Oholost i neznanje Basama Zavadija u vezi sa Torom
The Arrogance and Ignorance of Bassam Zawadi Concerning the Torah
Razotkrivanje još Zavadijevih grubih promašaja i grešaka
Muslimanski davagandista Basam Zavadi napisao je članak u kojem uveliko napada karakter reformisanog hrišćanskog naučnika i apologete dr Džejmsa R. Vajta. Zavadi vređa Vajta nazivajući ga i oholim i neukim. Međutim, pažljiva analiza Zavadijevog članka zapravo dokazuje upravo suprotno i pokazuje da Zavadi neće oklevati da izopači činjenice kako bi poslužio svojoj agendi diskreditovanja suprotnog gledišta, a sve da bi sprečio muslimane da ikada ozbiljno razmotre ono što druga strana ima da kaže. U logici se to naziva ad hominem napadima i trovanjem bunara — zabludama koje je Zavadi usavršio.
U svom „pobijanju“ Zavadi prekoreva dr Vajta zato što je tvrdio da Kuran uči da je Tora koju je Bog poslao starozavetni Zakon.
Džejms Vajt je u svom videu pod naslovom Širk: osnovna definicija rekao:
Ali prema Kuranu Bog je poslao Toru i Indžil. Toru, starozavetni zakon. Indžil, jevanđelje. (Vremenski isečak: 3:10-3:16)
Ovo je šala; gde Kuran kaže da je Tora starozavetni zakon? Kuran je rekao da je Tora objavljena Mojsiju. Kako je starozavetni zakon mogao biti objavljen Mojsiju kada čak i mnogi konzervativni evangelički naučnici priznaju da je Isus Navin doprineo njegovom nastanku? (Oholost i neznanje Džejmsa Vajta)
U gore navedenoj izjavi Džejms Vajt ne kaže da Kuran kaže da je Tora starozavetni Zakon, a Indžil jevanđelje. To je naprosto njegovo objašnjenje neupućenim slušaocima o tome na šta se te reči odnose. Kuran jednostavno koristi te reči i pretpostavlja poznavanje tih pojmova.
Čak i ako Zavadi misli da Vajt greši kada ih izjednačava, Zavadi izvrće Vajtove reči, pošto Vajt u toj rečenici nije rekao da Kuran to kaže doslovno. Stoga je Zavadijev lični napad ovde potpuno neosnovan.
Zapravo, dr Vajt je nastavio da obaveštava svoju publiku da će muslimani poricati da se Kuran odnosi na Stari i Novi zavet, i pokazuje zašto oni greše:
“Danas će muslimani tvrditi: ‘Pa to ne znači, to nije ista stvar kao ono što vi imate danas.’ Mislim da za to nemaju nikakvog osnova. Čini se vrlo, vrlo jasnim da je Muhamed znao za Novi zavet, znao je za Stari zavet. Samo nije mogao da ga čita! Nije znao šta je u njemu! Ali jeste rekao da je Alah izvršio nuzul, da je poslao te knjige i, štaviše, rekao nam je da u njih verujemo! Rekao nam je da ga po njima proveravamo! Što ja i činim, a ponekad se uznemire kada to učiniš. Ali to je ono što moraš da radiš. I tako je on verovao, Muhamed je verovao da je Bog poslao Toru i Indžil, pa tako imate ljude Knjige koji imaju posebno mesto, ovaj, naspram običnih pagana i politeista.”
A ako to što neko iznosi tvrdnju o Kuranu koju ta knjiga izričito ne sadrži podrazumeva da je onaj koji tvrdi neuk i ohol, onda se to odnosi na Zavadija, jer Kuran zapravo nijednom ne kaže da je Tora data Mojsiju. Umesto toga, Kuran kaže da je Alah dao Mojsiju Knjigu, koja se nijednom ne poistovećuje sa Torom.
Ovo je stav sa kojim se slažu čak i muslimani. Na primer, u svom komentaru na Kuran 5:44 pokojni Rašad Halifa je napisao:
*5:44 Tora je zbirka SVIH SPISA objavljenih preko svih proroka Izrailja pre Isusa Hrista, tj. DANAŠNJI STARI ZAVET. NIGDE u Kuranu ne nalazimo DA JE TORA DATA MOJSIJU. (Izvor; isticanje velikim slovima naše)
Pozivanje na Sveto pismo neće pomoći Zavadiju jer se prema nadahnutim Spisima, konkretno prema novozavetnim spisima, reč Tora ili „Zakon“ koristi i za spise koji nisu Mojsijevi, kao što dokazuju sledeći stihovi.
„Odgovori im Isus: Nije li napisano u Zakonu vašemu: Ja rekoh: bogovi ste?“ Jovan 10:34
U ovom stihu Isus citira Psalam 82:6 i naziva ga Zakonom.
„Narod mu odgovori: Mi čusmo iz Zakona da Hristos ostaje vavijek; i kako ti govoriš da se Sinu Čovječijemu valja podignuti? Ko je taj Sin Čovječiji?“ Jovan 12:34
U Mojsijevim spisima nema nijednog mesta koje uči da Hristos ostaje zauvek. Jedina mesta na kojima se nalaze takve naznake jesu Psalam 110:1,4, Isaija 9:6-7 i Danilo 7:13-14. Jevreji su očigledno koristili reč „Zakon“ da označe Stari zavet uopšte.
„Ali da se ispuni riječ napisana u Zakonu njihovu: Omrznuše me ni za što.“ Jovan 15:25
Isus ovde naziva Zakonom Psalme 35:19 i 69:4.
Pavle čini nešto slično u Rimljanima 3:10-19, gde upućuje na ono što je napisano u Zakonu, a zatim citira Psalme 5:9, 10:7, 36:1, 14:1-3, 51:4, 53:1-3, 59:7-8, 140:3 i Propovednika 7:20.
