Isus može da oprašta grehe zato što je Bog Sin!

Ispitivanje pozivanja jednog muslimana na Molitvu Nabonida

Kao što sam obećao, nastavljam svoj odgovor na pokušaj Pola Bilala Vilijamsa da obori božanstvo Gospoda Isusa Hrista bilo selektivnim citiranjem biblijskih odlomaka i/ili pozivanjem na vanbiblijske izvore za koje pretpostavlja da potvrđuju njegovu tezu.

Na primer, Vilijams se poziva na spis iz Svitaka sa Mrtvog mora nazvan Aramejska molitva Nabonida (4Q242) da bi pokazao kako je jedan jevrejski egzorcista opraštao grehe na način sličan Isusovom. Svrha mu je pritom da pobije hrišćansku tvrdnju da je Isusovo pravo da oprašta grehe jasan pokazatelj njegovog božanstva:

iv) Konačno, Aramejska molitva Nabonida među Svicima sa Mrtvog mora svedoči o još jednom jevrejskom iscelitelju/egzorcisti koji je opraštao grehe (4Q242). (Isus je Bog jer je opraštao grehe)

Očigledno, Vilijams misli da je nešto otkrio, budući da se na ovaj svitak pozvao više puta:

A i drugim ljudima osim Isusa bilo je dato takvo ovlašćenje, vidi Jovan 20:23 „Kojima oprostite grijehe, opraštaju im se; i kojima zadržite, zadržani su.“. Konačno, Aramejska molitva Nabonida među Svicima sa Mrtvog mora svedoči o još jednom jevrejskom iscelitelju/egzorcisti koji je opraštao grehe (4Q242). („Da li je Isus Bog 02: sinoptička slika“ — odgovor Nabilu Kurešiju)

Štaviše, Jovan Krstitelj je verovatno objavljivao oproštenje greha (vidi Marko 1:4/Luka 3:3) a da to očigledno nije izazvalo nikakvu optužbu za povredu božanskog prava. Takođe, u Molitvi Nabonida iz Kumrana Nabonid kaže „egzorcista je oprostio moje grehe“, gde se jasno podrazumeva ljudsko posredovanje božanskog oproštenja (4QprNab4). (Sudeći po Indžilu)

Dovoljno je reći da postoje očigledni problemi s Vilijamsovim pozivanjem na tu navodnu molitvu Nabonida.

Prvo, Vilijams je zgodno propustio da kaže svojim čitaocima da su naučnici podeljeni oko ispravnog prevoda upravo ovog svitka, zbog njegove fragmentarne prirode. Neki naučnici, poput Geze Vermeša, prevode ga onako kako Vilijams predlaže:

„Bio sam pogođen [zlim čirom] sedam godina... i egzorcista je oprostio moje grehe…“ (Vermeš, The Complete Dead Sea Scrolls in English, str. 614)

Ipak, drugi ga prevode drugačije, kao u sledećem slučaju:

Frag. 1-3 1Reči mo[li]tve Nabonida, cara Vavilona, [velikog] car[a, kada je bio udaren] 2teškim zapaljenjem po zapovesti B[o]ga, u Temi.

[Ja, Nabonid,] bio sam udaren [teškim zapaljenjem] 3koje je trajalo sedam godina. Buduć[i] da sam tako bio izmenjen, [postavši poput zveri, molio sam se Svevišnjem,] 4i On mi je oprostio grehe. Egzorcista, Jevrejin, zapravo, čla[n zajednice izgnanika, došao mi je i rekao:] 5„Objavi i zapiši ovu priču, i tako pripiši slavu i veli[či]nu imenu B[oga Svevišnjeg.“ Shodno tome, i sam sam je zapisao:] 6Bio sam udaren teškim zapaljenjem dok sam bio u Temi, [po zapovesti Boga Svevišnjeg. Zatim] 7sam sedam godina nastavio da se molim [bogovima] načinjenim od srebra i zlata, [bronze, gvožđa,] 8drveta, kamena i gline, jer sam [mis]lio da s[u] oni zaista bogovi.

