Nimalo iznenađujuće, najpopularniji stih u celoj Bibliji

razotkriva Muhameda kao lažnog proroka i antihrista

Pol Vilijams je objavio mim sa Jovanom 3:16 zajedno sa 17:3 kako bi opovrgao Trojstvo. Stoga ćemo pokazati kako ovi tekstovi ne samo da potvrđuju Trojstvo ako se ispravno tumače, već i dokazuju da je Muhamed bio Satanin agent poslat da odvrati ljude od prihvatanja božanski otkrivene istine o Trojstvu.

Počinjemo razmatranjem neposrednog konteksta Jovana 3:16:

„I niko se nije popeo na nebo osim Onaj koji siđe s neba, Sin Čovječiji koji je na nebu. I kao što Mojsej podiže zmiju u pustinji, tako treba da se podigne Sin Čovječiji. Da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni, Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jedinorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni. Jer ne posla Bog Sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroz njega. Koji u njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer nije vjerovao u ime Jedinorodnoga Sina Božijega. A ovo je sud što je svjetlost došla na svijet, a ljudi više zavolješe tamu negoli svjetlost; jer njihova djela bijahu zla. Jer svaki koji čini zlo mrzi svjetlost i ne ide ka svjetlosti, da se ne razotkriju djela njegova, jer su zla. A ko istinu tvori, ide ka svjetlosti, da se vide djela njegova, jer su u Bogu učinjena.“ „Koji odozgo dolazi nad svima je. Koji je sa zemlje od zemlje je, i od zemlje govori; a koji dolazi s neba nad svima je; I što je vidio i čuo, to svjedoči; i svjedočanstvo njegovo niko ne prima. Koji primi svjedočanstvo njegovo, potvrdi da je Bog istinit. Jer koga Bog posla, onaj riječi Božije govori: jer Bog Duha ne daje na mjeru. Jer Otac ljubi Sina, i sve je dao njemu u ruku. Ko vjeruje u Sina, ima život vječni; a ako je neposlušan Sinu, neće vidjeti života, nego gnjev Božiji ostaje na njemu.“ Jovan 3:13-21, 31-36

U ovom odeljku blaženi apostol opisuje Isusa kao jedinstvenog Sina Božjeg koji vlada vrhovno nad svim stvarima, pri čemu je sve stavljeno pod njegovu suverenu vlast od strane Oca. O tome više kasnije.

Jovan takođe naziva Hrista Svetlošću i Sinom za koga je prorok Isaija prorekao da će jednoga dana biti dat, time poistovećujući Hrista sa samim Silnim Bogom za koga je prorok rekao da će se roditi kao dete kako bi zauvek vladao na Davidovom prestolu:

„Ali neće se onako zamračiti pritiješnjena zemlja kao prije kad se dotače zemlje Zavulonove i zemlje Neftalimove, ili kao poslije kad dosađivaše na putu k moru s one strane Jordana Galileji neznabožačkoj. Narod koji hodi u tami vidjeće vidjelo veliko, i onima koji sjede u zemlji gdje je smrtni sjen zasvijetliće vidjelo.“ „Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: Divni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez mirni.“ Isaija 9:1-2, 6-7

Jevanđelist čak prikazuje Isusa kako vrši upravo one funkcije za koje je Isaija rekao da će ih činiti sam Bog, kao što je silazak sa samog neba sa izričitom svrhom ličnog spasavanja čovečanstva, budući da Bog nije mogao naći nikoga drugog ko bi to mogao učiniti:

„Radovaće se tome pustinja i zemlja sasušena, veseliće se pustoš i procvjetati kao ruža. Procvjetaće obilno, i veseliće se radujući se i popijevajući; slava Livanska daće joj se i krasota Karmilska i Saronska; ta će mjesta vidjeti slavu Gospodnju, krasotu Boga našega. Ukrijepite klonule ruke, i koljena iznemogla utvrdite. Recite onima kojima se srce uplašilo: Ohrabrite se, ne bojte se; evo Boga vašega; osveta ide, plata Božija, sam ide, i spašće vas. Tada će se otvoriti oči slijepima, i uši gluhima otvoriće se. Tada će hrom skakati kao jelen, i jezik nijemoga pjevaće, jer će u pustinji provreti vode i potoci u zemlji sasušenoj.“ Isaija 35:1-6

„Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga.“ Isaija 45:21-22

„To vidje Gospod, i ne bi mu milo što nema suda. I vidje gdje nema čovjeka, i začudi se što nema posrednika; zato učini mu spasenje mišica njegova, i pravda njegova poduprije ga. Jer se obuče u pravdu kao u oklop, i šljem spasenja metnu na glavu; odjede se osvetom kao odijelom, i ogrte se revnošću kao plaštem. Po djelima, po djelima da vrati gnjev protivnicima svojim, platu neprijateljima svojim, ostrvima da plati. I bojaće se imena Gospodnjega sa zapada, i slave njegove s istoka sunčanoga; jer će neprijatelj navaliti kao rijeka, a duh će Gospodnji podignuti zastavu suprot njemu. I doći će Izbavitelj u Sion i k onima od Jakova koji se obraćaju od grijeha, veli Gospod.“ Isaija 59:15b-20

