Muhamed nije objavio monoteizam Mojsija ili Isusa

Svako ko je proveo nešto vremena čitajući blog muslimanskog hristofoba i stručnjaka za takiju Pola Bilala Vilijamsa brzo će primetiti da on ne može (niti pokušava) da sakrije svoju mržnju prema Svetom pismu i prema suštinskim hrišćanskim doktrinama kao što je blagosloveno i presveto Trojstvo. U jednoj objavi na blogu pod naslovom „Troglavo božanstvo“, Vilijams prikazuje sliku koju je objavila jedna rimokatolička grupa, na kojoj je Božanstvo predstavljeno kao troglavi čovek, kako bi se narugao i uputio udarac hrišćanskoj tvrdnji da Trojstvo nije samo monoteističko, već i otkrivenje koje je učio Gospod Isus. Zatim zaključuje svoju objavu tvrdnjom da je Muhamed poslat da pozove ljude nazad čistom monoteizmu Gospoda i Mojsija:

Prorok Muhamed kao poslednji poslanik čovečanstvu poziva hrišćane čistom monoteizmu Isusa i Mojsija, i da napuste paganske predstave o troglavim božanstvima koje su više na svom mestu u grčko-rimskom panteonu.

U svetlu prethodno rečenog, odlučili smo da pokažemo da je poslednja stvar koju je Muhamed učinio bila da pozove čovečanstvo nazad monoteizmu koji su objavili Gospod Isus i istinski Božji proroci poput Mojsija. Kao što ćemo videti, Muhamed je zapravo izopačio monoteizam koji su učili Božji nadahnuti izaslanici i pretvorio svoje sledbenike u idolopoklonike.

Muhamedovo poštovanje kamena

Bog je rekao svom sluzi Mojsiju i prorocima koji su došli posle njega da je klanjanje pred predmetima poput kamenja i njihovo ljubljenje očigledno idolopoklonstvo:

„Tada reče Bog sve ove riječi govoreći: Ja sam Gospod Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Misirske, iz doma ropskoga. Nemoj imati drugih Bogova uza me. Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje. Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grijehe otačke na sinovima do trećega i do četvrtoga koljena, onijeh koji mrze na mene; A činim milost na tisućama onijeh koji me ljube i čuvaju zapovijesti moje.“ Izlazak 20:1-6

„Nemojte graditi sebi idola ni likova rezanijeh, niti stupova podižite, ni kamenja sa slikama mećite u svojoj zemlji da mu se klanjate; jer sam ja Gospod Bog vaš.“ Levitska 26:1

„Ali sam ostavio u Izrailju sedam tisuća koji nijedan ne saviše koljena pred Valom, niti ga ustima svojim cjelivaše.“ 1. Carevima 19:18

„Ako sam gledao na sunce kad sjaje, i na mjesec kad ponosito hodi, I srce se moje potajno prevarilo, i ruku moju poljubila usta moja, I to bi bilo bezakonje za sudije, jer bih se odrekao Boga ozgo;“ Jov 31:26-28

„Kad Jefrem govoraše, bješe strah; bješe se uzvisio u Izrailju, ali se ogriješi o Vala, te umrije. I sada jednako griješe i grade sebi lijući od srebra svojega po razumu svojemu likove, koji su svi djelo umjetničko, a oni govore za njih: Ljudi koji prinose žrtve, neka cjeluju teoce.“ Osija 13:1-2

Bog je dalje rekao svom narodu da takvi predmeti moraju biti uništeni:

„I reče Gospod Mojsiju u polju Moavskom na Jordanu prema Jerihonu govoreći: Kaži sinovima Izrailjevijem i reci im: Kad prijeđete preko Jordana u zemlju Hanansku, Otjerajte od sebe sve koji žive u onoj zemlji, i potrite sve slike njihove rezane, i sve slike njihove livene potrite, i sve visine njihove oborite. A kad ih istjerate iz zemlje, naselite se u njoj; jer sam vama dao onu zemlju da je vaša.“ Brojevi 33:50-53

Zapravo, Bog je otišao čak dotle da je dao da se uništi predmet za koji je on lično naredio da bude načinjen, čim su Izrailjci počeli da ga poštuju:

„A treće godine carovanja Osije, sina Ilina, nad Izrailjem zacari se Jezekija, sin Ahazov, nad Judom. Bijaše mu dvadeset i pet godina kad poče carovati i carova dvadeset i devet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Avija, kći Zaharijina. I činjaše što je pravo pred Gospodom sasvijem kao što je činio David, otac njegov. On obori visine, i izlomi likove i isječe lugove, i razbi zmiju od mjedi koju bješe načinio Mojsije, jer joj do tada kađahu sinovi Izrailjevi; i prozva je Neustan. Uzdaše se u Gospoda Boga Izrailjeva, i ne bi takvoga između svijeh careva Judinijeh poslije njega ni prije njega. Jer prionu za Gospoda, ne odstupi od njega, nego drža zapovijesti koje zapovjedi Gospod Mojsiju. I Gospod bijaše s njim; kuda god iđaše napredovaše“ 2. Carevima 18:1-7a

Nadahnuti pisac se poziva na sledeći događaj koji se zbio u Mojsijevo vreme:

„Potom pođoše od gore Ora k Crvenom moru obilazeći zemlju Edomsku, i oslabi duh narodu od puta. I vikaše narod na Boga i na Mojsija: Zašto nas izvedoste iz Misira da izginemo u ovoj pustinji? Jer nema ni hljeba ni vode, a ovaj se nikakvi hljeb već ogadio duši našoj. A Gospod pusti na narod zmije vatrene, koje ih ujedahu te pomrije mnogo naroda u Izrailju. Tada dođe narod k Mojsiju i rekoše: Zgriješismo što vikasmo na Gospoda i na tebe; moli Boga neka ukloni zmije od nas. I Mojsije se pomoli za narod. I Gospod reče Mojsiju: Načini zmiju vatrenu, i metni je na motku, i koga ujede zmija, neka pogleda u nju, pa će ozdraviti. I načini Mojsije zmiju od mjedi, i metnu je na motku, i koga god ujede zmija, on pogleda u zmiju od mjedi i ozdravi.“ Brojevi 21:4-9

Ako je to ono što Bog čini sa likovima čije je izrađivanje sam dopustio, šta muslimani poput Vilijamsa misle, šta bi Bog želeo da njegovi sledbenici učine sa idolima čije pravljenje nikada nije dozvolio?

Muhamed je, s druge strane, naveo bezbroj pojedinaca da počine idolopoklonstvo, pošto je učinio obaveznim poštovanje crnog kamena koji je i sam ljubio i milovao. Zanimljivo je da je ovo idolopokloničko poštovanje neživog predmeta zbunjivalo čak i njegove najbliže sledbenike:

Prenosi Abis ibn Rabija:
'Umar je prišao Crnom kamenu, poljubio ga i rekao: „Nema sumnje, znam da si ti kamen i da ne možeš nikome ni koristiti ni nauditi. Da nisam video Alahovog Poslanika kako te ljubi, ja te ne bih poljubio.“ (Sahih al-Buhari, tom 2, knjiga 26, broj 667)

Sledeći podugačak citat pruža dodatne pojedinosti o načinima na koje muslimani treba da odaju počast ovom kamenu:

Sunet je izvršiti određene radnje tokom tavafa, kao što je navedeno u nastavku:

Okretanje ka Crnom kamenu na početku tavafa uz izgovaranje tekbira (Allahu-Ekber) i tehlila (La ilahe illallah), i podizanje ruku kao što se podižu u molitvi, i, ako je moguće, dodirivanje kamena obema rukama i tiho ljubljenje istog, ili prislanjanje obraza na njega. U protivnom, čovek ga može dodirnuti rukom i poljubiti ruku, ili ga dodirnuti nečim, a zatim to poljubiti, ili, ako ni to nije moguće, može samo pokazati ka njemu štapom itd., kao što se pominje u nekim hadisima navedenim u nastavku.

