Ponovno razmatranje pitanja Mateja 28:18 – 1. deo

Ubrzo nakon svog vaskrsenja Gospod Isus se javio svojim učenicima i obavestio ih da sada ima potpunu vlast nad celokupnim stvorenjem:

„I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji.“ Matej 28:18

Reći da je ovo izuzetna tvrdnja znači blago se izraziti, budući da nijedno konačno stvorenje ne bi moglo da poseduje apsolutnu vlast nad celim stvorenjem. Ovo je vlast koja pripada jedino Bogu, kao što ćemo uskoro videti.

Međutim, islamski hristofobi, poput Pola Bilala Vilijamsa – muslimana koji je postao otpadnik pa ponovo musliman – ne mogu dopustiti da takva izjava znači ono što kaže. Stoga ovi davagandisti traže način da potkopaju božanski značaj Isusovih reči, kao u slučaju Vilijamsa, koji je napisao blog objavu pod naslovom „Matej 28:18“.

U tom tekstu Vilijams iznosi dva konkretna prigovora za koje smatra da pobijaju jasno svedočanstvo koje ovaj nadahnuti tekst pruža u pogledu apsolutnog i suštinskog božanstva Hrista.

Da vidimo da li je Vilijams uspeo da ostvari svoj cilj.

VILIJAMS

U svojim razgovorima sa hrišćanima tokom godina, Matej 28:18 se iznova i iznova pojavljuje kao omiljeni dokazni tekst da je Isus Bog. Sa ovim argumentom postoje samo dva problema,

kao što Calling Christians ističe, ako je Isus Bog, kako onda Bogu može biti data vlast?

ODGOVOR

Budući da Vilijams tvrdi da je nekada bio „ponovo rođeni hrišćanin“ koji je provodio vreme udubljen u Sveto pismo, on nema baš nikakvo opravdanje za iznošenje takvog prigovora. Naposletku, ako je zaista proučavao hrišćansku veru i pročitao toliko naučnih knjiga o hrišćanstvu, kao što tvrdi da jeste, onda već zna (ili bi barem trebalo da zna) kakav je odgovor.

Prema Matejevom izveštaju, Hrist je Jehova Bog Sin (dakle, nije ni Otac ni Sveti Duh), koji se ovaplotio da bi uspostavio Božju vladavinu u životu svih svojih sledbenika,

„Od tada poče Isus propovijedati i govoriti: Pokajte se, jer se približilo Carstvo nebesko.“ Matej 4:17

kao i da bi spasao svoj narod od njegovih grehova:

„Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih. A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori: Eto, djevojka će začeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuil, što će reći: S nama Bog.“ Matej 1:21-23

Ime Isus na hebrejskom glasi Ješua, što je skraćeni oblik imena Jehošua („Jošua“), a znači „Jehova je spasenje“. To objašnjava vezu između Isusovog imena i njegovog dela iskupljenja njegovih sledbenika od njihovih bezakonja, tj. anđeo u suštini poistovećuje Isusa sa Jehovom Bogom koji je došao da ispuni ono što Psaltir kaže da će Jehova jednoga dana učiniti za svoj narod Izrael:

„Neka čeka Izrailj Gospoda; jer je u Gospoda milost, i velik je u njega otkup. I on će otkupiti Izrailja od svijeh bezakonja njegovijeh.“ Psalam 130:7-8

Matej čak završava svoje jevanđelje na isti način na koji ga je i započeo, naime, objavom da je sam Isus Bog koji je došao da prebiva sa svojim narodom do svršetka veka:

„Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio; i, evo, ja sam sa vama u sve dane do svršetka vijeka. Amin.“ Matej 28:20

Ova tvrdnja o sveprisutnosti dodatno potvrđuje da Matej namerava da prikaže Isusa kao ovaploćenog Svemogućeg Boga koji je došao da prebiva sa svojim sledbenicima. Naposletku, samo je Bog kadar da istovremeno prebiva sa svim vernicima, ma koliko oni bili brojni ili rasejani, jer je jedino on sveprisutan.