On to čini i u sledećem primeru:
„U Zakonu je napisano: Tuđim jezicima i tuđim usnama govoriću narodu ovome, i ni tako me neće poslušati, govori Gospod.“ 1. Korinćanima 14:21
Drugi problem sa pozivanjem na Sveto pismo jeste taj što nadahnuti Spisi jasno poistovećuju Petoknjižje, odnosno prvih pet knjiga Starog zaveta, sa Torom ili Zakonom koji je Bog dao Mojsiju:
„Ali sinova tijeh krvnika ne pobi, kao što piše u knjizi zakona Mojsijeva, gdje je zapovjedio Gospod govoreći: Ocevi da ne ginu za sinove niti sinovi za oceve, nego svaki za svoj grijeh neka gine.“ 2. Carevima 14:6
„I nosiše sinovi Levitski kovčeg Božji kao što je zapovjedio Mojsije po riječi Gospodnjoj na ramenima svojim i polugama.“ 1. Dnevnika 15:15
„I Jodaj uredi opet službu u domu Gospodnjem među sveštenicima i Levitima, koje David bješe odredio domu Gospodnjemu da bi prinosili žrtve paljenice Gospodu, kao što piše u zakonu Mojsijevu, s veseljem i pjesmama, po naredbi Davidovoj.“ 2. Dnevnika 23:18
„Zato car dozva Jodaja, poglavara, i reče mu: Zašto ne nastojiš da Leviti donose iz Judeje i Jerusalima priloge koje je naredio Mojsije sluga Gospodnji zboru Izrailjevu na šator od sastanka? Jer bezbožna Gotolija i sinovi njezini oplijeniše dom Gospodnji i sve stvari posvećene domu Gospodnjemu obratiše na Vale. I tako zapovjedi car, te načiniše kovčeg i metnuše ga na vrata doma Gospodnjega spolja. I oglasiše po Judeji i po Jerusalimu da donose Gospodu prilog koji je naredio Mojsije sluga Božji Izrailju u pustinji.“ 2. Dnevnika 24:6-9
„I stojte u svetinji po redovima domova otačkih braće svoje, sinova narodnijeh, i po redovima domova otačkih među Levitima. I tako zakoljite pashu, i osveštajte se i pripravite braću svoju da bi činili kako je rekao Gospod preko Mojsija. I Josija dade narodu od stoke jaganjaca i jarića, sve za pashu, svjema koji bijahu ondje, na broj dvije tisuće i šest stotina, i tri tisuće goveda, sve od careva blaga. I knezovi njegovi dadoše dragovoljno narodu, sveštenicima i Levitima: Helkija i Zaharija i Jehilo, starješine u domu Božijem, dadoše sveštenicima za pashu dvije tisuće i šest stotina jaganjaca i jarića i tri stotine goveda. Honanija i Semaja i Natanailo, braća njegova, i Asavija i Jeilo i Jozavad, poglavari Levitski, dadoše Levitima za pashu pet tisuća jaganjaca i jarića i pet stotina goveda. I kad bi spremljeno za službu, stadoše sveštenici na svoje mjesto i Leviti u redovima svojim, po zapovijesti carevoj. I klahu pashu, i sveštenici kropljahu krvlju primajući iz njihovijeh ruku, a Leviti derahu. I odvojiše žrtvu paljenicu da dadu narodu po redovima domova otačkih da se prinese Gospodu, kako je napisano u knjizi Mojsijevoj. Tako učiniše i s govedima. I pekoše pashu na ognju po običaju; a druge posvećene stvari kuhaše u loncima i u kotlovima i u tavama, i razdavaše brzo svemu narodu. Potom gotoviše sebi i sveštenicima; jer sveštenici, sinovi Aronovi, imahu posla oko žrtava paljenica“ 2. Dnevnika 35:5-14
„Tada usta Isus sin Josedekov, s braćom svojom sveštenicima i Zorovavelj, sin Salatilov, s braćom svojom, i izgradiše oltar Boga Izrailjeva da prinose na njemu žrtve paljenice, kako piše u zakonu Mojsija čovjeka Božijega.“ Jezdra 3:2
„I rekoh: Oh Gospode Bože nebeski, Bože veliki i strašni, koji čuvaš zavjet i milost onima koji te ljube i drže tvoje zapovijesti. Neka bude uho tvoje prignuto i oči tvoje otvorene da čuješ molitvu sluge svojega kojom se sada molim pred tobom dan i noć za sinove Izrailjeve, sluge tvoje, i ispovijedam grijehe sinova Izrailjevijeh kojima ti zgriješismo. Skrivismo ti i ne držasmo zapovijesti ni uredbe ni zakona koje si zapovjedio preko Mojsija sluge svojega. Ali se opomeni riječi koju si zapovjedio Mojsiju, slugi svojemu, govoreći: Vi ćete zgriješiti i ja ću vas rasijati među narode; Ali ako se obratite k meni i stanete držati zapovijesti moje i tvoriti ih, ako budete izgnani i na kraj svijeta, sabraću vas odande i odvešću vas na mjesto koje sam izabrao da ondje nastanim ime svoje.“ Nemija 1:5-9
„A sjutradan skupiše se glavari domova otačkih iz svega naroda, sveštenici i Leviti, k Jezdri književniku da uče što zakon govori. I nađoše napisano u zakonu da je Gospod zapovjedio preko Mojsija da sinovi Izrailjevi borave u sjenicama na praznik sedmoga mjeseca. I objaviše i proglasiše po svijem gradovima svojim i u Jerusalimu govoreći: Idite u goru, i donesite granja maslinova i granja od divlje masline i granja mirtova i palmova i granja od šumnatijeh drveta, da načinite sjenice, kako je napisano.“ Nemija 8:13-15
„U to vrijeme čita se knjiga Mojsijeva narodu, i u njoj se nađe napisano da ne ulazi Amonac ni Moavac u sabor Božji dovijeka; Jer ne sretoše sinova Izrailjevijeh s hljebom i vodom, nego najmiše na njih Valama da ih prokune, ali Bog naš obrati onu kletvu u blagoslov. A kad čuše taj zakon, odlučiše od Izrailja sve tuđince.“ Nemija 13:1-3
„I dođe k njemu gubavac moleći ga, i na koljenima klečeći pred njim, i govoreći: Ako hoćeš, možeš me očistiti. A Isus smilovavši se pruži ruku, pa dohvativši ga se reče mu: Hoću, očisti se. I kad mu to reče, guba odmah otide s njega, i očisti se. I zaprijetivši mu, odmah ga udalji. I reče mu: Gledaj da nikome ništa ne kažeš, nego idi te se pokaži svešteniku, i prinesi za očišćenje svoje što je zapovjedio Mojsej za svjedočanstvo njima. A on izišavši poče mnogo propovijedati i razglašavati šta je bilo, tako da Isus nije mogao javno u grad ući, nego bijaše napolju, u pustim mjestima, i dolažahu k njemu sa sviju strana.“ Marko 1:40-45
„I reče im: Lijepo, ukidate zapovijest Božiju da svoje predanje sačuvate! Jer Mojsej reče: Poštuj oca svojega i mater svoju; i: Koji ruži oca ili mater, smrću da umre.“ Marko 7:9-11
„I ustavši odande dođe u krajeve Judejske preko Jordana, i steče se opet narod k njemu; i kao što običaj imaše, opet ih učaše. I pristupivši fariseji, kušajući upitaše ga: Može li muž otpustiti ženu? A on odgovori i reče im: Šta vam zapovjedi Mojsej? A oni rekoše: Mojsej dopusti da joj se dade otpusna knjiga i da se otpusti. I odgovarajući Isus reče im: Zbog okorelosti srca vašeg napisa vam on zapovijest ovu. A u početku stvaranja Bog ih je stvorio kao muža i ženu. Zbog toga će ostaviti čovjek oca svojega i mater i prilijepiće se ženi svojoj, I biće dvoje jedno tijelo. Tako nisu više dvoje nego jedno tijelo. A što je Bog sastavio čovjek da ne rastavlja.“ Marko 10:1-9
„I dođoše mu sadukeji, koji kažu da nema vaskrsenja, i zapitaše ga govoreći: Učitelju, Mojsej nam napisa: Ako kome brat umre i ostavi ženu a djece ne ostavi, da brat njegov uzme ženu njegovu i da podigne sjeme bratu svojemu. Sedmoro braće bješe: i prvi uze ženu, i umrije bez poroda. I drugi je uze, i umrije, i ni on ne ostavi poroda; tako i treći. I uzeše je sedmorica i ne ostaviše poroda. A poslije sviju umrije i žena. O vaskrsenju, dakle, kada vaskrsnu, kojega će od njih biti žena? Jer su je svih sedam imali za ženu. I odgovarajući Isus reče im: Ne varate li se zato što ne znate Pisma ni sile Božije? Jer kad iz mrtvih vaskrsnu, niti se žene ni udaju, nego su kao anđeli na nebesima. A za mrtve da vaskrsavaju niste li čitali u knjigama Mojsejevim kako mu reče Bog kod kupine govoreći: Ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev? Bog nije Bog mrtvih, nego živih. Vi se, dakle, veoma varate.“ Marko 12:18-27
