Pobijanje napada jednog takija na blaženog apostola Pavla

Poznati takijista i davagandista Šabir Ali učestvovao je u debati sa Tabitijem Anjabvajlom, bivšim muslimanom koji je postao hrišćanin. Debata, pod naslovom „Kako možemo naći oproštaj od svetog Boga?“, bila je deo Dubaijskog muslimansko-hrišćanskog dijaloga i održana je u nedelju, 19. maja 2013. godine.

Tokom debate Ali je izveo svoj uobičajeni napad na Pavla i na doslednost novozavetnih spisa, pokušavajući da apostola suprotstavi Luki i tvrdeći da postoji protivrečnost između onoga što je Pavle napisao u svojim poslanicama i onoga što je, prema Lukinom prikazu, ovaj blaženi i sveti sluga vaskrslog Gospoda Isusa govorio i činio.

Ali je tvrdio da je Pavlov saputnik Tit odbio da se obreže, budući da je apostol bio odlučno protiv nužnosti obrezanja i držanja Mojsijevog zakona radi spasenja (up. Galatima 2:1-3). Luka, s druge strane, prikazuje kako Pavle obrezuje Timoteja i predstavlja apostola kao onoga koji drži Mojsijev zakon, idući čak dotle da plati novac za ispunjenje nazirejskog zaveta koji su bila preuzela četvorica jevrejskih vernika — zaveta koji je po svom završetku podrazumevao prinošenje životinjskih žrtava, poput žrtava paljenica i žrtava za greh (up. Dela apostolska 16:2-3; 21:18-26; Brojevi 6:14). Šabir Ali je to uzeo kao dokaz da je Luka nastojao da Pavla predstavi u povoljnijem svetlu, uprkos činjenici da njegov prikaz protivreči onome što je sam apostol pisao o obrezanju i o poslušnosti Mojsijevom zakonu.

Odlučili smo da se pozabavimo ovim tvrdnjama kako bismo objasnili šta ovi odlomci znače u svom neposrednom i celokupnom kontekstu. Štaviše, to će pružiti i dodatni dokaz da Ali nema nikakvog interesa da razume poruku Svetog pisma, niti da se prema tekstu nadahnutog Svetog pisma odnosi pošteno i pravično. Čini se da mu je jedina briga to da učenja Svetog pisma predstavi na najnegativniji mogući način.

Prvo, Pavle nije bio protiv obrezanja per se, već protiv insistiranja pojedinih Jevreja da neznabošci moraju da se obrežu kao znak svoje posvećenosti držanju Mojsijevog zakona radi svog opravdanja i spasenja. Pavle je, kao i Luka, objavljivao da se čovek spasava milošću Gospoda Isusa, koju prima kao besplatan dar kroz veru i pokajanje prema Hristu:

„A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima. Tada im otvori um da razumiju Pisma. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih trećega dana, I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima.“ Luka 24:44-47

„Neka vam je, dakle, na znanje, ljudi braćo, da se kroz Njega vama objavljuje oproštenje grijehova. I od svega, od čega se ne mogoste opravdati u Zakonu Mojsejevu, u Njemu se opravdava svaki koji vjeruje.“ Dela apostolska 13:38-39

„A on zaiskavši svjetiljku uletje i drhteći pade pred Pavla i Silu; I izvevši ih napolje, reče: Gospodo, šta mi treba činiti da se spasem? A oni rekoše: Vjeruj u Gospoda Isusa Hrista i spašćeš se ti i sav dom tvoj.“ Dela apostolska 16:29-31

„I tako idući u Damask sa ovlašćenjem i naređenjem od prvosveštenika, U podne, care, vidjeh na putu s neba svjetlost veću od sijanja sunčanoga, koja obasja mene i one što iđahu sa mnom. A kad mi svi padosmo na zemlju, čuh glas gdje govori meni i kazuje jevrejskim jezikom: Savle, Savle, zašto me goniš? Teško ti je protiv bodila praćati se! A ja rekoh: Ko si ti, Gospode? A on reče: Ja sam Isus kojega ti goniš. Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se za to javih da te postavim za služitelja i svjedoka ovome što si vidio i što ću ti pokazati, Izbavljajući te od naroda judejskoga i od neznabožaca u koje te ja šaljem, Da im otvoriš oči da se od tame obrate svjetlosti i od vlasti satanine Bogu, da vjerom u mene prime oproštenje grijeha i udio sa osvećenima. Zato, care Agripa, ja ne bijah nepokoran nebeskom viđenju; Nego najprije onima u Damasku i u Jerusalimu, zatim po svoj zemlji judejskoj i neznabošcima propovijedah da se pokaju i da se obrate Bogu čineći djela dostojna pokajanja.“ Dela apostolska 26:12-20

„A sada se bez zakona javila pravda Božija, posvjedočena od Zakona i Proroka; I to pravda Božija kroz vjeru u Isusa Hrista za sve i na sve koji vjeruju, jer nema razlike. Jer svi sagriješiše i lišeni su slave Božije, A opravdavaju se darom, blagodaću njegovom, kroz iskupljenje koje je u Hristu Isusu, Kojega odredi Bog da bude krvlju svojom žrtva pomirenja kroz vjeru, da pokaže pravdu svoju oproštenjem pređašnjih grijeha, U dugotrpljenju Božijem, da se pokaže pravda njegova u sadašnje vrijeme, da je On pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove. Gdje je, dakle, hvalisanje? Isključeno je. Kakvim zakonom? Da li zakonom djela? Ne, nego zakonom vjere. Mislimo, dakle, da će se čovjek opravdati vjerom bez djela zakona. Ili je Bog samo Judejaca, a ne i neznabožaca? Da, i neznabožaca. Jer jedan je Bog, koji će opravdati obrezanje iz vjere i neobrezanje vjerom. Ukidamo li, dakle, zakon vjerom? Nikako! Nego zakon utvrđujemo.“ Rimljanima 3:21-31

„Šta ćemo, dakle, reći za Avraama, oca našega, da je postigao po tijelu? Jer ako se Avraam djelima opravda, ima hvalu, ali ne pred Bogom. Jer šta kaže Pismo? I vjerova Avraam Bogu i to mu se uračuna u pravednost. A onome koji radi, ne računa se plata po milosti nego po dugu; Onome pak koji ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava grješnika, računa se vjera njegova u pravednost. Kao što i David govori da je blažen onaj čovjek kome Bog uračunava pravednost bez djela: Blaženi su oni kojima se oprostiše bezakonja i kojima se pokriše grijesi. Blažen je čovjek kome Gospod ne uračuna grijeh.“ Rimljanima 4:1-8

„Jer ste blagodaću spaseni kroz vjeru; i to nije od vas, dar je Božiji; Ne od djela, da se ne bi ko hvalisao. Jer smo njegova tvorevina, sazdani u Hristu Isusu za djela dobra, koja Bog unaprijed pripremi da u njima hodimo.“ Efescima 2:8-10

