Binitarna priroda vrhunskog dokaznog teksta Svetog pisma o jedinstvu Boga, 4. deo

Nastavljamo našu raspravu o biblijskom svedočanstvu o binitarnoj prirodi Šeme, monoteističkog kreda judaizma koji se nalazi u Ponovljenim zakonima 6:4, a koji glasi:

„Čuj, Izrailju: Gospod je Bog naš jedini Gospod.“

U prvom delu naše rasprave zapazili smo da je Eloheinu oblik prvog lica množine reči Elohim i da se stoga može prevesti kao „naši Bogovi". Dalje smo naveli da hebrejska reč echad može označavati složeno ili sastavljeno jedinstvo.

Tvrdili smo da ovaj kredo zapravo podržava — i da se mnogo bolje slaže sa — verovanjem da je Bog Izrailja jedno Biće koje je po svojoj prirodi višelično. U svetlu toga predložili smo da se Šema prevede tako da dođe do izražaja njeno implicitno svedočanstvo o Jahveovoj uni-pluralnosti, na način na koji je to učinio sledeći naučnik:

„… Tačan i doslovan prevod glasi: 'Čuj, Izrailju, Jehova naši Bogovi jeste Jehova jedinstvo.'…" (David Cooper, Thm, PhD, The Messiah: His Redemptive Career, [Biblical Research Society, 1935], str. 68)

Zatim smo izneli dokaze iz hebrejskog Svetog pisma kojima smo utvrdili da su nadahnuti proroci svedočili da postoje najmanje dve različite Ličnosti koje jesu Bog. U ovom delu iznećemo dodatne podatke iz nadahnutog hebrejskog Svetog pisma da bismo to potvrdili.

Gospod Jahve je došao!

Prorok Isaija je prorekao da će doći vreme kada će Gospod Bog poslati glasnika da najavi javljanje Jahvea celom čovečanstvu, koje će ugledati njegovu slavu:

„Glas je nekoga koji viče: Pripravite u pustinji put Gospodnji, poravnite u pustoši stazu Bogu našemu. Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu, i što je krivo neka bude pravo, i neravna mjesta neka budu ravna. I javiće se slava Gospodnja, i svako će tijelo vidjeti; jer usta Gospodnja govoriše.“ … „Izidi na visoku goru, Sione, koji javljaš dobre glase; podigni silno glas svoj, Jerusalime, koji javljaš dobre glase; podigni, ne boj se. Kaži gradovima Judinijem: Evo Boga vašega. Evo, Gospod Bog ide na jakoga, i mišica će njegova obladati njim; evo, plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim. Kao pastir pašće stado svoje; u naručje svoje sabraće jaganjce, i u njedrima će ih nositi, a dojilice će voditi polako.“ Isaija 40:3-5, 9-11

Prema drugom nadahnutom proroku, Gospod će poslati glasnika pred sobom da pripremi njegov dolazak u njegov sopstveni hram:

„Evo, ja ću poslati anđela svojega, koji će pripraviti put preda mnom, i iznenada će doći u crkvu svoju Gospod, kojega vi tražite, i anđeo zavjetni, kojega vi želite, evo doći će, veli Gospod nad vojskama.“ Malahija 3:1

Izraz ha Adon javlja se u hebrejskoj Bibliji ukupno osam puta i u svakom pojedinačnom slučaju odnosi se na jednog istinitog Boga Jahvea (up. Izlazak 23:17; 34:23; Isaija 1:24; 3:1; 10:16, 33; 19:4; Mihej 4:13). To potvrđuje da je sam Gospod Bog taj koji dolazi u Jerusalim.

Štaviše, prema proročkim spisima hram je sagrađen za Jahvea i stoga pripada njemu:

„I reci mu govoreći: Ovako veli Gospod nad vojskama: Evo čovjeka kojemu je ime Klica, koja će klijati s mjesta svoga i sagradiće crkvu Gospodnju. Jer će on sagraditi crkvu Gospodnju, i nosiće slavu, i sjedjeće i vladati na svom prijestolu, i biće sveštenik na prijestolu svom, i svjet mirni biće među objema. I vijenci neka budu Elemu i Toviji i Jedaji i Henu, sinu Sofonijinu, za spomen u crkvi Gospodnjoj. I koji su daleko, doći će i gradiće crkvu Gospodnju, i poznaćete da me je Gospod nad vojskama poslao k vama. I to će biti ako uzaslušate glas Gospoda Boga svojega.“ Zaharija 6:12-15

Iz oba ova starozavetna teksta jasno je da će Gospod (Adonai, ha Adon) Jahve posetiti svoj hram i javiti se svom narodu.

