Binitarna priroda vrhovnog dokaznog teksta Svetog pisma o jedinstvu Boga, 3. deo

Nastavljamo sa našom analizom Šeme u svetlu celokupnog učenja nadahnutog Svetog pisma.

**
Jahve šalje Jahvea da uništi Sodomu i Gomoru**

Hebrejska Biblija pruža dodatne dokaze da postoje najmanje dve različite Ličnosti Jahvea.

U sledećem odlomku Jahve se javlja Avrahamu, koji vidi tri čoveka:

„Poslije mu se javi Gospod u ravnici Mamrijskoj kad sjeđaše na vratima pred šatorom svojim u podne. Podigavši oči svoje, pogleda i, gle, tri čovjeka stajahu prema njemu. I ugledavši ih, potrča im u susret ispred vrata šatora svojega, i pokloni se do zemlje; I reče: Gospode, ako sam našao milost pred tobom, nemoj proći sluge svojega. Da vam donesemo malo vode i operite noge, te se naslonite malo pod ovijem drvetom. I iznijeću malo hljeba, te potkrijepite srce svoje, pa onda pođite, kad idete pored sluge svojega. I rekoše: Učini što si kazao. I Avram otrča u šator k Sari, i reče: Brže zamijesi tri kopanje bijeloga brašna i ispeci pogače. Pa otrča ka govedima i uhvati tele mlado i dobro, i dade ga momku da ga brže zgotovi. Pa onda iznese masla i mlijeka i tele koje bješe zgotovio, i postavi im, a sam stajaše pred njima pod drvetom dokle jeđahu. I oni mu rekoše: Gdje je Sara, žena tvoja? A on reče: Eno je pod šatorom. A jedan između njih reče: Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će žena tvoja imati sina. A Sara slušaše na vratima od šatora iza njega. A Avram i Sara bijahu stari i vremeniti, i u Sare bješe prestalo što biva u žena. Zato se nasmija Sara u sebi govoreći: Pošto sam ostarjela, sad li će mi doći radost? A i gospodar mi je star. Tada reče Gospod Avramu: Što se smije Sara govoreći: Istina li je da ću roditi kad sam ostarjela? Ima li što teško Gospodu? Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi, a Sara će imati sina. A Sara udari u bah govoreći: Nijesam se smijala. Jer se uplaši. Ali on reče: Nije istina, nego si se smijala. Potom ustaše ljudi odande, i pođoše put Sodoma; i Avram pođe s njima da ih isprati. A Gospod reče: Kako bih tajio od Avrama šta ću učiniti, Kad će od Avrama postati velik i silan narod, i u njemu će se blagosloviti svi narodi na zemlji? Jer znam da će zapovjediti sinovima svojima i domu svojemu nakon sebe da se drže putova Gospodnjih i da čine što je pravo i dobro, da bi Gospod navršio na Avramu što mu je obećao. I reče Gospod: Vika je u Sodomu i Gomori velika, i grijeh je njihov grdan. Zato ću sići da vidim eda li sve čine kao što vika dođe preda me; ako li nije tako da znam. I ljudi okrenuvši se pođoše put Sodoma; ali Avram još stajaše pred Gospodom, I pristupiv Avram reče: Hoćeš li pogubiti i pravednoga s nepravednim? Može biti da ima pedeset pravednika u gradu; hoćeš li i njih pogubiti, i nećeš oprostiti mjestu za onijeh pedeset pravednika što su u njemu? Nemoj to činiti, ni gubiti pravednika s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku; nemoj; eda li sudija cijele zemlje neće suditi pravo? I reče Gospod: Ako nađem u Sodomu pedeset pravednika u gradu, oprostiću cijelom mjestu njih radi. A Avram odgovori i reče: Gle, sada bih progovorio Gospodu, ako i jesam prah i pepeo. Može biti pravednika pedeset manje pet, hoćeš li za ovijeh pet zatrti sav grad? Odgovori: Neću ako nađem četrdeset i pet. I stade dalje govoriti, i reče: Može biti da će se naći četrdeset. Reče: Neću zbog onijeh četrdeset. Potom reče: Nemoj se gnjeviti, Gospode, što ću reći; može biti da će se naći trideset. I reče: Neću ako nađem trideset. Opet reče: Gle, sada bih progovorio Gospodu; može biti da će se naći dvadeset. Reče: Neću ih pogubiti za onijeh dvadeset. Najposlije reče: Nemoj se gnjeviti, Gospode, što ću još jednom progovoriti; može biti da će se naći deset. Reče: Neću ih pogubiti zbog onijeh deset. I Gospod otide svršivši razgovor s Avramom; a Avram se vrati na svoje mjesto.“ Postanje 18:1-33