„Ko je ono što ide iz Edoma, iz Vosora, u crvenijem haljinama? Krasno odjeven, koračajući u veličini sile svoje? Ja sam, koji govorim pravdu i vrijedan sam spasti. Zašto ti je crveno odijelo i haljine ti kao u onoga koji gazi u kaci? Gazih sam u kaci, i niko između naroda ne beše sa mnom; ali ih izgazih u gnjevu svom i potlačih u ljutini svojoj; i krv njihova poprska mi haljine i iskaljah sve odijelo svoje. Jer je dan od osvete u srcu mom, i dođe godina da se moji iskupe. Pogledah, a nikoga ne bješe da pomože, i začudih se što nikoga ne bješe da podupre; ali me desnica moja izbavi i jarost moja poduprije me.“ Isaija 63:1-6

„O da bi razdro nebesa i sišao, da se rastope gore od tebe,“ Isaija 64:1

Ovo Vilijamsa stavlja u izvesnu dilemu. Budući da Isaija kaže da je razlog zbog koga će sam Bog jednoga dana lično sići da spase celu zemlju taj što nije bilo/nema nikoga drugog ko je sposoban da spase svet, to stoga dokazuje da Isus ne može biti puko stvorenje. Naprotiv, Sin mora biti Bog po suštini da bi mu Otac poverio zadatak da bude Spasitelj celoga sveta:

„A iz grada onoga mnogi od Samarjana povjerovaše u njega za riječ žene koja je svjedočila: Kaza mi sve što učinih. Kada, dakle, dođoše k njemu Samarjani, moljahu ga da ostane kod njih; i ostade ondje dva dana. I mnogo ih više vjerova za riječ njegovu, Te ženi govorahu: Sad ne vjerujemo više zbog tvoga kazivanja, jer sami smo čuli i znamo da je ovo zaista Spasitelj svijeta, Hristos.“ Jovan 4:39-42

„I ko čuje moje riječi i ne vjeruje, ja mu ne sudim; jer ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasem svijet.“ Jovan 12:47

„I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina – Spasitelja svijeta.“ 1. Jovanova 4:14

Prosto ne postoji način da se ova činjenica zaobiđe.

Ovo nas sada dovodi do konteksta Jovana 17:3:

„Ovo izgovori Isus, pa podiže oči svoje nebu i reče: Oče, došao je čas, proslavi Sina svojega, da i Sin tvoj proslavi tebe; Kao što si mu dao vlast nad svakim tijelom, da svemu što si mu dao, daruje im život vječni. A ovo je vječni život da poznaju tebe jednoga istinitoga Boga i koga si poslao Isusa Hrista. Ja te proslavih na zemlji; djelo svrših koje si mi dao da izvršim. I sada proslavi ti mene, Oče, u tebe samoga, slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade.“ „Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja, da gledaju slavu moju koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanja svijeta.“ Jovan 17:1-5, 24

Ovde Isus tvrdi da je večno voljeni Sin Božji koji je lično postojao uz Oca u istoj božanskoj slavi pre stvaranja sveta, i koji stoga može zahtevati da ga Otac proslavi na isti način na koji Sin proslavlja njega!

Reći da su ovo zaista zapanjujuće tvrdnje bilo bi krajnje umanjivanje, naročito kada uzmemo u obzir izričito svedočanstvo Starog zaveta da Jahve ne deli svoju slavu ni sa kim drugim:

„Sebe radi, sebe radi učiniću, jer kako bi se hulilo na ime moje? I slave svoje neću dati drugome.“ Isaija 48:11

Hristos dalje tvrdi da poseduje apsolutnu vlast nad svakim telom i da ima moć da podari večni život svakom pojedincu koga mu Otac daje. Gospod ide čak dotle da sebe poistoveti sa Onim koji će vaskrsnuti sve mrtve u poslednji dan i čas snagom svoga suverenog glasa!

„Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla. A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u posljednji dan. A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Tada gunđahu Judejci na njega što reče: Ja sam hljeb koji siđe s neba, I govorahu: Nije li ovo Isus, sin Josifov, kome mi znamo oca i mater? Kako, dakle, on govori: S neba sam sišao? A Isus im odgovori i reče: Ne gunđajte među sobom. Niko ne može doći meni ako ga ne privuče Otac koji me posla; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.“ Jovan 6:38-44

I:

„Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava.“ „Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće.“ „Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega, I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda.“ Jovan 5:21, 25, 28-29

Ono što ovo čini prilično zanimljivim jeste to što sam Kuran svedoči o činjenici da su ovo tvrdnje koje samo Bog može izneti, budući da otvoreno uči da jedino Bog daje život mrtvima i vaskrsava ih u poslednji čas:

„Tako je jer Allah postoji, i što On može mrtve da oživi, i što On sve može. i što će Čas oživljenja da dođe, u to nema sumnje, i što će Allah da oživi one u grobovima.“ S. 22:6-7 Hilali-Kan

Čak se i sama titula „Istina“ pripisuje Hristu!