Prema Novom zavetu, to se ispunilo kada je Jovan Krstitelj bio poslat da pripremi narod za javljanje Jahvea Boga:

„A Jovan, čuvši u tamnici djela Hristova, posla dvojicu od učenika svojih. I reče mu: Jesi li ti Onaj što će doći, ili drugoga da čekamo? A Isus odgovarajući reče im: Idite i javite Jovanu ovo što čujete i vidite: Slijepi progledaju i hromi hode, gubavi se čiste i gluhi čuju, mrtvi ustaju i siromašnima se propovijeda jevanđelje. I blago onome koji se ne sablazni o mene. A kad oni otidoše, poče Isus govoriti narodu o Jovanu: Šta ste izišli da vidite u pustinji? Trsku koju povija vjetar? Nego šta ste izišli da vidite? Čovjeka u meke haljine obučena? Eto, koji meke haljine nose po carskim su dvorovima. Nego šta ste izišli da vidite? Proroka? Da, kažem vam, i više od proroka. Jer on je taj o kojem je pisano: Eto, ja šaljem anđela svoga pred licem tvojim, koji će pripraviti put tvoj pred tobom.“ Matej 11:2-10 – up. Luka 7:18-28

Međutim, Gospod kome je Krstitelj došao da pripremi put nije bio niko drugi do naš Gospod Isus Hristos!

„Početak jevanđelja Isusa Hrista, Sina Božijega. Kao što je pisano kod proroka: Evo ja šaljem anđela svojega pred licem tvojim, koji će pripremiti put tvoj pred tobom. Glas vapijućeg u pustinji: Pripremite put Gospodnji, poravnite staze njegove. Pojavi se Jovan krsteći u pustinji, i propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijehova. I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i krštavaše ih sve u rijeci Jordanu, i ispovijedahu grijehe svoje. A Jovan bijaše obučen u kamilju dlaku, i imaše pojas kožni oko sebe; i jeđaše bilje i divlji med. I propovijedaše govoreći: Dolazi za mnom jači od mene pred kim ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti remena na obući njegovoj. Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.“ Marko 1:1-8

„I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine. Jovan svjedoči o njemu i viče govoreći: Ovo je onaj za koga rekoh: Koji za mnom dolazi ispred mene je, jer prije mene bješe.“ … „Ja sam glas vapijućeg u pustinji: Poravnite put Gospodnji, kao što kaza Isaija prorok.“ … „Ja krštavam vodom, a među vama stoji koga vi ne znate. To je Onaj što dolazi za mnom, koji preda mnom bi, kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj.“ … „A sutradan vidje Jovan Isusa gdje dolazi k njemu, i reče: Gle, Jagnje Božije koje uzima na se grijehe svijeta! Ovo je Onaj za koga ja rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji preda mnom bi, jer prije mene bješe. I ja ga ne znadoh, ali da se javi Izrailju, zato dođoh ja da krštavam vodom. I posvjedoči Jovan govoreći: Vidio sam Duha gdje silazi kao golub sa neba i ostade na njemu. I ja ga ne znadoh, ali Onaj koji me posla da krštavam vodom on mi reče: Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu to je onaj koji krštava Duhom Svetim. I ja sam vidio i zasvjedočio da je on Sin Božiji. Sutradan opet stajaše Jovan i dvojica od učenika njegovih. I ugledavši Isusa gdje ide, reče: Gle, Jagnje Božije!“ Jovan 1:14-15, 23, 26-27, 29-36

Identifikujući Isusa kao Gospoda Jahvea za koga su proroci Isaija i Malahija rekli da dolazi da poseti svoj narod, Novi zavet još jednom potvrđuje binitarnu prirodu Jahvea. Prema ovim nadahnutim hrišćanskim spisima, i Otac i Isus Hristos, njegov ljubljeni Sin, jesu Jahve Bog.

