Uspon i pad još jednog takijiste, 4. deo

Sada dolazimo do poslednjeg dela naše analize Huseinovih debatnih taktika.

Navodna proročanstva o Muhamedu

Ovde ćemo ukratko analizirati tri proročanstva koja je Husein izneo u svojoj debati „Muhamed u Bibliji“, kako bi utemeljio svoju premisu da su Božiji istinski proroci prorekli Muhamedov dolazak.

Ne iznenađuje što je Husein upotrebio Ponovljene zakone 18:15-19 da bi utvrdio da je Muhamed prorok poput Mojsija koji će ustati iz braće Mojsijeve, što je on protumačio kao naciju srodnu Izrailju.

Nepotrebno je reći da ovaj argument ima ozbiljne probleme.

Prvo, Ponovljeni zakoni 34:10-12 daju kriterijume koji nam pomažu da prepoznamo kakav treba da bude prorok poput Mojsija:

„Ali ne usta više prorok u Izrailju kao Mojsije, kojega Gospod pozna licem k licu. U svijem znacima i čudesima, za koja ga posla Gospod da ih učini u zemlji Misirskoj na Faraonu i na svijem slugama njegovijem i na svoj zemlji njegovoj, I u svijem djelima krjepke ruke i u svijem strahotama velikim, koje učini Mojsije pred svijem Izrailjem.“

Kao što vidimo, prorok poput Mojsija mora činiti čuda kakva je on činio i mora poznavati Boga licem u lice, to jest govoriti s Bogom neposredno u vremenu i prostoru, što je Bog i činio za Mojsija:

„I reče Mojsiju: Izađi gore ka Gospodu, i ti i Aron i Nadav i Avijud i sedamdeset starješina Izrailjevih, i poklonite se izdaleka. I Mojsije sam neka pristupi ka Gospodu, a oni neka ne pristupe; i narod neka ne ide nagore s njim. I dođe Mojsije, i kaza narodu sve riječi Gospodnje i sve zakone. I odgovori narod jednijem glasom i rekoše: Činićemo sve što je rekao Gospod. I napisa Mojsije sve riječi Gospodnje, i ustavši rano, načini oltar pod gorom i dvanaest stupova za dvanaest plemena Izrailjevih. I posla mladiće između sinova Izrailjevih, koji prinesoše žrtve paljenice i prinesoše teoce na žrtve zahvalne Gospodu. I uzevši Mojsije polovinu krvi, metnu u zdjele, a polovinu krvi izli na oltar. I uze knjigu zavjetnu i pročita narodu. A oni rekoše: Što je god rekao Gospod činićemo i slušaćemo. A Mojsije uze krv, i pokropi njom narod, i reče: Evo, krv zavjeta koji učini Gospod s vama za sve riječi ove. Potom otide gore Mojsije i Aron, Nadav i Avijud, i sedamdeset starješina Izrailjevih. I vidješe Boga Izrailjeva, i pod nogama njegovijem kao djelo od kamena safira i kao nebo kad je vedro. I ne pruži ruke svoje na izabrane između sinova Izrailjevih, nego vidješe Boga, pa jedoše i piše. I reče Gospod Mojsiju: Popni se k meni na goru, i ostani ovdje, i daću ti ploče od kamena, zakon i zapovijesti, koje sam napisao, da ih učiš. Tada usta Mojsije s Isusom, koji ga služaše, i izađe Mojsije na goru Božiju. A starješinama reče: Sjedite tu dok se vratimo k vama; a eto, Aron i Or s vama; ko bi imao što, neka ide k njima. I otide Mojsije na goru, a oblak pokri goru. I bijaše slava Gospodnja na gori Sinajskoj, i oblak je pokrivaše šest dana; a u sedmi dan viknu Mojsija ispred oblaka. I slava Gospodnja bješe po viđenju kao oganj koji sažiže na vrh gore pred sinovima Izrailjevim. I Mojsije uđe usred oblaka, i pope se na goru; i osta Mojsije na gori četrdeset dana i četrdeset noći.“ Izlazak 24:1-2, 9-18