–M.O.W. (Svici sa Mrtvog mora: novi prevod, preveli i komentarima propratili Majkl Vajz, Martin Abeg ml. i Edvard Kuk [HarperSanFrancisco, 2005], 47. Isceljenje Nabonida (4Q426), str. 342)

Kao što se vidi, u ovoj verziji nema pomena o bezimenom jevrejskom egzorcisti koji nekome oprašta grehe. Naprotiv, ono što ovde imamo jeste Nabonidovo priznanje da mu je Bog oprostio grehe, uz egzorcistu koji ga podstiče da zapiše ono što je Bog za njega učinio, kao način da ga proslavi i podstakne druge da prepoznaju da je jedino on Bog, za razliku od idola.

Sledeći izvor objašnjava zašto postoji tolika razlika u mišljenjima o tome kako ovaj dokument treba ispravno prevesti:

„Ne smemo, međutim, prebrzo da prihvatimo prevod koji predlaže Dipon-Somer bez zdrave doze agnosticizma: stanje teksta jednostavno ne dopušta željeni stepen sigurnosti. Prihvatljivije je, međutim, tumačenje Jongelinga, Labušanja i van der Vaudea: ‘i On [Bog] je oprostio moje grehe’, koje sledi nakon pretpostavljenog ‘ali ja sam se molio Bogu Svevišnjem.“ Prevod koji iz toga proizlazi glasi: ‘On (Bog) je imao vračara koji je bio Jevrejin iz izgnanstva.’ Ova različita tumačenja Nabonidovog teksta od strane kompetentnih stručnjaka za aramejski svakako nas opominju da ne donosimo nedvosmislen sud da Isusove reči oproštenja nisu bile ‘izuzetno nove ili jedinstvene.’“ (Beri Blekbern, Theios Aner and the Markan Miracle Traditions: A Critique of the Theios Aner Concept As in Interpretative Background of the Miracle Tradition Used By Mark, VI. Poistovećivanje Isusa s Jahveom, C. Vlast da se opraštaju gresi, str. 139; podebljanje naše)

Dakle, sama činjenica da je svitak fragmentaran i da se ni naučnici ne slažu oko njegovog preciznog prevoda pokazuje koliko je Vilijamsovo pozivanje na takav tekst zaista slabo i očajničko.

Drugo, to što je ovo jedini vanbiblijski primer koji je Vilijams mogao da pruži zapravo potkopava celu njegovu tvrdnju, jer potvrđuje da je opraštanje greha isključivo božansko pravo koje Bog ne prenosi na svoje predstavnike. Uostalom, kada bi opraštanje greha u Božje ime bilo nešto uobičajeno i prihvatljivo unutar judaizama Isusovog vremena, Vilijams bi sigurno bio u stanju da pronađe mnoštvo primera kojima bi potkrepio svoju tvrdnju.

To što je najbolje što je uspeo bilo pozivanje na vanbiblijski svitak fragmentarne prirode, čiji je prevod sporan, zapravo dokazuje da to nije bila uobičajena praksa, jer Bog nije preneo svoj autoritet na druge tako da bi i oni mogli da opraštaju grehe u njegovo ime. To utvrđuje činjenicu da jedino Bog oprašta grehe, u čemu se Sveto pismo i Kuran savršeno slažu:

„U Gospodu Bogu našem je milost i očišćenje, zato što odstupismo“ Danilo 9:9

„Ko je Bog kao ti? Koji prašta bezakonje i prolazi prijestupe ostatku od našljedstva svojega, ne drži dovijeka gnjeva svojega, jer mu je mala milost. Opet će se smilovati na nas; pogaziće naša bezakonja; bacićeš u dubine morske sve grijehe njihove.“ Mihej 7:18-19

„Što ovaj tako huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga?“ Marko 2:7

„I za one koji, kada učine nešto loše, ili sebi učine nepravdu, sete se Allaha i oprost za grehe svoje zamole. A ko oprašta grehe, ako ne Allah?! I za one koji u grehu svesno ne ustraju.“ S. 3:135 Muhamed Asad

Stoga je ovaj fragment izuzetak koji zapravo potvrđuje pravilo.

Treće, i još važnije, prema Novom zavetu Isus oprašta grehe na potpuno isti način na koji to čini Jahve.