Da sažmemo novozavetnu primenu Isaije 40 i Malahije 3:

Prema nadahnutim novozavetnim dokumentima, posebno jevanđeljima, Krstitelj je bio glas iz Isaije 40 i glasnik iz Malahije 3, koji je došao da pripremi put za vidljivo javljanje Jahvea Boga.
Krstitelj je posvedočio da ga je Bog poslao da pripremi narod za dolazak Gospoda Isusa Hrista.
Dakle, Isus je sam Jahve i upravo onaj Gospod (Adonai, ha Adon) za koga su proroci prorekli da će doći u svoj hram da očisti i spase svoj narod.
Istovremeno, hrišćanski spisi svedoče da se Isus lično razlikuje od Boga Oca.
Dakle, prema svedočanstvu Novog zaveta, i Otac i Sin jesu Jahve Bog i Gospod (Adonai, ha Adon).

Sada prelazimo na sledeći odeljak.

**
Silni Bog koji vlada sa visine**

Isaija je takođe prorekao rođenje Deteta koje će biti sam Silni Bog, koji dolazi da vlada na Davidovom prestolu doveka:

„Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: Divni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez mirni. Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom odsada dovijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama.“ Isaija 9:6-7

Ovo proročanstvo čini prilično zadivljujućim to što isti prorok svedoči ne samo da je Jahve Silni Bog, nego i da je on zapravo jedini Bog koji postoji!

„I u to vrijeme ostatak Izrailjev i koji se izbave u domu Jakovljevu neće se više oslanjati na onoga ko ih bije, nego će se oslanjati na Gospoda sveca Izrailjeva istinom. Ostatak će se obratiti, ostatak Jakovljev, k Bogu silnome.“ Isaija 10:20-21

„Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga, niti će poslije mene biti. Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema Spasitelja.“ Isaija 43:10-11

„Pamtite što je bilo od starine; jer sam ja Bog, i nema drugoga Boga, i niko nije kao ja, Koji od početka javljam kraj i izdaleka što još nije bilo; koji kažem: Namjera moja stoji i učiniću sve što mi je volja. Zovem s istoka pticu i iz daljne zemlje čovjeka koji će izvršiti što sam naumio. Rekoh i dovešću to, naumih i učiniću.“ Isaija 46:9-11 – up. 44:6-8; 45:5-6, 21

Ali to nije sve. Za Dete koje vlada na Davidovom prestolu kaže se da je Koren Jesejev, oca cara Davida, i da će mu biti dat Duh Jahveov kako bi ostvario Jahveovu nameru:

„Ali će izaći Šibljika iz stabla Jesejeva, i Izdanak iz korijena njegova izniknuće. I na njemu će počivati duh Gospodnji, duh mudrosti i razuma, duh savjeta i sile, duh znanja i straha Gospodnjega. I mirisanje će mu biti u strahu Gospodnjem, a neće suditi po viđenju svojih očiju, niti će po čuvenju svojih ušiju karati. Nego će po pravdi suditi siromasima i po pravici karati krotke u zemlji, i udariće zemlju prutom usta svojih, i dahom usana svojih ubiće bezbožnika. I pravda će mu biti pojas po bedrima, i istina pojas po bocima. I vuk će boraviti s jagnjetom, i ris će ležati s jaretom, tele i lavić i ugojeno živinče biće zajedno, i malo dijete vodiće ih. I krava i medvjedica zajedno će pasti, mlad njihova ležaće zajedno, i lav će jesti slamu kao vo. I dijete koje sisa igraće se nad rupom aspidinom, i dijete odbijeno od sise zavlačiće ruku svoju u rupu zmije vasilinske. Neće uditi ni potirati na svoj svetoj gori mojoj, jer će zemlja biti puna poznanja Gospodnjega kao more vode što je puno. I u to će vrijeme za korijen Jesejev, koji će biti zastava narodima, raspitivati narodi, i počivalište njegovo biće slavno.“ Isaija 11:1-10

Iz gornjeg odlomka očigledno je da se Dete koje će se roditi da vlada na Davidovom prestolu lično razlikuje od Jahvea Boga, to jest da su on i Jahve dve različite Ličnosti. Pa ipak, Isaija isto to Dete naziva Silnim Bogom, što je, kao što smo ranije videli, božanska titula data samom Jahveu. To znači da Dete takođe mora biti Jahve Bog, iako se lično razlikuje od Jahvea!