„Jer i mi bijasmo nekada nerazumni, nepokorni, zabludeli, robujući raznim požudama i nasladama, provodeći život u zlobi i zavisti, gnusni, mrzeći jedan drugoga. A kada se javi dobrota i čovekoljublje Boga, Spasitelja našega, Ne za djela pravedna koja mi učinismo, nego po svojoj milosti spase nas banjom novoga rođenja i obnovljenja Duhom Svetim, Kojega izli na nas obilno kroz Isusa Hrista Spasitelja našega, Da bismo, opravdani njegovom blagodaću, postali nasljednici života vječnoga kao što se nadamo. Istinita je ova riječ, i hoću da to potvrđuješ, kako bi se oni koji povjerovaše Bogu starali da prednjače u dobrim djelima. Ovo je ljudima dobro i korisno.“ Titu 3:3-8

Drugo, razlog zbog kojeg je Pavle dao da Timotej bude obrezan, dok je istovremeno bio odlučno protiv toga da se Tit obreže, jeste taj što je prvi bio Jevrejin,

„Zatim stiže u Dervu i Listru, i gle, ondje bješe neki učenik, po imenu Timotej, sin žene neke Judejke vjernice i oca Jelina; Za njega dobro svjedočahu braća koja bijahu u Listri i u Ikoniji. Ovoga htjede Pavle uzeti na put sa sobom; i uze ga i obreza zbog Judejaca koji bijahu u onim mjestima, jer svi znadijahu oca njegova da bješe Jelin. I kad prolažahu po gradovima, učiše ih da drže pravila koja utvrdiše apostoli i prezviteri u Jerusalimu. Tako se Crkve utvrđivahu u vjeri i broj njihov se povećavaše svaki dan.“ Dela apostolska 16:1-5

Dok ovaj drugi to nije bio, budući da je bio čistokrvni neznabožac, odnosno Grk:

„A potom, nakon četrnaest godina, opet iziđoh u Jerusalim sa Varnavom, uzevši sa sobom i Tita; A iziđoh po otkrivenju, i izložih im Jevanđelje koje propovijedam neznabošcima, posebno pak izložih uglednima, da kako ne trčim ili ne trčah uzalud; Ali ni Tit, koji bješe sa mnom, i bješe Jelin, ne bi primoran da se obreže; I to zbog pridošle lažne braće što se uvukoše da uhode slobodu našu, koju imamo u Hristu Isusu, da nas zarobe; Ovima se ni za čas ne dadosmo u pokornost, da istina Jevanđelja ostane kod vas. A za one koje su smatrali da su nešto, ma ko oni negda bili, ne marim ništa, jer Bog ne gleda ko je ko; jer oni koji su smatrani uglednim meni ništa ne dodadoše, Nego, naprotiv, kada uvidješe da je meni povjereno Jevanđelje za neobrezane, kao Petru za obrezane, – Jer onaj koji pomože Petru u apostolstvu među obrezanima, pomože i meni među neznabošcima, – I poznavši blagodat koja je meni dana, Jakov i Kifa i Jovan, koji su smatrani da su stubovi, dadoše meni i Varnavi desnice zajedništva, da mi idemo neznabošcima, a oni obrezanima; Samo da se opominjemo siromašnih, što se i starah da tako činim.“ Galatima 2:1-10

Ponovo, kao što kontekst Poslanice Galatima pokazuje, razlog zbog kojeg je Tit odbio da se obreže jeste taj što su pojedini Jevreji od toga pravili pitanje spasenja, tj. tvrdili su da neznabožac mora da se obreže i da drži iste Mojsijeve zakone kako bi bio spasen i opravdan. Za Pavla, kao i za ostale apostole i Hristove sledbenike poput Petra, Jovana i Jakova, to je bilo izopačenje jevanđelja milosti, lažno jevanđelje koje je donosilo osudu umesto spasenja:

„Čudim se da se od Onoga koji vas pozva blagodaću Hristovom, tako brzo odvraćate na drugo Jevanđelje, Koje nije drugo, samo što vas neki zbunjuju i hoće da izvrću Jevanđelje Hristovo. Ali ako vam i mi ili anđeo s neba propovijeda Jevanđelje drukčije nego što vam propovijedasmo, anatema da bude! Kao što smo već rekli, i sada opet velim: ako vam neko propovijeda Jevanđelje drukčije nego što primiste, anatema da bude! 3ar ja sad nastojim da ljude pridobijem ili Boga? Ili tražim ljudima da ugađam? Jer kad bih još ljudima ugađao, ne bih bio sluga Hristov.“ Galatima 1:6-10 – up. 2:1-10

Upravo zbog toga je Pavle mogao javno da ukori Petra što se družio sa tim lažnim jevrejskim vernicima i što se povlačio od neznabožaca, kako bi umirio te Jevreje ne vređajući ih, iako je Petar znao da oni greše, budući da je verovao da se čovek opravdava pokajanjem i verom u Gospoda Isusa Hrista, a ne delima Zakona:

„A kada dođe Petar u Antiohiju, suprotstavih mu se u lice, jer bješe za osudu. Jer prije nego što dođoše neki od Jakova, jeđaše s neznabošcima; a kada dođoše, snebivaše se i odvajaše, bojeći se onih koji su iz obrezanja. I dvoličahu s njim i ostali Judejci, tako da i Varnava prista na njihovo dvoličenje. Ali kad vidjeh da ne idu pravo istini Jevanđelja, rekoh Petru pred svima: Kada ti koji si Judejac živiš neznabožački a ne judejski, zašto nagoniš neznabošce da žive judejski? Mi koji smo po prirodi Judejci, a ne grješnici iz neznabožaca, Pa znajući da se čovjek ne opravdava djelima zakona nego vjerom Isusa Hrista, i mi povjerovasmo u Hrista Isusa, da se opravdamo vjerom Hristovom a ne djelima zakona, jer se djelima zakona nijedno tijelo neće opravdati Ako li se mi, koji tražimo da se opravdamo u Hristu, nađosmo i sami grješnici, je li onda Hristos sluga grijehu? Bože sačuvaj! Jer ako opet zidam ono što razvalih, pokazujem se da sam prestupnik. Jer ja zakonom zakonu umrijeh, da Bogu živim. Sa Hristom se razapeh; A živim – ne više ja, nego živi u meni Hristos; a što sad živim u tijelu, živim vjerom Sina Božijega, koji me zavoli i predade sebe za mene. Ne odbacujem blagodat Božiju; jer ako pravednost kroz zakon biva, onda Hristos uzalud umrije.“ Galatima 2:11-21

Ovo me dovodi do moje treće tačke. Knjiga Dela apostolskih ne samo da svedoči o tome da je Petar propovedao istu poruku koju je propovedao i Pavle,