„A Mojsije uze šator i razape ga sebi iza okola daleko, i nazva ga šator od sastanka, i ko god tražaše Gospoda, dolažaše k šatoru od sastanka iza okola. I kad Mojsije iđaše u šator, sav narod ustajaše, i svak stajaše na vratima svojega šatora, i gledahu za Mojsijem dok ne uđe u šator. A kad Mojsije ulažaše u šator, spuštaše se stup od oblaka i ustavljaše se na vratima od šatora, i Gospod govoraše s Mojsijem. I sav narod, videći stup od oblaka gdje stoji na vratima od šatora, ustajaše sav narod, i svak se klanjaše na vratima od svojega šatora. I Gospod govoraše s Mojsijem licem k licu kao što govori čovjek s prijateljem svojim. Potom se vraćaše Mojsije u oko, a sluga njegov Isus sin Navin, momak, ne izlažaše iz šatora. I reče Mojsije Gospodu: Gledaj, ti mi kažeš: Vodi taj narod. A nijesi mi kazao koga ćeš poslati sa mnom, a rekao si: Znam te po imenu i našao si milost preda mnom. Ako sam, dakle, našao milost pred tobom, pokaži mi put svoj, da te poznam i nađem milost pred tobom; i vidi da je ovaj narod tvoj narod. I reče Gospod: Moje će lice ići naprijed, i daću ti odmor. A Mojsije mu reče: Ako neće ići naprijed lice tvoje, nemoj nas kretati odavde. Jer po čemu će se poznati da smo našli milost pred tobom, ja i narod tvoj? Zar ne po tome što ti ideš s nama? Tako ćemo se razlikovati ja i narod tvoj od svakoga naroda na zemlji. A Gospod reče Mojsiju: Učiniću i to što si kazao, jer si našao milost preda mnom i znam te po imenu. Opet reče Mojsije: Molim te, pokaži mi slavu svoju. A Gospod mu reče: Učiniću da prođe sve dobro moje ispred tebe, i povikaću po imenu: Gospod pred tobom. Smilovaću se kome se smilujem, i požaliću koga požalim. I reče: Ali nećeš moći vidjeti lica mojega, jer ne može čovjek mene vidjeti i ostati živ. I reče Gospod: Evo mjesto kod mene, pa stani na stijenu. I kad stane prolaziti slava moja, metnuću te u rasjelinu kamenu, i zakloniću te rukom svojom dok ne prođem. Potom ću dignuti ruku svoju, i vidjećeš me s leđa, a lice se moje ne može vidjeti.“ Izlazak 33:7-11, 18-23