Dakle, prema proroku Isaiji postoje dve različite Ličnosti koje jesu Bog, naime Jahve i Dete koje vlada na Davidovom prestolu, koje se takođe naziva Korenom Jesejevim.

Da sažmemo ono što smo dosad naučili iz nadahnute knjige proroka Isaije:

Rodiće se Dete koje će vladati na Davidovom prestolu i koje će biti Silni Bog.
Jahve se ne samo izričito naziva Silnim Bogom, nego je, prema nadahnutom proroku, i jedini Bog koji postoji.
Dakle, to Dete mora biti Jahve Bog.
Istovremeno, međutim, nadahnuti prorok razlikuje to Dete od Jahvea Boga.
To znači da postoje najmanje dve različite Ličnosti koje jesu Jahve Bog, iz čega sledi da je Isaija još jedan prorok koji je znao za binitarnu prirodu Boga i o njoj pisao.

**
Uzvišeni Sluga iz Jesejevog korena**

Nismo još završili. Postoje dokazi da je isti Koren o kome se govori u Isaiji 11 ista ona Ličnost koju Isaija kasnije naziva Slugom Jahveovim, Onaj koji će biti veoma uzvišen nakon što prinese svoj život kao žrtvu za grehe Božjeg naroda kako bi doneo Božje spasenje do krajeva zemlje. Zapravo, prema Isaiji, to je jedini sa kojim će Jahve podeliti svoju slavu:

„Evo Sluge mojega, kojega podupirem, Izbranika mojega, koji je mio duši mojoj; metnuću duh svoj na njega, sud narodima javljaće. Neće vikati ni podizati, niti će se čuti glas njegov po ulicama. Trske stučene neće prelomiti, i svještila koje se puši neće ugasiti; javljaće sud po istini. Neće mu dosaditi, niti će se umoriti, dokle ne postavi sud na zemlji, i ostrva će čekati nauku njegovu. Ovako govori Bog Gospod, koji je stvorio nebesa i razapeo ih, koji je rasprostro zemlju i što ona rađa, koji daje disanje narodu što je na njoj i duh onima što hode po njoj: Ja Gospod dozvah te u pravdi, i držaću te za ruku, i čuvaću te, i učiniću te da budeš zavjet narodu, vidjelo narodima; Da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora i iz tamnice koji sjede u tami. Ja sam Gospod, to je ime moje, i slave svoje neću dati drugome, ni hvale svoje likovima rezanijem.“ Isaija 42:1-8

„Jer izniče pred njim kao šibljika, i kao korijen iz suhe zemlje; ne bi obličja ni ljepote u njega; i vidjesmo ga, i ne bješe ništa na očima čega radi bismo ga poželjeli. Prezren bješe i odbačen između ljudi, bolnik i vičan bolestima, i kao jedan od koga svak zaklanja lice, prezren da ga ni za što ne uzimasmo. A on bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem. Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ Isaija 53:1-12

Kao i Koren Jesejev, i Jahveov Sluga se naziva Korenom koji izniče iz suve zemlje. I kao Jesejev Koren, ovaj Sluga je osnažen Jahveovim Duhom da pravedno sudi i da donese spasenje narodima koji se okupljaju oko njega. U svetlu ovih razmatranja čini se prilično izvesnim da su Koren Jesejev i Sluga Jahveov jedna te ista osoba.

Ono što ovog Slugu čini tako zadivljujućim jeste to što Isaija govori o njegovom uzvišenju istim rečima kojima prorok opisuje Jahveov uzvišeni položaj i presto:

„Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se. Kako se mnogi začudiše tebi što bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinove čovječije, Tako će opet udiviti mnoge narode, carevi će pred njim zatisnuti usta svoja, jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nijesu slušali.“ Isaija 52:13-15

Sada uporedite to sa sledećim stihovima:

„Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše. I vikahu jedan drugome govoreći: Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove. I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima. I rekoh: Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovjek nečistijeh usana, i živim usred naroda nečistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim očima.“ Isaija 6:1-5

„Uzvišen je Gospod, jer nastava na visini; napuniće Sion suda i pravde.“ Isaija 33:5

„Jer ovako govori visoki i uzvišeni, koji živi u vječnosti, kojemu je ime Sveti: Na visini i u svetinji stanujem i s onijem ko je skrušena srca i smjerna duha, oživljujući duh smjernijeh i oživljujući srce skrušenijeh.“ Isaija 57:15

