Binitarna priroda vrhunskog dokaznog teksta Svetog pisma o jedinstvu Boga

Dodatak A – Šta je sa Svetim Duhom?

Neki čitaoci bi mogli pretpostaviti da je, time što smo se prvenstveno usredsredili na nadahnuto svedočanstvo Svetog pisma o binitarnoj prirodi Boga, naša namera bila da poreknemo da je Bog zaista troličan. Međutim, naš naglasak nije imao za cilj da potkopa mnoštvo mesta u Svetom pismu koja potvrđuju da postoji još jedna Božanska Osoba Boga, naime Sveti Duh. Svrha izdvajanja činjenice da Bog, u najmanju ruku, postoji kao dve različite Osobe bila je da opovrgnemo one koji tvrde da Sveto pismo uopšte, a Šema posebno, uči da je Bog jedna jedina Osoba. Uostalom, ako je Bog Trojstvo, onda nema nikakve smetnje da se navode stihovi koji ukazuju na dve Božanske Osobe, naročito kada nijedan od tih tekstova ne poriče da postoji i treći Božanski član Boga.

U ovom dodatku ćemo ukratko proći kroz neke od mnogih stihova koji dokazuju da je Sveti Duh potpuno Božanska Osoba, različita i od Oca i od Sina.

Prema nadahnutom Svetom pismu, Sveti Duh nije samo Duh Gospodnji, nego je i sam Gospod!

„A Duh (Sveti) je Gospod; a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. Svi mi pak koji otkrivenim licem odražavamo slavu Gospodnju, preobražavamo se u taj isti lik, iz slave u slavu, kao od Duha Gospoda.“ 2. Korinćanima 3:17-18

Suvereni autoritet Duha kao Gospoda jasno se vidi u Delima apostolskim, jer se kroz celu knjigu Duh prikazuje kako zapoveda i dodeljuje određene zadatke pojedinim članovima Crkve, kao i kako određuje kada će i kuda ići:

„I dok Petar razmišljaše o viđenju, reče mu Duh: Evo, tri čovjeka traže tebe; Nego ustani i siđi i idi s njima ne premišljajući ništa, jer sam ih ja poslao.“ Dela apostolska 10:19-20

„A čuše apostoli i braća koji bijahu u Judeji da i neznabošci primiše riječ Božiju. I kad uziđe Petar u Jerusalim, prepirahu se s njim oni iz obrezanja, Govoreći: Ušao si neobrezanim ljudima i jeo si s njima. A Petar im otpoče izlagati po redu govoreći: Ja bijah u gradu Jopi na molitvi, i vidjeh u zanosu viđenje: nekakav sasud silažaše kao veliko platno sa četiri kraja i spuštaše se s neba, i dođe do mene. Zagledavši u njega, pažljivo razmotrih i vidjeh četvoronožne životinje zemaljske i zvjerinje i gmizavce i ptice nebeske. I čuh glas koji mi govori: Ustani, Petre, zakolji i jedi. A ja rekoh: Nipošto, Gospode, jer ništa pogano ili nečisto nikada ne uđe u moja usta. I odgovori mi glas sa neba po drugi put: Što je Bog očistio, ti ne pogani! A ovo bi triput; i uze se opet sve na nebo. I gle, u taj čas tri čovjeka stadoše pred kućom u kojoj bijah, poslani iz Kesarije k meni. A Duh mi reče da idem s njima ne premišljajući ništa.“ Dela apostolska 11:1-12

„A u Crkvi koja bješe u Antiohiji bijahu neki proroci i učitelji, i to: Varnava i Simeon zvani Niger, i Lukije Kirinejac, i Manain odgajen sa Irodom četverovlasnikom, i Savle. A dok oni služahu Gospodu i pošćahu, reče Duh Sveti: Odvojte mi Varnavu i Savla na djelo na koje sam ih pozvao. Tada oni, postivši i pomolivši se Bogu i položivši ruke na njih, otpustiše ih. A ovi, poslani od Duha Svetoga, siđoše u Selevkiju, i odande otploviše na Kipar.“ Dela apostolska 13:1-4

„A kad prođoše Frigiju i Galatijsku zemlju, zabrani im Duh Sveti govoriti riječ u Aziji. Došavši do Mizije, pokušavahu da idu u Vitiniju, ali im Duh ne dopusti.“ Dela apostolska 16:6-7

Dakle, jedan suvereni Gospod koga vernici obožavaju i ispovedaju jeste troličan, budući da postoji kao Otac, Sin i Sveti Duh!