Iz konteksta je jasno da je jedan od te trojice sam Jahve, koji je zajedno sa ostalom dvojicom jeo hranu i kome su oprane noge!

Da nema nikakve sumnje u to da je Jahve bio jedan od trojice ljudskih posetilaca, lako se može dokazati iz činjenice da je, dok su ljudi krenuli ka Sodomi, Jahve ostao da nastavi razgovor sa Avrahamom. Dakle, ako je Jahve bio jedan od tih ljudi, to znači da su se u Sodomi isprva pojavila samo dvojica, budući da je jedan od njih ostao da razgovara sa Avrahamom.

I gle, upravo to nalazimo u samom sledećem poglavlju!

„A uveče dođoše dva anđela u Sodom; a Lot sjeđaše na vratima Sodomskim; i kad ih ugleda, ustade te ih srete, i pokloni se licem do zemlje, I reče: Hodite, gospodo, u kuću sluge svojega, i prenoćite i operite noge svoje; pa sjutra rano kad ustanete, pođite svojim putem. A oni rekoše: Ne, nego ćemo prenoćiti na ulici.“ Postanje 19:1-3

Ovo potvrđuje činjenicu da je jedan od trojice ljudi bio Jahve!

Ali priča se tu ne završava. Jahve kaže Avrahamu da će on sam sići u Sodomu, a nakon što završi razgovor sa Avrahamom, Jahve odlazi:

„I reče Gospod: Vika je u Sodomu i Gomori velika, i grijeh je njihov grdan. Zato ću sići da vidim eda li sve čine kao što vika dođe preda me; ako li nije tako da znam. I ljudi okrenuvši se pođoše put Sodoma; ali Avram još stajaše pred Gospodom, I pristupiv Avram reče: Hoćeš li pogubiti i pravednoga s nepravednim? Može biti da ima pedeset pravednika u gradu; hoćeš li i njih pogubiti, i nećeš oprostiti mjestu za onijeh pedeset pravednika što su u njemu? Nemoj to činiti, ni gubiti pravednika s nepravednikom, da bude pravedniku kao i nepravedniku; nemoj; eda li sudija cijele zemlje neće suditi pravo? I reče Gospod: Ako nađem u Sodomu pedeset pravednika u gradu, oprostiću cijelom mjestu njih radi. A Avram odgovori i reče: Gle, sada bih progovorio Gospodu, ako i jesam prah i pepeo. Može biti pravednika pedeset manje pet, hoćeš li za ovijeh pet zatrti sav grad? Odgovori: Neću ako nađem četrdeset i pet. I stade dalje govoriti, i reče: Može biti da će se naći četrdeset. Reče: Neću zbog onijeh četrdeset. Potom reče: Nemoj se gnjeviti, Gospode, što ću reći; može biti da će se naći trideset. I reče: Neću ako nađem trideset. Opet reče: Gle, sada bih progovorio Gospodu; može biti da će se naći dvadeset. Reče: Neću ih pogubiti za onijeh dvadeset. Najposlije reče: Nemoj se gnjeviti, Gospode, što ću još jednom progovoriti; može biti da će se naći deset. Reče: Neću ih pogubiti zbog onijeh deset. I Gospod otide svršivši razgovor s Avramom; a Avram se vrati na svoje mjesto.“ Postanje 18:20-21, 33

Prema sopstvenim Jahveovim rečima, on je morao sići u Sodomu i sresti se sa onom drugom dvojicom nakon što je napustio Avrahama.