„I reče Gospod Mojsiju: Isteši sebi dvije ploče od kamena kao što su bile prve, da napišem na tijem pločama riječi koje su bile na prvijem pločama, koje si razbio. I budi gotov za sjutra da rano izađeš na goru Sinajsku, i staneš preda me na vrh gore. Ali neka niko ne ide s tobom, i niko neka se ne pokaže na svoj gori, ni ovce ni goveda da ne pasu blizu gore. I istesa Mojsije dvije ploče od kamena kao što su bile prve, i ustavši rano izađe na goru Sinajsku, kao što mu zapovjedi Gospod, i uze u ruku svoju dvije ploče kamene. A Gospod siđe u oblaku, i stade ondje s njim, i povika po imenu: Gospod. Jer prolazeći Gospod ispred njega vikaše: Gospod, Gospod, Bog milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrđem i istinom. Koji čuva milost tisućama, prašta bezakonja i nepravde i grijehe, koji ne pravda krivoga, i pohodi grijehe otačke na sinovima i na unucima do trećega i četvrtoga koljena. A Mojsije brže savi glavu do zemlje i pokloni se, I reče: Ako sam našao milost pred tobom, Gospode, neka ide Gospod posred nas, jer je narod tvrdovrat; i oprosti nam bezakonje naše i grijeh naš, i uzmi nas za našljedstvo. A on reče: Evo postavljam zavjet; pred cijelim narodom tvojim učiniću čudesa, koja nijesu učinjena nigdje na zemlji ni u kom narodu, i vidjeće djelo Gospodnje sav narod, među kojim si, jer će biti strašno što ću ja učiniti s tobom. Drži što ti danas zapovjedam; evo, ja ću izagnati ispred tebe Amoreje i Hananeje i Heteje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje. Čuvaj se da ne hvataš vjere s onima koji žive u zemlji u koju ćeš doći, da ti ne budu zamka usred tebe. Nego oltare njihove oborite, i likove njihove izlomite, i gajeve njihove isijecite. Jer ne valja da se klanjaš drugomu bogu: Jer se Gospod zove revnitelj, Bog je revnitelj. Nemoj hvatati vjere s onima koji žive u onoj zemlji, da ne bi čineći preljubu sa bogovima svojim i prinoseći žrtvu bogovima svojim, pozvali te i ti jeo žrtve njihove. I da ne bi kćerima njihovijem ženio sinove svoje, i da ne bi kćeri njihove, čineći preljubu sa bogovima svojim, učinile da sinovi tvoji čine preljubu sa bogovima njihovijem. Livenih bogova ne gradi sebi. Praznik prijesnijeh hljebova drži; sedam dana jedi prijesne hljebove, kao što sam ti zapovjedio, na vrijeme, mjeseca Aviva, jer si toga mjeseca izašao iz Misira. Sve što otvora matericu, moje je, i svako muško u stoci tvojoj što otvora matericu, goveče ili sitna stoka. Ali magare koje otvori matericu, optkupi jagnjetom ili jaretom; ako li ga ne bi otkupio, slomi mu vrat; i svakoga prvenca između sinova svojih otkupi; i da se niko ne pokaže prazan preda mnom. Šest dana radi, a u sedmi dan počini, i od oranja i od žetve počini. Praznuj praznik sedmica, prvina žetve pšenične, i praznik berbe na svršetku godine. Tri puta u godini da se svako muško između vas pokaže pred Gospodom Bogom Izrailjevim. Jer ću izagnati narode ispred tebe, i međe tvoje raširiću, i niko neće poželjeti zemlje tvoje, kad staneš dolaziti da se pokažeš pred Gospodom Bogom svojim tri puta u godini. Nemoj prinositi krvi od žrtve moje uz hljebove kisele, i da ne prenoći do jutra žrtva praznika pashe. Prvine od prvoga roda zemlje svoje donesi u kuću Gospoda Boga svojega; nemoj kuhati jareta u mlijeku majke njegove. I reče Gospod Mojsiju: Napiši sebi te riječi; jer po tijem riječima učinih zavjet s tobom i s Izrailjem. I Mojsije osta ondje kod Gospoda četrdeset dana i četrdeset noći; i napisa Gospod na ploče riječi zavjeta, deset riječi. I kad Mojsije slažaše s gore Sinajske, i držaše u ruci dvije ploče svjedočanstva slazeći s gore, ne znađaše da mu koža na licu posta svijetla dokle govoraše s njim. I vidje Aron i svi sinovi Izrailjevi Mojsija, a to mu se svijetli koža na licu, i ne smješe pristupiti k njemu. Ali ih zovnu Mojsije, i vratiše se k njemu Aron i svi glavari u zboru, i govori s njima Mojsije. Potom pristupiše svi sinovi Izrailjevi, i zapovjedi im sve što mu kaza Gospod na gori Sinajskoj. A kad im Mojsije izgovori, zastrije lice svoje pokrivalom. Ali kad Mojsije dolažaše pred Gospoda da s njim govori, skidaše pokrivalo dokle ne bi izašao; a izašavši kazivaše sinovima Izrailjevijem što mu se zapovjedaše. Tada viđahu sinovi Izrailjevi lice Mojsijevo, gdje se svijetli koža na licu njegovu, te Mojsije opet zastiraše pokrivalom lice svoje dokle ne bi opet ušao da govori s njim.“ Izlazak 34:1-8, 28-35