„A Petar i Jovan iđahu zajedno gore u hram u deveti čas molitve. I bijaše neki čovjek hrom od utrobe matere svoje, kojega nošahu i polagahu svaki dan pred vrata hrama koja se zovu Krasna da prosi milostinju od onih koji ulaze u hram. Ovaj vidjevši Petra i Jovana da hoće da uđu u hram, zatraži milostinju. A Petar pogledavši na njega s Jovanom reče: Pogledaj na nas! A on ih pažljivo gledaše očekujući da od njih nešto dobije. A Petar reče: Srebra i zlata nemam, nego što imam to ti dajem: U ime Isusa Hrista Nazarećanina ustani i hodi. I uze ga za desnicu i podiže. I odmah se utvrdiše njegova stopala i gležnji; I skočivši stade, i hođaše, i uđe s njima u hram hodeći i skačući i hvaleći Boga. I vidje ga sav narod gdje ide i hvali Boga. A poznadoše ga da to bješe onaj što milostinje radi sjeđaše kod Krasnih vrata hrama i ispuniše se čuđenja, i bjehu van sebe od toga što mu se dogodi. A dok se iscijeljeni hromi držaše Petra i Jovana, sav narod zadivljen navali njima u trijem koji se zvaše Solomonov. A videći to, Petar se obrati narodu: Ljudi Izrailjci, što se čudite ovome ili šta gledate u nas, kao da smo svojom silom ili pobožnošću učinili da ovaj hodi? Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti. A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci. I radi vjere u ime njegovo, ovoga koga vidite i poznajete utvrdi ime njegovo, i vjera koja je od njega podari mu ovo iscjeljenje pred svima vama. I sad, braćo, znam da iz neznanja ono učiniste, kao i starješine vaše. A Bog ono što je predskazao ustima sviju svojih proroka, da će Hristos postradati, tako je i ispunio. Pokajte se, dakle, i obratite se da se očistite od grijehova svojih, Da dođu od lica Gospodnjega vremena utjehe, i da pošlje unaprijed naznačenoga vam Hrista Isusa, Kojega treba da primi nebo do vremena vaspostavljanja svega o čemu je Bog govorio ustima sviju svetih proroka svojih od vajkada. Jer Mojsej ocima reče: Gospod Bog vaš podignuće vam Proroka iz vaše braće, kao mene; njega poslušajte u svemu što god vam kaže. I biće da će se svaka duša, koja ne posluša toga Proroka, istrijebiti iz naroda. A i svi proroci od Samuila i dalje koji god govoriše, takođe najaviše ove dane. Vi ste sinovi proroka i zavjeta koji učini Bog s ocima vašim govoreći Avraamu: U sjemenu tvojemu blagosloviće se sva plemena na zemlji. Vama prvo Bog podigavši Sina svojega Isusa, posla ga da vas blagoslovi i odvrati svakoga od zlih djela vaših.“ Dela apostolska 3:1-26

„A dok oni govorahu narodu, naiđoše na njih sveštenici i starješina hrama i sadukeji, Srdeći se što oni uče narod i javljaju u Isusu vaskrsenje iz mrtvih. I digoše na njih ruke, i metnuše ih u zatvor do ujutru, jer već bješe veče. A mnogi od onih koji čuše riječ povjerovaše, i dostiže broj ljudi oko pet hiljada. I bi sutradan da se skupiše knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, I Ana prvosveštenik i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda prvosvešteničkoga; I postavivši ih u sredinu pitahu: Kakvom silom ili u čije ime učiniste vi ovo? Tada Petar, ispunivši se Duha Svetoga, reče im: Knezovi narodni i starješine Izrailjeve, Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva bolesnom čovjeku, kako on ozdravi, Neka je na znanje svima vama, i svemu narodu Izrailjevu, da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvih, njime stoji ovaj pred vama zdrav. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti. A videći smjelost Petrovu i Jovanovu, i znajući da su ljudi neuki i prosti, divljahu se, a prepoznaše ih i da su bili sa Isusom, No gledajući iscijeljenog čovjeka gdje stoji s njima, ne mogahu ništa reći protiv.“ Dela apostolska 4:1-14

„A kad ih dovedoše, postaviše ih pred Sinedrion, i zapita ih prvosveštenik govoreći: Nismo li vam strogo zabranili da ne učite o Imenu ovom? A vi ste, eto, napunili Jerusalim vašim učenjem, i hoćete da bacite na nas krv ovoga Čovjeka. A Petar i apostoli odgovarajući rekoše: Bogu se treba pokoravati više nego ljudima. Bog otaca naših vaskrse Isusa, kojega vi ubiste objesivši na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova. I mi smo njegovi svjedoci ovih riječi, i Duh Sveti kojega Bog dade onima koji se njemu pokoravaju.“ Dela apostolska 5:27-32

„A Petar otvorivši usta reče: Zaista vidim da Bog ne gleda ko je ko, Nego je u svakom narodu mio njemu onaj koji ga se boji i tvori pravdu. Riječ koju posla sinovima Izrailjevim, blagovjesteći mir kroz Isusa Hrista: On je Gospod sviju. Vi znate riječ koja se zbila po svoj Judeji, počevši od Galileje, poslije krštenja koje propovijedaše Jovan: Isusa iz Nazareta, kako ga pomaza Bog Duhom Svetim i silom, koji prolažaše čineći dobro i iscjeljujući sve mučene od đavola, jer Bog bijaše s njim. I mi smo svjedoci svega što učini u zemlji Judejskoj i u Jerusalimu. Njega i ubiše, objesivši na drvo. Ovoga Bog vaskrse treći dan, i učini da se On javi, Ne svemu narodu, nego nama, svjedocima unaprijed izabranim od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po njegovu vaskrsenju iz mrtvih. I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i svjedočimo da je on određeni od Boga Sudija živih i mrtvih. Za njega svjedoče svi proroci da će Imenom njegovim primiti oproštenje grijeha svako ko vjeruje u njega. Dok Petar još govoraše ove riječi, siđe Duh Sveti na sve koji slušahu riječ. I zadiviše se vjerni iz obrezanja koji dođoše s Petrom, da se i na neznabošce izlio dar Duha Svetoga. Jer ih slušahu gdje govore jezike i veličaju Boga. Tada odgovori Petar: Zar može ko zabraniti vodu da se ne krste ovi koji primiše Duha Svetoga kao i mi? I zapovjedi im da se krste u ime Isusa Hrista. Tada ga moliše da ostane kod njih nekoliko dana.“ Dela apostolska 10:34-48