Ako je i dalje postojala ikakva nedoumica u pogledu toga da je Matej nastojao da prikaže Hrista kao Jehovu u telu, onda bi sledeći odlomak trebalo da otkloni sve preostale sumnje:

„U one pak dane dođe Jovan Krstitelj i propovijedaše u pustinji Judejskoj. I govoraše: Pokajte se, jer se približilo Carstvo nebesko. Jer to je onaj za koga je rekao prorok Isaija govoreći: Glas vapijućeg u pustinji: pripremite put Gospodnji, poravnite staze njegove. A sam Jovan imaše haljinu od kamilje dlake i pojas kožni oko bedara svojih, a hrana mu bijaše bilje i divlji med. Tada izlažaše k njemu Jerusalim i sva Judeja, i sva okolina jordanska. I on ih krštavaše u Jordanu, i ispovijedahu grijehe svoje. A kad vidje mnoge fariseje i sadukeje gdje dolaze da ih krsti, reče im: Porodi aspidini, ko vam kaza da bježite od gnjeva koji ide? Rodite, dakle, rod dostojan pokajanja. I ne mislite i ne govorite u sebi: Imamo oca Avraama; jer vam kažem da može Bog i od kamenja ovoga podignuti djecu Avraamu. A već i sjekira kod korijena drveću stoji; svako, dakle, drvo koje ne rađa dobra roda, siječe se i u oganj baca. Ja vas krštavam vodom za pokajanje; a onaj što dolazi za mnom jači je od mene: ja nisam dostojan njemu obuće ponijeti; on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. Njemu je lopata u ruci pa će otrijebiti gumno svoje, i skupiće pšenicu svoju u žitnicu, a pljevu će sažeći ognjem neugasivim. Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Jovanu da ga ovaj krsti. A Jovan mu branjaše govoreći: Ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš meni? A Isus odgovori i reče mu: Ostavi sada, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu. Tada ga ostavi.“ Matej 3:1-3, 11-15

Za Krstitelja se kaže da je glas pomenut kod Isaije, onaj koji priprema narod za dolazak Jehove Boga svome narodu:

„Glas je nekoga koji viče: Pripravite u pustinji put Gospodnji, poravnite u pustoši stazu Bogu našemu. Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu, i što je krivo neka bude pravo, i neravna mjesta neka budu ravna. I javiće se slava Gospodnja, i svako će tijelo vidjeti; jer usta Gospodnja govoriše. Glas govori: Viči. I reče: Šta da vičem? Da je svako tijelo trava i sve dobro njegovo kao cvijet poljski. Suši se trava, cvijet opada kad duh Gospodnji dune na nj; doista je narod trava. Suši se trava, cvijet opada; ali riječ Boga našega ostaje dovijeka. Izidi na visoku goru, Sione, koji javljaš dobre glase; podigni silno glas svoj, Jerusalime, koji javljaš dobre glase; podigni, ne boj se. Kaži gradovima Judinijem: Evo Boga vašega. Evo, Gospod Bog ide na jakoga, i mišica će njegova obladati njim; evo, plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim. Kao pastir pašće stado svoje; u naručje svoje sabraće jaganjce, i u njedrima će ih nositi, a dojilice će voditi polako.“ Isaija 40:3-5, 9-11

Pa ipak, Jovan smelo svedoči da je poslat pred Hristom kako bi mu pripremio put.

To znači da je Isus zapravo Jehova Bog o kome je govorio prorok Isaija, upravo Onaj čiji je dolazak Krstitelj bio poslat da najavi!