„I kada se navrši osam dana da obrežu dijete, nadjenuše mu ime Isus, dato od anđela prije nego što on bi začet u utrobi. A kada se navršiše dani za očišćenje njihovo po zakonu Mojsejevu, doniješe ga u Jerusalim da ga stave pred Gospoda, – Kao što je napisano u Zakonu Gospodnjem, da se svako dijete muško koje najprije otvori matericu posveti Gospodu, – I da prinesu žrtvu kao što je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.“ Luka 2:21-24
„Jer Mojsej piše za pravednost koja je od zakona: Čovjek koji to čini živjeće u tome. A pravednost koja je od vjere ovako govori: Da ne rečeš u srcu svome: Ko će se popeti na nebo? to jest, da svede Hrista; Ili: Ko će sići u bezdan? to jest, da izvede Hrista iz mrtvih. Ali šta govori (Pismo)? Blizu ti je riječ, u ustima tvojima i u srcu tvome, to jest riječ vjere koju propovijedamo.“ Rimljanima 10:5-8
„Nego velim: Zar ne razumje Izrailj? Prvi Mojsej govori: Ja ću vas na surevnjivost pokrenuti kroz one koji nisu narod, nerazumnim narodom rasrdiću vas.“ Rimljanima 10:19
„Zar ovo govorim po ljudskom? Ili ne govori ovo i Zakon? Jer je u Mojsejevu zakonu napisano: Ne zavezuj usta volu koji vrše.“ 1. Korinćanima 9:8-9
„Ako li služba smrti izrezana na kamenu slovima bješe u slavi, tako da i sinovi Izrailjevi ne mogoše gledati u lice Mojsejevo od slave lica njegova koja prolazi, Kako li neće služba Duha biti mnogo više u slavi? Jer kad je služba osude slava, mnogo većma izobiluje u slavi služba pravednosti. Jer se i ne proslavi ono što je proslavljeno tom prilikom zbog ove prevelike slave. Jer kad je slavno ono što prestaje, mnogo će više biti u slavi ovo što ostaje. Imajući, dakle, takvu nadu, sa velikom smjelošću se ponašamo, A ne kao što Mojsej metaše pokrivalo na lice svoje da ne bi mogli sinovi Izrailjevi gledati svršetak onoga što prestaje. No zaslijepiše pomisli njihove; jer do današnjeg dana to isto pokrivalo u čitanju Staroga Zavjeta ostaje neotkriveno, jer se ono u Hristu ukida; Nego do danas, kad se čita Mojsej, stoji pokrivalo na srcu njihovom; A kada bi se obratili ka Gospodu, ukinulo bi se pokrivalo.“ 2. Korinćanima 3:7-16
U gore navedenim referencama svi sledeći odlomci pripisuju se Mojsiju: Izlazak 3; 12; 13:2,12; 20:12; 21:17; 24-32:16; 34; Levitska 3; 12:8; 14:2-32; 18:5; 20:9; 23:33-44; 26:33; Brojevi 1:47-54; 4:1-15; 7:9; Ponovljeni zakoni 5:16; 12:5-6; 16:1-7; 24:1-4, 16; 23:3-5; 25:5-10; 30:1-4, 12-14; 32:21.
Dakle, Novi zavet pripisuje Mojsiju autorstvo četiri od pet knjiga Petoknjižja, naime Izlaska, Levitske, Brojeva i Ponovljenih zakona.
Zavadi se stoga ne može pozivati na Sveto pismo da bi dokazao da je Tora data Mojsiju kada odbacuje ono što ta Tora jeste prema nadahnutim Božjim Spisima.
Okretanje hadiskoj literaturi za pomoć nije nimalo bolje, budući da hadisi koriste termin Tora za sve nadahnute Spise, a ne samo za Mojsijevu Knjigu. Evo šta je Ibn Kesir napisao u vezi sa Kuranom 7:157:
… Ibn Džerir je zabeležio da je El-Musena rekao da je `Ata' bin Jasar rekao: “Sreo sam `Abdulaha bin `Amra i upitao ga: `Reci mi o opisu Alahovog Poslanika u Tori.' On reče: `Da, tako mi Alaha! On je opisan u Tori isto onako kako je opisan u Kuranu …
„O Verovesniče, zaista smo te poslali kao svedoka i kao donosioca radosnih vesti i kao opominjača,“ [33:45] kao sigurno utočište za nepismene. “Ti si Moj sluga i Poslanik. Nazvao sam te ‘El-Mutevekil’ (onaj koji se uzda u Alaha), nisi ni grub ni osoran.' Niti izgovara ružne reči na pijacama niti uzvraća zlo delo istom merom. Naprotiv, on prašta i prelazi preko toga. Alah neće okončati njegov život dok kroz njega ne ispravi iskrivljenu veru, kako bi objavili: ‘Nema božanstva dostojnog obožavanja osim Alaha.’ Kroz njega će otvoriti zapečaćena srca, gluve uši i slepe oči.”’’ `Ata' je zatim rekao: “Sreo sam i Ka`ba i postavio mu isto pitanje, a njegov odgovor se nije razlikovao od `Abdulahovog odgovora, čak ni u jednom slovu.” Buhari ga je zabeležio od 'Abdulaha bin 'Amra. Zabeležio ga je i Buhari [do reči] prelazi preko toga. I spomenuo je predanje 'Abdulaha bin 'Amra, a zatim rekao: “Bilo je UOBIČAJENO u govoru našeg Selefa da knjige Ljudi dveju Knjiga opisuju KAO TORU**, kao što potvrđuju neki hadisi**. Alah najbolje zna.” (Tafsir Ibn Kathir (Abridged), Volume 4, (Surat Al-Ar'af to the end of Surah Yunus), skraćeno od strane grupe naučnika pod nadzorom šejha Safijur-Rahmana El-Mubarakpurija [Darussalam Publishers & Distributors, Riyadh, Houston, New York, Lahore; First Edition: May 2000], str. 179; podebljano isticanje i velika slova naši)
Ibn Kesir na drugom mestu piše:
I treba priznati da su mnogi naši prethodnici reč „Tora“ primenjivali na knjige ljudi Knjige. One su po njihovom mišljenju obuhvatnije od onoga što je Bog objavio Mojsiju. Ta činjenica je potvrđena hadisom. (The Life of the Prophet Muhammad (Al-Sira al-Nabawiyya), preveo profesor Trevor Le Gassick, pregledao dr Ahmed Farid [Garnet Publishing Limited, 8 Southern Court, south Street Reading RG1 4QS, UK; The Center for Muslim Contribution to Civilization, 1998], Volume I, str. 237; podebljano i podvučeno isticanje naše)
Ovi citati iz Ibn Kesira dokazuju da Zavadi nije pravi selefija jer protivreči učenjima Selefa. On samo deklarativno priznaje ono u šta su verovali i što su praktikovali takozvani ispravno vođeni prethodnici.
Ovo, možda, objašnjava zašto je prevodilac engleske verzije dela Sahih al-Bukhari u sledećem predanju uneo reči Stari zavet u zagradi pored reči Tora:
Prenosi Ata bin Jasar:
Sreo sam Abdulaha bin ‘Amra bin El-‘Asa i upitao ga: “Reci mi o opisu Alahovog Poslanika koji se pominje u Tori (tj. Starom zavetu)." On odgovori: “Da. Tako mi Alaha, on je u Tori opisan nekim od osobina koje mu se pripisuju u Kuranu, i to ovako:
‘O Poslaniče! Poslali smo te kao svedoka (za Alahovu Istinsku veru) i kao donosioca radosne vesti (vernicima), i kao opominjatelja (nevernicima) i čuvara nepismenih. Ti si Moj rob i Moj poslanik. Nazvao sam te „El-Mutevekil“ (onaj koji se uzda u Alaha). Ti nisi ni neuljudan ni osoran, niti bučan po pijacama, i ne činiš zlo onima koji tebi čine zlo, već sa njima postupaš sa praštanjem i dobrotom. Alah mu (Poslaniku) neće dati da umre dok ne ispravi iskrivljeni narod tako što će ga navesti da kaže: „Niko nema pravo da bude obožavan osim Alaha“, čime će biti otvorene slepe oči i gluve uši i obavijena srca.’” (Sahih al-Bukhari, Volume 3, Book 34, Number 335)
Prevodilac je znao da se u ovom konkretnom kontekstu Tora ne može odnositi na Mojsijevu Knjigu i, budući da je bio selefijski musliman koji je znao šta je Selef učio, mogao je da uvidi da je Abdulah tu reč očigledno koristio u vezi sa drugim proročkim spisima koji se nalaze u Starom zavetu.