„Petar, apostol Isusa Hrista, izabranima koji stranstvuju u rasijanju po Pontu, Galatiji, Kapadokiji, Aziji i Vitiniji; Po predznanju Boga Oca, osvećenjem Duha za poslušanje i kropljenje krvlju Isusa Hrista: Blagodat i mir da vam se umnoži. Blagosloven Bog i Otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji nas po velikoj milosti svojoj preporodi za živu nadu vaskrsenjem Isusa Hrista iz mrtvih, Za nasljedstvo nepropadljivo i neokaljano i neuvenljivo, koje je sačuvano na nebesima za vas, Silom Božijom čuvano kroz vjeru na spasenje, spremljeno da se otkrije u posljednje vrijeme; U njemu se radujte, iako ste sada malo, ako treba, ožalošćeni različitim iskušenjima, Da se vrijednost vaše vjere, dragocjenija od zlata propadljivoga, no ognjem ispitivanoga, nađe na hvalu i čast i slavu kada se javi Isus Hristos; Kojega ne vidjevši ljubite, i Njega sad ne gledajući no vjerujući, radujete se radošću neiskazanom i proslavljenom, Primajući kraj vjere svoje: spasenje duša. O kojem spasenju ispitivaše i istraživaše proroci, koji proricaše o vama podarenoj blagodati; Ispitujući u koje ili kakvo vrijeme javljaše Duh Hristov koji bješe u njima, unaprijed svjedočeći za Hristova stradanja i za slave poslije toga. Njima se otkri da ne sebi, nego vama služahu u onom što vam se sad javi preko onih koji vam propovjediše Jevanđelje Duhom Svetim poslanim s neba, u što anđeli žele zaviriti. Zato opasavši bedra razuma svojega, budite trezveni, sasvim se nadajte blagodati koja će vam se donijeti otkrivenjem Isusa Hrista. Kao čeda poslušnosti ne povodite se za pređašnjim željama iz vremena vašega neznanja, Nego po Svetome koji vas je pozvao, budite i sami sveti u svemu življenju. Jer je napisano: Budite sveti, jer sam ja svet. I ako zovete Ocem onoga koji, ne gledajući ko je ko, sudi svakome po djelu, provodite u strahu vrijeme vašega stranstvovanja, Znajući da se propadljivim srebrom ili zlatom ne iskupiste iz svojega sujetnoga življenja, od otaca vam predanoga, Nego časnom krvlju Hrista, kao Jagnjeta neporočnog i bezazlenog, Predviđenog još prije postanja svijeta, a javljenog u posljednja vremena radi vas, Koji kroz njega vjerujete u Boga koji ga podiže iz mrtvih, i dade mu slavu, tako da vaša vjera i nadanje budu u Boga. Duše svoje očistivši Duhom u poslušanju istine za bratoljublje nelicemjerno, od čista srca ljubite jedni druge iskreno, Preporođeni ne od sjemena truležnog nego netruležnog, riječju živoga Boga koja ostaje uvijek.“ 1. Petrova 1:1-5, 10-12, 18-23

„Jer ste na to i pozvani, jer i Hristos postrada za vas, ostavljajući vam primjer da idete njegovim stopama; On grijeha ne učini, niti se nađe prijevara u ustima njegovim; On vrijeđan, ne uzvraćaše uvredom; stradajući, ne prijećaše, nego je prepustio Onome koji pravedno sudi. On grijehe naše sam iznese na tijelu svojem na drvo, da za grijehe umremo, i za pravdu živimo, jer se njegovom ranom iscijeliste. Jer bijaste kao izgubljene ovce, ali sada se vratiste Pastiru i Episkopu duša vaših.“ 1. Petrova 2:21-25

„Zato i Hristos jedanput za grijehe naše postrada, pravednik za nepravednike, da nas privede Bogu, usmrćen tijelom, a oživjevši duhom; Kojim i siđe i propovijeda duhovima u tamnici. Ovi nekada bijahu neposlušni kad ih očekivaše Božije dugotrpljenje u dane Nojeve, kada se građaše kovčeg, u kome se malo, to jest, osam duša spasoše vodom, Koja i nas sada spasava krštenjem kao ispunjenjem praobraza, ne kao pranje tjelesne nečistoće, nego obećanje Bogu dobre savjesti vaskrsenjem Isusa Hrista, Koji, otišavši na nebo, sa desne je strane Boga, i potčinjeni su mu anđeli i vlasti i sile.“ 1. Petrova 3:18-22

Ona čak beleži i to da je Petar stao na Pavlovu stranu nasuprot Jevrejima koji su insistirali da spasenje dolazi od držanja Mojsijevih zapovesti, kao što je obrezanje:

„I neki sišavši iz Judeje učahu braću: Ako se ne obrežete, po običaju Mojsejevu, ne možete se spasti. A kad nastade raspra, i ne malo prepiranje Pavla i Varnave s njima, odrediše da Pavle i Varnava i drugi neki idu gore u Jerusalim apostolima i prezviterima za ovo pitanje. A oni onda otpraćeni od Crkve, prolažahu kroz Fenikiju i Samariju kazujući o obraćanju neznabožaca, i pričinjavahu veliku radost svoj braći. A kada dođoše u Jerusalim, bjehu primljeni od Crkve i od apostola i od prezvitera i objaviše sve što učini Bog sa njima, i kako otvori neznabošcima vrata vjere. Onda ustadoše neki od jeresi farisejske koji su povjerovali, govoreći da ih valja obrezati i zapovjediti da drže Zakon Mojsejev. A apostoli i prezviteri sabraše se da izvide ovo mišljenje. A poslije mnogog razmatranja ustade Petar i reče im: Ljudi braćo, vi znate da Bog od prvih dana izabra među nama da iz mojih usta čuju neznabošci riječ Jevanđelja i da vjeruju. I Bog, koji poznaje srca, posvjedoči im davši im Duha Svetoga kao i nama, I ne postavi nikakve razlike između nas i njih, vjerom očistivši srca njihova. Sada, dakle, zašto kušate Boga, i hoćete da nametnete učenicima jaram na vrat, koji ni oci naši ni mi ne mogosmo nositi? Nego vjerujemo da ćemo se spasti blagodaću Gospoda Isusa Hrista kao i oni. Onda umuče sve mnoštvo, i slušahu Varnavu i Pavla koji kazivahu kolike znake i čudesa učini Bog među neznabošcima preko njih.“ Dela apostolska 15:1-12

Petrove izjave o nesposobnosti Jevreja da izvrše Zakon odjek su onoga što je i sam Pavle napisao u svojoj poslanici Galatima:

„Koji hoće da se dopadnu po tijelu, oni vas primoravaju da se obrezujete, samo da ne budu gonjeni za krst Hristov. Jer ni sami obrezani ne drže zakon, nego hoće da se vi obrezujete da bi se vašim tijelom hvalili. A ja, Bože sačuvaj, da se čim drugim hvalim osim krstom Gospoda našega Isusa Hrista, kojim se meni razape svijet i ja svijetu. Jer u Hristu Isusu niti obrezanje što pomaže niti neobrezanje, nego nova tvar.“ Galatima 6:12-15

„Stojte, dakle, u slobodi kojom nas Hristos oslobodi, i ne dajte se opet u jaram ropstva uhvatiti. Evo ja, Pavle, kažem vam da ako se obrezujete, Hristos vam ništa neće koristiti. A svjedočim opet svakome čovjeku koji se obrezuje da je dužan sav zakon tvoriti. Odvojiste se od Hrista, vi koji sebe zakonom opravdavate, i od blagodati otpadoste; Jer mi Duhom, od vjere, čekamo nadu pravednosti. Jer u Hristu Isusu niti što vrijedi obrezanje ni neobrezanje, nego vjera koja kroz ljubav djela. Trčaste dobro! Ko vas spriječi da se ne pokoravate istini? Ta upornost nije od Onoga koji vas zove. Malo kvasca ukiseli sve tijesto. Ja se uzdam u vas u Gospodu da ništa drugo nećete misliti; a onaj koji vas uzbunjuje snosiće osudu, ma ko bio. A ja, braćo, ako još obrezanje propovijedam, zašto me onda gone? Dakle, ukida se sablazan krsta. O, da bi se i odsjekli oni koji vas bune! Jer ste vi, braćo, na slobodu pozvani; samo ne slobodu za ugađanje tijelu, nego da iz ljubavi služite jedni drugima. Jer se sav Zakon ispunjava u jednoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga.“ Galatima 5:1-14