„I stadoše vikati Marija i Aron na Mojsija zbog žene Madijanke, kojom se oženi, jer se oženi Madijankom. I rekoše: Zar je samo preko Mojsija govorio Gospod? Nije li govorio i preko nas? I to ču Gospod. A Mojsije bješe čovjek vrlo krotak mimo sve ljude na zemlji. I odmah reče Gospod Mojsiju i Aronu i Mariji: Dođite vas troje u šator od sastanka. I otidoše njih troje. Tada siđe Gospod u stupu od oblaka, stade na vratima od šatora. I viknu Arona i Mariju, i dođoše oboje. I reče im: Čujte sada riječi moje: Prorok kad je među vama, ja ću mu se Gospod javljati u utvari i govoriću s njim u snu. Ali nije takav moj sluga Mojsije, koji je vjeran u svem domu mojem. Njemu govorim iz usta k ustima, i on me gleda doista, a ne u tami, niti u kakvoj prilici Gospodnjoj. Kako se, dakle, ne pobojaste vikati na slugu mojega, na Mojsija? I gnjev se Gospodnji raspali na njih, i on otide.“ Brojevi 12:1-9

Čak se i Kuran slaže da je Alah govorio Mojsiju neposredno:

„i poslali smo poslanike o kojima smo ti pre kazivali i poslanike o kojima ti nismo kazivali. A Allah je sigurno sa Mojsijem razgovarao.“ S. 4:164 Hilali-Khan

On nadalje potvrđuje da je Alah zaista ušao u samo stvorenje da bi to učinio:

„kada je vatru ugledao, pa svojoj porodici kazao: „Sačekajte me ovde, video sam vatru, otići ću do nje da vam možda donesem nekakvu potpalu ili ću pored vatre da nađem nekoga ko će da mi pokaže put.“ A kada do nje dođe, neko ga pozva: „O Mojsije, Ja sam, uistinu, tvoj Gospodar! Izuj svoju obuću, jer ti si, zaista, u blagoslovljenoj dolini Tuva. Tebe sam izabrao, zato slušaj ono što ti se objavljuje!“ S. 20:10-13 Arberry

„Kada Mojsije reče svojoj porodici: „Video sam vatru, doneću vam otuda kakvu vest, ili ću da vam donesem plamenu baklju da biste se ogrejali.“ Kad je došao do nje, neki glas je dozivao: „Neka su blagoslovljeni oni koji se nalaze na mestu gde je vatra i oni oko nje, i neka je slavljen i uzvišen Allah, Gospodar svetova! O Mojsije, Ja sam - Allah, Silni i Mudri!“ S. 27:7-9 Arberry

„I kada Mojsije ispuni ugovoreni rok i krenu sa svojom porodicom, on ugleda vatru na jednoj strani brda i reče svojoj porodici: „Sačekajte, ugledao sam vatru, možda ću od nje kakvu vest da vam donesem, ili zapaljenu baklju, pa da se ogrejete.“ A kad dođe do vatre, neko ga zovnu sa desne strane doline, pored stabla, u blagoslovljenom kraju: „O Mojsije, Ja sam, zbilja, Allah, Gospodar svetova!“ S. 28:29-30 Hilali-Khan

U ovim primerima Alah se pojavio u vatri kako bi govorio neposredno Mojsiju, bez ikakvog anđeoskog posredovanja.

Muhamed ne ispunjava nijedan od ova dva kriterijuma, budući da Kuran 28:48 kaže da on nije mogao da čini čuda poput Mojsija:

„A kad im dolazi Istina od nas, oni govore: „Zašto mu nije dato isto kao što je dato Mojsiju?“ A zar oni nisu porekli ono što je dato Mojsiju ranije?! Oni govore: „Dve čarolije, jedna drugu podržava“, i govore: „Mi ni u jednu ne verujemo!““ Y. Ali

Štaviše, Alah nikada nije ušao u vreme i prostor da bi se Muhamedu pojavio u vidljivom obliku, kao što je učinio za Mojsija.

