Muhamed – pod slavnim nogama Gospoda Isusa! 2. deo

Nastavljamo naše pobijanje Vilijamsovog izvrtanja izjava nadahnutog izaslanika vaskrslog Gospoda.

Pavle o večnom carstvu Hrista

Blaženi apostol nije samo govorio o tome da je Božje carstvo carstvo Hrista,

„Jer znajte ovo, da nijedan bludnik, ili nečist, ili lakomac, koji je idolopoklonik, nema nasljeđa u Carstvu Hrista i Boga.“ Efescima 5:5

Njegovog ljubljenog Sina,

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova;“ Kološanima 1:13-14

Ali Pavle je takođe potvrdio da Hristova vladavina nikada ne prestaje, budući da se nastavlja i u svetu koji dolazi:

„I kakva je neizmjerna veličina sile njegove na nama koji vjerujemo po djejstvu silne moći njegove, Koju učini u Hristu vaskrsavši ga iz mrtvih, i posadi sebi s desne strane na nebesima, Iznad svakoga načalstva, i vlasti, i sile, i gospodstva, i iznad svakoga imena što se može nazvati, ne samo u ovome vijeku, nego i u budućem; I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu.“ Efescima 1:19-23

Pavlov jezik ovde, o tome kako je sve stavljeno pod slavne noge Hrista, istovetan je onome što je napisao u samom odlomku koji je Vilijams istrgao iz konteksta:

„Onda kraj, kad preda Carstvo Bogu i Ocu, kad ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu. Jer on treba da caruje dok ne položi sve neprijatelje pod noge svoje. Posljednji neprijatelj ukinuće se – smrt. Jer sve pokori pod noge njegove. A kada kaže da mu je sve pokoreno, očigledno, osim Onoga koji mu pokori sve. A kad mu sve pokori, onda će se i sam Sin pokoriti Onome koji mu sve pokori, da bude Bog sve u svemu.“ 1. Korinćanima 15:24-28

Ovo potvrđuje da apostol nije nagoveštavao da će Hristova vladavina potpuno prestati na kraju ovoga veka. O ovoj tački ćemo više reći u narednom delu našeg odgovora.

Druga linija dokaza, koja potvrđuje da je Pavle verovao u večnu vladavinu Hrista, jeste lakoća s kojom starozavetne tekstove koji govore o Jahveu primenjuje na Gospoda Isusa. Evo primera:

„A svakome se od nas dade blagodat po mjeri dara Hristova. Zato veli: Uzišavši na visinu zaplijeni plijen i dade darove ljudima. A ono „uziđe“ šta je, osim da prvo i siđe u najdonja mjesta zemlje? Onaj koji siđe to je isti koji i uziđe više sviju nebesa da ispuni sve.“ Efescima 4:7-10

U ovom odlomku blaženi apostol je uzeo sledeće mesto iz Psalama, koje govori o Bogu Jahveu koji se uzneo na visinu nakon što je svoj narod oslobodio ropstva,

„Ti si izašao na visinu, doveo si roblje, primio darove za ljude, a i za one koji se protive da ovdje nastavaš, Gospode Bože!“ Psalam 68:18

I prilagodio Jeremijin opis Jahvea koji svojim duhovnim prisustvom ispunjava celokupno stvorenje,

„Jesam li ja Bog izbliza, govori Gospod, a nijesam Bog i izdaleka? Može li se ko sakriti na tajno mjesto da ga ja ne vidim? govori Gospod; ne ispunjam li ja nebo i zemlju? govori Gospod.“ Jeremija 23:23-24

I pripisao ih vaskrslom Hristu!

To nije sve što je Pavle učinio. Otišao je toliko daleko da je uzeo starozavetni Dan Jahveov, dan u koji Jahve dolazi da sudi svetu po pravdi,

„Teško onima koji žele Dan Gospodnji! Što će vam Dan Gospodnji? Tada je mrak, a ne vidjelo. Kao da bi ko bježao od lava pa bi ga sreo medvjed; ili kao da bi ko došao u kuću i naslonio se rukom na zid, pa bi ga zmija ujela. Nije li Dan Gospodnji mrak, a ne vidjelo? I tama, bez svjetlosti?“ Amos 5:18-20

„Blizu je veliki dan Gospodnji, blizu je i ide vrlo brzo; glas će biti dana Gospodnjega, gorko će tada vikati junak. Taj je dan dan kada će biti gnjev, dan kada će biti tuga i muka, dan kada će biti pustošenje i zatiranje, dan kada će biti mrak i tama, dan kada će biti oblak i magla, Dan kada će biti trubljenje i poklič na tvrde gradove i na visoke uglove. I pritijesniću ljude, te će ići kao slijepi, jer zgriješiše Gospodu; i krv će se njihova prosuti kao prah i tjelesa njihova kao gnoj.“ Sofonija 1:14-17

I pretvorio ga u Dan Gospoda Isusa!