Zapanjujuće je da će, prema nadahnutom proroku, jedino Jahve biti uzvišen, dok će svi ostali biti poniženi:

„Ponosite oči čovječije poniziće se, i visina ljudska ugnuće se, a Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan. Jer će doći dan Gospoda nad vojskama na sve ohole i ponosite i na svakoga koji se podiže, te će biti poniženi. I na sve kedre Livanske, velike i visoke“… „Tada će se ponositost ljudska ugnuti i visina se ljudska poniziti, i Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan.“ Isaija 2:11-13, 17

Dakle, koristeći isti jezik da opiše uzvišenje Jahveovog Sluge, Isaija odlučno svedoči da će Sluga biti uzvišen tako da sedne na sopstveni Jahveov presto i da učestvuje u Jahveovoj jedinstvenoj vlasti nad svim stvorenjem!

Ovde ćemo citirati poznatog mesijanskog jevrejskog naučnika dr Majkla L. Brauna, koji nam pomaže da uvidimo kako su neki tradicionalni jevrejski izvori tumačili Isaiju 52:13:

„Budući da je ova tradicionalna literatura tako obimna – s pravom se naziva morem Talmuda – i budući da je moguće pronaći potpuno nejasan, gotovo nepoznat tekst kojim se može potkrepiti praktično bilo koje stanovište, usredsredićemo se umesto toga na jednu široko citiranu rabinsku tradiciju, naime na midraš o Isaiji 52:13… U midrašu se to objašnjava ovako:

Ko si ti, o goro velika? (Zah. iv. 7). To se odnosi na Cara Mesiju. A zašto ga naziva 'gorom velikom'? Zato što je veći od patrijaraha, kao što je rečeno: 'Sluga moj biće visok i uzdignut i veoma uzvišen' – biće viši od Avrama, koji kaže: 'Podižem uvis svoje ruke ka Gospodu' (Post. xiv. 22); uzdignut iznad Mojsija, kome je rečeno: 'Podigni ga na svoje grudi' (Broj. xi. 12); uzvišeniji od anđela služitelja, o kojima je zapisano: 'Njihovi točkovi behu uzvišeni i strašni' (Jez. i. 18). A iz koga on izlazi? Iz Davida (Yalqut Shim'oni 2:571).

„Zašto je midraš pripisao takvu istaknutost Mesiji, na osnovu Isaije 52:13? Moglo bi biti zato što su se na drugim mestima u Isaiji takvi izrazi uzvišenja (uzdignut, podignut, veoma uzvišen) s pravom primenjivali jedino na Boga. Zapravo, moglo bi se tvrditi da nigde u celoj Knjizi proroka Isaije niko – uključujući i samog Gospoda – nije opisan tako uzvišenim izrazima, pa je bilo sasvim prirodno da to privuče pažnju midraških propovednika i pisaca. Ono što je još zanimljivije od toga jeste komentar vodećih tradicionalnih učenjaka na ovaj midraš. Rabin Don Jichak Abravanel, slavni španski biblijski komentator i filozof, pomaže nam da to sagledamo u kontekstu. Primećujući da midraš objašnjava Isaiju 52:13 u odnosu na 'Cara Mesiju', Abravanel kaže:

Izuzetno je teško razumeti kako bilo koje čedo čovečje može biti uzvišeno iznad Mojsija, o kome Zakon svedoči govoreći: 'Ne podiže se više prorok u Izrailju kao on' (Pon. zak. xxxiv. 10); a još teže kako bilo ko 'rođen od žene' može zauzeti položaj viši od anđela, čija suština ne dopušta ništa iznad sebe osim suštine Prvog Uzroka: iz tog poslednjeg izraza su, zapravo, hrišćanski učitelji pokušali da utemelje svoje učenje o Božanstvu Mesije…

„Ali nisu samo 'jeretici' ti koji su ovaj midraš tumačili u vezi sa uzvišenom prirodom Mesije. Neki tradicionalni jevrejski komentatori nisu mnogo zaostali za njima. Pogledajte samo šta je rabin Ibn Krispin (četrnaesti vek) napisao o Mesijinom uzvišenju iznad anđela.