Ibn 'Umar je rekao: „Alahov Poslanik se okrenuo ka Crnom kamenu, dodirnuo ga, a zatim prislonio usne na njega i dugo plakao.“ I 'Umar je dugo plakao. Poslanik je rekao: 'O 'Umare, ovo je mesto gde treba proliti suze.“ (Prenosi Al-Hakim, koji ovo smatra ispravnim hadisom sa ispravnim lancem prenosilaca)

Ibn 'Abas prenosi da se 'Umar sagnuo ka Crnom kamenu i rekao: „Alaha mi! Znam da si ti PUKI KAMEN, i da nisam video svog voljenog Poslanika kako te ljubi i dodiruje, nikada to ne bih učinio.“ Kuran kaže: „Vi u Alahovom Poslaniku imate divan uzor (ponašanja).“ (Kuran 33,32) Ovo su preneli Ahmed i drugi, nešto drugačijim rečima.

Nafi' je rekao: „Video sam Ibn 'Umara kako dodiruje Crni kamen rukom, a zatim ljubi svoju ruku i govori: 'Otkako sam video Poslanika da to čini, nikada nisam propustio da učinim isto.'“ (Prenose Buhari i Muslim)

Suvejd ibn Gafla je rekao: „Video sam 'Umara kako ljubi Crni kamen i dodiruje ga.“ Dalje je rekao: „Znam da je Poslanik bio naročito pažljiv prema njemu.“ (Muslim)

Ibn 'Umar prenosi da je Alahov Poslanik dolazio do Kabe, dodirivao Crni kamen i zatim govorio: Bismillahi vallahu ekber (U ime Alaha, Alah je najveći).“ (Ahmed)

Muslim prenosi po predanju Ebu Tufejla da je rekao: „Video sam Poslanika kako čini tavaf oko Kabe i dodiruje je štapom a zatim ljubi štap.“

Buhari, Muslim i Ebu Davud prenose da je 'Umar prišao Crnom kamenu i poljubio ga. Zatim je rekao: „Znam da si ti PUKI KAMEN koji ne može ni nauditi ni učiniti bilo kakvo dobro. Da nisam video Poslanika kako te ljubi, nikada te ne bih poljubio.“

Al-Hatabi je rekao: „Ovo pokazuje da je pridržavanje Poslanikovog suneta obavezujuće, bez obzira na to da li razumemo njegov razlog ili mudrost koja stoji iza njega.“

Takva obaveštenja nameću obavezu svima do kojih dopru, čak i ako možda ne shvataju u potpunosti njihov značaj. Poznato je, međutim, da ljubljenje Crnog kamena označava poštovanje prema njemu, priznanje naše obaveze prema njemu, i njegovo korišćenje kao sredstva za traženje Alahovog blagoslova. Zaista je Alah dao prednost nekom kamenju nad drugim, kao što je dao prednost nekim zemljama i gradovima, danima i noćima, i mesecima nad drugima. Suštinski duh svega ovoga jeste bespogovorno pokoravanje Alahu.

U nekim hadisima koji kažu da je „Crni kamen Alahova desnica na zemlji“, ipak nalazimo uverljivo obrazloženje i opravdanje za tu tvrdnju. Drugim rečima, ko god dodirne Crni kamen, on time daje zavet vernosti Alahu, takoreći, stavljajući svoju ruku u Alahovu ruku, baš kao što neki sledbenici daju zavet vernosti svojim kraljevima i gospodarima, ljubeći ih i rukujući se sa njima.

Al-Muhalib je rekao: „Hadis o 'Umaru pobija tvrdnje onih koji kažu da je 'Crni kamen Alahova desnica na zemlji kojom se rukuje sa svojim robovima.'“ Bože sačuvaj da Alahu pripišemo bilo kakve fizičke organe [sic]. Zapovest da se ljubi Crni kamen ima za cilj da iskuša i opipljivo pokaže ko se pokorava i predaje. Može se uporediti sa zapovešću Iblisu da se pokloni Adamu.