Isti taj prevodilac, u komentarima na Kuran 7:157 u engleskoj verziji koju je izradio sa još jednim selefijskim naučnikom, navodi da:
(1) (K. 7:157) U Tevratu (Tori) i Indžilu (jevanđelju), čak i nakon što je izvorni tekst izopačen, postoje jasna proročanstva koja ukazuju na dolazak proroka Muhameda, npr. Pon. zak. 18:18, 21:21; Ps. 118:22-23; Is. 42:1-13; Avak. 3:3-4; Mat. 21:42-43; Jov. 14:12-17, 26-28, 16:7-14. (Dr Muhamed Taki-ud-Din El-Hilali i dr Muhamed Muhsin Kan, Interpretation of the Meanings of the Noble Qur’an in the English Language From Surah 6 to 9 [Darussalam Publishers & Distributors, Riyadh, Lahore, Houston and New York], Part 2, str. 221)
Dakle, ova dva selefijska naučnika ne samo da izjednačavaju Toru sa Psalmima, Isaijom i Avakumom, već čak i Mateja i Jovana poistovećuju sa jevanđeljem!
Srećom, ne pokušavaju svi savremeni muslimani da izopače istinu kao Zavadi. Pokojni muslimanski prevodilac T. B. Irving bio je dovoljno pošten da uvidi da se Tora može odnositi ne samo na Mojsijeve knjige, već i na ostale proročke spise. U svojoj engleskoj verziji Kurana Irving je reč Tora čak preveo kao Stari zavet:
„Posle njih smo Isusa, Marijinog sina, poslali, koji je priznavao Toru objavljenu pre njega, a njemu smo dali Jevanđelje, u kome je bila uputa i svetlo, i da potvrdi Toru, objavljenu pre njega, u kojoj je, takođe, bila uputa i pouka bogobojaznima,“ S. 5:46 T. B. Irving
„Allah je otkupio od vernika njihove živote i njihove imovine u zamenu za Raj koji će im podariti. Oni će da se bore na Allahovom putu, pa da u borbi ubijaju i budu ubijeni. On je to, zaista, obećao u Tori, Jevanđelju i Kur'anu. A ko od Allaha doslednije ispunjava svoje obećanje?“ S. 9:111 Irving
„A kada Isus, Marijin sin, reče:“O sinovi Izrailjevi, ja sam vam Allahov poslanik, da vam potvrdim pre mene objavljenu Toru i da vam donesem radosnu vest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će posle mene doći”, i kad im je doneo jasne dokaze, oni rekoše:“Ovo je očigledna vradžbina!”“ S. 61:6 Irving
„Oni kojima je Tora data da je slede, a zatim je ne slede, slični su magarcu koji nosi knjige.“ S. 62:5 Irving
Drugi problem sa kojim se Zavadi suočava pozivajući se na hadise jeste taj što je prema tim izvorima Muhamed verovao Tori koju su posedovali tadašnji Jevreji i poštovao je:
… Ebu Davud je zabeležio da je Ibn `Omer rekao: “Neki Jevreji su došli Alahovom Poslaniku i pozvali ga da pođe u oblast Kuf. Tako je otišao u kuću El-Midras, a oni rekoše: ‘O Ebu El-Kasime! Jedan čovek od nas počinio je preljubu sa ženom, pa presudi o njihovoj stvari.’ Namestili su jastuk za Alahovog Poslanika, a on sede na njega i reče…
<<Donesite mi Toru.>> Doneta mu je Tora i on izvuče jastuk ispod sebe i stavi Toru na njega, govoreći …
<<VERUJEM TEBI i Onome ko ti je objavio.>> Zatim reče …
<<Dovedite mi svog najučenijeg čoveka.>> Tako mu je doveden jedan mladić… a zatim je spomenuo ostatak priče koju je Malik preneo od Nafi`a.” Ovi hadisi navode da je Alahov Poslanik doneo odluku koja je u skladu sa propisom u Tori, ne da bi ukazao čast Jevrejima u onome u šta veruju, jer je Jevrejima bilo naređeno da slede samo Muhamedov Zakon. Naprotiv, Poslanik je to učinio zato što mu je Alah naredio da tako postupi. Pitao ih je o propisu o kamenovanju u Tori kako bi ih naterao da priznaju šta Tora sadrži i šta su se udružili da sakriju, poreknu i izuzmu iz primene sve to vreme. Morali su da priznaju šta su učinili, iako su to činili znajući ispravan propis… (Tafsir Ibn Kathir, Kuran 5:41; podebljano isticanje, velika slova i podvlačenje naši)
Zavadi je očajnički pokušavao da oslabi pouzdanost ovog konkretnog predanja, ali uzalud, jer je čak i jedan od Zavadijevih prvorazrednih selefijskih naučnika i učenik takozvanog čuvenog šejha islama Ibn Tejmije, naime Ibn Kajim el-Dževzija, spomenuo upravo ovo isto predanje u svom delu Ighathat Al Lahfan, Volume 2, str. 351:
Sa druge strane, jedna druga skupina naučnika hadisa i fikha rekla je: te izmene su se dogodile tokom tumačenja, a ne tokom procesa objave. Ovo je stav Ebu Abdulaha Muhameda bin Ismaila El-Buharija, koji je u svojoj zbirci hadisa rekao:
„Niko ne može iskvariti tekst uklanjajući bilo koju od Alahovih reči iz Njegovih Knjiga, već su ga iskvarili pogrešnim tumačenjem.“
Er-Razi se takođe slaže sa ovim mišljenjem. U svom komentaru je rekao:
Po ovom pitanju postoji razlika u mišljenjima među nekim uglednim naučnicima. Neki od tih naučnika su rekli: rukopisni primerci Tore bili su rasprostranjeni svuda i niko ne zna tačan broj tih primeraka osim Alaha. Nemoguće je da postoji zavera da se Božja reč izmeni ili preinači u svim tim primercima, a da nijedan primerak ne bude propušten. Takva zavera ne bi bila logična ni moguća. A kada je Alah rekao svome poslaniku (Muhamedu) da zatraži od Jevreja da donesu svoju Toru i pročitaju je u vezi sa zapovešću o kamenovanju, oni nisu bili u stanju da tu zapovest izmene u svojim primercima, i zato su prekrili stih o kamenovanju dok su ga čitali poslaniku. Tada je Abdulah Ibn Selam zatražio da sklone ruku, kako bi stih postao vidljiv. Da su izmenili ili preinačili Toru, ovaj stih bi bio jedan od najvažnijih stihova koje bi Jevreji izmenili.
Takođe, kad god bi ih poslanik (Jevreje) pitao o proročanstvima o njemu u Tori, ni njih nisu bili u stanju da uklone, već bi odgovarali tvrdeći da se ona ne odnose na njega i da oni i dalje čekaju proroka u svojoj Tori.
Ebu Davud je u svojoj zbirci preneo da je Ibn Omer rekao:
Grupa Jevreja pozvala je Alahovog poslanika u jednu kuću. Kada je došao, upitali su ga: O Ebu Kasime, jedan naš čovek počinio je preljubu sa ženom, kakva je tvoja presuda protiv njega? Zatim su postavili jastuk i zamolili Alahovog poslanika da sedne na njega. Onda Alahov poslanik reče: donesite mi Toru. Kada su je doneli, izvukao je jastuk ispod sebe, stavio Toru na njega i rekao: verujem tebi i onome ko te je objavio, a zatim reče: dovedite mi jednog od vas koji ima najviše znanja. Tako su mu doveli mladića koji mu je ispričao priču o kamenovanju.