Drugo, prorok poput Mojsija mora imati istu teologiju kakvu je imao Mojsije, na šta je Grin ukratko ukazao, to jest nužnost zamenskih žrtava radi pomirenja, potrebu za sveštenstvom koje bi prinosilo takve žrtve itd. (up. Izlazak 28-29; Brojevi 3:5-10; Levitska 16; 17:11).

Ali to nije sve. Prema Ponovljenim zakonima, Mojsije je objavio da je Jahve duhovni Otac Izrailju, kojeg je Jahve duhovno ili metaforički rodio:

„Vi ste sinovi Gospoda Boga svojega; nemojte se rezati niti brijati među očima za mrtvacem.“ Ponovljeni zakoni 14:1

„Tako li vraćate Gospodu, narode ludi i bezumni? Nije li on otac tvoj koji te je zadobio? On te je načinio i stvorio. Opomeni se negdašnjih dana, pogledajte godine svakoga vijeka; pitaj oca svojega i on će ti javiti, starije svoje i kazaće ti. Kad Višnji razdade našljedstvo narodima, kad razdijeli sinove Adamove, postavi međe narodima po broju sinova Izrailjevih. Jer je dio Gospodnji narod njegov, Jakov je uže našljedstva njegova. Nađe ga u zemlji pustoj, na mjestu strašnu gdje buči pustoš; vodi ga unaokolo, uči ga i čuva kao zjenicu oka svojega. Kao što orao izmamljuje orliće svoje, diže se nad ptićima svojim, širi krila svoja, uzima ih i nosi na krilima svojim, Tako ga Gospod vođaše, i s njim ne bješe tuđega boga; Vođaše ga na visine zemaljske da jede rod poljski, i davaše mu da sisa med iz stijene i ulje iz tvrdoga kamena, Maslo od krava i mlijeko od ovaca s pretilinom od jaganjaca i ovnova Vasanskih i jaraca, sa srcem zrna pšeničnih; i pio si vino, krv od grožđa. Ali se Izrailj ugoji, pa se stade ritati; utio si, udebljao i zasalio; pa ostavi Boga koji ga je stvorio, i prezre stijenu spasenja svojega. Na revnost razdražiše ga tuđim bogovima, gadovima razgnjeviše ga. Prinosiše žrtve đavolima, ne Bogu, bogovima kojih nijesu znali, novim koji iz bliza dođoše, kojih se nijesu strašili oci vaši. Stijenu koja te je rodila zaboravio si; zaboravio si Boga stvoritelja svojega. Kad to vidje Gospod, razgnjevi se na sinove svoje i na kćeri svoje, I reče: Sakriću od njih lice svoje, vidjeću kakav će im biti pošljedak, jer su rod pokvaren, sinovi u kojima nema vjere.“ Ponovljeni zakoni 32:6, 18-20

To je nešto što Kuran najodlučnije poriče, budući da Muhamedov bog nikome nije otac:

„Jevreji i hrišćani kažu: „Mi smo deca Allahova i Njegovi miljenici.“ Reci: „Pa zašto vas On kažnjava zbog vaših greha?“ A nije tako! Vi ste kao i ostali ljudi koje On stvara: kome hoće On će da oprosti, a koga hoće On će da podvrgne patnji. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih, i kod Njega je konačno odredište.“ S. 5:18 Hilali-Khan – up. Kuran 9:30; 19:88-93; 21:26

Stoga Muhamed stoji osuđen kao lažni prorok jer protivreči Mojsijevoj teologiji. Prema tome, on ne može biti prorok poput Mojsija.