„Tako da ne oskudijevate ni u jednom blagodatnom daru, vi koji čekate otkrivenje Gospoda našega Isusa Hrista, Koji će vas i utvrditi do kraja da budete besprekorni na dan Gospoda našega Isusa Hrista. Vjeran je Bog koji vas pozva u zajednicu Sina svojega Isusa Hrista, Gospoda našega.“ 1. Korinćanima 1:7-9

„U ime Gospoda našeg Isusa Hrista kad se saberete vi i moj duh, sa silom Gospoda našega Isusa Hrista, Da se takav preda satani na mučenje tijela, da bi se duh spasao u dan Gospoda Isusa.“ 1. Korinćanima 5:4-5

Pavle je otišao čak dotle da vaskrslom Hristu pripiše,

„Crkvi Božijoj koja je u Korintu, osvećenima u Hristu Isusu, pozvanima svetima, sa svima koji na svakom mjestu prizivaju ime Gospoda našega Isusa Hrista, njihovoga i našega:“ 1. Korinćanima 1:2

„Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:9-11

Upravo ono obožavanje za koje Stari zavet insistira da se ukazuje jedino Jahveu!

„Uzvisujte Gospoda Boga našega, i klanjajte se podnožju njegovu; da je sveti! Mojsije i Aron, sveštenici njegovi, i Samuilo jedan od onijeh koji prizivlju ime njegovo, prizivahu Boga, i on ih usliši. U stupu od oblaka govoraše njima; oni čuvaše zapovijesti njegove i uredbu koju im dade.“ Psalam 99:5-7

„Uzeću čašu spasenja i prizvaću ime Gospodnje. Izvršiću obećanja svoja Gospodu pred svijem narodom njegovijem. Skupa je pred Gospodom smrt svetaca njegovijeh. O Gospode, ja sam sluga tvoj, ja sam sluga tvoj, sin sluškinje tvoje; raskovao si s mene okove moje. Žrtvu za hvalu prinijeću tebi, i ime Gospodnje prizvaću.“ Psalam 116:13, 17

„Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik.“ Isaija 45:23

Dakle, očigledno je da Isus Hristos za Pavla nije niko drugi do ovaploćenje Boga Jahvea Svemogućeg. Kao takva, Isusova vladavina mora biti večna, budući da hebrejska Biblija odlučno objavljuje da je Jahve večni Car koji vlada nad neuništivim carstvom:

„Gospod će carovati dovijeka.“ Izlazak 15:18

„Gospod je sjedio nad potopom, i sjedjeće Gospod kao car uvijek.“ Psalam 29:10

„Carstvo je tvoje carstvo svijeh vijekova, i vlada tvoja na sva koljena.“ Psalam 145:13

„A Gospod je pravi Bog, Bog živi i car vječni, od njegove srdnje trese se zemlja, i gnjeva njegova ne mogu podnijeti narodi.“ Jeremija 10:10

„A Caru vijekova, neprolaznome, nevidljivome, jedinome premudrome Bogu, čast i slava u vijekove vijekova. Amin.“ 1. Timoteju 1:17

Stoga, poistovećujući vaskrslog Hrista sa Bogom Jahveom u telu, Pavle je zasigurno znao da to znači da je Isusova vladavina večna i time neuništiva. Ova činjenica se jednostavno ne može zaobići.

Evo korisnog pregleda gorenavedenih tačaka, koji bi trebalo da omogući Vilijamsu da uvidi neizbežan zaključak naše logike:

A. Bog Jahve je večni Car čija vladavina nikada neće prestati.

B. Isus Hristos je Bog Jahve u telu.

C. Dakle, Isus Hristos je večni Car čija vladavina nikada neće prestati.

Ovo pak dodatno potvrđuje da blaženi apostol nije učio da će Hristovo carstvo potpuno prestati nakon uništenja njegovog poslednjeg neprijatelja, naime smrti. Naprotiv, njegova poenta bila je nešto sasvim drugačije, kao što ćemo videti u narednom delu našeg pobijanja.