Naučnici su rekli: da je Tora bila iskvarena, on je ne bi stavio na jastuk i ne bi rekao: verujem tebi i onome ko te je objavio. Ova skupina naučnika je takođe rekla: Alah je rekao:
„Reči Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde; Njegove reči niko ne može da promeni i On je Svečujući i Sveznajući.“
A Tora je Alahova reč. (Podebljano i podvučeno isticanje naši)
U svetlu prethodno rečenog, očigledno je da je Muhamed istinski verovao u nadahnutost i pouzdanost Tore koju su posedovali Jevreji njegovog vremena. A budući da je Tora koju su Muhamedovi jevrejski savremenici čitali ista kao ona koju mi danas posedujemo, to znači da je Muhamed u suštini potvrdio Sveto pismo koje danas imamo!
Da biste videli još naših pobijanja Zavadijevih neuspelih pokušaja da opovrgne činjenicu da je Muhamed potvrdio Sveto pismo, preporučujemo da pogledate članke koji se nalaze na ovom linku.
Tamo ćete naći naše odgovore Zavadiju u kojima razotkrivamo njegovo namerno pogrešno rukovanje naučnicima i izvorima i njihovo grubo izopačavanje, kao i dokumentovanje njegovog krupnog nerazumevanja onoga što te reference kažu i njegove teške nesposobnosti da sagleda njihove implikacije.
**
Još Zavadijevih grubih promašaja i očiglednih nedoslednosti**
Da stvar bude gora, Zavadijev „odgovor“ dr Vajtu protivreči onome što je napisao u odgovoru hrišćanskom apologeti Dejvidu Vudu u vezi sa time da Biblija proriče dolazak Muhameda:
Kuran IZRIČITO NAVODI DA I STARI I NOVI ZAVET sadrže reference na Muhameda:
„„onima koji će da slede Poslanika, Verovesnika, koji neće da zna ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tori i Jevanđelju, nalaze zapisanog, koji će od njih da traži da čine dobra dela, a od odvratnih da odvraća, koji će lepa jela da im dozvoli, a ružna zabrani, koji će da ih tereta i teškoća koje su oni imali oslobodi. A oni koji u njega budu verovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svetlo po njemu poslato sledili - oni će sigurno uspeti.““ (Kuran 7:157)[2]
„A kada Isus, Marijin sin, reče:“O sinovi Izrailjevi, ja sam vam Allahov poslanik, da vam potvrdim pre mene objavljenu Toru i da vam donesem radosnu vest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će posle mene doći”“ (Kuran 61:6) (Odgovor na članak Dejvida Vuda „Muhamed u Bibliji?: Analiza muslimanskog pozivanja na biblijsko proročanstvo“; podebljano i velikim slovima naglasili smo mi)
Citirajući Kuran 7:157 Zavadi ne samo da je identifikovao i izjednačio Toru sa Starim zavetom, već je dodatno potvrdio da je jevanđelje koje Kuran pominje zapravo Novi zavet koji hrišćani poseduju!
Obratite pažljivo pažnju na Zavadijeve reči. On ne tvrdi da Kuran kaže kako „originalna“ Tora i jevanđelje sadrže predskazanja o Muhamedu. Zavadi jasno kaže da islamsko pismo potvrđuje da predskazanja o Muhamedu postoje u Starom i Novom zavetu! To znači da, kada Zavadi odmah zatim nastavi da piše sledeće,
Želim da od samog početka razjasnim šta muslimani zapravo veruju. Verujemo da je Muhamed bio prorečen u originalnoj Tori i jevanđelju koji su objavljeni Mojsiju odnosno Isusu. Neka od tih proročanstava su ostala sačuvana i našla su put do Biblije, koja prema islamskom učenju takođe sadrži mnogo neistina.
on prosto protivreči samom sebi. Zavadi mora ili da prihvati da Kuran identifikuje Stari i Novi zavet kao Toru odnosno jevanđelje, ili da se suoči sa činjenicom da je grubo pogrešio i napravio ogroman promašaj tvrdeći da Kuran svedoči kako Stari i Novi zavet sadrže predskazanja o Muhamedu. Uostalom, ako Tora i jevanđelje nisu Stari i Novi zavet, onda to znači da Kuran ne kaže baš ništa o tome da je Muhamed prorečen u knjigama koje se nalaze unutar ta dva zaveta.
Ali za Zavadija stvari postaju još gore, jer on takođe piše:
Knjiga Dela apostolskih nije jevanđelje, te stoga ne znam kako je relevantna za diskusiju[sic]. Drugo, sam stih ne ukazuje jasno da je ono što je obećano da će doći (Utešitelj) Sveti Duh kojim će oni biti kršteni.
Međutim, ako Dela apostolska nisu jevanđelje, zašto je onda Zavadi pomenuo Novi zavet kada je citirao Kuran 7:157, koji govori o nepismenom Proroku najavljenom u jevanđelju? Zar Dela apostolska nisu deo Novog zaveta? A ako je Novi zavet jevanđelje pomenuto u Kuranu 7:157, onda se, prema Zavadijevom sopstvenom argumentu, i Dela apostolska svakako moraju smatrati jevanđeljem!
Pa šta je onda od toga tačno? Kojem Zavadijevom stavu treba da verujemo? Treba li da prihvatimo njegovu tvrdnju da Kuran izričito navodi da i Stari i Novi zavet pominju Muhameda, što znači da Kuran izjednačava ta Pisma sa Torom i jevanđeljem? Ili treba da verujemo da Stari i Novi zavet nisu „originalna“ Tora i jevanđelje objavljeni Mojsiju i Gospodu Isusu? Može li se Zavadi ikada odlučiti i prestati da protivreči samom sebi onoliko često koliko to čini?
Još važnije, kako može da napada dr Vajta zbog stava sa kojim se i sam slaže, budući da i sam Zavadi identifikuje Toru i jevanđelje kao Stari i Novi zavet (iako je to očigledno bio ogroman promašaj s njegove strane, koji ga je skupo koštao)? Zar to, prema Zavadijevom sopstvenom kriterijumu, ne dokazuje da je on potpuno arogantan i prilično neuk, budući da je, poput Vajta, nehotice identifikovao Toru kao Stari zavet, a jevanđelje kao Novi zavet?
Sveta Biblija ima nekoliko reči za ljude poput Zavadija koji, u svojoj oholosti, misle da zaista nude smislen odgovor na argumente svojih protivnika:
„Kad dođe oholost, dođe i sramota; a u smjernijeh je mudrost.“ Priče Solomonove 11:2
„Oholost dolazi pred pogibao, i ponosit duh pred propast.“ Priče Solomonove 16:18
„Pred propast podiže se srce čovjeku, a prije slave ide smjernost. Ko odgovara prije nego čuje, to mu je ludost i sramota.“ Priče Solomonove 18:12-13
„Čovjek koji po karanju ostaje tvrdoglav, ujedanput će propasti, da neće biti lijeka. Kad se umnožavaju pravednici, veseli se narod; a kad vlada bezbožnik, uzdiše narod. Ko ljubi mudrost, veseli oca svojega; a ko se druži s kurvama, rasipa svoje dobro. Car pravdom podiže zemlju; a ko uzima mito, satire je. Ko laska prijatelju svojemu, razapinje mrežu nogama njegovijem. U grijehu je zla čovjeka zamka, a pravednik pjeva i veseli se. Pravednik razumije parbu nevoljnijeh, a bezbožnik ne mari da zna. Podsmjevači raspaljuju grad, a mudri utišavaju gnjev. Mudar čovjek kad se pre s ludijem, ili se srdio ili smijao, nema mira. Krvopije mrze na bezazlenoga, a pravi se brinu za dušu njegovu. Sav gnjev svoj izliva bezumnik, a mudri ustavlja ga natrag. Koji knez sluša lažne riječi, sve su mu sluge bezbožne. Siromah i koji daje na dobit, sretaju se; obojici Gospod prosvjetljuje oči. Koji car pravo sudi siromasima, njegov će prijesto stajati dovijeka. Prut i kar daju mudrost, a dijete pusto sramoti mater svoju. Kad se umnožavaju bezbožnici, umnožavaju se grijesi, a pravednici će vidjeti propast njihovu. Karaj sina svojega, i smiriće te, i učiniće milinu duši tvojoj. Kad nema utvare, rasipa se narod; a ko drži zakon, blago njemu! Riječima se ne popravlja sluga, jer ako i razumije, opet ne sluša. Jesi li vidio čovjeka nagla u besjedi svojoj? Više ima nadanja od bezumna nego od njega. Ako ko mazi slugu od malena, on će najposlije biti sin. Gnjevljiv čovjek zameće svađu, i ko je naprasit, mnogo griješi. Oholost ponižuje čovjeka, a ko je smjeran duhom, dobija slavu.“ Priče Solomonove 29:1, 23
Nama je jasno da Zavadi jednostavno ne želi da prihvati ukor i odbija da išta nauči iz bezbroj puta kada smo razotkrili njegovu nesposobnost da shvati argumente svog protivnika, kao i njegovu očiglednu spremnost da izvrće činjenice kako bi odgovarale njegovoj svrsi. Zbog toga se Zavadi neprestano bruka. Zbog toga se Zavadi neprestano sramoti, jer, kao što Sveta pisma kažu, vaskrsli i besmrtni Gospod će razotkriti i poniziti takve ohole i tvrdoglave osobe koje odbijaju da se pokore njegovoj Reči.