I opet, upravo to Postanje kaže da se dogodilo:

„Tada ona dva čovjeka rekoše Lotu: Ako imaš ovdje još koga svojega, ili zeta ili sina ili kćer, ili koga god svojega u ovom gradu, gledaj nek idu odavde; Jer hoćemo da zatremo mjesto ovo, jer je vika njihova velika pred Gospodom, pa nas posla Gospod da ga zatremo. I izide Lot, i kaza zetovima svojim, za koje šćaše dati kćeri svoje, i reče im: Ustajte, idite iz mjesta ovoga, jer će sada zatrti Gospod grad ovaj. Ali se zetovima njegovijem učini da se šali. A kad zora zabijelje, navališe anđeli na Lota govoreći: Ustani, uzmi ženu svoju i dvije kćeri svoje koje su tu, da ne pogineš u bezakonju grada toga. A on stade oklijevati, te ljudi uzeše za ruku njega i ženu njegovu i dvije kćeri njegove, jer ga bješe žao Gospodu, i izvedoše ga i pustiše iza grada. I kad ih izvedoše napolje, reče jedan: Izbavi dušu svoju i ne obziri se natrag, i u cijeloj ovoj ravni da nijesi stao; bježi na ono brdo da ne pogineš. A Lot im reče: Nemoj, Gospode! Gle, sluga tvoj nađe milosti pred tobom, i milost je tvoja prevelika koju mi učini sačuvavši mi život; ali ne mogu uteći na brdo da me ne stigne zlo i ne poginem. Eno grad blizu; onamo se može uteći, a mali je; da bježim onamo; ta mali je, te ću ostati živ. A on mu reče: Eto, poslušaću te i za to, i neću zatrti grada za koji reče. Brže bježi onamo; jer ne mogu činiti ništa dokle ne stigneš onamo. Zato se prozva onaj grad Sigor. I kad sunce ogranu po zemlji, Lot dođe u Sigor. Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomoru od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja, I zatre one gradove i svu onu ravan, i sve ljude u gradovima i rod zemaljski. Ali žena Lotova bješe se obazrela idući za njim, i posta slan kamen. A sjutradan rano ustavši Avram, otide na mjesto gdje je stajao pred Gospodom; I pogleda na Sodom i Gomoru i svu okolinu po onoj ravni, i ugleda, a to se dizaše dim od zemlje kao dim iz peći. Ali kad Bog zatiraše gradove u onoj ravni, opomenu se Bog Avrama, i izvede Lota iz propasti kad zatre gradove gdje življaše Lot.“ Postanje 19:12-29

Jahve je sišao u Sodomu i uništio je, zajedno sa susednim gradovima, zbog njihove zloće. Ono što ovaj odlomak čini važnim za našu raspravu jeste to što tekst jasno kaže da je Jahve prosuo gorući sumpor od Jahvea sa neba:

„Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomoru od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja,“ Young’s Literal Translation (YLT)

„Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomoru od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja,“ New American Bible (NAB)

Ovde vidimo dve različite Ličnosti koje se poistovećuju sa Jahveom: jednog Jahvea koji je na zemlji i koji prosipa sumpor od drugog Jahvea koji je na nebu!