Štaviše, Isusove reči u Mateju 28:18 predstavljaju namerni odjek Danila 7:13-14, kao i njegova ponovljena samoodređenja kao Sina čovečijeg. Zapazimo, na primer, sledeći odlomak:

„A Isus ćutaše. I prvosveštenik odgovarajući reče mu: Zaklinjem te živim Bogom da nam kažeš jesi li ti Hristos, Sin Božiji? Reče mu Isus: Ti kaza. Ali ja vam kažem: od sada ćete vidjeti Sina Čovječijega gdje sjedi s desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim. Tada prvosveštenik razdrije haljine svoje govoreći: Huli na Boga! Šta nam više trebaju svjedoci? Evo sada čuste hulu njegovu. Šta mislite? A oni odgovarajući rekoše: 3aslužio je smrt.“ Matej 26:63-66

Isusova tvrdnja da je Sin čovečiji koji dolazi na oblacima nebeskim preuzeta je neposredno iz Danilove velike vizije, u kojoj on vidi lik koji opisuje kao nekoga poput Sina čovečijeg:

„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14

Ovaj lik je zaista izuzetan, jer je očigledno reč o Bogu koji se pojavljuje u ljudskom obliku. To se vidi iz činjenice da ovo biće jaše na oblacima kao što to čini Bog,

„Gospod je spor na gnjev i velike je moći; ali nikako ne pravda krivca; put je Gospodnji u vihoru i buri, i oblaci su prah od nogu njegovijeh.“ Naum 1:3 – up. Izlazak 13:21-22; 14:19-20, 33:7-11; 40:34-38; Brojevi 10:34; 12:4-10; Ponovljeni zakoni 33:26; Psalam 68:4, 33-34; 104:3; Isaija 19:1

vlada zauvek kao što to čini Bog i prima potpuno isto obožavanje koje prima Bog,

„Tada Darije car napisa svima narodima, plemenima i jezicima, koji življahu po zemlji: Mir da vam se umnoži;“ Danilo 6:26

„Carstvo, pak, i vlast i veličanstvo careva koji su pod cijelim nebom dade se Svetima Višnjega, a Carstvo Njegovo je Carstvo vječno, i sve vlasti Njemu će služiti i slušati Ga.“ Danilo 7:27 – up. 3:12, 14, 17-18, 28; 6:16, 20; Psalam 145:18

Time što je sebe poistovetio sa upravo tim Sinom čovečijim koga je Danilo video, Isus je u suštini tvrdio da je večni božanski Car koga svi narodi moraju da obožavaju dok on nad njima vlada zauvek!

Već ovo samo po sebi pokazuje potpunu uzaludnost pozivanja na Mateja 28:18 radi pobijanja božanstva Gospoda Isusa Hrista, budući da se Matej svojski potrudio da Hrista poistoveti sa Jehovom Bogom u telu.

Uz to rečeno, sam Matej pruža odgovor na Vilijamsov prigovor. Došavši na zemlju da izvrši volju svoga Oca, Isus je preuzeo ulogu i položaj Sluge:

„I za njim iđaše narod mnogi, i iscijeli ih sve, I zaprijeti im da ga ne razglašuju; Da se ispuni što je rečeno preko Isaije proroka, koji govori: Gle, sluga moj, kojega izabrah, Ljubljeni moj, koji je po volji duše moje: metnuću Duh svoj na njega, i sud neznabošcima javiće. Neće se svađati ni vikati, niti će ko čuti po trgovima glasa njegova. Trsku stučenu neće prelomiti i žižak tinjajući neće ugasiti dokle ne dovede pravdu do pobjede. I u ime njegovo uzdaće se narodi.“ Matej 12:15-21 – up. 3:16-17; 17:1-5; Luka 22:27; Jovan 13:3-17; Rimljanima 15:8-9; Filipljanima 2:5-11

Sam Hrist je jasno izjavio da nije došao da mu služe, nego da služi, prinoseći svoj život kao žrtveni otkup za grehe mnogih:

„Kao što ni Sin Čovječiji nije došao da mu služe, nego da služi i dade život svoj u otkup za mnoge.“ Matej 20:28 – up. Marko 10:45

„I kad jeđahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. I uze čašu i zablagodarivši dade im govoreći: Pijte iz nje svi; Jer ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge radi otpuštenja grijehova.“ Matej 26:26-28 – up. Marko 14:22-24; Luka 22:19-20

Stoga bi Isus, kao Očev voljeni Sluga, dobrovoljno ostavio po strani božansku vlast koju je posedovao na osnovu toga što je jedinstveni Sin Božji.