Veoma iznad anđela služitelja, jer će se ta sveobuhvatna inteligencija približiti [Bogu] više nego njihova. Jer to je izuzetno visoka povlastica, da onaj čija je priroda složena i materijalna dosegne stepen inteligencije bliži Božanskom nego što je onaj koji pripada bestelesnima; i zato se za njega kaže da je 'njegova snaga veća od snage anđela služitelja', jer oni nemaju prepreku u vršenju svog razuma, dok je ono što je složeno neprestano ometano usled materijalnog elementa u svojoj prirodi. Prema tome, budući da je stepen njegove inteligencije takav, za njega se kaže da je 'veoma uzvišen', a njegova snaga da je 'veća od anđeoske'.

… A kada se ovaj 'sluga Gospodnji' rodi, od dana kada dođe u godine razuma, i dalje će se odlikovati posedovanjem inteligencije koja mu omogućava da od Boga stekne ono što je nemoguće da iko stekne dok ne dosegne visinu do koje se nijedan od sinova ljudskih, osim njega, nikada nije uzdigao.

„Kada ovakve opise povežete sa drugim tradicijama koje govore o Mesijinom preegzistiranju (ili o preegzistenciji njegovog imena; vidi Pesahim 54a; Nedarim 39b) ili o njegovom dolasku na oblacima nebeskim (b. Sanhedrin 96b-97a), lako je uvideti da zaista postoje jevrejske tradicije koje priznaju uzvišeni, natčovečanski, pa čak i polubožanski status Mesije…" (Brown, Answering Jewish Objections to Jesus [Baker Books, Grand Rapids, MI 2000], Volume Two. Theological Objections, 3.22. Jews don't believe in a divine Messiah, str. 214-216; podebljanje naše)

Zaista zadivljujući Sluga!

Da sažmemo Isaijino nadahnuto svedočanstvo o Božjoj uni-pluralnosti:

Silni Bog će se roditi kao Dete da bi vladao na Davidovom prestolu doveka.
Za Jahvea se kaže da je Silni Bog i jedini Bog koji postoji.
Dakle, Dete koje se rađa nije niko drugi do sam Jahve.
Istovremeno, za to Dete se kaže da je Koren Jesejev i Sluga Jahveov koji je uzvišen da učestvuje u sopstvenoj Jahveovoj vlasti nad svim stvorenjem.
Stoga se Dete mora lično razlikovati od Jahvea.
To znači da postoje najmanje dve različite Božanske Ličnosti Boga.

**
Božanski Sin čovečji**

Isaija nije bio jedini prorok koji je govorio o drugoj Ličnosti koja vlada zajedno sa Jahveom, jer je to činio i prorok Danilo. Prema Danilu, na nebu zapravo postoji više od jednog prestola, a jedan od njih zauzima Biće koje su svi narodi dužni da obožavaju i da mu služe dok on nad njima vlada doveka. Štaviše, ta određena Ličnost ima izgled ljudskog bića:

„Posmatrao sam dok se ne postaviše prijestoli, i Starac dana ne sjede, i na njemu odijelo bijelo kao snijeg, i vlasi glave Njegove kao čista vuna, a prijesto Njegov plamen ognjeni, točkovi Njegovi oganj plamteći. Rijeka ognjena je proticala ispred Njega, tisuće tisuća su mu služile, i neizbrojno mnoštvo stajalo pred Njim; sud zasjede i knjige se otvoriše.“… „Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:9-10, 13-14

Primetite kako Danilo vidi prestole kako se postavljaju, iako Starac danima (koji je očigledno Bog) zauzima samo jedan od njih. Iz konteksta je jasno da onaj koga Danilo opisuje kao Sina čovečjeg zauzima drugi presto, budući da Danilo izričito kaže da taj određeni pojedinac vlada doveka.

Osim toga, izraz Sin čovečji podrazumeva da je taj lik koga je Danilo video kako dolazi na oblacima nebeskim imao ljudski izgled. To znači da je Danilo u svojoj viziji zaista video Čoveka, Onoga koga su sva ljudska bića dužna da obožavaju i da mu služe doveka.

Štaviše, izvesno je da je taj ljudski lik bio više od čoveka, čak i više od anđela, budući da jaše na oblacima kao što to čini Bog, vlada doveka kao što to čini Bog i biva obožavan na isti način na koji se obožava Bog.