Na primer, Stari zavet sasvim jasno kaže da niko ne može da otkupi život drugog čoveka, zbog čega se kaže da jedino Bog može da oprosti i iskupi bilo koga:

„Čovjek neće nikako brata osloboditi, neće dati Bogu otkupa za nj. Velik je otkup za dušu, i neće biti nigda Da ko dovijeka živi i ne vidi groba.“… „Ali će Bog dušu moju izbaviti iz ruku paklenih; jer me on prima.“ Psalam 49:7-9, 15

„Rasuću kao oblak prijestupe tvoje, i grijehe tvoje kao maglu; vrati se k meni, jer sam te izbavio.“ Isaija 44:22

Pa ipak, Isus i njegovi sledbenici objavljivali su da je Hristos u stanju da otkupi ne samo jednog pojedinca, već i veliko mnoštvo života svojom zamenskom smrću:

„Kao što ni Sin Čovječiji nije došao da mu služe, nego da služi i dade život svoj u otkup za mnoge.“ Matej 20:28 – up. Marko 10:45

„I kad jeđahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. I uze čašu i zablagodarivši dade im govoreći: Pijte iz nje svi; Jer ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge radi otpuštenja grijehova.“ Matej 26:26-28 – up. Marko 14:22-24

„Blagodat vam i mir od Boga Oca i Gospoda našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za grijehe naše da izbavi nas od sadašnjega vijeka zloga, po volji Boga i Oca našega,“

„Jer jedan je Bog, jedan i posrednik između Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus, Koji sebe dade u otkup za sve, svjedočanstvo u naznačena vremena,“ 1. Timoteju 2:5-6

„Znajući da se propadljivim srebrom ili zlatom ne iskupiste iz svojega sujetnoga življenja, od otaca vam predanoga, Nego časnom krvlju Hrista, kao Jagnjeta neporočnog i bezazlenog“ 1. Petrova 1:18-19

Knjiga Otkrivenja nam govori da je Isus bio u stanju da iskupi tako ogromno mnoštvo pojedinaca da se nije moglo izbrojati:

„Potom vidjeh, i gle, mnoštvo naroda kojeg ne može niko izbrojati, od svakoga plemena i roda i naroda i jezika, stajaše pred prijestolom i pred Jagnjetom, obučeno u haljine bijele, i palme u rukama njihovim; I klicahu snažnim glasom, govoreći: Spasenje je u Bogu našemu koji sjedi na prijestolu, i u Jagnjetu. I svi anđeli stajahu oko prijestola i starješina i četiri živa bića, i padoše ničice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu, Govoreći: Amin! Blagoslov i slava i premudrost i blagodarnost i čast i sila i moć Bogu našemu u vijekove vijekova. Amin! I odgovori jedan od starješina, govoreći mi: Ovi obučeni u bijele haljine, ko su, i od kuda dođoše? I rekoh mu: Gospodaru moj, ti znaš. I reče mi: Ovo su oni koji dođoše iz nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jagnjetovoj. Zato su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noć u hramu njegovom; i Onaj koji sjedi na prijestolu obitavaće na njima. Neće više ogladnjeti, niti će više ožednjeti; i neće ih peći sunce, niti kakva žega. Jer Jagnje, koje je nasred prijestola, napasaće ih i vodiće ih na izvore voda života; i ubrisaće Bog svaku suzu sa očiju njihovih.“ Otkrivenje 7:9-17

Hristovo delo iskupljenja ne samo da navodi Jovana da izbije u hvalu svom vaskrslom i proslavljenom Gospodu:

„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin.“ Otkrivenje 1:5-6

Ono takođe navodi svako stvorenje da obožava Isusa na potpuno isti način na koji se obožava Bog Otac!