Husein se takođe pozvao na Jovana 1:19-22 i 24-25 kako bi utvrdio da je prorok koji treba da dođe neko drugi, a ne Hristos:

„I ovo je svjedočanstvo Jovanovo kad poslaše Judejci iz Jerusalima sveštenike i Levite da ga zapitaju: Ko si ti? I priznade i ne poreče; i priznade: Ja nisam Hristos. I upitaše ga: Šta dakle? Jesi li ti Ilija? I reče: Nisam. Jesi li ti prorok? I odgovori: Ne. A oni mu rekoše: Ko si? Da odgovor damo onima koji nas poslaše: Šta kažeš o sebi samom? Reče: Ja sam glas vapijućeg u pustinji: Poravnite put Gospodnji, kao što kaza Isaija prorok. A izaslanici bijahu od fariseja. I zapitaše ga i rekoše mu: Zašto, dakle, krštavaš kad ti nisi Hristos, ni Ilija, ni prorok?“

Prema Huseinu, pitanja postavljena Krstitelju dokazuju da su Jevreji tog vremena smatrali da prorok poput Mojsija i Ličnost Hrista nisu ista osoba.

Grin je citirao odgovor učenika na Isusovo pitanje o tome za koga ga narod smatra,

„A kada dođe Isus u krajeve Kesarije Filipove, zapita učenike svoje govoreći: Šta o meni govore ljudi ko je Sin Čovječiji? A oni rekoše: Jedni govore da si Jovan Krstitelj, drugi da si Ilija, drugi opet Jeremija, ili koji od proroka.“ Matej 16:13-14

kako bi pokazao da su Jevreji očekivali dolazak čitavog niza različitih proroka, naročito starozavetnih, čime se ilustruje da je pozivanje na takvo svedočanstvo radi utemeljenja sopstvenog stava očajnički potez, jer ti Jevreji nisu nužno bili stručnjaci za tumačenje Starog zaveta.

Husein je to osporio tvrdeći da Jevreji koji su došli Jovanu da ga pitaju da li je on Hristos ili taj naročiti Prorok poput Mojsija nisu bili obični ljudi koji su možda bili neuki u pogledu sopstvenog Svetog pisma. Naprotiv, bili su to sveštenici i Leviti koje su poslale verske vlasti i koji su stoga poznavali svoju Bibliju.

Prilično je nesrećno što Husein ne uviđa kako njegov odgovor pobija čitav njegov argument. S obzirom na to da prihvata te Jevreje kao stručnjake za Zakon koji su ispravno razumeli svoje Sveto pismo, nema drugog izbora nego da prihvati i činjenicu da njihovo pitanje Jovanu da li je on taj prorok koji treba da dođe konačno dokazuje da je Muhamed bio lažni prorok, jer to pokazuje da su jevrejski stručnjaci znali i verovali da će Prorok poput Mojsija biti Izrailjac, a ne Ismailjac!

Naposletku, te jevrejske vlasti pitale su Jovana, koji je bio Izrailjac, da li je on taj prorok. A zašto bi to učinile ako je Husein u pravu da Ponovljeni zakoni 18:15-19 podrazumevaju da će prorok poput Mojsija biti iz drugog naroda srodnog Izrailju?

Drugi problem s kojim se Husein suočava jeste to što svedočanstvo Krstitelja pruža dodatni dokaz da je Muhamed bio lažni prorok. Čitajući celo prvo poglavlje Jovana, otkriva se da Krstitelj sebe poistovećuje sa glasom koji se pominje u Isaiji 40:3, onim koji će biti poslat da najavi dolazak Jahvea, Boga Svemogućeg, njegovom narodu, a to bi bilo vreme kada će svako telo videti slavu Jahveovu:

„Glas je nekoga koji viče: Pripravite u pustinji put Gospodnji, poravnite u pustoši stazu Bogu našemu. Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu, i što je krivo neka bude pravo, i neravna mjesta neka budu ravna. I javiće se slava Gospodnja, i svako će tijelo vidjeti; jer usta Gospodnja govoriše. Glas govori: Viči. I reče: Šta da vičem? Da je svako tijelo trava i sve dobro njegovo kao cvijet poljski. Suši se trava, cvijet opada kad duh Gospodnji dune na nj; doista je narod trava. Suši se trava, cvijet opada; ali riječ Boga našega ostaje dovijeka. Izidi na visoku goru, Sione, koji javljaš dobre glase; podigni silno glas svoj, Jerusalime, koji javljaš dobre glase; podigni, ne boj se. Kaži gradovima Judinijem: Evo Boga vašega. Evo, Gospod Bog ide na jakoga, i mišica će njegova obladati njim; evo, plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim. Kao pastir pašće stado svoje; u naručje svoje sabraće jaganjce, i u njedrima će ih nositi, a dojilice će voditi polako.“ Isaija 40:3-5, 9-11

Međutim, Jovan jasno svedoči da je poslat da pripremi put za Hristov dolazak, što znači da je Isus Gospod Bog za kojeg je Isaija rekao da će doći da prebiva sa svojim narodom kako bi ga spasao!

Jovan je takođe objavio da je Hristos postojao pre njega i da je veći od njega, jer Krstitelj nije dostojan ni da se sagne i odreši remen na Isusovoj sandali. Krstitelj dalje izjavljuje da je Isus Jagnje Božije koje uzima greh sveta, Sin Božiji i Onaj koji će krstiti ljude Svetim Duhom:

„I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine. Jovan svjedoči o njemu i viče govoreći: Ovo je onaj za koga rekoh: Koji za mnom dolazi ispred mene je, jer prije mene bješe. I od punoće njegove mi svi primismo, i blagodat na blagodat. Jer se 3akon dade preko Mojseja, a blagodat i istina postade kroz Isusa Hrista. Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi. I ovo je svjedočanstvo Jovanovo kad poslaše Judejci iz Jerusalima sveštenike i Levite da ga zapitaju: Ko si ti? I priznade i ne poreče; i priznade: Ja nisam Hristos. I upitaše ga: Šta dakle? Jesi li ti Ilija? I reče: Nisam. Jesi li ti prorok? I odgovori: Ne. A oni mu rekoše: Ko si? Da odgovor damo onima koji nas poslaše: Šta kažeš o sebi samom? Reče: Ja sam glas vapijućeg u pustinji: Poravnite put Gospodnji, kao što kaza Isaija prorok. A izaslanici bijahu od fariseja. I zapitaše ga i rekoše mu: Zašto, dakle, krštavaš kad ti nisi Hristos, ni Ilija, ni prorok? Odgovori im Jovan govoreći: Ja krštavam vodom, a među vama stoji koga vi ne znate. To je Onaj što dolazi za mnom, koji preda mnom bi, kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj. Ovo se dogodi u Vitaniji s one strane Jordana gdje Jovan krštavaše. A sutradan vidje Jovan Isusa gdje dolazi k njemu, i reče: Gle, Jagnje Božije koje uzima na se grijehe svijeta! Ovo je Onaj za koga ja rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji preda mnom bi, jer prije mene bješe. I ja ga ne znadoh, ali da se javi Izrailju, zato dođoh ja da krštavam vodom. I posvjedoči Jovan govoreći: Vidio sam Duha gdje silazi kao golub sa neba i ostade na njemu. I ja ga ne znadoh, ali Onaj koji me posla da krštavam vodom on mi reče: Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu to je onaj koji krštava Duhom Svetim. I ja sam vidio i zasvjedočio da je on Sin Božiji. Sutradan opet stajaše Jovan i dvojica od učenika njegovih. I ugledavši Isusa gdje ide, reče: Gle, Jagnje Božije!“ Jovan 1:14-15, 23, 26-36