Međutim, nemamo nikakvog pouzdanog dokaza da bilo koji od kamenova prvobitno upotrebljenih u izgradnji Kabe (od strane Ibrahima i Ismaila) i danas postoji, osim Crnog kamena. (Sejjid Sabik, Fikh-us-Sunna, tom 5: Tavaf ili obilaženje oko Kabe, broj 74b; masna slova, velika slova i kurzivno podvlačenje naši)

Obratite pažnju na to kako je Muhamed dodirivao i ljubio crni kamen, kao i prislanjao obraz na njega, uzimajući njegovo mesto kao mesto za plakanje. Muhamed bi takođe poljubio svoju ruku nakon dodirivanja kamena, a ako ne bi mogao da ga dodirne, koristio bi štap da dopre do njega, a zatim bi poljubio taj štap. I premda nisu (niti i danas) razumeli mudrost koja stoji iza toga, muslimani su nastavili (i nastavljaju) da sprovode ovu praksu svoga proroka, pošto su mislili/misle da će time primiti blagoslov.

Kao da to nije dovoljno loše, gore navedeni izvor tvrdi da su neki muslimani zaista verovali da je crni kamen Alahova desnica na zemlji i da ga dodirnuti znači rukovati se sa Alahovom desnicom!

Ali to nije sve. Prema jednom drugom predanju, crni kamen će zapravo posredovati za muslimane na Sudnji dan:

2944. Sa'd ibn Džubejr je, prenosi se, rekao: „Čuo sam Ibn 'Abasa kako govori da je Alahov Poslanik (mir i blagoslov Alahov neka su na njega) rekao: 'Ovaj Kamen mora doći na Dan vaskrsenja i imaće dva oka kojima će gledati i jezik kojim će govoriti, svedočeći za onoga ko ga je milovao sa Istinom (islamom).'“ (Sunan Ibn-I-Madža (Imam Ebu Abdulah Muhamed ibn Jezid Ibn-I-Madža Al-Kazvini), englesko izdanje Muhameda Tufajla Ansarija [Kazi Publications, Lahore (Pakistan), 1. izdanje 1995], tom IV, poglavlje br. XVII: Milovanje (Crnog) kamena (uzidanog u zid Kabe), str. 244-245; masna slova i podvlačenje naši)

Ono što ovo čini toliko ironičnim jeste to što su pagani Muhamedovog vremena činili upravo istu stvar svojim idolima, pošto su i oni verovali da će njihovi kameni bogovi posredovati za njih pred Alahom!

Međutim, Muhamed nije prihvatao nijedno njihovo izgovaranje, jer ih je oštro prekoreo zbog njihovog očiglednog idolopoklonstva:

Ako ih pozovete na uputstvo, neće poslušati: za vas je isto da li ih zovete ili ćutite! Zaista, oni koje prizivate pored Boga jesu sluge poput vas: prizovite ih, i neka odgovore na vašu molitvu, ako ste (zaista) iskreni! Imaju li noge da hodaju? Ili ruke da drže? Ili oči da vide? Ili uši da čuju? Reci: „Prizovite svoje 'božanske sudruge', kujte (najgore) zavere protiv mene, i ne dajte mi predaha! Jer moj Zaštitnik je Bog, koji je objavio Knjigu (s vremena na vreme), i on će izabrati i sprijateljiti se sa pravednima. Ali oni koje prizivate pored njega nisu u stanju da vam pomognu, niti zaista da pomognu sami sebi.“ S. 7:193-197 J. Ali

A obožavaju pored Alaha ono što im ne škodi, niti im koristi, i govore: „Ovo su naši posrednici kod Alaha.“ Reci: „Zar obaveštavate Alaha o onome što on ne zna na nebesima i na zemlji?“ Slavljen i uzvišen neka je on iznad svega što mu pripisuju kao sudruge! S. 10:18

Ono što ovo čini još zanimljivijim jeste to što sam Kuran osuđuje poštovanje kamenja, tvrdeći da to nije ništa drugo do satanino delo!

O vi koji verujete! Opojna pića i kockanje, (posvećeno) kamenje (wa'al-ansabu), i (gatanje) strelicama, gnusoba su – satanino delo: klonite se toga (gnusobe), da biste napredovali. S. 5:90 J. Ali

Ansabu je oblik množine reči nasibah. Evo kako jedan od standardnih arapskih leksičkih izvora definiše ovu reč:

„… Izvesno kamenje koje je bilo postavljeno oko Kabe, nad kojim je bio običaj da se izgovori ime nekog božanstva prilikom klanja životinja…, i pred kojim su žrtve klane u žrtvu drugome ili drugima, a ne istinskom Bogu... Idol; ili kamen koji su paganski Arapi postavljali, da bi ispred njega ili pored njega prinosili žrtve, odnosno klali životinje, i koji je postajao crven od krvi…“ (E. W. Lane, Edward Lane's Lexicon [Williams and Norgate, 1863; Librairie du Liban Beirut-Lebanon, 1968], tom 8, str. 2800; masna slova naša)

Prema gore navedenoj definiciji, crni kamen se svrstava u nasibah, pošto je bio predmet koji su pagani poštovali zajedno sa svojim ostalim kamenjem i idolima.