A da Ali ne bi optužio blaženog apostola da pogrešno predstavlja Stari zavet, evo odlomaka koji naglašavaju nužnost stvarnog vršenja Zakona, a ne pukog odavanja počasti rečima:

„Držite uredbe moje i zakone moje; ko ih vrši, živ će biti kroz njih. Ja sam Gospod.“ Levitska 18:5

„Proklet da je koji ne bi ostao na riječima ovoga zakona, i tvorio ih. A sav narod neka reče: Amin.“ Ponovljeni zakoni 27:26

I sam Hristos je učio da će onaj ko vrši Zakon živeti:

„I gle, zakonik neki ustade i kušajući ga reče: Učitelju, šta mi treba činiti da naslijedim život vječni? A on mu reče: Šta je napisano u Zakonu? Kako čitaš? A on odgovarajući reče: Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i bližnjega svoga kao samoga sebe. A on mu reče: Pravo si odgovorio; to čini i živjećeš.“ Luka 10:25-28 RSV

Blaženi apostol je, u savršenom saglasju sa svojim vaskrslim Gospodom i Spasiteljem, učio upravo isto:

„Nego svojom upornošću i nepokajanim srcem sabiraš sebi gnjev za dan gnjeva i otkrivanja pravednoga suda Boga, Koji će dati svakome po djelima njegovim: Život vječni onima koji istrajnošću u dobrim djelima traže slavu i čast i besmrtnost; A jarost i gnjev onima koji se uporno protive istini, a pokoravaju nepravdi. Nevolja i tuga na svaku dušu čovjeka koji čini zlo, a najprije Judejca i Jelina; A slava i čast i mir svakome koji čini dobro, a najprije Judejcu i Jelinu; Jer Bog ne gleda ko je ko. Jer koji bez zakona sagriješiše, bez zakona će i izginuti; a koji pod zakonom sagriješiše, po zakonu će se osuditi. Jer nisu pravedni pred Bogom oni koji slušaju zakon, nego će se opravdati oni koji ispunjavaju zakon.“ Rimljanima 2:5-13

Pa ipak, i hebrejsko Sveto pismo i Gospod Isus definišu vršenje kao savršeno, besprekorno držanje Božjih zahteva, upravo kao što pokazuju sledeći tekstovi:

„A kad Avramu bi devedeset i devet godina, javi mu se Gospod i reče mu: Ja sam Bog svemogući, po mojoj volji živi i budi pošten.“ Postanje 17:1

„Drži se sasvijem Gospoda Boga svojega.“ Ponovljeni zakoni 18:13

„Bezbožni radi posao prijevaran; a ko sije pravdu, pouzdana mu je plata. Ko se drži pravde, na život mu je; a ko ide za zlom, na smrt mu je. Mrski su Gospodu koji su opaka srca; a mili su mu koji su bezazleni na svom putu. Zao čovjek neće ostati bez kara ako i druge uzme u pomoć; a sjeme pravednijeh izbaviće se.“ Priče Solomonove 11:18-21

„Gospode, ko može sjedjeti u sjenici tvojoj? Ko može nastavati na svetoj gori tvojoj? Ko hodi bez mane, tvori pravdu i govori istinu iz srca svojega; Ko ne opada jezikom svojim, ne čini drugome zla, i ne ruži bližnjega svojega; Ko ne gleda onoga koga je Bog odbacio, nego poštuje one koji se boje Gospoda; ko se kune bližnjemu pa ne poriče; Ko ne daje srebra svojega na dobit, i ne prima mita na pravoga. Ko ovako radi, neće posrnuti dovijeka.“ Psalam 15:1-5 RSV

„Milost i pravdu pjevam; tebe, Gospode, slavim. Razmišljam o putu pravom, kad bi god došao k meni, hodim u bezazlenosti srca svojega u domu svom. Ne stavljam pred oči svoje riječi nepotrebne, mrzim na djela koja su protiv zakona, ne pristajem za njima. Srce pokvareno daleko je od mene; zlijeh ne znam. Ko tajno opada bližnjega svojega, toga izgonim; ko je ohola oka i naduta srca, toga ne trpim. Oči su moje obraćene na vjerne na zemlji, da bi sjedjeli sa mnom. Ko hodi putem pravijem, taj služi meni. Ne živi u domu mojem koji radi lukavo; koji govori laž, ne stoji pred očima mojima. Jutrom zatirem sve bezbožnike na zemlji, da bih istrijebio iz grada Gospodnjega sve koji čine bezakonje.“ Psalam 101:1-8

„Blago onima kojima je put čist, koji hode u zakonu Gospodnjem. Blago onima koji čuvaju otkrivenja njegova, svijem srcem traže ga; Koji ne čine bezakonja, hode putovima njegovijem! Ti si dao zapovijesti svoje da se čuvaju dobro. Kad bi putovi moji bili upravljeni da čuvam naredbe tvoje! Onda se ne bih postidio pazeći na zapovijesti tvoje; Hvalio bih te s pravijem srcem, učeći se pravednijem zakonima tvojim. Čuvaću naredbe tvoje, nemoj me ostaviti sasvijem.“ Psalam 119:1-8

„Ako, dakle, ko ukine jednu od ovih najmanjih zapovijesti i nauči tako ljude, nazvaće se najmanji u Carstvu nebeskome; a ko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u Carstvu nebeskome. Jer vam kažem da, ako ne bude pravda vaša veća nego pravda književnika i fariseja, nećete ući u Carstvo nebesko. Čuli ste kako je kazano starima: Ne ubij; jer ko ubije, biće kriv sudu. A ja vam kažem da će svaki koji se gnjevi na brata svoga ni za što, biti kriv sudu; a ako li ko reče bratu svome: „Raka!“ biće kriv sinedrionu; a ko reče: „Budalo!“ biće kriv paklu ognjenome. Ako, dakle, prineseš dar svoj žrtveniku, i ondje se sjetiš da brat tvoj ima nešto protiv tebe, Ostavi ondje dar svoj pred žrtvenikom, i idi te se najprije pomiri sa bratom svojim, pa onda dođi i prinesi dar svoj. Miri se sa suparnikom svojim brzo, dok si na putu s njim, da te suparnik ne preda sudiji, a sudija da te ne preda slugi i u tamnicu da te ne vrgnu. Zaista ti kažem: Nećeš izići odande dok ne daš do posljednjega novčića. Čuli ste kako je kazano starima: Ne čini preljubu. A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom za njom, već je učinio preljubu sa njom u srcu svome. A ako te oko tvoje desno sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe; jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojih negoli sve tijelo tvoje da bude bačeno u pakao. Ako li te desna ruka tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe; jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojih negoli da sve tijelo tvoje bude bačeno u pakao. Tako je kazano: Ko otpusti ženu svoju, neka joj da knjigu otpusnu. A ja vam kažem da svaki koji otpusti ženu svoju, osim zbog preljube, navodi je da čini preljubu; i koji se oženi otpuštenicom, preljubu čini. Još ste čuli kako je kazano starima: Ne kuni se krivo, a ispuni što si se Gospodu zakleo. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako: ni nebom, jer je prijesto Božiji; Ni zemljom, jer je podnožje nogama njegovim; ni Jerusalimom, jer je grad velikoga Cara. Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne možeš ni dlaku jednu bijelom ili crnom učiniti. Dakle, neka bude riječ vaša: da, da; ne, ne; a što je više od toga od zloga je. Čuli ste da je kazano: Oko za oko, i zub za zub. A ja vam kažem da se ne protivite zlu, nego ako te ko udari po desnom obrazu tvom, okreni mu i drugi; I koji hoće da se sudi s tobom i košulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu; I ako te ko potjera jednu milju, idi s njim dvije. Koji ište u tebe, podaj mu; i koji hoće od tebe da pozajmi, ne odreci mu. Čuli ste da je kazano: Ljubi bližnjega svojega, i mrzi neprijatelja svojega. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji vas mrze i molite se za one koji vas vrijeđaju i gone. Da budete sinovi Oca svojega koji je na nebesima; jer On svojim suncem obasjava i zle i dobre; i daje dažd pravednima i nepravednima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakvu platu imate? Ne čine li tako i carinici? I ako pozdravljate samo braću svoju, šta odviše činite? Ne čine li tako i neznabošci? Budite vi, dakle, savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski.“ Matej 5:19-20, 43-48