To objašnjava zašto je Isus mogao da kaže da carstvo nebesko/Božje,

„Nego ištite najprije Carstvo Božije i pravdu njegovu, i ovo će vam se sve dodati.“ Matej 6:33

„A ako li ja Duhom Božijim izgonim demone, onda je došlo k vama Carstvo Božije.“ Matej 12:28

„A Isus reče učenicima svojim: Zaista vam kažem da je teško bogatome ući u Carstvo nebesko. I opet vam kažem: Lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u Carstvo Božije.“ Matej 19:23-24

„Koji je od ove dvojice izvršio volju očevu? Rekoše mu: Prvi. Reče im Isus: 3aista vam kažem da će carinici i bludnice prije vas ući u Carstvo Božije. Jer vam dođe Jovan putem pravednim, i ne vjerovaste mu; a carinici i bludnice povjerovaše mu; a vi vidjevši to, ne raskajaste se zatim da mu vjerujete. Drugu priču čujte: Bijaše čovjek domaćin koji posadi vinograd i ogradi ga plotom, i iskopa u njemu pivnicu, i sagradi kulu, i dade ga vinogradarima, i otide. A kada se približi vrijeme berbe, posla sluge svoje vinogradarima da prime plodove njegove. I vinogradari, pohvatavši sluge njegove, jednoga izbiše, a jednoga ubiše, a jednoga kamenjem zasuše. Opet posla druge sluge, više nego prije, i učiniše im tako isto. A najzad posla im sina svojega govoreći: Postidjeće se sina mojega. A vinogradari vidjevši sina, rekoše među sobom: Ovo je nasljednik; hodite da ga ubijemo, i da prisvojimo nasljedstvo njegovo. I uhvatiše ga, pa izvedoše napolje iz vinograda, i ubiše. Kada, dakle, dođe gospodar vinograda, šta će učiniti vinogradarima onim? Rekoše mu: Zločince će zlom smrću pogubiti, a vinograd će dati drugim vinogradarima, koji će mu davati plodove u svoje vrijeme. Reče im Isus: Zar niste nikada čitali u Pismu: Kamen koji odbaciše zidari, taj postade glava od ugla; to bi od Gospoda i divno je u očima našim. Zato vam kažem da će se od vas uzeti Carstvo Božije, i daće se narodu koji donosi plodove njegove.“ Matej 21:31, 43

pripada i Ocu i njemu samom:

„Ovako, dakle, molite se vi: Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje; Da dođe Carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu; Hljeb naš nasušni daj nam danas; I oprosti nam dugove naše kao što i mi opraštamo dužnicima svojim; I ne uvedi nas u iskušenje, no izbavi nas od zloga. Jer je tvoje Carstvo i sila i slava u vijekove. Amin.“ Matej 6:9-13

„Poslaće Sin Čovječiji anđele svoje, i sabraće iz Carstva njegova sve sablazni i one koji čine bezakonje. I baciće ih u peć ognjenu; ondje će biti plač i škrgut zuba. Tada će se pravednici zasjati kao sunce u Carstvu Oca svoga. Ko ima uši da čuje, neka čuje!“ Matej 13:41-43

„Jer će doći Sin Čovječiji u slavi Oca svojega sa anđelima svojim, i tada će uzvratiti svakome po djelima njegovim. Zaista vam kažem: Ima nekih među vama što stoje ovdje koji neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječijega gdje dolazi u Carstvu svome.“ Matej 16:27-28

„kada dođe Sin Čovječiji u slavi svojoj i svi sveti anđeli sa njim, tada će sjesti na prijesto slave svoje. I sabraće se pred njim svi narodi, i razlučiće ih jedne od drugih kao pastir što razlučuje ovce od jaradi. I postaviće ovce sa desne strane sebi, a jarad sa lijeve. Tada će reći Car onima što mu stoje sa desne strane: Hodite blagosloveni Oca mojega; primite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja svijeta.“ Matej 25:31-34

„Kažem vam pak da od sada neću piti ovoga roda vinogradskoga do onog dana kada ću piti s vama novoga u Carstvu Oca mojega.“ Matej 26:29

Dakle, vlast koja je Hristu data bila je ona koja mu je već pripadala, ali koje se on odrekao na izvesno vreme kako bi na zemlji izvršio Božju volju.