Sveto pismo dalje uči da je Sveti Duh Bog koji govori prorocima i kroz proroke:

„A ovo su pošljednje riječi Davidove: Reče David, sin Jesejev, reče čovjek koji bi postavljen visoko, pomazanik Boga Jakovljeva, i ljubak u pjesmama Izrailjevim: Duh Gospodnji govori preko mene, i besjeda njegova bi na mojem jeziku. Reče Bog Izrailjev, kaza mi stijena Izrailjeva:“ 2. Samuilova 23:1-3

Štaviše, novozavetni pisci uzimaju određene starozavetne tekstove u kojima govori Jahve i primenjuju ih na Svetog Duha, poistovećujući time Svetog Duha sa Jahveom Bogom. Zapazite, na primer, sledeći slučaj:

„Potom čuh glas Gospodnji gdje reče: Koga ću poslati? I ko će nam ići? A ja rekoh: Evo mene, pošlji mene. A on reče: Idi, i reci tome narodu: Slušajte ali nećete razumjeti, gledajte ali nećete poznati. Učini da odeblja srce tome narodu i uši da im otežaju, i oči im zatvori, da ne vide očima svojim i ušima svojim da ne čuju i srcem svojim da ne razumiju i ne obrate se i ne iscijele.“ Isaija 6:8-10

„A budući nesaglasni među sobom, počeše da se razilaze, dok Pavle reče jednu riječ: Dobro je kazao Duh Sveti preko proroka Isaije ocima našim, Govoreći: Idi narodu ovome i reci: Ušima ćete čuti i nećete razumjeti, i očima ćete gledati i nećete vidjeti. Jer je otvrdnulo srce ovoga naroda, i ušima teško čuju, i očima svojim zažmuriše da kako očima ne vide, i ušima ne čuju, i srcem ne razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim.“ Dela apostolska 28:25-27

Pavle uzima reči za koje Isaija tvrdi da ih je izgovorio Jahve i pripisuje ih Svetom Duhu! Evo još jednog primera:

„Jer je on Bog naš, i mi narod paše njegove i ovce ruke njegove. Sad kad biste poslušali glas njegov: „Nemojte da vam odrveni srce vaše kao u Merivi, kao u dan kušanja u pustinji, Gdje me kušaše oci vaši, ispitaše i vidješe djelo moje. Četrdeset godina srdih se na rod onaj, i rekoh: Ovi ljudi tumaraju srcem, i ne znaju putova mojih; I zato se zakleh u gnjevu svom da neće ući u mir moj.““ Psalam 95:7-11

„Zato, kako veli Duh Sveti: Danas, ako glas njegov čujete, Nemojte da budu tvrdokorna srca vaša kao prilikom ogorčenja u dan kušanja u pustinji, Gdje me iskušavaše ocevi vaši, ispitivaše me, a gledali su djela moja četrdeset godina. Zato se razgnjevih na pokoljenje ono, i rekoh: Svagda lutaju srcem, a sami ne poznaše puteva mojih; Zato se zakleh u gnjevu svojemu da neće ući u počinak moj.“ Jevrejima 3:7-11

Pisac Poslanice Jevrejima tvrdi da je reči koje je Jahve izgovorio u Psalmu 95 zapravo izgovorio Sveti Duh!

A sada naš poslednji primer:

„Evo, idu dani, govori Gospod, kad ću učiniti s domom Izrailjevijem i s domom Judinijem Nov zavjet, Ne kao onaj zavjet koji učinih s ocima njihovijem, kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje Misirske, jer onaj zavjet moj oni pokvariše, a ja im bijah muž, govori Gospod; Nego ovo je zavjet što ću učiniti s domom Izrailjevijem poslije ovijeh dana, govori Gospod: Metnuću zavjet svoj u njih, i na srcu njihovu napisaću ga, i biću im Bog i oni će mi biti narod. I neće više učiti prijatelj prijatelja ni brat brata govoreći: Poznajte Gospoda; jer će me znati svi od maloga do velikoga, govori Gospod; jer ću im oprostiti bezakonja njihova, i grijeha njihovijeh neću više pominjati.“ Jeremija 31:31-34

„A svjedoči nam i Duh Sveti; jer pošto je naprijed rekao: Ovo je Zavjet koji ću im zavještati poslije onih dana, govori Gospod, dajući zakone moje u srca njihova, i u misli njihove napisaću ih, – kaže: I grijehe njihove i bezakonja njihova neću više spominjati.“ Jevrejima 10:15-17

Prema proroku Jeremiji, Jahve će jednoga dana sklopiti novi savez sa Izrailjem, u kome će ukloniti njihove grehe i više ih se neće sećati. Međutim, Poslanica Jevrejima tvrdi da je zapravo Sveti Duh rekao Jeremiji da će On biti Onaj koji će naposletku sklopiti takav savez sa svojim narodom!