„I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji. I vidjeh i čuh glas mnogih anđela oko prijestola i živih bića i starješina, i bješe broj njihov mirijade mirijada i hiljade hiljada. Govoreći glasom gromkim: Dostojno je Jagnje koje je zaklano, da primi silu i bogatstvo i premudrost i čast i slavu i blagoslov. I čuh gdje svako stvorenje što je na nebu i na zemlji i pod zemljom i što je na moru, i sve što je u njima, govori: Onome što sjedi na prijestolu, i Jagnjetu, blagoslov i čast i slava i moć u vijekove vijekova! I četiri živa bića rekoše: Amin. I starješine padoše i pokloniše se.“ Otkrivenje 5:8-14

Obožavanje koje Isusu ukazuje svako stvoreno biće znači da Hristos, za Jovana, nije stvorenje nego Stvoritelj. Uostalom, da je Hristos Božje stvorenje, očekivali bismo da ga zateknemo kako se pridružuje ostatku stvorenja u obožavanju Boga. Umesto toga, prikazan je kao onaj koga svako stvorenje obožava zajedno s Bogom. To ne bi bilo ništa drugo do očigledno idolopoklonstvo kada bi Hristos bio ličnost koju je Bog doveo u postojanje.

Otkrivenje takođe opisuje Isusa na isti način na koji prorok Isaija prikazuje Jahvea. U sledećem odlomku Isaija prikazuje Jahvea kako izlazi kao ratnik da iskupi svoj narod i da u svom pravednom gnevu uništi svoje neprijatelje, jer nije mogao da nađe nikoga ko bi te zadatke izvršio umesto njega:

„Ko je ono što ide iz Edoma, iz Vosora, u crvenijem haljinama? Krasno odjeven, koračajući u veličini sile svoje? Ja sam, koji govorim pravdu i vrijedan sam spasti. Zašto ti je crveno odijelo i haljine ti kao u onoga koji gazi u kaci? Gazih sam u kaci, i niko između naroda ne beše sa mnom; ali ih izgazih u gnjevu svom i potlačih u ljutini svojoj; i krv njihova poprska mi haljine i iskaljah sve odijelo svoje. Jer je dan od osvete u srcu mom, i dođe godina da se moji iskupe. Pogledah, a nikoga ne bješe da pomože, i začudih se što nikoga ne bješe da podupre; ali me desnica moja izbavi i jarost moja poduprije me. I izgazih narode u gnjevu svom, i opojih ih jarošću svojom, i prolih na zemlju krv njihovu.“ Isaija 63:1-6 – up. 59:15b-21

Zapanjujuće je da Otkrivenje uzima upravo taj opis i primenjuje ga na Hrista!

„I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijeli, i Onaj koji sjedi na njemu zove se Vjerni i Istiniti, i po pravdi sudi i ratuje; A oči su mu kao plamen ognjeni, i na glavi njegovoj krune mnoge, i ima Ime napisano, koje niko ne zna do On sam; I obučen je u haljinu crvenu od krvi, i Ime se njegovo zove: Logos (Riječ) Božiji. I vojske nebeske iđahu za Njim na konjima bijelim, obučene u svilu bijelu i čistu. I iz usta njegovih izlazi mač oštar s obje strane, da njime porazi neznabošce; i On će ih napasati palicom gvozdenom, i On gazi kacu vina ljutoga gnjeva Boga Svedržitelja. I ima na haljini i na bedru svome Ime napisano: Car careva i Gospodar gospodara.“ Otkrivenje 19:11-16

Jedini način na koji je nadahnuti pisac to mogao da učini jeste ako je verovao da je Isus Jahve Bog (iako nije ni Otac ni Sveti Duh).

Zapravo, Isusova zamenska smrt tako potpuno zadovoljava Božju svetost i pravdu da u potpunosti uklanja Božji gnev sa svih onih koji se okrenu Hristu i poveruju u njega:

„Jer oni sami pričaju o nama kako nas vi dočekaste, i kako se od idola obratiste Bogu, da služite Bogu živom i istinitom, I da očekujete Sina njegova s nebesa, kojega podiže iz mrtvih, Isusa, koji nas izbavlja od gnjeva koji dolazi.“ 1. Solunjanima 1:9-10

„Jer nas Bog ne odredi za gnjev, nego da dobijemo spasenje kroz Gospoda našega Isusa Hrista, Koji umrije za nas da bismo mi, bilo da bdimo ili da spavamo, zajedno s njim živjeli.“ 1. Solunjanima 5:9-10