Ova razlika održava se čak i u kasnijim nadahnutim spisima:

„Evo, ja ću podignuti na njih Mide, koji neće mariti za srebro, niti će zlata iskati. Nego će iz lukova djecu ubijati, ni na plod u utrobi neće se smilovati, niti će djece žaliti oko njihovo. I Vavilon, ures carstvima i dika slavi Haldejskoj, biće kao Sodom i Gomora kad ih Bog zatre.“ Isaija 13:17-19 NAB

„Evo mene na tebe, ponositi, govori Gospod Gospod nad vojskama, jer dođe dan tvoj, vrijeme da te pohodim. Ponositi će se spotaći i pasti, i neće biti nikoga da ga podigne; i raspaliću oganj u gradovima njegovijem, i spaliće svu okolinu njegovu. Ovako veli Gospod nad vojskama: Sila se čini sinovima Izrailjevim i sinovima Judinijem; koji ih zarobiše, drže ih, neće da ih puste. Izbavitelj je njihov silan, ime mu je Gospod nad vojskama, on će doista braniti stvar njihovu da umiri zemlju i smete stanovnike Vavilonske. Mač na Haldejce, govori Gospod, i na stanovnike Vavilonske i na knezove njegove i na mudrace njegove. Mač na laže njegove, i poludjeće; mač na junake njegove, i prepašće se. Mač na konje njegove, i na kola njegova i na svu mješavinu što je usred njega, i postaće kao žene; mač na blago njegovo, i razgrabiće se. Suša na vode njegove, i usahnuće, jer je zemlja idolska, i oko lažnijeh bogova luduju. Zato će se ondje nastaniti divlje zvijeri i buljine, i sove će ondje stanovati; i neće se naseliti dovijeka i neće se u njoj živjeti nigda. Kao kad Gospod zatre Sodom i Gomoru i susjedstvo njihovo, govori Gospod, neće se niko ondje naseliti, niti će se baviti u njoj sin čovječji.“ Jeremija 50:31, 39-40 NAB

„Zatirah vas kao što Gospod zatre Sodom i Gomoru, i bijaste kao glavnja istrgnuta iz ognja; ipak se ne obratiste k meni, govori Gospod.“ Amos 4:11

Ovi odlomci su prilično zanimljivi jer u njima Jahve govori o Bogu koji uništava Sodomu i Gomoru, umesto da kaže da ih je on sam uništio; npr. Jahve ne kaže da je on razorio te zle gradove, nego da je to učinio Bog!

Osim što pružaju nadahnut komentar na Postanje 19:24, ovi stihovi pokazuju da je zajednica kojoj je Sveto pismo bilo povereno vrlo jasno razumela i uviđala da tekst Postanja postavlja dva različita Jahvea, tačnije dve različite Ličnosti kao Jahvea.

Anti-trinitarci se često pozivaju na jednu gramatičku, jezičku pojavu — naime, na to da osoba govori o sebi u trećem licu — kako bi opovrgli gledište da se Postanje 19:24 odnosi na dve različite Ličnosti kao Jahvea. Isti argument koriste i pri tumačenju odlomaka iz Isaije, Jeremije i Amosa. Međutim, ova jezička pojava zapravo potvrđuje da se Postanje 19:24 odnosi na dva različita Jahvea jer, za razliku od tih drugih odlomaka, ovaj tekst nije primer Jahveovog govora, nego istorijski narativ koji pominje Jahvea kako izvršava određeni zadatak. Drugim rečima, ovo nije slučaj u kome Bog govori, nego u kome nadahnuti pisac (Mojsije) pripoveda šta je Bog učinio, te se stoga ova jezička osobenost ovde ne primenjuje.

Ipak, postoje primeri koji izgledaju kao paralele Postanju 19:24, kao što je sledeći:

„Tada sabra Solomon starješine Izrailjeve i sve glavare plemenske, knezove domova otačkih sinova Izrailjevijeh, k sebi u Jerusalim da se prenese kovčeg zavjeta Gospodnjega iz grada Davidova, a to je Sion.“ 1. Carevima 8:1

Kao i Postanje 19:24, ovo je istorijski narativ koji dvaput pominje Solomona, a da to ne podrazumeva da postoje dva Solomona!