Dakle, Muhamed je bio kriv za usvajanje sataninog dela i za to što je naveo i druge da čine isto!

Da stvar bude gora, Muhamedu je rečeno da sledi uputstvo i veru proroka poput Avrama:

To je naš dokaz, koji smo darovali Avramu protiv njegovog naroda. Uzdižemo u stepenima koga hoćemo; zaista je tvoj Gospod svemudri, sveznajući. I dali smo mu Isaka i Jakova – svakoga smo uputili, a i Noja smo uputili pre; i od njegovog potomstva Davida i Solomona, Jova i Josifa, Mojsija i Arona – tako nagrađujemo one koji čine dobro – i Zahariju i Jovana, Isusa i Iliju; svaki je bio od pravednih; i Ismaila i Jelisija, Jonu i Lota – svakoga smo odlikovali nad svim svetovima; i od njihovih očeva, i od njihovog potomstva, i od njihove braće; i izabrali smo ih, i uputili ih na pravi put. To je Božje uputstvo; njime upućuje koga hoće od svojih slugu; da su bili idolopoklonici, propalo bi im ono što su činili. To su oni kojima smo dali Knjigu, sud i proroštvo; pa ako ovi u to ne veruju, već smo to poverili narodu koji u to ne odbija da veruje. To su oni koje je Bog uputio; pa sledi njihovo uputstvo. Reci: 'Ne tražim od vas za to nikakvu nagradu; to je samo opomena svim svetovima.' S. 6:83-90 Arberi

A zatim smo ti objavili (Muhamede, govoreći): Sledi veru Avramovu, koji je po prirodi bio ispravan. On nije bio od idolopoklonika. S. 16:123 Pikthal

Ipak, za razliku od Muhameda, Kuran svedoči da je Avram odbijao da obožava predmete koji ne mogu nikome ni nauditi ni koristiti, kao što je crni kamen:

(Avram) reče: „Zar vi, dakle, obožavate, pored Boga, ono što vam ne može biti ni od kakve koristi niti vam može nauditi? Teško vama, i onome što obožavate pored Boga! Zar nemate razuma?“ S. 21:66-67 J. Ali

Da je Muhamed zaista sledio Avramovu veru, poslednja stvar koju bi učinio bila bi da zadrži pagansku relikviju kako bi je poštovao, pošto bi to bilo nešto odvratno Avramu i istinskim Božjim prorocima.

Stoga, prethodno rečeno čini krajnje jasnim da je, prema Božjem otkrivenju prorocima poput Mojsija, kao i prema samom Kuranu, Muhamed osuđen kao idolopoklonik zbog poštovanja neživog kamena, i takođe je odgovoran za to što je i milione svojih sledbenika pretvorio u idolopoklonike.

Ipak, na žalost, muhamedanci poput Vilijamsa poricaće sve ovo i i dalje očekivati od istinskih monoteista da veruju da oni nisu ništa drugo do idolopoklonici krivi za obožavanje kamena koji su i sami pagani poštovali i uvažavali.

Međutim, problemi za Vilijamsa daleko su od toga da su okončani, kao što pokazuje sledeći odeljak.