„Dječice moja, ovo vam pišem da ne sagriješite; i ako neko sagriješi, imamo Zastupnika kod Oca, Isusa Hrista Pravednika. A on je žrtva pomirenja za grijehe naše, i ne samo za naše nego i svega svijeta.“ 1. Jovanova 2:1-2

„U tome se pokaza ljubav Božija prema nama što je Bog Sina svojega Jedinorodnoga poslao u svijet da živimo Njime. U tome je ljubav, ne što mi zavoljesmo Boga, nego što On zavolje nas, i posla Sina svojega, kao žrtvu pomirenja za grijehe naše.“ 1. Jovanova 4:9-10 – up. Rimljanima 3:25; Jevrejima 2:17

Stari zavet takođe objavljuje da je Jahve jedini Spasitelj koji je u stanju da opravda sve one koji se od svojih greha okrenu njemu:

„Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik. I govoriće: U Gospodu je pravda i sila; k njemu će doći; ali će se posramiti svi koji se gnjeve na nj. U Gospodu će se opravdati i proslaviti sve sjeme Izrailjevo.“ Isaija 45:21-25

Pa ipak, i anđeli i Hristovi sledbenici propovedali su da je Isus Spasitelj koga je Otac poslao da opravda i spase svoj narod!

„No kad on tako pomisli, gle, javi mu se u snu anđeo Gospodnji govoreći: Josife, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju ženu svoju; jer ono što se u njoj začelo od Duha je Svetoga. Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih.“ Matej 1:20-21

„I bijahu pastiri u onome kraju boraveći u polju i čuvajući stražu noću kod stada svojega. I gle, anđeo Gospodnji stade među njih, i slava Gospodnja obasja ih; i ispuniše se strahom velikim. I reče im anđeo: Ne bojte se; jer vam, evo, javljam radost veliku koja će biti svemu narodu. Jer vam se danas rodi Spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu. I ovo vam je znak: naći ćete dijete povijeno gdje leži u jaslama. I ujedanput sa anđelom se pojavi mnoštvo vojske nebeske, koji hvaljahu Boga govoreći: Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja.“ Luka 2:8-14

„Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova.“ Dela apostolska 5:31

„Od njegovog sjemena, po obećanju, podiže Bog Izrailju Spasitelja Isusa,“… „Neka vam je, dakle, na znanje, ljudi braćo, da se kroz Njega vama objavljuje oproštenje grijehova. I od svega, od čega se ne mogoste opravdati u Zakonu Mojsejevu, u Njemu se opravdava svaki koji vjeruje.“ Dela apostolska 13:23, 38-39

„Istinita je riječ i svakoga primanja dostojna da Hristos Isus dođe u svijet da spase grješnike od kojih sam prvi ja.“ 1. Timoteju 1:15 – up. Efescima 5:23, 25-30

„I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina – Spasitelja svijeta.“ 1. Jovanova 4:14

Proroci su dalje svedočili da Jahve oprašta i vrši pomirenje radi sebe samog, odnosno radi svog slavnog imena, što znači zbog svog karaktera, tj. Jahve je milostiv, milosrdan i pun ljubavi Bog koji nalazi zadovoljstvo u tome da oprašta i spasava, a ne da osuđuje i uništava:

„Opet reče Mojsije: Molim te, pokaži mi slavu svoju. A Gospod mu reče: Učiniću da prođe sve dobro moje ispred tebe, i povikaću po imenu: Gospod pred tobom. Smilovaću se kome se smilujem, i požaliću koga požalim.“… „A Gospod siđe u oblaku, i stade ondje s njim, i povika po imenu: Gospod. Jer prolazeći Gospod ispred njega vikaše: Gospod, Gospod, Bog milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrđem i istinom. Koji čuva milost tisućama, prašta bezakonja i nepravde i grijehe, koji ne pravda krivoga, i pohodi grijehe otačke na sinovima i na unucima do trećega i četvrtoga koljena.“ Izlazak 33:18-19, 34:5-7

„Radi imena svojega, Gospode, oprosti grijeh moj, jer je velik.“ Psalam 25:11

„Bože, imenom svojim pomozi mi, i krjepošću svojom odbrani me na sudu.“ Psalam 54:1