Ako Gospod Isus da, uskoro će uslediti dalji odgovori na Zavadijeve nedoslednosti, izvrtanja i laži.
OTVORENI IZAZOV
IZAZIVAMO ZAVADIJA DA IZ CELOG KURANA NAVEDE MAKAR JEDAN JEDINI STIH U KOME SE KAŽE DA JE ALAH OBJAVIO TORU MOJSIJU. ŽELELI BISMO DA NAM POKAŽE MAKAR JEDNO MESTO NA KOME NJEGOVA „SVETA“ KNJIGA KAŽE DA JE MOJSIJE PRIMIO TORU.
Povezani članci
http://answering-islam.org/Responses/Meherally/bible.htm
http://answering-islam.org/Responses/Meherally/bible2.htm
http://answering-islam.org/Responses/Meherally/bible_r1.htm
http://answering-islam.org/Responses/Meherally/bible_r2.htm
http://answering-islam.org/Responses/Meherally/bible_r3.htm
http://answering-islam.org/Responses/Meherally/taurat.htm
http://answering-islam.org/Responses/Meherally/taurat_challenge.htm
Dodatak
Zavadi je napravio dodatak svom prvobitnom članku kako bi se osvrnuo na moje kritike.
Zavadi počinje skretanjem pažnje sa teme, jer tvrdi da sam ignorisao sve „kristalno jasne izjave“ za koje misli da pokazuju kako je Džejms Vajt neuk u pogledu osnovnih pitanja o islamu. Problem sa tom tvrdnjom jeste to što moja svrha u ovom konkretnom odgovoru nije bila da se pozabavim svim Zavadijevim lažnim optužbama, jer će to doći kasnije, ako Gospod Isus da. Poenta ovog konkretnog odgovora bila je da pokaže kako je Zavadi napravio promašaj u vezi sa onim što Kuran kaže o objavljivanju Tore i da nije bio u pravu kada je napao integritet i karakter dr Vajta. Budući da Zavadi priznaje da je napravio grešku i otvoreno priznaje da Kuran nikada ne kaže da je Tora data Mojsiju, to znači da sam, po suverenoj milosti Trojedinog Boga, uspešno utvrdio ono što sam nameravao da dokažem.
Poštena osoba bi tu stala i povukla svoj napad na dr Vajta, barem u pogledu ove tačke. Međutim, Zavadi ne može da se smiri i oseća potrebu da sačuva obraz smišljajući neko opravdanje za svoj grubi promašaj. Zavadi se poziva na ono što je napisao na drugom mestu o tome kako Kuran koristi termine Tora i jevanđelje, ne bi li pokazao da je potpuno svestan toga da islamsko pismo te termine primenjuje na Stari i Novi zavet:
Glavni problem sa hrišćanima koji iznose ove argumente jeste to što ne uspevaju da prepoznaju i razumeju kako Kuran koristi termine „Tora“ i „jevanđelje“ u Kuranu. Kada Kuran govori o Tori i jevanđelju, jedna od njegovih namera jeste da govori o originalnim objavama poslatim Mojsiju odnosno Isusu, neka je mir na obojicu. Ponekad MOŽE IZGLEDATI da Kuran ili verodostojan hadis govore o Tori i jevanđelju na koje se pozivaju Jevreji i hrišćani.
Na primer, kada sa hrišćanima raspravljam o temi „Da li je Isus tvrdio da je božanstvo“, obično postavljam ovaj izazov: „Pokažite mi gde je Isus tvrdio da je božanstvo u jevanđelju“. Moja namera je ovde da se pozivam na jevanđelje na koje se pozivaju hrišćani, a to su četiri jevanđelja po Mateju, Marku, Luki i Jovanu zajedno. Međutim, moja namera nije da tvrdim da je to stvarno jevanđelje koje je Bog objavio Isusu, neka je mir na njega. Dakle, reč se koristi u različitim kontekstima, a hrišćani to ne uspevaju da prepoznaju kada je reč o proučavanju Kurana i verodostojnog hadisa. (Pobijanje argumenta o tome da Kuran nalaže Jevrejima i hrišćanima da sude po svojim pismima; velikim slovima naglasili smo mi)
Zar Zavadi ne shvata da to samo pruža dodatni dokaz da je nedosledan i nepošten? Zar ne vidi da to jednostavno pokazuje da je protivrečio samom sebi, budući da je očigledno zaboravio šta je napisao u svojim ranijim člancima?
Obratite ponovo pažnju na njegov napad na dr Vajta:
Ovo je šala; gde Kuran kaže da je Tora starozavetni zakon? Kuran je rekao da je Tora objavljena Mojsiju. Kako je starozavetni zakon mogao biti objavljen Mojsiju kada čak i mnogi konzervativni evangelički učenjaci priznaju da je Isus Navin doprineo njegovom nastanku?
Zavadi kori dr Vajta zato što je rekao da Kuran koristi reč Tora za starozavetni Zakon, idući čak dotle da ono što je rekao nazove šalom! Ali ako Zavadi priznaje da Tora u Kuranu može da znači i da se zaista odnosi na Stari zavet, zašto je onda prozvao dr Vajta? Zašto je vređao dr Vajta i njegove izjave nazvao šalom?
Razlog je jasan. Zavadi je zaboravio šta je napisao i pomislio je da je uhvatio dr Vajta u grešci, pa je u svojoj oholosti krenuo u napad. Nije ni slutio da će mu se taj promašaj obiti o glavu i razotkriti njegovu intelektualnu nesposobnost.
Štaviše, u istom pasusu u kome priznaje da je pogrešio Zavadi smišlja još jedno opravdanje za svoj grubi promašaj:
Što se tiče Šamunovog drugog pitanja, moraću da priznam da sam pogrešio kada sam rekao da Kuran kaže da je Tora objavljena Mojsiju. Ponekad kao musliman greškom kažem „Kuran“ umesto „islam“. Islamsko učenje čine oba — Kuran i verodostojan hadis.
Problem sa ovom tvrdnjom jeste to što dr Vajt nije rekao ništa o tome da „islam“, tj. Kuran I verodostojni hadisi, identifikuje Toru kao starozavetni Zakon. Dr Vajt je izričito naveo da Kuran kaže kako je Bog spustio Toru, koju je on potom identifikovao kao starozavetni Zakon. Dakle, ako je Zavadi mislio da takozvani verodostojan hadis tvrdi da je „originalna“ Tora objavljena Mojsiju, onda nije imao nikakvog razloga da napada dr Vajta, budući da ovaj nije govorio o hadisima.