Sveti Duh čak poseduje jedinstvena Božja svojstva, kao što su sveprisutnost, sveznanje i večnost, odnosno nestvorenost:

„Kuda bih otišao od duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao? Da izađem na nebo, ti si ondje. Da siđem u pakao, ondje si. Da se dignem na krilima od zore i preselim se na kraj mora: I ondje će me ruka tvoja voditi, i držati me desnica tvoja. Da rečem: Da ako me mrak sakrije; ali je i noć kao vidjelo oko mene. Ni mrak neće zamračiti od tebe, i noć je svijetla kao dan; mrak je kao vidjelo.“ Psalam 139:7-12

„Ko je upravljao duh Gospodnji? Ili mu bio savjetnik i naučio ga? S kim se je dogovarao i ko ga je urazumio i naučio putu suda, i naučio ga znanju i pokazao mu put razuma?“ Isaija 40:13-14

„Nego kao što je napisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovjeku ne dođe, ono pripremi Bog onima koji ga ljube. A nama Bog otkri Duhom svojim; jer Duh sve ispituje, i dubine Božije. Jer ko od ljudi zna šta je u čovjeku osim duha čovjekova koji je u njemu? Tako i šta je u Bogu niko ne zna osim Duha Božijega. A mi ne primismo duha ovoga svijeta, nego Duha koji je od Boga, da znamo što nam je darovano od Boga;“ 1. Korinćanima 2:9-12

„Koliko li će više krv Hrista, koji Duhom vječnim prinese sebe neporočna Bogu, očistiti savjest vašu od mrtvih djela, da biste služili Bogu živome i istinitome.“ Jevrejima 9:14

Štaviše, huljenje na Svetog Duha jeste jedini greh koji Bog nikada neće oprostiti (upor. Matej 12:31-32; Marko 3:28-29; Luka 12:8-10). To pokazuje Božansku čast i dostojanstvo koje Sveti Duh poseduje.

Sveto pismo ima još mnogo toga da kaže o Božanskoj Ličnosti Svetog Duha. Na primer, za Svetog Duha se kaže da je Stvoritelj i Održavatelj, Onaj koji oživljava i obnavlja stvorenje. Duh je čak bio i Onaj koji je učinio da Marija začne samu ljudsku prirodu i telesno telo koje je Gospod Isus Hristos uzeo da bi postao čovek. (Upor. Postanje 1:1-2, 26; 2:7; Jov 33:4; Psalam 104:29-30; Isaija 32:14-15; Matej 1:18, 20; Luka 1:35).

Osim toga, Sveti Duh se poistovećuje sa Iskupiteljem koji daje duhovni život Božjem narodu i osnažuje ga svojim postojanim prisustvom da živi svetim i bogougodnim životom. Nadahnuto Sveto pismo čak uči da Sveti Duh vaskrsava mrtve i da je Onaj koji razdeljuje Božje darove vernicima. (Upor. Izlazak 31:1-6; 35:30-31; Brojevi 11:16-17, 24-29; Ponovljeni zakoni 34:9; Sudije 6:34; 1. Samuilova 10:6, 9-11; Psalam 51:10-13; 143:10; Isaija 34:16; 59:19-21; 63:14; Jezekilj 36:25-27; 37:12-14; 39:29; Jovan 3:5-8; 7:38-39; Dela apostolska 1:5, 8; 2:1-4; Rimljanima 1:3-4; 8:1-2, 9-17, 26-27; 1. Korinćanima 3:16; 6:9-11, 19; 12:3-13; 2. Korinćanima 1:21-22; 5:5; Efescima 1:13-14, 17-18; 2:18-22; 4:30; 5:18; 2. Solunjanima 2:13; Titu 3:5).

Za Svetog Duha se dalje kaže da je Onaj koji nadahnjuje proroke i apostole i koji govori kroz njih. (Upor. Brojevi 24:1-3; Nemija 9:30; Isaija 11:1-2; 42:1; Mihej 3:8; Zaharija 7:12; Matej 10:19-20; Marko 12:36; 13:11; Jovan 14:26; 16:12-13; Dela apostolska 1:2, 16; 5:32; 15:28; 1. Korinćanima 2:13; Efescima 3:5; 1. Petrova 1:10-12; 2. Petrova 1:20-21).