Muhamedov bog – udaljeno i daleko božanstvo

I Gospod Isus i Mojsije učili su da je Bog Avramov duhovni otac koji uživa u tome da usvaja ljudska bića za svoje sinove i kćeri kako bi ih učinio svojom porodicom. Mojsije je otišao čak dotle da objavi da je Jahve zapravo rodio svoj narod Izrailj u porođajnim mukama sličnim majčinim, premda na čisto duhovan i metaforičan način:

„A ti ćeš reći Faraonu: Ovako kaže Gospod: Izrailj je sin moj, prvenac moj. I kazah ti: Pusti sina mojega da mi posluži. A ti ga ne htje pustiti; evo, ja ću ubiti sina tvojega, prvenca tvojega.“ Izlazak 4:22-23

„Vi ste sinovi Gospoda Boga svojega; nemojte se rezati niti brijati među očima za mrtvacem.“ Ponovljeni zakoni 14:1

„Tako li vraćate Gospodu, narode ludi i bezumni? Nije li on otac tvoj koji te je zadobio? On te je načinio i stvorio. Opomeni se negdašnjih dana, pogledajte godine svakoga vijeka; pitaj oca svojega i on će ti javiti, starije svoje i kazaće ti. Kad Višnji razdade našljedstvo narodima, kad razdijeli sinove Adamove, postavi međe narodima po broju sinova Izrailjevih. Jer je dio Gospodnji narod njegov, Jakov je uže našljedstva njegova. Nađe ga u zemlji pustoj, na mjestu strašnu gdje buči pustoš; vodi ga unaokolo, uči ga i čuva kao zjenicu oka svojega. Kao što orao izmamljuje orliće svoje, diže se nad ptićima svojim, širi krila svoja, uzima ih i nosi na krilima svojim, Tako ga Gospod vođaše, i s njim ne bješe tuđega boga; Vođaše ga na visine zemaljske da jede rod poljski, i davaše mu da sisa med iz stijene i ulje iz tvrdoga kamena, Maslo od krava i mlijeko od ovaca s pretilinom od jaganjaca i ovnova Vasanskih i jaraca, sa srcem zrna pšeničnih; i pio si vino, krv od grožđa. Ali se Izrailj ugoji, pa se stade ritati; utio si, udebljao i zasalio; pa ostavi Boga koji ga je stvorio, i prezre stijenu spasenja svojega. Na revnost razdražiše ga tuđim bogovima, gadovima razgnjeviše ga. Prinosiše žrtve đavolima, ne Bogu, bogovima kojih nijesu znali, novim koji iz bliza dođoše, kojih se nijesu strašili oci vaši. Stijenu koja te je rodila zaboravio si; zaboravio si Boga stvoritelja svojega. Kad to vidje Gospod, razgnjevi se na sinove svoje i na kćeri svoje, I reče: Sakriću od njih lice svoje, vidjeću kakav će im biti pošljedak, jer su rod pokvaren, sinovi u kojima nema vjere.“ Ponovljeni zakoni 32:6, 18-20

