Muhamed – pod slavnim nogama Gospoda Isusa! 3. deo

Dolazimo do završnog dela našeg pobijanja u kome ćemo sada objasniti šta je Pavle mislio time da će se Sin pokoriti Ocu kada smrt, njegov poslednji neprijatelj, bude uništena.

Da bismo ispravno razumeli apostolovu poentu, od presudne je važnosti da pročitamo neposredni kontekst:

„No zaista je Hristos ustao iz mrtvih, te postade prvenac onih koji su umrli. Jer pošto je kroz čovjeka smrt, kroz čovjeka je i vaskrsenje mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Hristu svi oživjeti. No svaki u svome redu: prvenac Hristos, potom, o njegovu dolasku, oni koji su Hristovi; Onda kraj, kad preda Carstvo Bogu i Ocu, kad ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu. Jer on treba da caruje dok ne položi sve neprijatelje pod noge svoje. Posljednji neprijatelj ukinuće se – smrt. Jer sve pokori pod noge njegove. A kada kaže da mu je sve pokoreno, očigledno, osim Onoga koji mu pokori sve. A kad mu sve pokori, onda će se i sam Sin pokoriti Onome koji mu sve pokori, da bude Bog sve u svemu.“ 1. Korinćanima 15:20-28

Ovde Pavle govori o Hristu u njegovoj ulozi poslednjeg Adama, kao o Onome koji predstavlja čovečanstvo i stoji na njegovom mestu – čovečanstvo koje se obnavlja i preobražava kako bi postalo ono što je Bog nameravao da Adam i njegovi potomci budu pre nego što je greh ušao u svet i doneo smrt i propast. Kao što apostol piše u ovom poglavlju,

„Tako je i napisano: Prvi čovjek Adam postade duša živa, a posljednji Adam duh koji oživljuje. Ali nije prvo duhovno, nego duševno, potom duhovno. Prvi čovjek je od zemlje, zemljan; drugi čovjek je Gospod sa neba. Kakav je zemljani, takvi su i zemljani; i kakav je nebeski, takvi su i nebeski. I kao što nosismo sliku zemljanoga, tako ćemo nositi i sliku nebeskoga. A ovo kažem, braćo, da tijelo i krv ne mogu naslijediti Carstva Božijega, niti raspadljivost nasljeđuje neraspadljivost. Evo vam kazujem tajnu: Svi nećemo pomrijeti, a svi ćemo se promijeniti, Ujedanput, u trenu oka, pri posljednjoj trubi; jer će zatrubiti, i mrtvi će vaskrsnuti neraspadljivi, i mi ćemo se promijeniti. Jer treba ovo raspadljivo da se obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost. A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno obuče u besmrtnost, onda će se ispuniti ona riječ što je napisana: Pobjeda proždrije smrt. Gdje ti je, smrti, žalac? Gdje ti je, pakle, pobjeda? A žalac je smrti grijeh, a sila je grijeha zakon. A Bogu hvala koji nam dade pobjedu kroz Gospoda našega Isusa Hrista. Zato, braćo moja mila, budite čvrsti, nepokolebivi, napredujte neprestano u djelu Gospodnjem, znajući da trud vaš nije uzalud u Gospodu.“ 1. Korinćanima 15:45-58

I u svojoj nadahnutoj poslanici Rimljanima:

„Zato kao što kroz jednoga čovjeka uđe u svijet grijeh, i kroz grijeh smrt, i tako smrt uđe u sve ljude, pošto svi sagriješiše. Jer grijeh bješe na svijetu do zakona, ali se grijeh ne računa kada nema zakona. Ali smrt carova od Adama do Mojseja i nad onima koji ne sagriješiše sličnim prijestupom kao Adam, koji je slika Onoga koji će doći. Ali blagodatni dar nije tako kao prijestup, jer ako prijestupom jednoga pomriješe mnogi, mnogo se više blagodat Božija i dar u blagodati jednoga čovjeka Isusa Hrista izobilno izli na mnoge. I ne bi sa darom onako kao što bi sa prijestupom kroz jednoga; jer sud zbog jednoga bi osuda, a blagodatni dar bi opravdanje od mnogih prijestupa. Jer ako se prijestupom jednoga zacari smrt kroz jednoga, tim prije će oni koji primaju izobilje blagodati i dar pravednosti u životu carovati kroz jednoga Isusa Hrista. Tako, dakle, kao što jednim prijestupom dođe osuda na sve ljude, tako i jednim opravdanjem dođe na sve ljude opravdanje života. Jer kao što kroz neposlušnost jednoga čovjeka postaše mnogi grješni, tako će i kroz poslušnost jednoga postati mnogi pravedni. A zakon uz to dođe da se umnoži prijestup; a gdje se umnoži grijeh, ondje se još većma umnoži blagodat, Da bi, kao što carova grijeh u smrti, tako i blagodat carovala pravednošću za život vječni kroz Isusa Hrista, Gospoda našega.“ Rimljanima 5:12-21