Sada bismo Huseinu želeli da postavimo pitanje: koja se od gore navedenih izjava slaže sa Muhamedovom teologijom? A budući da se sve te izjave nalaze upravo u istom kontekstu onog odeljka koji je Husein izopačio kako bi ubedio ljude da je Muhamed prorok poput Mojsija, on se ne može okrenuti i dovoditi u pitanje tekstualnu verodostojnost ili istorijsku pouzdanost baš tog dela Svetog pisma. Drugim rečima, koliko god to bilo nesrećno po Huseina, ovde ne može i ovce i novce, jer ako je Jovanovo jevanđelje dovoljno dobro da dokaže njegov stav, onda nema drugog izbora nego da prihvati činjenicu da je ono i dovoljno pouzdano da pobije i raskrinka njegovu očajničku polemiku.

Husein je takođe pomenuo odlomke o Parakletu kako bi utvrdio da je Isus prorekao Muhamedov dolazak. Nesrećno je što ne uviđa kako se ovaj metod tumačenja može upotrebiti da se zapravo dokaže da je Isus Muhamedov Bog i da je Kuran morao biti iskvaren. Jovan 14:16-17, 26; 15:26 i 16:7-15 jasno kažu da Otac i Sin zajedno šalju Parakleta iz Očevog prisustva u ime Hrista, kako bi Hrista proslavio. Muslimani kažu da je Alah poslao Muhameda u ime Alaha da proslavi Alaha. Dakle, ako je Muhamed Paraklet, onda Otac i Sin moraju biti Alah, Bog koji je poslao Muhameda! Iz ovog zaključka jednostavno nema izlaza.

U svetlu ove činjenice, Husein mora ili prihvatiti da je Muhamed varalica i antihrist,

„Ko je lažljivac ako ne onaj ko poriče da Isus jeste Hristos. Taj je antihrist koji odriče Oca i Sina. Svaki koji odriče Sina, ni Oca nema; a koji priznaje Sina, ima i Oca.“ 1. Jovanova 2:22-23

i da stoga ne može biti Paraklet kojeg je Gospod Isus obećao da će poslati od Oca da vodi njegove učenike.

Ili nema drugog izbora nego da prizna da je Kuran morao biti iskvaren nekada nakon Muhamedove smrti. Budući da Husein veruje da je Muhamed Paraklet, Muhamed nikada ne bi poricao da je njegov Bog, Alah, Otac i Sin. Kao Paraklet, on bi sasvim sigurno znao i objavljivao da su ga Otac i Sin poslali da proslavi njihovo ime. Prema tome, sve one kuranske izjave koje poriču da je Alah Otac i da je Isus Sin koji je bio raspet morale su biti dodate kasnije, nakon što je Muhamed već bio mrtav. To ukazuje na to da je neki nepošten pojedinac ili grupa muslimana izmenila tekst i poruku knjige koju su Otac i Sin poslali Muhamedu da je objavi drugima.

A koji bi se musliman usudio da prihvati takvo objašnjenje? Nijedan za kojeg mi znamo, pa ni sam Husein!

Činjenica je da Huseinova polemika na kraju samo sramoti muslimane, jer ne samo da dokazuje da je Muhamed bio lažni prorok, već i pokazuje koliko je muslimanska apologetika zaista intelektualno bankrotirala i koliko je varljiva.

Za više o pitanju Jovana 1:19-25 preporučujemo sledeće odgovore:

Sem Šamun protiv Jahje Snoua o implikacijama Jovana 1:19-21
Odgovor na komentare Jahje Snoua o Jovanu 1:19-21 – prvi deo
Odgovor na komentare Jahje Snoua o Jovanu 1:19-21 – drugi deo

A evo i linkova ka Huseinovim debatama sa Džejmsom Vajtom i Dejvidom Vudom:

Zakir Husein protiv Džejmsa Vajta: Da li je Muhamed prorečen u Bibliji?
Zakir Husein protiv Dejvida Vuda: Avraam, Ismailo, Isak i savez

Ako Gospod Isus da, ubuduće ćemo, ako bude potrebno, imati još odgovora na Huseinovu polemiku.