A evo i jednog iz novozavetnih spisa:

„Gospod neka dade milost Onisiforovu domu, jer me je mnogo puta okrijepio, i okova mojih nije se postidjeo, Nego došavši u Rim, još revnosnije me potraži i nađe. Neka mu dade Gospod da nađe milost kod Gospoda u onaj dan. A koliko mi je u Efesu poslužio, ti najbolje znaš.“ 2. Timoteju 1:18

Čini se razumno jasnim da Pavle ima u vidu samo jednog Gospoda, tako da je Gospod koji daruje milost od Gospoda jedna te ista Božanska Ličnost.

Međutim, ovi tekstovi nisu nikakva paralela Postanju 19:24, budući da kontekst Postanja 18-19 predstavlja jednog Jahvea na zemlji koji je svukao oganj od drugog Jahvea koji je bio na nebu. Drugim rečima, tekst izričito i namerno razlikuje njih dvojicu po mestu na kome se nalaze.

Štaviše, stih iz Pavla možda i nema u vidu samo jednu Ličnost. Uostalom, blaženi apostol je često započinjao i završavao svoje nadahnute poslanice prizivajući i Boga Oca i Gospoda Isusa da primaocima njegovih pisama daruju milost, mir, blagoslov itd.

„Timoteju, pravome sinu po vjeri, blagodat, milost, mir od Boga Oca našega i Hrista Isusa Gospoda našega.“ 1. Timoteju 1:2

„Timoteju, ljubljenome čedu: Blagodat, milost, mir od Boga Oca i Hrista Isusa Gospoda našega.“ 2. Timoteju 1:2

U svetlu toga, da li je moguće da se Pavle zapravo molio da Otac daruje Onisimu milost od Gospoda Isusa na dan kada se Hristos pojavi da sudi živima i mrtvima (upor. 2. Timoteju 4:1, 8, 18)?

S obzirom na to, ne treba da čudi što je Postanje 19:24 bio jedan od stihova koji su uznemiravali rabine, budući da su ga pojedine grupe koje su oni smatrali jeretičkim koristile da dokažu da Stari zavet potvrđuje višeličnog Boga:

R. Johanan reče: U svim odlomcima koje su Minim uzeli [kao osnov] za svoju jeres, njihovo pobijanje nalazi se nadohvat ruke. Tako: Načinimo čoveka po svom obličju, — I stvori Bog [jednina] čoveka po svom obličju; Hajde da siđemo i da im pometemo jezik, — I siđe Gospod [jednina] da vidi grad i kulu; Jer mu se otkriše [množina] Bog, — Bogu koji mi se odaziva [jednina] u dan nevolje moje; Jer koji je to veliki narod kome je Bog tako blizu [množina], kao što je Gospod Bog naš [nama] kad god ga prizovemo [jednina]; I koji je jedan narod na zemlji kao tvoj narod, [kao] Izrailj, koji Bog ide [množina] da iskupi sebi za narod [jednina], Dok prestoli ne behu postavljeni i jedan Starac sede.

Zašto su ovi bili potrebni? Da bi se poučila izreka R. Johanana, naime: Sveti, blagosloven da je, ne čini ništa a da se ne posavetuje sa svojim Nebeskim Sudom, jer je pisano: Ta je stvar po odluci stražara, a presuda po reči Svetih. E sad, to je zadovoljavajuće za sve [ostale stihove], ali kako objasniti Dok prestoli ne behu postavljeni? — Jedan [presto] beše za Njega samog, a jedan za Davida. Kao što je i učeno: Jedan beše za Njega samog a jedan za Davida: to je mišljenje R. Akibe. R. Jose mu prigovori: Akiba, dokle ćeš skrnaviti Šehinu? Radije, jedan [presto] za pravdu, a drugi za milost. Da li je od njega prihvatio [taj odgovor] ili ne? Dođi i čuj! Jer je učeno: Jedan je za pravdu, a drugi za milosrđe; to je mišljenje R. Akibe. Reče mu R. Eleazar b. Azarija: Akiba, šta ti imaš sa Agadom? Ograniči se na [proučavanje] Nega'ima i Ohalota. Nego, jedan beše presto, a drugi podnožje: presto za sedenje, a podnožje kao oslonac Njegovim nogama.