Budući da nijedno ljudsko biće osim Gospoda Isusa Hrista nije bilo u stanju niti je sposobno da savršeno posluša Božje zapovesti, to znači da niko nikada ne može biti spasen i opravdan držanjem Zakona. To objašnjava zašto je Petar u Delima apostolskim 15:10 nazvao Zakon jarmom koji ni apostoli ni Jevreji nikada nisu bili u stanju da ponesu.

Stoga Zakon služi svrsi da pokaže koliko smo zapravo pali i pokvareni, dovodeći nas time do spoznaje naše očajničke potrebe za Božjom milošću da nas spase kroz našeg Gospoda Isusa Hrista:

„Šta ćemo, dakle, reći? Da je zakon grijeh? Nikako! Nego ja grijeha ne poznah osim kroz zakon; jer ni za želju ne bih znao da zakon ne kaza: Ne poželi! A grijeh uzevši povod kroz zapovijest izazva u meni svaku želju; jer je grijeh bez zakona mrtav. A ja življah nekad bez zakona; a kada dođe zapovijest, grijeh oživlje, A ja umrijeh, i nađe se da mi zapovijest data za život bi na smrt. Jer grijeh uzevši povod kroz zapovijest prevari me i ubi me njome. Tako, dakle, zakon je svet, i zapovijest je sveta i pravedna i dobra. Zar mi, dakle, dobro donese smrt? Nikako! Nego grijeh, da se pokaže kao grijeh, pričini mi smrt kroz dobro, da bude grijeh do krajnosti grješan kroz zapovijest. Jer znamo da je zakon duhovan, a ja sam tjelesan, prodan u ropstvo grijehu. Jer ne znam šta činim, jer ne činim ono što hoću, nego što mrzim to činim. Ako li činim ono što neću, priznajem da je zakon dobar. Tada to ne činim više ja, nego grijeh koji živi u meni. Jer znam da dobro ne živi u meni, to jest, u tijelu mojemu; jer htjeti imam u sebi, ali učiniti dobro ne nalazim. Jer dobro, što hoću, ne činim, nego zlo, što neću, ono činim. A kad činim ono što neću, već ne činim to ja, nego grijeh koji živi u meni. Nalazim, dakle, zakon: kada hoću dobro da činim, zlo mi je prisutno. Jer se radujem zakonu Božijemu po unutarnjem čovjeku; Ali vidim drugi zakon u udima svojim koji se bori protiv zakona uma mojega, i porobljava me zakonom grijeha koji je u udima mojim. Ja jadni čovjek! Ko će me izbaviti od tijela smrti ove? Blagodarim Bogu kroz Isusa Hrista Gospoda našega. Tako, dakle, ja sam umom služim zakonu Božijemu, a tijelom zakonu grijeha.“ Rimljanima 7:7-25

A kada čovek shvati da ne može biti opravdan Zakonom, nego se okrene Gospodu Isusu da ga spase i opravda, tada je spreman da sluša Božje zapovesti kao način iskazivanja ljubavi i zahvalnosti za ono što je Bog učinio iz svoje milosti i milosrđa. Drugim rečima, oni koji su opravdani milošću Gospoda Isusa Hrista preobraženi su i osnaženi Svetim Duhom da žive u poslušnosti Božjim zahtevima, ali ne zato da bi bili spaseni ili opravdani, već kao sredstvo iskazivanja iskrene ljubavi i zahvalnosti za ono što je Bog izvršio u životima onih koji su iskupljeni. Kao što apostol Pavle objašnjava:

„Nikakve, dakle, sad osude nema onima koji u Hristu Isusu ne žive po tijelu nego po Duhu. Jer zakon Duha života u Hristu Isusu oslobodi me od zakona grijeha i smrti. Jer što zakonu bješe nemoguće, pošto bješe oslabljen tijelom, Bog poslavši Sina svoga u obličju tijela grjehovnoga i zbog grijeha, osudi grijeh u tijelu, Da se pravda zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu. Jer koji su po tijelu tjelesno misle, a koji su po Duhu duhovno. Jer je tjelesno mudrovanje smrt, a duhovno mudrovanje život i mir. Jer je tjelesno mudrovanje neprijateljstvo Bogu, pošto se ne pokorava zakonu Božijem, niti pak može. A koji su po tijelu ne mogu ugoditi Bogu. A vi niste po tijelu nego po Duhu, pošto Duh Božiji živi u vama. Ako pak neko nema Duha Hristova, on nije njegov. A ako je Hristos u vama, onda je tijelo mrtvo za grijeh, a Duh je život za pravednost. Ako li živi u vama Duh Onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvih, Onaj koji je podigao Hrista iz mrtvih oživjeće i vaša smrtna tjelesa Duhom svojim koji živi u vama. Tako, dakle, braćo, nismo dužni tijelu da po tijelu živimo; Jer ako živite po tijelu, pomrijećete; ako li Duhom djela tjelesna umrtvljujete, živjećete.“ Rimljanima 8:1-13

Ili kako je to Hristos izrazio:

„Ako me ljubite, zapovijesti moje držite, I ja ću umoliti Oca, i daće vam drugog Utješitelja da prebiva s vama vavijek, Duha Istine, koga svijet ne može primiti, jer ga ne vidi, niti ga poznaje; a vi ga poznajete, jer sa vama prebiva, i u vama će biti. Neću vas ostaviti sirotne; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, a vi ćete me vidjeti, jer ja živim, i vi ćete živjeti. U onaj dan znaćete vi da sam ja u Ocu svome, i vi u meni, i ja u vama. Ko ima zapovijesti moje i drži ih, to je onaj koji me ljubi; a koji mene ljubi, toga će ljubiti Otac moj; i ja ću ga ljubiti i javiću mu se sam. Reče mu Juda, ne Iskariotski: Gospode, šta je to da ćeš se javiti nama, a ne svijetu? Odgovori mu Isus i reče: Ako me neko ljubi, riječ moju držaće, i Otac moj ljubiće njega; i njemu ćemo doći i u njemu ćemo se nastaniti. Ko mene ne ljubi, riječi moje ne drži; a riječ koju čujete nije moja nego Oca koji me je poslao.“ Jovan 14:15, 20-24

„Ostanite u meni, i ja ću u vama. Kao što loza ne može roda roditi sama od sebe ako ne ostane na čokotu, tako ni vi ako u meni ne ostanete. Ja sam čokot, a vi loze. Ko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogi plod, jer bez mene ne možete činiti ništa. Ko u meni ne ostane, izbaciće se napolje kao loza, i osušiće se, i skupiće je, i u oganj baciti, i spaliti. Ako ostanete u meni i riječi moje u vama ostanu, što god hoćete ištite i biće vam. Ovim se proslavi Otac moj da rod mnogi donosite, i bićete moji učenici. Kao što Otac ljubi mene, i ja ljubim vas; ostanite u ljubavi mojoj. Ako zapovijesti moje održite, ostaćete u ljubavi mojoj, kao što sam ja održao zapovijesti Oca mojega i ostajem u ljubavi njegovoj. Ovo sam vam kazao da radost moja u vama ostane i radost vaša da se ispuni. Ovo je zapovijest moja: da ljubite jedni druge kao što ja vas ljubim. Od ove ljubavi niko nema veće, da ko život svoj položi za prijatelje svoje. Vi ste prijatelji moji ako tvorite što vam ja zapovijedam.“ Jovan 15:4-14

Ovo me sada dovodi do moje poslednje tačke. Prema knjizi Dela apostolskih, način na koji su etnički Jevreji pokazivali svoju ljubav prema Hristu zato što ih je spasao bio je taj što su nastavili da drže Mojsijev zakon, ali ne radi svog spasenja ili opravdanja, već kao neophodan znak i dokaz toga da su spaseni milošću Hristovom. Neznabošci su, međutim, bili oslobođeni držanja nekih Mojsijevih zapovesti, poput obrezanja, budući da nisu bili etnički Jevreji i da se stoga od njih nije očekivalo da drže one znakove i uputstva koja su izdvajala narod Izrailja od svih drugih naroda.

To se može videti iz onoga što je Jakov, brat vaskrslog Gospoda, rekao na istom saboru na kojem je i Petar ustao u odbranu Pavla i Varnave:

„Onda umuče sve mnoštvo, i slušahu Varnavu i Pavla koji kazivahu kolike znake i čudesa učini Bog među neznabošcima preko njih. A kad oni zaćutaše, odgovori Jakov govoreći: Ljudi braćo, čujte me! Simon objasni kako se Bog prije pobrinu da od neznabožaca uzme narod za Ime svoje. I sa ovim se saglašavaju riječi Proroka, kao što je napisano: Potom ću se vratiti, i sazidaću dom Davidov, koji je pao, i njegove razvaline popraviću, i podignuću ga, Da potraže ostali ljudi Gospoda i svi neznabošci na koje je prizvano ime moje, govori Gospod koji tvori sve ovo; Bogu su poznata od postanja svijeta sva djela njegova. Zato ja smatram da se ne prave teškoće onima od neznabožaca koji se obraćaju Bogu; Nego da im se napiše da se čuvaju od nečistota idolskih i od bluda i od udavljenoga i od krvi (i ono što njima nije milo drugima da ne čine). Jer Mojsej ima od davnih vremena u svim gradovima one koji ga propovijedaju, pošto se u sinagogama čita svake subote. Tada nađoše za dobro apostoli i prezviteri sa svom Crkvom da izaberu između sebe ljude i da pošalju u Antiohiju s Pavlom i Varnavom, Judu zvanoga Varsava i Silu, ljude istaknute među braćom, I napisaše rukama svojima ovo: Apostoli i prezviteri i braća pozdravljaju braću iz neznabožaca koja su u Antiohiji i Siriji i Kilikiji. Pošto čusmo da neki izišavši od nas uznemiriše vas riječima, i smutiše duše vaše govoreći da se obrezujete i da držite Zakon, što im mi ne zapovjedismo; Zato mi sabrani jednodušno, nađosmo za dobro da vam pošaljemo izbrane ljude sa našim dragim Varnavom i Pavlom, Ljudima koji su predali duše svoje za Ime Gospoda našega Isusa Hrista. Poslasmo, dakle, Judu i Silu, da vam i oni to isto usmeno kažu. Jer ugodno bi Svetome Duhu i nama da nikakvo breme više ne mećemo na vas osim ovoga što je neophodno: Da se čuvate od žrtava idolskih i od krvi i od udavljenoga i od bluda, (i što nećete da se čini vama ne činite drugima); od ovoga ako se čuvate, dobro ćete činiti. Budite zdravo. Oni, dakle, koje otpremiše, dođoše u Antiohiju, i sabravši narod predadoše poslanicu. A kad pročitaše, obradovaše se utjesi. A Juda i Sila, koji bijahu i sami proroci, dugom besjedom utješiše braću i utvrdiše. I pošto provedoše ondje neko vrijeme, otpustiše ih braća s mirom apostolima.“ Dela apostolska 15:12-33 RSV

Zanimljivo je da jedan od Allyjevih omiljenih liberalnih i kritičkih tekstualnih kritičara Novog zaveta, čiji bi se skeptički stavovi mogli iskoristiti da se dokaže da je Kuran laž i da je Muhamed bio lažni prorok, Bart D. Erman, odlično objašnjava zašto su jevrejski vernici nastavili da drže one delove Tore od kojih su neznabošci bili oslobođeni. Komentari u uglastim zagradama su naši:

“Naučnici se do mile volje zabavljaju ovakvim pitanjima, a naučna mišljenja su razasuta na sve strane. Po mom mišljenju, najlakši način da se problem reši jeste da se kaže da Pavle nekako zamišlja da u jevrejskom Svetom pismu postoje dve osnovne vrste zakona. Postoje zakoni koji su namenjeni Jevrejima da pokažu da su članovi Božje zavetne zajednice, uključujući gore pomenute zakone o obrezanju, košer ishrani, držanju subote i tako dalje. To su zakoni koji Jevreje čine Jevrejima. Ali spasenje u Hristu, za Pavla, nije samo za Jevreje; ono je i za Jevreje i za neznabošce. Od neznabožaca se ne očekuje da postanu Jevreji kako bi bili u ispravnom odnosu s Bogom [Erman se usredsređuje na one razlikovne crte i obeležja koja se obično povezuju s tim da je neko etnički Jevrejin]. Kada bi morali da učine bilo šta tome slično, to bi pokazalo da sama Isusova smrt nije bila dovoljna za ispravan položaj pred Bogom. Ali jedino Isusova smrt čini čoveka ispravnim pred Bogom. Neznabošci koji misle da moraju postati Jevreji (na primer, time što će se obrezati) potpuno su pogrešno razumeli jevanđelje.