Uostalom, kao što smo pokazali baš u ovom odgovoru, čak i ta navodno pouzdana predanja identifikuju Toru koju su Jevreji posedovali u Muhamedovo vreme upravo kao objavu koju je Bog dao Mojsiju! A budući da je jedina Tora koju su ti Jevreji tada imali upravo Petoknjižje, odnosno prvih pet knjiga Starog zaveta koje danas posedujemo, to znači da je dr Vajt bio u pravu!
Kao da sebi nije mogao naneti još više štete, Zavadi nastavlja da napada slamnatog protivnika i time se samo dodatno sramoti. Pominje da je Ibn Kesir tvrdio kako je priča o Adamu u Starom zavetu lažna i varljiva, ne bi li pokazao da je taj čuveni muslimanski tumač verovao da su ta Pisma iskvarena i nepouzdana. Zatim tvrdi da selef nije verovao da su dva zaveta Tora objavljena Mojsiju!
Kao što može posvedočiti svako ko je zaista odvojio vreme da pažljivo pročita moj članak, nisam rekao apsolutno ništa o tome da je selef verovao kako su dva zaveta objava data Mojsiju, niti sam ikada tvrdio da je Ibn Kesir smatrao Stari zavet potpuno pouzdanim. Moja jedina poenta pri njihovom navođenju bila je da utvrdim da reč Tora nije ograničena na objave koje je Mojsije primio, budući da ju je prva generacija muslimana koristila da označi i druge nadahnute Knjige koje je Bog spustio.
Zapravo, i sam Zavadi to priznaje, jer kasnije piše:
Stoga nisu imali problem da prihvate da reč Tora u određenim kontekstima može da se odnosi na originalnu objavu poslatu Mojsiju, A U DRUGIM KONTEKSTIMA DA SE ODNOSI NA STARI I NOVI ZAVET. (Naglasak naš)
Prema tome, budući da Zavadi priznaje da su rani muslimani i Stari i Novi zavet nazivali Torom, to znači da nije bio u pravu kada je napao dr Vajta, jer se ispostavlja da je ovaj ipak bio u pravu. Stvar je jednostavna: onaj koji je grubo pogrešio bio je Zavadi.
Zavadi zatim citira konkretna predanja iz al-Buharija koja govore o tome da je Alah objavio Toru Mojsiju, kako bi dokazao da su rani muslimani i islamski učenjaci znali za te hadise i da su stoga znali da je Tora data Mojsiju. Budući da ja tu činjenicu nikada nisam osporavao, to dodatno pokazuje da Zavadi ne čini ništa drugo nego ponovo napada slamnatog protivnika.
Zavadi treba da se suoči sa stvarnošću i prihvati činjenicu da nije kvalifikovan da brani islam niti da kritikuje argumente svojih protivnika. Zavadi jednostavno čini više štete nego koristi proizvodeći članke prepune logičkih grešaka, grubih iskrivljavanja izvora, otvorenih izvrtanja činjenica i krupnih promašaja koji dovode do ozbiljne sramote za njegovu sabraću muslimane i za njegovu religiju. Ako Zavadi zaista voli islam, onda bi trebalo da prestane da proizvodi članke koji samo odmažu islamskoj stvari, budući da njegovi „odgovori“ pokazuju zašto je islamska apologetika intelektualno bankrotirala i zašto je nepoštena. Njegovi argumenti umnogome pokazuju zašto nijedan ozbiljan tragalac za istinom nikada ne bi trebalo da bude sledbenik lažnog proroka Muhameda, već bi zapravo trebalo da oseća odbojnost prema muslimanskom bogu i prema podlim i nemoralnim učenjima ove opake lažne religije.
Dodatak 2
Zavadi nije mogao da se smiri, pa je odlučio da odgovori na naš dodatak! Očigledno je da je Zavadi na putu samouništenja i da je samo pitanje vremena kada će se njegova karijera apologete završiti.
Zavadi i dalje insistira na tome da njegova gruba greška ne utiče na njegovu kritiku izjava dr Vajta!
U ovoj izjavi Džejms Vajt pokušava da tvrdi da Kuran kaže kako je Bog spustio starozavetni Zakon i jevanđelje (misli na četiri jevanđelja). To je moj problem.
Izgleda da ću morati ovo da raščlanim korak po korak.
1. Dr Vajt je rekao da Kuran pominje Toru, koju on identifikuje kao starozavetni Zakon.
2. Zavadi na to prigovara i tvrdi da se Kuran odnosi na „originalnu“ Toru datu Mojsiju, koja, kako kaže, nije isto što i starozavetni Zakon.
3. Međutim, Kuran nikada ne kaže da je Tora data Mojsiju. Zapravo, islamsko pismo nam nikada ne kaže ko je tačno primio Toru!
4. Zavadi, dakle, nema nikakvog osnova da prigovara onome što je dr Vajt izjavio, budući da Kuran nikada nije rekao da je Mojsije primio Toru.
5. U svetlu te činjenice, kako Zavadi sa sigurnošću zna da Tora pomenuta u Kuranu nije starozavetni Zakon? Ne zna.
6. Jedini način da Zavadi pronađe odgovor na to pitanje jeste da se pozove ili na Svetu Bibliju ili na islamsku tradiciju.
7. Međutim, pozivanje na Svetu Bibliju neće pomoći njegovom slučaju, jer Božja nadahnuta Reč identifikuje Toru kao starozavetni Zakon ili Petoknjižje, upravo onu objavu za koju je Zavadi rekao da NIJE Tora pomenuta u Kuranu!
8. Sveta Biblija takođe koristi reč Tora ili Zakon za druge nadahnute Knjige.
9. Ni hadisi ne pomažu Zavadijevoj stvari, budući da i oni identifikuju Toru kao starozavetni Zakon koji su posedovali Jevreji Muhamedovog vremena.
10. I, veoma slično Svetoj Bibliji, ta ista islamska predanja svedoče da je prva generacija muslimana knjige koje su posedovali Jevreji i hrišćani takođe nazivala Torom.
11. Dakle, i biblijski i islamski izvori potvrđuju da je dr Vajt u pravu, a da Zavadi grubo greši. Sveta Biblija i pojedini hadisi slažu se da je Tora starozavetni Zakon koji je Isus potvrdio i koji su čitali Jevreji Muhamedovog vremena.
Zavadi zatim pogrešno predstavlja dr Vajta:
Ovo nema nikakve veze sa mojim priznanjem da je u redu što Kuran u određenim kontekstima naziva dva zaveta Torom i jevanđeljem. Moj problem je pre bio to što je Džejms Vajt pokušao da insinuira da Kuran kaže kako su ta dva zaveta objavljena. To je šala i očigledno neosnovano.
I:
Ovaj neofit mora da razume da sam napadao pokušaj Džejmsa Vajta da Toru i jevanđelje koje je Bog objavio prema Kuranu protumači kao dva zaveta. To nema nikakve veze sa mojim priznanjem da bi Kuran mogao da koristi reči Tora i jevanđelje u različitim kontekstima kako bi se odnosile na Bibliju.
Očigledno je da u svom gnevu i žurbi da sačuva obraz Zavadi nije razmišljao jasno, te je time sam sebe zbunio, jer dr Vajt NIKADA NIJE REKAO NIŠTA O DVA ZAVETA. Dr Vajt je identifikovao Toru kao starozavetni ZAKON, to jest Petoknjižje, i izjavio da je Indžil jevanđelje. Nije rekao apsolutno ništa o tome da je Tora ceo Stari zavet ili da je jevanđelje Novi zavet. Zar Zavadi ne može da drži svoje činjenice na okupu?
Dr Vajt zaista dalje kaže da je Muhamed znao za Stari i Novi zavet i da je mislio kako su te knjige spuštene i kako bi trebalo da posluže kao provera za njega. Međutim, dr Vajt jasno kaže da Muhamed nije znao šta ti spisi sadrže, što je možda i razlog zašto je mislio da su to spisi koje je Alah spustio.