„Pomozi nam, Bože, spasitelju naš, radi slave imena svojega, izbavi nas i očisti od grijeha naših radi imena svojega.“ Psalam 79:9

„Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i sve što je u meni sveto ime njegovo. Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i ne zaboravljaj nijednoga dobra što ti je učinio. On ti prašta sve grijehe i iscjeljuje sve bolesti tvoje; Izbavlja od groba život tvoj, vjenčava te dobrotom i milošću; Ispunja dobrim želje tvoje, ponavlja se kao u orla mladost tvoja. Gospod tvori pravdu, i sud svima kojima se krivo čini. Pokaza putove svoje Mojsiju, sinovima Izrailjevim djela svoja. Milostiv je i dobar Gospod, spor na gnjev i veoma blag. Ne gnjevi se jednako, niti se dovijeka srdi. Ne postupa s nama po grijesima našim, niti nam vraća po nepravdama našim. Nego koliko je nebo visoko od zemlje, tolika je milost njegova k onima koji ga se boje. Koliko je istok daleko od zapada, toliko udaljuje od nas bezakonja naša. Kako otac žali sinove, tako Gospod žali one koji ga se boje. Jer zna građu našu, opominje se da smo prah.“ Psalam 103:1-14

„Ja, ja sam brišem tvoje prijestupe sebe radi, i grijeha tvojih ne pominjem.“ Isaija 43:25

Međutim, Gospod Isus i pisci Novog zaveta učili su da je pojedincima oprošteno zbog Isusovog imena, odnosno na osnovu njega, i da spasenje dolazi samo verom u njegovo ime:

„A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima. Tada im otvori um da razumiju Pisma. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih trećega dana, I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima.“ Luka 24:44-47

„A Petar im reče: Pokajte se, i da se krsti svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijehova; i primićete dar Svetoga Duha.“ Dela apostolska 2:38

„Za njega svjedoče svi proroci da će Imenom njegovim primiti oproštenje grijeha svako ko vjeruje u njega.“ Dela apostolska 10:43

„Ili ne znate da nepravednici neće naslijediti Carstva Božijega? Ne varajte se: ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni rukobludnici, ni muželožnici, Ni lakomci, ni lopovi, ni pijanice, ni opadači, ni otimači, neće naslijediti Carstvo Božije. I takvi bijaste neki; ali se opraste i posvetiste i opravdaste imenom Gospoda Isusa Hrista i Duhom Boga našega.“ 1. Korinćanima 6:9-11

Apostoli su čak išli unaokolo čineći čuda u Isusovo ime kako bi drugima dokazali da je on Začetnik života koji donosi iskupljenje i da spasenje dolazi jedino zbog imena vaskrslog Gospoda:

„A dok se iscijeljeni hromi držaše Petra i Jovana, sav narod zadivljen navali njima u trijem koji se zvaše Solomonov. A videći to, Petar se obrati narodu: Ljudi Izrailjci, što se čudite ovome ili šta gledate u nas, kao da smo svojom silom ili pobožnošću učinili da ovaj hodi? Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti. A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci. I radi vjere u ime njegovo, ovoga koga vidite i poznajete utvrdi ime njegovo, i vjera koja je od njega podari mu ovo iscjeljenje pred svima vama.“ Dela apostolska 3:11-16

„I bi sutradan da se skupiše knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, I Ana prvosveštenik i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda prvosvešteničkoga; I postavivši ih u sredinu pitahu: Kakvom silom ili u čije ime učiniste vi ovo? Tada Petar, ispunivši se Duha Svetoga, reče im: Knezovi narodni i starješine Izrailjeve, Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva bolesnom čovjeku, kako on ozdravi, Neka je na znanje svima vama, i svemu narodu Izrailjevu, da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvih, njime stoji ovaj pred vama zdrav. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti.“ Dela apostolska 4:5-12

Hristovi sledbenici su čak tvrdili da Bog daruje veru radi Gospoda Isusa, odnosno zbog onoga što je Hristos učinio ostvarujući spasenje svog naroda iz svoje ljubavi i milosti prema njemu:

„Jer je vama darovano za Hrista, ne samo da vjerujete u Njega, nego i da stradate za Njega,“ Filipljanima 1:29

Nije ni čudo što je apostol Petar mogao da kaže da su vernici spaseni milošću Gospoda Isusa Hrista:

„I ne postavi nikakve razlike između nas i njih, vjerom očistivši srca njihova. Sada, dakle, zašto kušate Boga, i hoćete da nametnete učenicima jaram na vrat, koji ni oci naši ni mi ne mogosmo nositi? Nego vjerujemo da ćemo se spasti blagodaću Gospoda Isusa Hrista kao i oni.“ Dela apostolska 15:9-11

U svetlu prethodnog, potpuno je jasno da Isus oprašta grehe i iskupljuje ljude na potpuno isti način na koji, prema tvrdnjama starozavetnih pisaca, to čini Jahve. Ipak, jedini način da Isus to čini jeste da je i sam po prirodi Bog. U protivnom, ne bi bio u stanju da spase ni jednu jedinu dušu, a kamoli bezbroj života iz svakog naroda, plemena i jezika.

Drugim rečima, jedini razlog zbog kojeg je Isus u stanju da otkupi pojedince od njihove pokvarenosti i da ih očisti da budu sveta zajednica,

„Jer je prikladno Bogu, za Kojega je sve i kroz Kojega je sve, Koji privede mnoge sinove u slavu, da Čelnika spasenja njihova učini savršenim kroz stradanje. Jer i Onaj koji osvećuje i oni koji se osvećuju svi su od jednoga; zato se ne stidi da ih naziva braćom“ Jevrejima 2:10-11

„Tom voljom smo osvećeni prinošenjem tijela Isusa Hrista jednom za svagda.“… „Jer je On jednim prinosom učinio savršenima zauvijek one koji se osvećuju.“ Jevrejima 10:10, 14

na potpuno isti način na koji Jahve iskupljuje i čisti svoj narod:

„A ti kaži sinovima Izrailjevijem i reci: Ali subote moje čuvajte, jer je znak između mene i vas od koljena do koljena, da znate da sam ja Gospod koji vas posvećujem.“ Izlazak 31:13

„Neka čeka Izrailj Gospoda; jer je u Gospoda milost, i velik je u njega otkup. I on će otkupiti Izrailja od svijeh bezakonja njegovijeh.“ Psalam 130:7-8

„I narod će poznati da sam ja Gospod koji posvećujem Izrailja, kad svetinja moja bude usred njih dovijeka.“ Jezekilj 37:28

jeste taj što je on veliki Bog i Spasitelj koji je postao čovek od krvi i mesa da bi spasao svoju Crkvu!

„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim djelima.“ Titu 2:13-14

Upoređivati, dakle, ono što Novi zavet uči o Isusovoj suštinskoj sposobnosti da oprašta i spasava grešnike s onim što kaže jedan fragmentarni dokument, čiji tačan prevod naučnici čak i osporavaju, u najmanju ruku je očajnički potez.

Izazov Polu Vilijamsu

Izazivamo Vilijamsa da pokaže gde su monoteistički Jevreji pripisali sve sledeće osobine određenom pojedincu na način na koji to Novi zavet čini za Hrista:

Sposobnost da oprašta grehe.
Sposobnost da iskupi pojedince od smrti i da im podari večni život.
Sposobnost da opravda svakoga ko se okrene toj određenoj osobi i poveruje u nju.
Da se spasenje i oproštenje nalaze jedino u imenu te osobe, što znači zbog toga ko je taj pojedinac i šta je postigao.

Prethodni izazovi treba da pomognu čitaocima da uvide da je ono što su Hristos i njegovi sledbenici učili o Isusovoj sposobnosti da oprašta grehe i iskupljuje ljude bez presedana, jer nijedan monoteistički Jevrejin ne bi takve osobine i funkcije pripisao pukom stvorenju.

Time dolazimo do kraja ovog odgovora. Ako Gospod Isus da, uslediće dalji odgovori na Vilijamsova gruba izvrtanja odlomaka poput Jovana 20:23, koji bi uskoro trebalo da se pojave.