Stoga je očigledno da su nadahnuti biblijski pisci verovali da je Sveti Duh Jahve Bog.

Istovremeno, međutim, Sveto pismo svedoči da je Sveti Duh Duh Oca i Sina:

„A vi niste po tijelu nego po Duhu, pošto Duh Božiji živi u vama. Ako pak neko nema Duha Hristova, on nije njegov. A ako je Hristos u vama, onda je tijelo mrtvo za grijeh, a Duh je život za pravednost. Ako li živi u vama Duh Onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvih, Onaj koji je podigao Hrista iz mrtvih oživjeće i vaša smrtna tjelesa Duhom svojim koji živi u vama. Tako, dakle, braćo, nismo dužni tijelu da po tijelu živimo; Jer ako živite po tijelu, pomrijećete; ako li Duhom djela tjelesna umrtvljujete, živjećete. Jer koje vodi Duh Božiji, oni su sinovi Božiji. Jer ne primiste duha ropstva, da se opet bojite; nego primiste Duha usinovljenja, kojim vičemo: Ava, Oče! Ovaj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božija.“ Rimljanima 8:9-16

Vernici su, prema Pavlu, oni u kojima prebiva Duh Božji. Ipak, imati Duha Božjeg ne znači samo da su verni osnaženi Duhom Hristovim i u zajednici sa njim, nego znači i da sam Hristos zaista prebiva u njima!

„A kad dođe punoća vremena, posla Bog Sina svojega, koji se rodi od žene, koji bi pod zakonom, Da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo usinovljenje. A pošto ste sinovi, posla Bog Duha Sina svojega u srca vaša, koji viče: Ava, Oče! Tako nisi više rob, nego sin; ako li si sin, i nasljednik si Božiji kroz Hrista.“ Galatima 4:4-7

Duh Sina Božjeg je taj koji nam daje pravo da Boga nazivamo svojim Ocem.

„Jer znam da će se ovo okrenuti na moje spasenje po vašoj molitvi i pomoću Duha Isusa Hrista, Kao što pouzdano čekam i nadam se da se ni u čemu neću postidjeti, nego da će se Hristos kao svagda i sada svom smjelošću veličati u tijelu mojemu, bilo životom, bilo smrću.“ Filipljanima 1:19-20

Duh Isusov je pomogao Pavlu da se suoči sa svojim iskušenjima i da ih prevaziđe.

„O kojem spasenju ispitivaše i istraživaše proroci, koji proricaše o vama podarenoj blagodati; Ispitujući u koje ili kakvo vrijeme javljaše Duh Hristov koji bješe u njima, unaprijed svjedočeći za Hristova stradanja i za slave poslije toga. Njima se otkri da ne sebi, nego vama služahu u onom što vam se sad javi preko onih koji vam propovjediše Jevanđelje Duhom Svetim poslanim s neba, u što anđeli žele zaviriti.“ 1. Petrova 1:10-12

Starozavetni proroci su govorili o stradanju i slavi Hrista zato što je Duh Hristov živeo u njima, proričući njegov dolazak.

Ono što Petrovu tvrdnju čini još zadivljujućom (zapravo zapanjujućom!) jeste to što Stari zavet kaže da su proroci govorili Duhom Jahveovim!

„I trpio si ih mnogo godina opominjući ih duhom svojim preko proroka svojih; ali ne slušaše; tada si ih dao u ruke narodima zemaljskim.“ Nemija 9:30

„I srcem svojim otvrdnuše kao dijamanat da ne čuju zakona i riječi koje sla Gospod nad vojskama duhom svojim preko proroka pređašnjih; zato dođe velik gnjev od Gospoda nad vojskama.“ Zaharija 7:12

To ne pokazuje samo savršeno jedinstvo Oca, Sina i Svetog Duha, nego pruža i dodatnu potvrdu da je Isus Hristos Jahve Bog, budući da je Sveti Duh Jahveov Duh i pripada jedino njemu. Jevrejska Biblija nikada ne kaže da Sveti Duh pripada Jahveu i nekome drugom. Ona dosledno uči da je Sveti Duh Duh jedino Jahveov.

Ono što ovo logički pokazuje jeste da je Isus Jahve Bog!

1. Sveti Duh je Duh Jahveov i pripada njemu.
2. Sveti Duh je Duh Isusa Hrista, Sina Božjeg.
3. Isus je, dakle, Jahve Bog.

Sledeći tekst smo već pomenuli, ali ga vredi ponovo navesti, jer ne samo da pokazuje da je Sveti Duh Duh Hristov, nego i poistovećuje i Hrista i Duha sa Jahveom Bogom!