Da bismo razumeli šta dr Vajt govori, od ključne je važnosti da citiramo ono što kaže u jednom drugom videu:
„Pisac Kurana je možda bio dovoljno zbunjen da pomisli kako je Indžil knjiga koju je napisao Isus. Postoje jasni dokazi da je upravo to mislio, ili se barem tako može protumačiti. Ali to je zbog neznanja pisca Kurana, a ne zbog istorijske stvarnosti. I opet, kada muslimani uzmu tu kasniju grešku i učine je merilom uzdižući je na nivo Božje reči i govoreći: ’Pa, to je to!’, onda tamo negde mora da postoji neka izgubljena knjiga za koju niko nikada nije čuo, zvana Indžil. To samo pokazuje kružnu prirodu prihvatanja neosnovanih tvrdnji kojima istorijska stvarnost protivreči i njihovog pretvaranja u merilo po kome gledate na sve. A ipak vidimo da naši muslimanski prijatelji to stalno rade.“ (Zakir Naik u emisiji Deen Show: prikaz i odgovor, 1. deo)
Kada kaže da je pisac Kurana možda pogrešno mislio da je jevanđelje knjiga koju je Alah dao Isusu, jasno je šta je dr Vajt hteo da kaže. Muhamed je mislio da su novozavetni spisi koje su hrišćani posedovali morali biti knjiga koju je Alah dao Isusu. Međutim, Muhamed je pogrešio, jer Isus nije primio knjigu nego je objavljivao jevanđelje. Isusovi sledbenici koje je on poslao i njihovi saradnici bili su ti koji su na kraju zapisali ono što im je Isus objavio.
Zapravo, to je bilo gledište jednog od najranijih islamskih biografa po imenu Ibn Ishak, koji je tvrdio da je apostol Jovan zapisao Isusovo jevanđelje za njegove sledbenike:
„Među onim što je do mene doprlo o tome šta je Isus, sin Marijin, izjavio u jevanđelju koje je primio od Boga za sledbenike jevanđelja, primenjujući izraz kojim se opisuje Božji poslanik, jeste sledeće. To je izvučeno IZ ONOGA ŠTO JE APOSTOL JOVAN ZAPISAO ZA NJIH KADA IM JE NAPISAO JEVANĐELJE PREMA ZAVEŠTANJU ISUSA, SINA MARIJINOG: ’Ko mene mrzi, mrzi i Gospoda. I da nisam u njihovom prisustvu učinio dela koja niko drugi pre mene nije učinio, ne bi imali greha; ali sada su naduveni od oholosti i misle da će nadvladati mene, pa i Gospoda. Ali mora se ispuniti reč koja je u zakonu: „Mrzeli su me bez razloga“ (tj. bez povoda). A kada dođe Utešitelj koga će vam Bog poslati od Gospoda, i duh istine koji će izaći od Gospoda, on (će) svedočiti o meni, a i vi, jer ste sa mnom od početka. Rekao sam vam ovo da ne biste bili u sumnji.’
„Munahhemana (Bog ga blagoslovio i sačuvao!) na sirijskom jeste Muhamed; na grčkom je on paraklit. (The Life of Muhammad: A Translation of Ibn Ishaq’s Sirat Rasul Allah, sa uvodom i beleškama Alfreda Gijoma [Oxford University Press, Karachi, deseto izdanje 1995], str. 103-104; podebljano i velikim slovima naglasili smo mi)
Zanimljivo je da Zavadi ne osporava Vajtovu tvrdnju da je pisac Kurana mislio kako je Indžil knjiga data Isusu. On prigovara samo tome da su četiri jevanđelja ono jevanđelje koje muslimansko pismo ima u vidu:
Pa, zavisi o kom jevanđelju Džejms Vajt govori. Ako govori o četiri jevanđelja, onda to uopšte nije ono o čemu Kuran govori. Kuran govori o stvarnoj objavi koju je Bog poslao Isusu (neka je mir na njega).
Problem sa ovim „odgovorom“ jeste to što on ignoriše jasne izjave islamskog pisma da su hrišćani Muhamedovog vremena u svom posedu imali upravo ono jevanđelje koje je Bog dao Isusu:
„Posle njih smo Isusa, Marijinog sina, poslali, koji je priznavao Toru objavljenu pre njega“ „a njemu smo dali Jevanđelje, u kome je bila uputa i svetlo“, „i da potvrdi Toru, objavljenu pre njega, u kojoj je, takođe, bila uputa i pouka bogobojaznima“ „i sledbenicima Jevanđelja smo bili naredili da sude prema onome što je objavio Allah u njemu.“. „Oni koji nisu sudili prema onome što je objavio Allah - zaista su prema Allahu nepokorni.“ S. 5:46-47
Ovde Muhamed podstiče hrišćane svog vremena da sude po jevanđelju koje je Bog dao Isusu, čime pretpostavlja da je istinsko jevanđelje još uvek postojalo i da nije bilo iskvareno. A budući da su jedino jevanđelje koje su ti hrišćani mogli posedovati novozavetni dokumenti, to znači da je Muhamed mislio kako je Novi zavet zapravo objava koju je Bog dao Isusu!
Međutim, budući da Zavadi to poriče, evo još jednog otvorenog izazova za njega.
MOLIMO VAS DA IDENTIFIKUJETE JEVANĐELJE KOJE KURAN POMINJE I U 5:47 I U 7:157, A KOJE JE BILO DOSTUPNO I U OPTICAJU U MUHAMEDOVO VREME. PRUŽITE NEKE ISTORIJSKE PODATKE KOJI ĆE BACITI SVETLO NA JEVANĐELJE KOJE SU HRIŠĆANI POSEDOVALI I ČITALI U MUHAMEDOVO VREME.
Zavadi zatim tvrdi da Kuran treba tumačiti u svetlu takozvanog verodostojnog sunneta:
Zašto je Šamun tako nekompetentan? Kakav je to odgovor? Na kraju krajeva, Kuran treba tumačiti u svetlu verodostojnog sunneta i onoga kako su ga rani muslimani razumeli. Kakvog prava ima Džejms Vajt da tumači Kuran kao da kaže kako se objavljena Tora i jevanđelje odnose na ono što je danas u njegovoj Bibliji!?
Ovo nije ništa drugo do zamagljivanje, jer Zavadi nikada nije napao dr Vajta zbog toga što nije čitao Kuran u svetlu „verodostojnog“ sunneta. Njegov prigovor Vajtu bio je taj što je ovaj tvrdio da je Tora koju pominje KURAN, a ne verodostojan sunnet, starozavetni Zakon.
Uostalom, ko kaže da Kuran mora da se razume u svetlu Muhamedovog sunneta? Kuran? Ne, jer muslimansko pismo tvrdi da je dovoljan zapis i da su njegovi stihovi potpuno objašnjeni i razrađeni:
„Knjiga čiji su dokazi jasno izloženi, Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji znaju,“ S. 41:3
Međutim, iznoseći tu tvrdnju Kuran sam sebi stvara problem, jer je sve samo ne potpuno razrađen!
Svi muslimani? Ne, jer postoji mnogo muslimana koji slede samo Kuran i odbacuju hadise kao laži i izmišljotine (1; 2; 3).
Još važnije, koja je islamska sekta zapravo sačuvala stvarni Muhamedov sunnet? Suniti ili šiiti koji prve optužuju da su izopačili Muhamedova učenja i iskvarili istorijske izvore islama (1; 2)?
Naposletku, Zavadijeva tvrdnja je prilično ironična, jer sam „verodostojan“ sunnet potvrđuje da je Tora koja je data Mojsiju ista ona koju su posedovali Jevreji Muhamedovog vremena. Za dokaz pogledajte predanja koja smo ranije citirali.
Budući da je Tora koju su Jevreji čitali praktično ista kao starozavetni Zakon koji danas posedujemo, to znači da je dr Vajt u pravu, a Zavadi nije. Zavadi jednostavno treba da se ponizi i prizna da je uhvaćen u tako ogromnom promašaju.