„Blaženi mirotvorci, jer će se sinovi Božiji nazvati; Blaženi prognani pravde radi, jer je njihovo Carstvo nebesko. Blaženi ste kada vas sramote i progone i lažući govore protiv vas svakojake rđave riječi, zbog mene. Radujte se i veselite se, jer je velika plata vaša na nebesima, jer su tako progonili i proroke prije vas. Vi ste so zemlji; ako so obljutavi, čime će se osoliti? Ona već neće biti ni za šta, osim da se prospe napolje i da je ljudi pogaze. Vi ste svjetlost svijetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji. Niti se užiže svjetiljka i meće pod sud nego na svijećnjak, te svijetli svima koji su u kući. Tako da se svijetli svjetlost vaša pred ljudima, da vide vaša dobra djela i proslave Oca vašega koji je na nebesima. Ne mislite da sam došao da ukinem Zakon ili Proroke; nisam došao da ukinem nego da ispunim. Jer zaista vam kažem: Dok ne prođe nebo i zemlja, neće nestati ni najmanjega slovca ili jedne crte iz Zakona dok se sve ne zbude. Ako, dakle, ko ukine jednu od ovih najmanjih zapovijesti i nauči tako ljude, nazvaće se najmanji u Carstvu nebeskome; a ko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u Carstvu nebeskome. Jer vam kažem da, ako ne bude pravda vaša veća nego pravda književnika i fariseja, nećete ući u Carstvo nebesko. Čuli ste kako je kazano starima: Ne ubij; jer ko ubije, biće kriv sudu. A ja vam kažem da će svaki koji se gnjevi na brata svoga ni za što, biti kriv sudu; a ako li ko reče bratu svome: „Raka!“ biće kriv sinedrionu; a ko reče: „Budalo!“ biće kriv paklu ognjenome. Ako, dakle, prineseš dar svoj žrtveniku, i ondje se sjetiš da brat tvoj ima nešto protiv tebe, Ostavi ondje dar svoj pred žrtvenikom, i idi te se najprije pomiri sa bratom svojim, pa onda dođi i prinesi dar svoj. Miri se sa suparnikom svojim brzo, dok si na putu s njim, da te suparnik ne preda sudiji, a sudija da te ne preda slugi i u tamnicu da te ne vrgnu. Zaista ti kažem: Nećeš izići odande dok ne daš do posljednjega novčića. Čuli ste kako je kazano starima: Ne čini preljubu. A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom za njom, već je učinio preljubu sa njom u srcu svome. A ako te oko tvoje desno sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe; jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojih negoli sve tijelo tvoje da bude bačeno u pakao. Ako li te desna ruka tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe; jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojih negoli da sve tijelo tvoje bude bačeno u pakao. Tako je kazano: Ko otpusti ženu svoju, neka joj da knjigu otpusnu. A ja vam kažem da svaki koji otpusti ženu svoju, osim zbog preljube, navodi je da čini preljubu; i koji se oženi otpuštenicom, preljubu čini. Još ste čuli kako je kazano starima: Ne kuni se krivo, a ispuni što si se Gospodu zakleo. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako: ni nebom, jer je prijesto Božiji; Ni zemljom, jer je podnožje nogama njegovim; ni Jerusalimom, jer je grad velikoga Cara. Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne možeš ni dlaku jednu bijelom ili crnom učiniti. Dakle, neka bude riječ vaša: da, da; ne, ne; a što je više od toga od zloga je. Čuli ste da je kazano: Oko za oko, i zub za zub. A ja vam kažem da se ne protivite zlu, nego ako te ko udari po desnom obrazu tvom, okreni mu i drugi; I koji hoće da se sudi s tobom i košulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu; I ako te ko potjera jednu milju, idi s njim dvije. Koji ište u tebe, podaj mu; i koji hoće od tebe da pozajmi, ne odreci mu. Čuli ste da je kazano: Ljubi bližnjega svojega, i mrzi neprijatelja svojega. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji vas mrze i molite se za one koji vas vrijeđaju i gone. Da budete sinovi Oca svojega koji je na nebesima; jer On svojim suncem obasjava i zle i dobre; i daje dažd pravednima i nepravednima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakvu platu imate? Ne čine li tako i carinici? I ako pozdravljate samo braću svoju, šta odviše činite? Ne čine li tako i neznabošci? Budite vi, dakle, savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski.“ Matej 5:9, 43-48

