašući glavama svojima. I govoreći: Ti koji hram razvaljuješ i za tri dana sagrađuješ, spasi sam sebe; ako si Sin Božiji, siđi sa krsta! A tako i prvosveštenici sa književnicima, starješinama i farisejima podsmijevajući se govorahu: Druge spase, a sebe ne može da spase. Ako je car Izrailjev, neka siđe sad s krsta, pa ćemo vjerovati u njega.“ Matej 27:37, 42

„Filip nađe Natanaila i reče mu: Našli smo onoga za koga pisa Mojsej u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josifova, iz Nazareta. I reče mu Natanailo: Iz Nazareta može li biti što dobro? Reče mu Filip: Dođi i vidi! A Isus vidje Natanaila gdje dolazi k njemu i reče za njega: Evo pravog Izrailjca u kome nema lukavstva. Reče mu Natanailo: Otkuda me poznaješ? Odgovori Isus i reče mu: Prije nego te pozva Filip, vidjeh te kad bijaše pod smokvom. Odgovori Natanailo i reče mu: Ravi, ti si Sin Božiji, ti si car Izrailjev. Odgovori Isus i reče mu: Zato što ti kazah da te vidjeh pod smokvom, vjeruješ? Vidjećeš više od ovoga. I reče mu: Zaista, zaista vam kažem: od sada ćete vidjeti nebo otvoreno i anđele Božije kako uzlaze i silaze na Sina Čovječijega.“ Jovan 1:45-51

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.“ Jevrejima 1:1-9 HCSB

Toliko o Didatovom izvrtanju Božije nadahnute Reči, Svete Biblije.

Povezani članci

Isus Hristos – božanski kralj stvorenja
Pojam Mesije u jevrejskoj Bibliji i u Kuranu
Mesija kao Bog i kralj Izraela
Isus kao onaj koji zauzima Božiji nebeski presto