Na primer, prema Starom zavetu, Jahve je taj koji jaše na oblacima:

„Breme Misiru. Gle, Gospod sjedeći na oblaku laku doći će u Misir; i zatrešće se od njega idoli Misirski, i srce će se rastopiti u Misircima.“ Isaija 19:1

„Gospod je spor na gnjev i velike je moći; ali nikako ne pravda krivca; put je Gospodnji u vihoru i buri, i oblaci su prah od nogu njegovijeh.“ Naum 1:3 – up. Izlazak 13:21-22; 14:24; 24:9-18; 33:7-11; 40:34-38; Brojevi 10:34; Psalam 68:33-34; 104:3

Hebrejska Biblija takođe uči da je Jahve Car nebeski koji tamo ima svoj presto:

„Sada, dakle, ja Navuhodonosor hvalim, i preuznosim i slavim Cara nebesnoga, jer su sva djela Njegova istinita i putevi Njegovi pravedni, a sve koji hode s gordošću može da ponizi.“ Danilo 4:37

„Gospod je u svetom dvoru svom, prijesto je Gospodnji na nebesima; oči njegove gledaju; vjeđe njegove ispituju sinove čovječije.“ Psalam 11:4

„K tebi podižem oči svoje, koji živiš na nebesima!“ Psalam 123:1

Nadahnuti proroci su dalje svedočili o tome da je Jahve večno uzvišen kao Car nad svim narodima i da su ti narodi dužni da ga obožavaju i da mu služe:

„Carstvo, pak, i vlast i veličanstvo careva koji su pod cijelim nebom dade se Svetima Višnjega, a Carstvo Njegovo je Carstvo vječno, i sve vlasti Njemu će služiti i slušati Ga.“ Danilo 7:27 – up. 2:44-45; 3:16-18, 28; 4:34-35; 6:16, 20, 26

„Opomenuće se i obratiće se ka Gospodu svi krajevi zemaljski i pokloniće se pred njim sva plemena neznabožačka. Jer je Gospodnje carstvo; on vlada narodima.“ Psalam 22:27-28

„Poklikni Bogu, sva zemljo! Zapjevajte slavu imenu njegovu, dajte mu hvalu i slavu. Recite Bogu: Kako si strašan u djelima svojim! Zbog velike sile tvoje laskaju ti neprijatelji tvoji. Sva zemlja nek se pokloni tebi i poje tebi, neka poje imenu tvojemu.“ Psalam 66:1-4

„Svi narodi, koje si stvorio, doći će i pokloniti se pred tobom, Gospode, i slaviti ime tvoje.“ Psalam 86:9

„A ti si, Gospode, visok uvijek.“ Psalam 92:8

„Nebo je prijesto moj i zemlja podnožje nogama mojim. Gdje je dom koji biste mi sazidali“… „I od mladine do mladine, i od subote do subote dolaziće svako tijelo da se pokloni preda mnom, veli Gospod.“ Isaija 66:1, 23

„Tada Darije car napisa svima narodima, plemenima i jezicima, koji življahu po zemlji: Mir da vam se umnoži;“ Danilo 6:26

„I učiniću od hromijeh ostatak i od odagnanih silan narod; i Gospod će carovati nad njima na gori Sionu odsad i dovijeka.“ Mihej 4:7

„I ko god ostane od svijeh naroda koji dođu na Jerusalim, svak će dolaziti od godine do godine da se pokloni Caru Gospodu nad vojskama i da praznuje praznik sjenica. I ako koji od plemena zemaljskih ne bi došli u Jerusalim da se poklone Caru Gospodu nad vojskama, na njih neće biti dažda“ Zaharija 14:16-17

Zapravo, kao što smo videli u našem razmatranju Isaije, Sveto pismo svedoči da je jedino Jahve uzvišen kao Car nad celim stvorenjem:

„Jer je Višnji Gospod strašan, car veliki nad svom zemljom.“ … „Jer je Bog car od sve zemlje, pojte pjesmu. Bog caruje nad narodima; Bog sjedi na svetom prijestolu svom. Knezovi narodni sastavljaju se s narodom Boga Avramova. Jer su štitovi zemaljski Božiji. Da je uzvišen!“ Psalam 47:2, 7-9

„I neka znadu da si ti, kojemu je ime Gospod, jedini najviši nad svom zemljom.“ Psalam 83:18

„Jer je Gospod velik Bog i velik car nad svijem bogovima.“ Psalam 95:3

„Jer si ti, Gospode, visok nad svom zemljom i nadvisuješ sve bogove.“ Psalam 97:9