R. Nahman reče: Ko je vešt u pobijanju Minima kao što je R. Idit, neka to čini; inače neka ne čini. Jednom jedan Min reče R. Iditu: Pisano je: A Mojsiju reče: Popni se ka Gospodu. Ali svakako je trebalo da stoji: Popni se k meni! — To je bio Metatron [koji je to rekao], odgovori on, čije je ime slično imenu njegovog Gospodara, jer je pisano: Jer je moje ime u njemu. Ali ako je tako — uzvrati on — trebalo bi da ga obožavamo! Isti odlomak, međutim — odvrati R. Idit — kaže: Ne budi nepokoran prema njemu, to jest: ne zamenjuj Mene njime. Ali ako je tako, zašto je rečeno: Neće oprostiti vaš prestup? On odgovori: Tako nam vere, ne bismo ga prihvatili čak ni kao glasnika, jer je pisano: I reče mu: Ako Tvoje [lično] prisustvo ne ide, itd.

Jednom jedan Min reče R. Ismailu b. Joseu: Pisano je: Tada Gospod pusti da na Sodomu i Gomoru padne kiša od sumpora i ognja od Gospoda: a trebalo je da bude napisano „od njega“! Neki valjar reče: Prepustite ga meni, ja ću mu odgovoriti. [Zatim nastavi:' Pisano je: I reče Lameh svojim ženama, Adi i Sili: Čujte glas moj, žene Lamehove; a trebalo je da kaže: moje žene! Ali takav je idiom Svetog pisma — pa je i ovde reč o idiomu Svetog pisma. (Vavilonski Talmud, b. Sanhedrin 38b; podebljanje i kurziv naši)

Iz ove rabinske tradicije jasno je da su sledeće reference bile među mnogim odlomcima koje su takozvani jeretici koristili da dokažu da postoji više od jedne Božanske Ličnosti: Postanje 1:26-27; 11:7; 19:24, 35:7; Ponovljeni zakoni 4:7; 2. Samuilova 7:23; Danilo 7:9-10.

Da su među tim „jereticima“ bili i hrišćani, može se pokazati navodima iz ranih crkvenih otaca i apologeta koji su koristili Postanje 19:24 (uz mnoštvo drugih starozavetnih tekstova) da bi dokazali da postoji još jedna Božanska Ličnost pored Oca i da je taj drugi bio Isus Hristos, koji se prilično često javljao tokom starozavetnog perioda. Za te navode pogledajte ovaj članak.

Dakle, Postanje 19:24 potvrđuje da je jedan Gospod, koga je Izrailj imao zapovest da obožava, više od jedne Ličnosti.(1)

Za više o značenju i primeni Postanja 19:24 pogledajte sledeće članke:

http://answering-islam.org/authors/rogers/genesis_19_24_trinitarian.html
http://www.bible.ca/trinity/trinity-texts-genesis19-24.htm

**
Jahve šalje Jahvea da prebiva usred svog naroda!**

Ima još.

Prema proroku Zahariji, doći će dan kada će narodi shvatiti da je Jahve jedan i da drugoga nema:

„I Gospod će biti Car nad svom zemljom, u onaj dan biće Gospod jedan i ime njegovo jedno.“ Zaharija 14:9

Međutim, Zaharija kaže da će se to dogoditi kada Jahve pošalje Jahvea da prebiva u Jerusalimu zajedno sa svojim narodom!