„Ako li služba smrti izrezana na kamenu slovima bješe u slavi, tako da i sinovi Izrailjevi ne mogoše gledati u lice Mojsejevo od slave lica njegova koja prolazi, Kako li neće služba Duha biti mnogo više u slavi? Jer kad je služba osude slava, mnogo većma izobiluje u slavi služba pravednosti. Jer se i ne proslavi ono što je proslavljeno tom prilikom zbog ove prevelike slave. Jer kad je slavno ono što prestaje, mnogo će više biti u slavi ovo što ostaje. Imajući, dakle, takvu nadu, sa velikom smjelošću se ponašamo, A ne kao što Mojsej metaše pokrivalo na lice svoje da ne bi mogli sinovi Izrailjevi gledati svršetak onoga što prestaje. No zaslijepiše pomisli njihove; jer do današnjeg dana to isto pokrivalo u čitanju Staroga Zavjeta ostaje neotkriveno, jer se ono u Hristu ukida; Nego do danas, kad se čita Mojsej, stoji pokrivalo na srcu njihovom; A kada bi se obratili ka Gospodu, ukinulo bi se pokrivalo. A Duh (Sveti) je Gospod; a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. Svi mi pak koji otkrivenim licem odražavamo slavu Gospodnju, preobražavamo se u taj isti lik, iz slave u slavu, kao od Duha Gospoda.“ 2. Korinćanima 3:7-18 (The Oxford Study Bible: Revised English Bible with Apocrypha)

Na ovom mestu Pavle tvrdi da postoji duhovni veo koji sprečava ljude da poveruju u jevanđelje Hristovo i da se čovek stoga mora obratiti Hristu Gospodu da bi mu on uklonio taj veo svojim Duhom, koji je takođe Gospod. Tako Pavle i Hrista i Duha naziva Gospodom!

Apostol zatim aludira na sledeće starozavetno mesto da bi dokazao svoju tvrdnju:

„I reče Gospod Mojsiju: Isteši sebi dvije ploče od kamena kao što su bile prve, da napišem na tijem pločama riječi koje su bile na prvijem pločama, koje si razbio. I budi gotov za sjutra da rano izađeš na goru Sinajsku, i staneš preda me na vrh gore. Ali neka niko ne ide s tobom, i niko neka se ne pokaže na svoj gori, ni ovce ni goveda da ne pasu blizu gore. I istesa Mojsije dvije ploče od kamena kao što su bile prve, i ustavši rano izađe na goru Sinajsku, kao što mu zapovjedi Gospod, i uze u ruku svoju dvije ploče kamene. A Gospod siđe u oblaku, i stade ondje s njim, i povika po imenu: Gospod. Jer prolazeći Gospod ispred njega vikaše: Gospod, Gospod, Bog milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrđem i istinom. Koji čuva milost tisućama, prašta bezakonja i nepravde i grijehe, koji ne pravda krivoga, i pohodi grijehe otačke na sinovima i na unucima do trećega i četvrtoga koljena. A Mojsije brže savi glavu do zemlje i pokloni se, I reče: Ako sam našao milost pred tobom, Gospode, neka ide Gospod posred nas, jer je narod tvrdovrat; i oprosti nam bezakonje naše i grijeh naš, i uzmi nas za našljedstvo. A on reče: Evo postavljam zavjet; pred cijelim narodom tvojim učiniću čudesa, koja nijesu učinjena nigdje na zemlji ni u kom narodu, i vidjeće djelo Gospodnje sav narod, među kojim si, jer će biti strašno što ću ja učiniti s tobom. Drži što ti danas zapovjedam; evo, ja ću izagnati ispred tebe Amoreje i Hananeje i Heteje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje. Čuvaj se da ne hvataš vjere s onima koji žive u zemlji u koju ćeš doći, da ti ne budu zamka usred tebe. Nego oltare njihove oborite, i likove njihove izlomite, i gajeve njihove isijecite. Jer ne valja da se klanjaš drugomu bogu: Jer se Gospod zove revnitelj, Bog je revnitelj. Nemoj hvatati vjere s onima koji žive u onoj zemlji, da ne bi čineći preljubu sa bogovima svojim i prinoseći žrtvu bogovima svojim, pozvali te i ti jeo žrtve njihove. I da ne bi kćerima njihovijem ženio sinove svoje, i da ne bi kćeri njihove, čineći preljubu sa bogovima svojim, učinile da sinovi tvoji čine preljubu sa bogovima njihovijem. Livenih bogova ne gradi sebi. Praznik prijesnijeh hljebova drži; sedam dana jedi prijesne hljebove, kao što sam ti zapovjedio, na vrijeme, mjeseca Aviva, jer si toga mjeseca izašao iz Misira. Sve što otvora matericu, moje je, i svako muško u stoci tvojoj što otvora matericu, goveče ili sitna stoka. Ali magare koje otvori matericu, optkupi jagnjetom ili jaretom; ako li ga ne bi otkupio, slomi mu vrat; i svakoga prvenca između sinova svojih otkupi; i da se niko ne pokaže prazan preda mnom. Šest dana radi, a u sedmi dan počini, i od oranja i od žetve počini. Praznuj praznik sedmica, prvina žetve pšenične, i praznik berbe na svršetku godine. Tri puta u godini da se svako muško između vas pokaže pred Gospodom Bogom Izrailjevim. Jer ću izagnati narode ispred tebe, i međe tvoje raširiću, i niko neće poželjeti zemlje tvoje, kad staneš dolaziti da se pokažeš pred Gospodom Bogom svojim tri puta u godini. Nemoj prinositi krvi od žrtve moje uz hljebove kisele, i da ne prenoći do jutra žrtva praznika pashe. Prvine od prvoga roda zemlje svoje donesi u kuću Gospoda Boga svojega; nemoj kuhati jareta u mlijeku majke njegove. I reče Gospod Mojsiju: Napiši sebi te riječi; jer po tijem riječima učinih zavjet s tobom i s Izrailjem. I Mojsije osta ondje kod Gospoda četrdeset dana i četrdeset noći; i napisa Gospod na ploče riječi zavjeta, deset riječi. I kad Mojsije slažaše s gore Sinajske, i držaše u ruci dvije ploče svjedočanstva slazeći s gore, ne znađaše da mu koža na licu posta svijetla dokle govoraše s njim. I vidje Aron i svi sinovi Izrailjevi Mojsija, a to mu se svijetli koža na licu, i ne smješe pristupiti k njemu. Ali ih zovnu Mojsije, i vratiše se k njemu Aron i svi glavari u zboru, i govori s njima Mojsije. Potom pristupiše svi sinovi Izrailjevi, i zapovjedi im sve što mu kaza Gospod na gori Sinajskoj. A kad im Mojsije izgovori, zastrije lice svoje pokrivalom. Ali kad Mojsije dolažaše pred Gospoda da s njim govori, skidaše pokrivalo dokle ne bi izašao; a izašavši kazivaše sinovima Izrailjevijem što mu se zapovjedaše. Tada viđahu sinovi Izrailjevi lice Mojsijevo, gdje se svijetli koža na licu njegovu, te Mojsije opet zastiraše pokrivalom lice svoje dokle ne bi opet ušao da govori s njim.“ Izlazak 34:1-8, 29-35

Prema gornjem odlomku, Mojsijevo lice je zračilo slavom Jahveovom u tolikoj meri da je morao da se zaogrne velom radi Izrailjaca koji to nisu mogli da podnesu. Međutim, Mojsije bi uklanjao veo kad god bi razgovarao sa Jahveom.

Zapanjujuće je da je Pavle uzeo upravo ovo mesto i primenio ga na duhovni veo koji je sprečavao Izrailjce njegovog vremena (pa i sve do danas) da vide slavu Hristovu, veo koji se može ukloniti jedino obraćanjem Hristu Gospodu radi spasenja! Ipak, govoreći to, Pavle time poistovećuje Hrista sa Jahveom, budući da je, prema starozavetnom odlomku koji Pavle navodi, Gospod sa kojim je Mojsije razgovarao i pred čijim licem bi uklanjao svoj veo zapravo bio Jahve Bog!

Drugim rečima, govoreći da se veo koji pokriva umove Izrailjaca uklanja jedino kada se oni obrate Hristu Gospodu, Pavle tvrdi da je Isus Jahve, jer odlomak koji navodi izričito kaže da bi Mojsije uklanjao svoj veo kad god bi se okrenuo da govori sa Jahveom! Tako, kao što je Mojsijev veo bio uklonjen kad god bi pošao da govori sa Jahveom, tako se i duhovni veo koji sprečava ljude da poveruju u jevanđelje uklanja jedino kada se obrate Hristu Gospodu.

Ali to nije sve. Blaženi i sveti Apostol ne samo da poistovećuje Hrista sa Jahveom, nego takođe kaže da se Mojsiju kao Jahve zapravo javio Duh Gospoda Hrista! Tako je Hristos, koji je Jahve, poslao svoga Duha, koji je takođe Jahve, da govori Mojsiju!