„Isus mu reče: Ja sam Put i Istina i Život; niko ne dolazi Ocu osim kroz mene.“ Jovan 14:6

Stoga, jedini način na koji bi Sin mogao dati večni život svakome koga mu Otac daje — a to je mnoštvo toliko brojno da se ne može izbrojati,

„Potom vidjeh, i gle, mnoštvo naroda kojeg ne može niko izbrojati, od svakoga plemena i roda i naroda i jezika, stajaše pred prijestolom i pred Jagnjetom, obučeno u haljine bijele, i palme u rukama njihovim; I klicahu snažnim glasom, govoreći: Spasenje je u Bogu našemu koji sjedi na prijestolu, i u Jagnjetu. I svi anđeli stajahu oko prijestola i starješina i četiri živa bića, i padoše ničice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu, Govoreći: Amin! Blagoslov i slava i premudrost i blagodarnost i čast i sila i moć Bogu našemu u vijekove vijekova. Amin! I odgovori jedan od starješina, govoreći mi: Ovi obučeni u bijele haljine, ko su, i od kuda dođoše? I rekoh mu: Gospodaru moj, ti znaš. I reče mi: Ovo su oni koji dođoše iz nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jagnjetovoj. Zato su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noć u hramu njegovom; i Onaj koji sjedi na prijestolu obitavaće na njima. Neće više ogladnjeti, niti će više ožednjeti; i neće ih peći sunce, niti kakva žega. Jer Jagnje, koje je nasred prijestola, napasaće ih i vodiće ih na izvore voda života; i ubrisaće Bog svaku suzu sa očiju njihovih.“ Otkrivenje 7:9-17

i jedini način na koji bi mogao vaskrsnuti mrtve u poslednji dan zvukom svoga slavnog i veličanstvenog glasa jeste da je jedno sa istinitim Bogom u sili, slavi i suštini.

Drugim rečima, Isus mora biti suštinski jednak jedinom istinitom Bogu da bi mogao da izvrši sve ove božanske zadatke koje mu je Otac poverio.

Zapravo, upravo je to razlog zbog koga je Otac uopšte i poverio sve ove božanske zadatke svome voljenom Sinu, tj. Otac zna da je Sin suštinski jedno s njim i stoga savršeno sposoban da izvrši sva ova božanska dela.

Sve ovo na kraju razotkriva Muhameda kao lažnog proroka i antihrista koji se nalazi pod slavnim nogama Gospoda Isusa:

„Ko je lažljivac ako ne onaj ko poriče da Isus jeste Hristos. Taj je antihrist koji odriče Oca i Sina. Svaki koji odriče Sina, ni Oca nema; a koji priznaje Sina, ima i Oca.“ 1. Jovanova 2:22-23

To je zato što je Muhamed poricao da je njegov bog Isusov otac, i dalje poricao da je Hristos božanski Sin poslat da spase svet od svih njegovih grehova:

„Jevreji govore: „Uzejr je Allahov sin“, a hrišćani kažu: „Mesija je Allahov sin.“ To su njihove reči, iz njihovih usta, oponašaju reči prethodnih nevernika - ubio ih Allah! Kuda se odmeću?“ S. 9:30 Sejl – up. K. 5:18; 6:101; 19:88-93; 21:26; 39:4; 72:3

A budući da je naš Gospod jasno učio da mu je sve povereno i da je svako telo pod njegovom suverenom vlašću,

„Znajući Isus da mu je Otac sve dao u ruke, i da od Boga iziđe, i Bogu ide,“ Jovan 13:3

„Sve što ima Otac moje je, zato rekoh da će od mojega uzeti, i javiti vam.“ Jovan 16:15 – up. 17:2, 10

Muhamed je stoga podložan Hristu (kao i svi muslimani), i na kraju će se pokloniti pred slavnim nogama Gospoda Isusa dok vaskrsli Gospod izriče sud nad njim, i nad svima onima koji su odbili da ga poštuju kao voljenog i jedinstvenog Sina Božjeg:

„Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao.“ Jovan 5:22-23

„Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:9-11

A pošto je Vilijams taj koji se pozvao na Jovana 3:16 i 17:3, nema kome drugom da zahvali osim samome sebi za sve probleme koje je njegova objava sada stvorila za njegova islamska uverenja.

Sve biblijske reference preuzete su iz prevoda Modern English Version (MEV) Svetog pisma.