„Ej, Sione, koji sjediš kod kćeri Vavilonske, izbavi se. Jer ovako veli Gospod nad vojskama: Za slavom posla me k narodima koji vas oplijeniše; jer ko tiče u vas, tiče u zjenicu oka njegova. Jer, evo, ja ću mahnuti rukom svojom na njih, i biće plijen slugama svojim, i poznaćete da me je poslao Gospod nad vojskama. Pjevaj i veseli se, kćeri Sionska, jer evo ja idem i nastavaću usred tebe, govori Gospod. I mnogi će se narodi prilijepiti ka Gospodu u taj dan, i biće mi narod, i ja ću nastavati usred tebe, i poznaćeš da me je poslao k tebi Gospod nad vojskama.“ Zaharija 2:7-13

To će se dogoditi na dan kada Jahve siđe na Maslinsku goru da uništi sve vojske naroda koji se okupljaju protiv njegovog naroda u Jerusalimu:

„Evo, ide dan Gospodnji, i plijen će se tvoj razdijeliti usred tebe. Jer ću skupiti sve narode na Jerusalim u boj, i grad će se uzeti, i kuće oplijeniti i žene osramotiti, i polovina će grada otići u ropstvo, a ostali narod neće se istrijebiti iz grada. Jer će Gospod izaći, i vojevaće na narode kao što vojuje na dan kad je boj. I noge će njegove stati u taj dan na gori Maslinskoj koja je prema Jerusalimu s istoka, i gora će se Maslinska raspasti po srijedi na istok i na zapad da će biti prodol vrlo velika, i polovina će gore ustupiti na sjever a polovina na jug. I bježaćete u prodol gorsku, jer će prodol gorska dopirati do Asala, i bježaćete kao što bježaste od trusa u vrijeme Ozije, cara Judina; i doći će Gospod Bog moj, i svi će Sveti biti s tobom. I u taj dan neće biti vidjelo svijetlo i mračno;“ Zaharija 14:1-6

Zadivljujuće je da Novi zavet uči da će se Gospod Isus vratiti na Maslinsku goru sa svim svojim svetima!

„I ovo rekavši, dok oni gledahu, podiže se, i uze ga oblak ispred očiju njihovih. I dok netremice gledahu za njim kako ide na nebo, gle, dva čovjeka u haljinama bijelim stadoše pored njih, I oni rekoše: Ljudi Galilejci, što stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji se od vas vaznese na nebo, tako će isto doći kao što ga vidjeste da odlazi na nebo. Tada se vratiše u Jerusalim sa gore zvane Maslinska, koja je blizu Jerusalima jedan subotni dan hoda.“ Dela apostolska 1:9-12

Prema rečima anđela, Isus će sići na mesto sa kojeg se uzneo, naime na Maslinsku goru. I:

„A sam Bog i Otac naš i Gospod naš Isus Hristos da upravi put naš k vama. A vas Gospod neka obogati i preispuni ljubavlju jednih prema drugima i prema svima, kakva je i naša prema vama, Da bi se utvrdila srca vaša neporočna u svetosti pred Bogom i Ocem našim o dolasku Gospoda našega Isusa Hrista sa svima svetima njegovim. Amin.“ 1. Solunjanima 3:11-13

„To je znak pravednoga suda Božijega, da se udostojite Carstva Božijega, za koje i stradate, Pošto je pravedno u Boga da uzvrati muku onima koji vas muče, A vama stradalnicima spokojstvo sa nama kada se javi s neba Gospod Isus s anđelima sile svoje, U ognju plamenome, koji će osuditi one koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se Jevanđelju Gospoda našega Isusa Hrista. Takvi će biti osuđeni na vječnu pogibao od lica Gospodnjega i od slave sile njegove, Kada dođe u onaj Dan da se proslavi u svetima svojima i pokaže se divan u svima vjerujućima, jer povjerovaste svjedočanstvu našemu.“ 2. Solunjanima 1:5-10

To u suštini znači da su Jahveove noge, koje je Zaharija video kako dodiruju i razdvajaju Maslinsku goru, upravo one noge koje pripadaju uzvišenom Hristu dok silazi u svom slavnom, vaskrslom fizičkom telu! Drugim rečima, Bog koga je Zaharija video kako dolazi sa svojim svetima bio je Gospod Isus Hristos pri svom povratku na zemlju sa neba!