Da sažmemo ono što Pavle ovde govori:

Prema Pavlu, Hristos je Gospod, to jest Jahve, koji uklanja duhovni veo sa onih koji mu se obrate.

Pavle dalje kaže da je Duh — Duh Gospodnji, a Gospod je u tom kontekstu Hristos.

To znači da je Sveti Duh Duh Hristov.

Istovremeno Pavle tvrdi da je Mojsije, kada je u Izlasku 34 govorio sa Jahveom, zapravo razgovarao sa Duhom Gospodnjim, jer Duh jeste Gospod, to jest Jahve!

Stoga su, prema ovom blaženom i nadahnutom Apostolu, i Hristos i Duh Jahve Bog!

Sveti Duh se takođe navodi zajedno sa Ocem i Sinom u kontekstima koji ukazuju na njihovu suštinsku jednakost, kao u sledećem odlomku.

„A Jedanaest učenika otidoše u Galileju, na goru kuda im je zapovijedio Isus. I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a neki posumnjaše. I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji. Idite, dakle, i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio; i, evo, ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka.“ Matej 28:16-20

U ovom tekstu vidimo da Isus prima obožavanje od svih svojih učenika i tvrdi da ima potpunu i celovitu vlast nad celokupnim stvorenjem. Hristos takođe obećava svojim sledbenicima da će lično (ali ne telesno) biti sa svima njima do svršetka veka, što je tvrdnja o sveprisutnosti.

Isus dalje zapoveda da svi njegovi učenici budu kršteni u jedno ime koje pripada Ocu, Sinu i Svetom Duhu. Činjenica da Otac, Sin i Sveti Duh poseduju jedno te isto ime podrazumeva da svi oni potpuno i jednako imaju udela u istoj Božanskoj suštini.

Osim toga, krštavajući se u ime Trojstva, vernik u suštini stupa pod vlast i vladavinu svih triju Božanskih Osoba. Čin krštenja treba da pokaže da čovek sebe obavezuje na obožavanje i služenje Ocu, Sinu i Svetom Duhu, posvećujući se tome da svim srcem sluša svu trojicu potpuno i celovito. I to opet pretpostavlja njihovu suštinsku jednakost, jer Bog neće trpeti niti dopustiti da neko bude potpuno predan vlasti ili vladavini neke druge osobe pored Boga.

Evo još jednog mesta na kome se pretpostavlja suštinsko jedinstvo triju Božanskih Osoba:

„Zato vam dajem na znanje, da niko ko Duhom Božijim govori ne kaže: Anatema na Isusa! I niko ne može reći: Isus je Gospod, osim Duhom Svetim. Različni su darovi, ali je Duh isti. I različne su službe, ali je Gospod isti. I različna su djejstva, ali je isti Bog koji djejstvuje sve u svima. No svakome se daje projava Duha na korist. Jer jednome se daje kroz Duha riječ mudrosti; a drugome riječ znanja po istom Duhu; A drugome vjera istim Duhom; a drugome darovi iscjeljivanja istim Duhom; A drugome činjenje čudesa, a drugome proroštvo, a drugome razlikovanje duhova, a drugome različni jezici, a drugome tumačenje jezika. A sve ovo čini jedan i isti Duh, dijeleći svakome ponaosob kako hoće.“ 1. Korinćanima 12:3-11

Prema blaženom Apostolu, duhovne darove koje hrišćani primaju razdeljuju Bog Otac, Gospod Isus Hristos i Sveti Duh. Pavle dalje kaže da su Bog i Sveti Duh ti koji osnažuju telo Hristovo darovima koje daju svakom pojedinom udu.

Ono što se time pretpostavlja jeste da su Bog, Hristos i Duh sveprisutni, svemoćni i sveznajući, te stoga jednaki po suštini! Inače, kako bi mogli da daju razne duhovne darove određenim pojedincima unutar Crkve i da ih osposobe da te darove koriste gde god se nalazili?

Štaviše, neki od tih darova, kao što su mudrost, znanje, isceljenje i čudesa, zahtevaju da tri Božanske Osobe budu sveznajuće i svemoćne.

Evo još jednog Pavlovog odlomka koji pretpostavlja da Bog, Hristos i Duh imaju sva Božja „sve-“ svojstva.