VILIJAMS IMA PROBLEM

Prema Kuranu, Alah nije Otac niti je Isus njegov Sin (up. Kuran 5:18; 6:101; 9:30; 19:88-93; 21:26; 39:4; 72:3). Kuran dalje svedoči da Alah ni sa kim ne deli svoju vlast nad stvorenjem, a naročito ne sa sinom:

„Zar ti ne znaš da nebesko i zemaljsko carstvo pripada Allahu i da, osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača nemate?!“ S. 2:107 Shakir – up. Kuran 3:189

„Onaj Kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, Koji nema deteta, Koji u vlasti nema ortaka i Koji je sve stvorio i kako treba uredio!“ S. 25:2 Shakir – up. Kuran 17:111

Islamsko pismo dalje tvrdi da su Isusovi sledbenici bili muslimani (up. Kuran 3:52; 5:111). To upućuje na to da je i on sam bio musliman.

Stoga, ako su Hrist i njegovi sledbenici zaista bili muslimani, onda niko od njih ne bi išao unaokolo propovedajući da je Isus božanski Sin Božji koji u potpunosti deli Očevu apsolutnu suverenu vlast nad nebom i zemljom. A upravo je to ono što su istorijski Isus i njegovi učenici učili!

Ovim se, dakle, ne dokazuje samo da Kuran grubo greši, već se pokazuje i da je Muhamed bio antihrist, jer je izričito poricao da je Bog Otac i da je Isus njegov jedinstveni voljeni Sin:

„Ko je lažljivac ako ne onaj ko poriče da Isus jeste Hristos. Taj je antihrist koji odriče Oca i Sina. Svaki koji odriče Sina, ni Oca nema; a koji priznaje Sina, ima i Oca.“ 1. Jovanova 2:22-23

JOŠ VEĆI PROBLEM ZA VILIJAMSA

Vilijamsovi problemi daleko su od kraja. Kuran kaže da je Alah naslednik koji prima nasledstvo od svojih sopstvenih sledbenika!

„I samo Mi dajemo život i smrt, i Mi ćemo sve naslediti“ S. 15:23 Hilali-Khan

„Mi ćemo Zemlju i one koji žive na njoj da nasledimo i Nama će oni da se vrate.“ S. 19:40 Hilali-Khan – up. 19:80

Za Alaha se čak kaže da je najbolji od svih naslednika!

„I spomeni Zaharija, kada je pozvao svoga Gospodara: „Moj Gospodaru, ne ostavljaj me samog, Ti si jedini večan.““ S. 21:89 Hilali-Khan

Ovo stvara ogroman problem za tvrdnju da je Alah svedovoljno božanstvo koje sve poseduje. Ako bi to bilo tačno, zašto bi Alahu bilo potrebno da mu njegova stvorenja daju nasledstvo, kada tobože poseduje sve što postoji?

Još važnije, prema Vilijamsovom prigovoru, zar ovo ne bi jednom zauvek utvrdilo da Alah ne može biti bog i da mora postojati neko veći od njega? Trebalo bi, ako Vilijams namerava da bude dosledan; u suprotnom će jednostavno razotkriti sebe kao licemera koji koristi jedan skup merila da napadne hrišćanstvo, a drugi da odbrani islam.

Za više o ovoj temi – Alahu kao nasledniku svojih stvorenja – preporučujemo sledeće članke i pobijanja:

Još nismo završili, budući da Vilijams iznosi još jednu tvrdnju na koju ćemo odgovoriti u sledećem delu našeg pobijanja.