Kao poslednji Adam, Hristos vlada stvorenjem kao Glava svih onih koje je došao da iskupi i predstavlja, kako bi svima onima koji su sa njim sjedinjeni Svetim Duhom osigurao da će im čitav kosmos biti vraćen kao njihovo zakonito vlasništvo i nasledstvo. Kao što Pavle piše na drugom mestu:

„A vi niste po tijelu nego po Duhu, pošto Duh Božiji živi u vama. Ako pak neko nema Duha Hristova, on nije njegov. A ako je Hristos u vama, onda je tijelo mrtvo za grijeh, a Duh je život za pravednost. Ako li živi u vama Duh Onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvih, Onaj koji je podigao Hrista iz mrtvih oživjeće i vaša smrtna tjelesa Duhom svojim koji živi u vama. Tako, dakle, braćo, nismo dužni tijelu da po tijelu živimo; Jer ako živite po tijelu, pomrijećete; ako li Duhom djela tjelesna umrtvljujete, živjećete. Jer koje vodi Duh Božiji, oni su sinovi Božiji. Jer ne primiste duha ropstva, da se opet bojite; nego primiste Duha usinovljenja, kojim vičemo: Ava, Oče! Ovaj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božija. A kad smo djeca, i nasljednici smo: nasljednici, dakle, Božiji a sunasljednici Hristovi; pošto s njim stradamo da se s njim i proslavimo. Jer mislim da stradanja sadašnjega vremena nisu ništa prema slavi koja će nam se otkriti. Jer žarkim iščekivanjem tvorevina očekuje da se jave sinovi Božiji. Jer se tvar pokori taštini, ne od svoje volje, nego zbog onoga koji je pokori, sa nadom Da će se i sama tvar osloboditi od robovanja propadljivosti na slobodu slave djece Božije. Jer znamo da sva tvar zajedno uzdiše i tuguje do sada. A ne samo ona, nego i mi koji prve darove Duha imamo, i mi sami u sebi uzdišemo čekajući usinovljenje, izbavljenje tijela našega. Jer se nadom spasosmo. A nada koja se vidi nije nada. Jer kad ko vidi nešto, kako i da se nada? Ako li se nadamo onome što ne vidimo, čekamo sa strpljenjem.“ Rimljanima 8:9-25

I:

„Jer kao što je tijelo jedno i ima udove mnoge, a svi udovi jednoga tijela, iako su mnogi, jedno su tijelo, tako i Hristos. Jer se i jednim Duhom svi mi krstismo u jedno tijelo, bili Judejci, ili Jelini, ili robovi, ili slobodni; i svi smo jednim Duhom napojeni. Jer i tijelo nije jedan ud nego mnogi.“ 1. Korinćanima 12:12-14

Ponovo:

„Jer Bog ne pokori anđelima onaj svijet koji dolazi, o kojem govorimo. Neko pak negdje posvjedoči govoreći: Šta je čovjek da ga se sjećaš, ili sin čovječiji da ga pohodiš? Učinio si ga privremeno manjim od anđela, slavom i čašću ovjenčao si ga, i postavio si ga nad djelima ruku tvojih; Sve si pokorio pod noge njegove. I pošto mu pokori sve, ništa mu ne ostavi nepokoreno. Ali sada još ne vidimo da mu je sve pokoreno. A privremeno manjim od anđela vidimo Isusa, zbog stradanja sve do smrti, ovjenčanoga slavom i čašću, da bi po blagodati Božijoj okusio smrt za sve. Jer je prikladno Bogu, za Kojega je sve i kroz Kojega je sve, Koji privede mnoge sinove u slavu, da Čelnika spasenja njihova učini savršenim kroz stradanje. Jer i Onaj koji osvećuje i oni koji se osvećuju svi su od jednoga; zato se ne stidi da ih naziva braćom, govoreći: Objaviću Ime tvoje braći svojoj, usred sabora pjesmom ću te veličati. I opet: Ja ću se uzdati u Njega. I opet: Evo ja i djeca koju mi dade Bog. A pošto ta djeca imaju zajednicu u krvi i mesu, i On uze najprisnijeg udjela u tome, da smrću satre onoga koji ima moć smrti, to jest đavola, I da izbavi one koji iz straha od smrti cijeloga života bijahu krivci za svoje robovanje. Jer, zaista se ne prisajedini anđelima, nego se prisajedini sjemenu Avraamovu. Stoga je trebalo da u svemu bude podoban braći, da bi bio milostiv i vjeran Prvosveštenik u službi Bogu, kako bi očistio grijehe naroda. Jer pošto je i sam stradao budući kušan, zato može pomoći onima koji bivaju kušani.“ Jevrejima 2:5-18

Evo i samog psalma koji Poslanica Jevrejima citira:

„Kad pogledam nebesa tvoja, djelo prsta tvojih, mjesec i zvijezde, koje si ti postavio; Šta je čovjek, te ga se opominješ, ili Sin čovječji, te ga polaziš? Učinio si ga malo manjega od anđela, slavom i čašću vjenčao si ga; Postavio si ga gospodarom nad djelima ruku svojih, sve si metnuo pod noge njegove, Ovce i volove sve, i divlje zvjerinje,“ Psalam 8:3-7