„Najzad, braćo, zbogom. Popravljajte se, poslušajte moj poziv, slažite se međusobno, živite u miru, i Bog ljubavi i mira biće s vama. Pozdravite jedni druge svetim poljupcem. Pozdravljaju vas svi sveti. Blagodat Gospoda Isusa Hrista, i ljubav Božja, i zajedništvo Svetoga Duha neka bude sa svima vama.“ 2. Korinćanima 13:14

Opet, da bi Hristos mogao da udeli naklonost svim hrišćanima, mora biti sveprisutan i svemoćan. Isto važi i za Boga i za Svetog Duha: jedini način da Bog udeli ljubav svim vernicima i da Sveti Duh bude u stanju da vernima omogući zajednicu sa Bogom i međusobno jeste da su obojica sveprisutni i svemoćni.

A sada naš poslednji tekst:

„Petar, apostol Isusa Hrista, izabranima koji stranstvuju u rasijanju po Pontu, Galatiji, Kapadokiji, Aziji i Vitiniji; Po predznanju Boga Oca, osvećenjem Duha za poslušanje i kropljenje krvlju Isusa Hrista: Blagodat i mir da vam se umnoži.“ 1. Petrova 1:1-2

Ovde se delo iskupljenja pripisuje svima trima Božanskim Osobama: Ocu koji unapred zna, to jest bira ljude za spasenje, Svetom Duhu koji ih izdvaja za poslušnost Hristu, i Hristu koji ih kropi, odnosno čisti od njihovih grehova svojom krvlju.

Ovo nije jedino mesto koje govori o tome da Duh posvećuje ljude za spasenje:

„Ili ne znate da nepravednici neće naslijediti Carstva Božijega? Ne varajte se: ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni rukobludnici, ni muželožnici, Ni lakomci, ni lopovi, ni pijanice, ni opadači, ni otimači, neće naslijediti Carstvo Božije. I takvi bijaste neki; ali se opraste i posvetiste i opravdaste imenom Gospoda Isusa Hrista i Duhom Boga našega.“ 1. Korinćanima 6:9-11

„A mi smo dužni svagda zahvaljivati Bogu za vas, braćo, ljubljena od Gospoda, što vas je Bog izabrao od početka za spasenje u svetinji Duha i vjeri istine,“ 2. Solunjanima 2:13

Duhovo delo posvećenja vernika ponovo pretpostavlja njegovo apsolutno božanstvo, budući da zahteva da Duh bude prisutan gde god se vernici nalaze i da ima moć da ih preobrazi iz njihovih nekadašnjih grešnih puteva u ljude koji revno žele da slušaju Hrista.

Dakle, Sveti Duh prema bogonadahnutom otkrivenju nije samo potpuno Božanski, nego je i u potpunom jedinstvu sa Ocem i Sinom, u stanju da čini sve što i oni čine, i uživa savršenu zajednicu sa njima.

Zapravo, postoji toliko mnogo drugih novozavetnih stihova o Ocu (Bogu), Sinu (Hristu) i Svetom Duhu koji deluju zajedno, da bi reći kako je Novi zavet natopljen trojstvenim jezikom bilo krajnje potcenjivanje! (Upor. Luka 1:35; 3:21-22; 4:1-12; Jovan 4:10-25; 7:37-39; 14-16; 20:21-22; Dela apostolska 1:4-8; 2:33, 38-39; 5:3-4, 9, 30-32; 7:55-56; 10:36-38, 44-48; 11:15-18; 15:8-11; 20:28; Rimljanima 1:1-4; 5:5-10; 2. Korinćanima 1:19-22; 3:6-8; Galatima 3:8-14; 4:4-7; Efescima 1:3-17; 2:18, 21-22; 3:14-19; 4:4-6, 29-32; 5:18-20; Filipljanima 3:3; 1. Solunjanima 1:3-6; 2. Solunjanima 2:13-14; Titu 3:4-6; Jevrejima 2:3-4; 9:14; 10:28-31; 1. Jovanova 3:21-24; 4:13-14; Judina 20-21; Otkrivenje 2:18, 27-29).

Evo sažetka onoga što smo otkrili o biblijskom svedočanstvu o Božjoj Trojedinosti.

1. Proročki spisi objavljuju da je Jahve jedini Gospod Bog.
2. Sveto pismo poistovećuje Oca, Sina i Svetog Duha sa Jahveom Bogom.
3. Istovremeno, nadahnuto Sveto pismo jednako jasno govori da su Otac, Sin i Sveti Duh lično različiti jedan od drugoga.
4. Stoga bogonadahnuto otkrivenje svedoči da je jedan Bog Izrailja troličan.

**
Dodatna literatura**

http://irr.org/trinity-outline.html
http://www.reclaimingthemind.org/blog/2010/05/the-great-trinity-debate-part-4-rob-bowman-on-the-holy-spirit/