Otuda, prema Zahariji, doći će dan kada će svet prepoznati da je Jahve, koji je jedan, zapravo više od jedne Ličnosti. Poput nadahnutih proroka koji su došli pre njega, Zaharija je znao i potvrđivao da postoje najmanje dve različite Ličnosti Jahvea i da će jedna od tih Božanskih Ličnosti jednoga dana doći da živi sa svojim narodom!

Dolazimo do kraja naše rasprave. Nastavite sa sledećim delom naše analize.

**
Napomene**

(1) Zanimljivo je da neke aramejske parafraze Starog zaveta kažu da je zapravo Reč Gospodnja bila ta koja je uništila Sodomu i Gomoru!

I Reč Gospodnja beše učinila da na Sedom i Amoru siđu pljuskovi naklonosti, s namerom da se oni pokaju, ali oni to ne učiniše: te rekoše: Zloća nije očigledna pred Gospodom. Gle, dakle, sada se na njih spuštaju sumpor i oganj od Reči Gospodnje sa Neba. [JERUSALIMSKI. 24. I sama Reč Gospodnja beše učinila da na narod Sedoma i Amore siđu pljuskovi naklonosti, da bi se pokajali od svojih zlih dela. Ali kada videše pljuskove naklonosti, rekoše: Eto, naša zla dela nisu očigledna pred Njim. On se (tada) okrenu i učini da na njih siđu smola i oganj od Gospoda sa nebesa.] I On razori te gradove, i svu ravnicu, i sve stanovnike gradova, i rastinje zemlje. (Targum Pseudo-Jonatan, The Targums of Onkelos and Jonathan Ben Uzziel On the Pentateuch With The Fragments of the Jerusalem Targum From the Chaldee, J. W. Etheridge, M.A., prvo izdanje 1862; podebljanje i kurziv naši)

Prema Targumu Pseudo-Jonatanu, Reč koja je bila na nebu prosula je oganj i sumpor na Sodomu i Gomoru. Jerusalimski Targum pak kaže da je Reč prosula oganj i smolu od Gospoda na te gradove zato što su odbili da se pokaju nakon što je Reč izlila svoju naklonost na njih kako bi ih dovela do pokajanja.

Dakle, oba ova izvora pružaju dodatni dokaz da je bilo mnogo Jevreja koji su iz svog čitanja nadahnutog Svetog pisma mogli jasno videti da postoji još jedna Božanska Ličnost pored Jahvea, Onaj koga su nazivali Reč!

Zadivljujuće je da nadahnuti novozavetni spisi uče da je ta Reč, koja je Tvorac, Spasitelj i Sudija svakog tela, zaista postala telo i da joj je ime Isus Hristos!

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine. Jovan svjedoči o njemu i viče govoreći: Ovo je onaj za koga rekoh: Koji za mnom dolazi ispred mene je, jer prije mene bješe. I od punoće njegove mi svi primismo, i blagodat na blagodat. Jer se 3akon dade preko Mojseja, a blagodat i istina postade kroz Isusa Hrista. Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi.“ Jovan 1:1-3, 10, 14, 18

„I kao što Mojsej podiže zmiju u pustinji, tako treba da se podigne Sin Čovječiji. Da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni, Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jedinorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni. Jer ne posla Bog Sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroz njega. Koji u njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer nije vjerovao u ime Jedinorodnoga Sina Božijega.“ Jovan 3:14-18

„Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava. Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao. Zaista, zaista vam kažem: Ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega, I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda.“ Jovan 5:21-29

Dakle, ista Božanska Reč koja spasava i sudi i sada i na kraju veka bila je Onaj isti koji je spasavao i sudio i u starozavetno vreme, davno pre nego što je postao ljudsko biće!