Obratite pažnju na to kako psalmista pominje da je sve stavljeno pod noge čovečanstva, što ovo jasno povezuje sa apostolovim rečima u 1. Korinćanima 15:25-27, gde se kaže da je Bog sve stavio pod slavne noge Isusove – što apostol ponavlja i na drugom mestu:

„I kakva je neizmjerna veličina sile njegove na nama koji vjerujemo po djejstvu silne moći njegove, Koju učini u Hristu vaskrsavši ga iz mrtvih, i posadi sebi s desne strane na nebesima, Iznad svakoga načalstva, i vlasti, i sile, i gospodstva, i iznad svakoga imena što se može nazvati, ne samo u ovome vijeku, nego i u budućem; I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu.“ Efescima 1:19-23

Obratite posebnu pažnju na činjenicu da je Bog, kako se kaže, sve stavio pod Hristove noge radi njegove crkve, radi udova njegovog duhovnog Tela koje je sjedinio sa sobom u nebeskim prostorima dok vlada nad svime:

„I vas koji bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijehova svojih, U kojima nekada hodiste po duhu ovoga svijeta, po knezu koji vlada u vazduhu, po duhu koji sada dejstvuje u sinovima protivljenja, Među kojima i mi svi živjesmo nekada po željama tijela svoga, čineći volju tijela i pomisli, i bijasmo po prirodi djeca gnjeva kao i ostali; A Bog, koji je bogat u milosti, zbog velike ljubavi svoje kojom nas zavolje, I nas, koji bijasmo mrtvi zbog grijehova, oživi sa Hristom – blagodaću ste spaseni, – I s Njim zajedno vaskrse i zajedno posadi na nebesima u Hristu Isusu, Da pokaže u vijekovima koji dolaze preveliko bogatstvo blagodati svoje dobrotom prema nama u Hristu Isusu.“ Efescima 2:1-7

Poenta svih ovih tekstova jeste da Hristovo proslavljenje jemči ispunjenje reči psalma i obnavlja savez koji je Bog sklopio sa Adamom:

„Potom reče Bog: Da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se miču po zemlji. I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog, i reče im Bog: Rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zverinja što se miče po zemlji.“ Postanje 1:26-28

Sve ovo pokazuje da Gospod Isus sada vlada nad celokupnim stvorenjem u ime svoje braće, na mestu svih onih koje je došao da spase i proslavi. A kada smrt bude uništena i čitavo stvorenje obnovljeno, vaskrsli Gospod će vlast nad kosmosom predati svojim proslavljenim svetima:

„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin.“ Otkrivenje 1:5-6

„I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji.“ Otkrivenje 5:9-10

„I vidjeh prijestole, i sjedoše na njih, i dade im se sud; i duše posječenih za svjedočanstvo Isusovo i za riječ Božiju, koji se ne pokloniše zvijeri i liku njezinom, i ne primiše žiga na čelima svojim i na ruci svojoj; i oživješe i carovaše sa Hristom hiljadu godina. A ostali mrtvaci ne oživješe dok se ne svrši hiljada godina. Ovo je prvo vaskrsenje. Blažen je i sveti onaj koji ima udjela u prvom vaskrsenju; nad njima druga smrt nema vlasti, nego će biti sveštenici Bogu i Hristu, i carovaće s Njim hiljadu godina.“ Otkrivenje 20:4-6

Prema tome, vaskrslom Gospodu više neće biti potrebno da predstavlja čoveka u svojoj vladavini nad stvorenjem, te će se stoga odreći tog aspekta svoje vladavine.

Drugim rečima, Hristos neće beskonačno nastaviti da vlada stvorenjem u ulozi poslednjeg Adama i Glave obnovljenog čovečanstva, budući da će vlast nad nebom i zemljom biti predata čoveku. Ipak, Gospod Isus će i dalje vladati zajedno sa svojim Ocem (kao i sa Svetim Duhom) nad celim stvorenjem, kao i nad svojim duhovnim Telom, na osnovu toga što je ovaploćeni Bog, tj. u svetlu toga što je božanski Sin Božji koji je jedno sa Ocem (i Svetim Duhom) u slavi, časti, moći, suverenosti, veličanstvu i suštini. Taj aspekt Hristove vladavine nikada neće prestati.

Nadamo se da će ovo sada pomoći čitaocima da ispravno razumeju Pavlovu tvrdnju da će Sin predati carstvo svome Ocu na kraju veka, pošto smrt, poslednji neprijatelj, bude uništena.

Nadamo se takođe da će Vilijams moći da uvidi kako apostolovo proglašenje u 1. Korinćanima 15:24 znači da je njegov lažni prorok Muhamed doveden pod veličanstvene i divne noge Isusove, budući da je i on neprijatelj koji je obmanuo ljude da ne otkriju istinu o vaskrslom Gospodu, te će stoga biti uništen kada bude izveden pred slavno prisustvo Hrista da se suoči sa sudom i gnevom ljubljenog Sina Božjeg, gde će tada biti primoran da prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca:

„Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:9-11

Svi biblijski citati preuzeti su iz Ovlašćenog prevoda kralja Džejmsa (AV) Svetog pisma.