“Postoji, međutim, i druga vrsta zakona koja se nalazi u Svetom pismu. To je ona vrsta zakona koja se odnosi na sve ljude — na primer, ne ubij, ne čini preljubu, ne svedoči lažno, i ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Svi, i Jevreji i neznabošci, treba da drže te zakone. Oni koji su u Hristu u stanju su da drže te zakone zato što ih Božji Duh za to osposobljava. Dakle, čovek nije u ispravnom odnosu s Bogom time što drži zakon. Ali onaj ko jeste u ispravnom odnosu s Bogom držaće zakon, barem onaj zakon koji je namenjen svim ljudima premda ne i zakon koji je osmišljen da pokaže ko je Jevrejin a ko neznabožac. Iz tog razloga, iako je Pavle učio ‘jevanđelje bez zakona’ — to jest, da ispravan položaj pred Bogom ne dolazi od držanja zakona — on nije, barem po sopstvenom mišljenju, učio ‘bezakono jevanđelje’, to jest jevanđelje koje vodi u divlje i bezakono ponašanje. Od vernika u Hrista se i dalje očekuje da žive moralno ispravnim životom, a Duh ih za to osposobljava.

“Naposletku, treba da ukažem na jedan od najupečatljivijih vidova Pavlovog učenja o Božjem spasenju koje dolazi mimo zakona. Pavle je tvrdio da to učenje uči sam zakon. Drugim rečima, on sebe nije video kao novatora koji smišlja novu religiju različitu od judaizma. Po njegovom viđenju, njegovo razumevanje Isusa kao ispunjenja Božjih obećanja Izrailju (obećani Mesija) bilo je ispunjenje judaizma. Kroz sve svoje spise on se poziva na samo Sveto pismo kao na ‘dokaz’ za svoje stavove. U jednom čuvenom odlomku, na primer, on ukazuje na oca Jevreja, Avraama, koji, kako Pavle insistira, nije doveden u ispravan položaj pred Bogom držanjem zakona. Umesto toga, Avraam je doveden u ispravan položaj pred Bogom zato što je imao veru: „I povjerova Avram Bogu, a on mu primi to u pravdu.“ (Post. 15:6; Pavle ga citira u Rim. 4:3 i Gal. 3:6). Za Pavla je Avraam ukazao put svim budućim naraštajima: sama Tora pokazuje da držanje Tore nije ono što čoveku daje ispravan položaj pred Bogom, nego to čini vera. A za Pavla to znači veru u ono što je Bog sada učinio ispunjavajući Sveto pismo, time što je Hristos umro za grehe i zatim bio podignut iz mrtvih.” (Erman, Peter, Paul, & Mary Magdalene: The Followers of Jesus in History and Legend [Oxford University Press, 2006], str. 117-118; podebljanje i podvlačenje naši)

U svetlu prethodno rečenog, ovo znači da bi sam Pavle nastavio da drži zapovesti poput obrezanja, subote itd., budući da je znao da je kao etnički Jevrejin to bio način na koji je trebalo da pokaže svoje obraćenje i istinsku ljubav prema Gospodu Isusu Hristu. Zato je i pristao na Jakovljev predlog, jer je Pavle želeo da razotkrije laž koju su jevrejski vernici čuli o blaženom apostolu — da on navodno obilazi Jevreje u dijaspori i uči ih da odbace Mojsijev zakon:

„I poslije ovih dana spremismo se i iziđosmo u Jerusalim. A dođoše s nama i neki učenici iz Kesarije vodeći nas nekom Mnasonu sa Kipra, starom učeniku, da budemo njegovi gosti. I kada dođosmo u Jerusalim, primiše nas braća ljubazno. A sutradan otide Pavle sa nama Jakovu; i dođoše svi prezviteri. I pozdravivši ih ispriča sve po redu šta učini Bog među neznabošcima njegovim služenjem. A oni čuvši slavljahu Boga i rekoše mu: Vidiš li, brate, koliko je hiljada Judejaca koji povjerovaše, i svi su revnitelji Zakona. A čuli su o tebi da učiš odstupanju od Mojseja sve Judejce koji su među neznabošcima, govoreći im da ne obrezuju djecu svoju, niti da se drže običaja otačkih. Šta ćemo, dakle, sada? Svakako će se narod sabrati, jer će čuti da si došao. Ovo, dakle, učini što ti kažemo: Imamo četiri čovjeka koji su na sebe uzeli zavjet; Uzmi njih i očisti se s njima, i potroši na njih da obriju glave svoje, i svi će doznati da ono što su čuli za tebe nije ništa, nego da i sam držiš Zakon i živiš po njemu. A za neznabošce koji su povjerovali mi napisasmo odlučivši da oni ništa od toga ne drže, osim da se čuvaju od idolskih žrtava, i od krvi, i od udavljenoga, i od bluda. Tada Pavle uze one ljude, i sutradan očistivši se s njima, uđe u hram, najavljujući kad će se ispuniti dani očišćenja da bi se prinijela žrtva za svakoga od njih.“ Dela apostolska 21:15-26

S obzirom na rečeno, sada upućujemo Allyju sledeće izazove. Želimo da navede makar jednu izjavu iz Pavlovih spisa u kojoj je ovaj blaženi i sveti Hristov sluga uputio etničke Jevreje koji su se okrenuli Hristu da odbace zapovesti poput obrezanja, držanja subote, propisa o ishrani itd. Dalje ga izazivamo da citira Pavla kako neznabošcima koji su poverovali u Jevanđelje govori da ne treba da se obrezuju, da drže subotu itd., pošto su jednom shvatili da ih te prakse ne spasavaju niti opravdavaju. Drugim rečima, želimo da Ally pruži dokaz da bi Pavle imao problem s neznabošcima koji su razumeli da nisu spaseni delima Zakona, nego milošću Gospoda Isusa koju su primili kao dar kroz veru u njega, a koji bi ipak pristupili držanju određenih starozavetnih uputstava kao što su obrezanje, propisi o ishrani itd. Ako Ally ne može da pruži takve izjave, onda treba javno da se izvini hrišćanima zbog toga što je pokušao da ukalja ime jednog od najvećih hrišćanskih jevanđelista koji su ikada živeli, čoveka kome njegov sopstveni lažni prorok Muhamed nije ni blizu po svetosti, pravednosti, čistoti, predanosti, službi itd.

Toliko o Allyjevom sramnom sakaćenju Božjeg nadahnutog Svetog pisma i klevetanju blaženog sluge i svetog apostola našeg vaskrslog Gospoda i Spasitelja Isusa Hrista.

Nismo još sasvim završili budući da ćemo tek pokazati kako Vilijams na kraju razotkriva Allyjevu očiglednu nedoslednost, iako mu to nije bila namera.

[Prvi put objavljeno: 11. jul 2013]

[Poslednji put ažurirano: 2. septembar 2013]