„Gospod caruje: neka strepe narodi; sjedi na heruvimima: nek se drma zemlja! Gospod je na Sionu velik, i visok nad svima narodima.“ Psalam 99:1-2

„Uzvišen je nad svima narodima Gospod; svrh nebesa je slava njegova. Ko je kao Gospod, Bog naš, koji sjedi na visini; Koji se sagiba da vidi što je na nebesima i na zemlji“ Psalam 113:4-6

Dakle, ako je Jahve uzvišen nad celom stvorenom stvarnošću kao suvereni Car, to znači da niko nije toliko uzvišen kao on. Međutim, Isaijin Sluga koji strada i Danilov Sin čovečji učestvuju u Jahveovom uzvišenju nad svim stvorenjem.

Evo kratkog sažetka Danilovog svedočanstva u svetlu celokupnog učenja nadahnutih starozavetnih spisa:

Jahve je car nebeski.
Jahveov presto je na nebu.
Jahve je uzvišen nad celim stvorenjem kao car.
Jahve je uzvišen kao vladar doveka.
Jahve jaše na oblacima.
Svi narodi koje je Jahve stvorio obožavaće ga i služiti mu.
Istovremeno, na nebu postoji još jedan presto koji zauzima Sin čovečji.
Taj Sin čovečji vlada doveka.
Taj Sin čovečji jaše na oblacima.
Svi narodi će obožavati tog Sina čovečjeg i služiti mu.
Dakle, prema nadahnutom svedočanstvu Danila, i Jahve (koga prorok naziva Starcem danima / Svevišnjim) i Sin čovečji jesu Bog.

**
Zaključne napomene**

Iz našeg razmatranja i ispitivanja starozavetnih spisa očigledno je da nadahnuti proroci nisu na Boga gledali kao na jednu jedinu Ličnost. Božji izaslanici su verovali i učili da je Bog Izrailja jedno Biće koje je po svojoj prirodi višelično.

Prema proročkim spisima, postoje najmanje dve različite Ličnosti koje jesu Bog. Na primer, prorok Isaija govori o Silnom Bogu koji se rađa kao Dete da bi vladao na Davidovom prestolu doveka.

Za to Dete se takođe kaže da je Koren Jesejev i Sluga Jahveov na koga Jahve stavlja svoj Duh.

To je Sluga koji prinosi svoj život kao žrtvu za grehe Božjeg naroda.

Nakon što je položio svoj život kao žrtvu za greh, Jahve uzvisuje Slugu da učestvuje u Jahveovom uzvišenom položaju i vlasti nad svim stvorenjem.

David govori o svom Gospodu koji je ustoličen sa desne strane Jahvea.

Davidov Gospod je takođe večni sveštenik po redu Melhisedekovom.

Jedna od funkcija sveštenika jeste prinošenje žrtava za oproštenje greha.

Danilo vidi potpuno Božansku figuru ljudskog izgleda koju svi narodi obožavaju i kojoj služe doveka, budući da im je ona Car.

Povezujući sve ove odlomke, čini se prilično izvesnim da je Davidov Gospod Božanski Sin čovečji, koji je Dete rođeno kao ljudsko biće da bi vladalo na Davidovom prestolu kao Silni Bog doveka i koje takođe učestvuje u sopstvenoj jedinstvenoj Jahveovoj vlasti nad svim stvorenjem.

Takođe smo ukratko videli kako novozavetni spisi potvrđuju binitarnu prirodu Boga, budući da starozavetne tekstove koji govore o Jahveovom dolasku da prebiva sa svojim narodom primenjuju na dolazak Gospoda Isusa Hrista. Time nadahnuti novozavetni pisci potvrđuju da je Isus Bog, iako istovremeno tvrde da se Hristos lično razlikuje od Boga Oca. Budući da su, prema nadahnutim hrišćanskim grčkim spisima, i Otac i Sin Bog, to znači da su novozavetni autori verovali da se Božanstvo sastoji od najmanje dve Božanske Ličnosti, što se savršeno slaže sa svedočanstvom starozavetnih proroka.

Međutim, postoji još mnogo dokaza iz Novog zaveta koje treba da ispitamo. Ako Gospod da, to će uslediti u narednim nastavcima koji će se uskoro pojaviti.