„A ti kad činiš milostinju, da ne zna ljevica tvoja šta čini desnica tvoja, Da bi milostinja tvoja bila u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi tajno, uzvratiće tebi javno. I kada se moliš Bogu, ne budi kao licemjeri, koji rado po sinagogama i na raskršću ulica stoje i mole se da ih vide ljudi. Zaista vam kažem: Primili su platu svoju. A ti kada se moliš, uđi u klijet svoju, i zatvorivši vrata svoja, pomoli se Ocu svome koji je u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi tajno, uzvratiće tebi javno. A kada se molite, ne praznoslovite kao neznabošci, jer oni misle da će za mnoge riječi svoje biti uslišeni. Ne budite, dakle, slični njima; jer zna Otac vaš šta vam treba prije no što zaištete od njega. Ovako, dakle, molite se vi: Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje; Da dođe Carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu; Hljeb naš nasušni daj nam danas; I oprosti nam dugove naše kao što i mi opraštamo dužnicima svojim; I ne uvedi nas u iskušenje, no izbavi nas od zloga. Jer je tvoje Carstvo i sila i slava u vijekove. Amin. Jer ako oprostite ljudima sagrješenja njihova, oprostiće i vama Otac vaš nebeski. Ako li ne oprostite ljudima sagrješenja njihova, ni Otac vaš neće oprostiti vama sagrješenja vaša. A kad postite, ne budite sumorni kao licemjeri; jer oni natmure lica svoja da se pokažu ljudima kako poste. Zaista vam kažem: primili su platu svoju. A ti kada postiš, namaži glavu svoju, i lice svoje umij, Da te ne vide ljudi gdje postiš, nego Otac tvoj koji je u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi tajno, uzvratiće tebi javno. Ne sabirajte sebi blaga na zemlji, gdje moljac i rđa kvari, i gdje lopovi potkopavaju i kradu; Nego sabirajte sebi blaga na nebu, gdje ni moljac ni rđa ne kvari, i gdje lopovi ne potkopavaju i ne kradu. Jer gdje je blago vaše, ondje će biti i srce vaše. Svjetiljka tijelu je oko. Ako, dakle, oko tvoje bude zdravo, sve će tijelo tvoje svijetlo biti. Ako li oko tvoje kvarno bude, sve će tijelo tvoje tamno biti. Ako je, dakle, svjetlost koja je u tebi tama, kolika je tek tama! Niko ne može dva gospodara služiti; jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će se jednoga držati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu. Zato vam kažem: Ne brinite se dušom svojom, šta ćete jesti, ili šta ćete piti; ni tijelom svojim, u šta ćete se odjenuti. Nije li duša pretežnija od hrane, i tijelo od odijela? Pogledajte na ptice nebeske kako ne siju, niti žanju, ni sabiraju u žitnice; pa Otac vaš nebeski hrani ih. Niste li vi mnogo pretežniji od njih? A ko od vas brinući se može pridodati rastu svome lakat jedan? I za odijelo što se brinete? Pogledajte na krinove u polju kako rastu; ne trude se niti predu. Ali ja vam kažem da se ni Solomon u svoj slavi svojoj ne odjenu kao jedan od njih. Pa kada travu u polju, koja danas jeste a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva; a kamoli vas, malovjerni? Ne brinite se, dakle, govoreći: Šta ćemo jesti, ili šta ćemo piti, ili čime ćemo se odjenuti? Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i Otac vaš nebeski da vama treba sve ovo.“ Matej 6:3-9, 14-17, 26, 32

„Nego ljubite neprijatelje svoje, i činite dobro, i dajite u zajam ne nadajući se ničemu; i plata će vam biti velika, i bićete sinovi Svevišnjega, jer je on blag i prema nezahvalnima i zlima.“ Luka 6:35

Muhamed je, međutim, odlučno poricao da je njegovo božanstvo otac svome narodu, tvrdeći da njegov bog niti rađa niti je rođen, i čak je pretio Jevrejima i hrišćanima nasiljem i potčinjavanjem zato što veruju da Bog ima sina:

I (i) Jevreji i hrišćani govore: „Mi smo deca Alahova i njegovi voljeni.“ Reci: „Zašto vas onda kažnjava za vaše grehe?“ Ne, vi ste samo ljudska bića, od onih koje je stvorio, oprašta kome hoće i kažnjava koga hoće. A Alahu pripada vlast nad nebesima i zemljom i nad svim što je između njih, i njemu je povratak (svega). S. 5:18 Hilali-Kan

Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne veruju u Alaha ni u Poslednji dan, i ne zabranjuju ono što je Alah zabranio preko svog poslanika, i ne slede Veru istine, sve dok ne plate danak spremno, budući poniženi. A Jevreji govore: Jezdra je sin Alahov, a hrišćani govore: Mesija je sin Alahov. To je njihovo govorenje ustima. Oni oponašaju govorenje onih koji nisu verovali od davnina. Alah (sam) se bori protiv njih. Kako su izopačeni! S. 9:29-30 Pikthal

On ne rađa niti je rođen. S. 112:3 Šakir – up. 6:101; 19:88-93; 21:26; 72:3

Dakle, bog koga je Muhamed propovedao nije mogao biti onaj isti istinski Bog koga su Hristos i Mojsije došli da otkriju. Zapravo, prema Novom zavetu, Muhamed je zaista jedan od antihrista pred kojima su nas nadahnuta Pisma upozorila:

„Djeco, posljednji je čas, i kao što čuste da Antihrist dolazi, i sada su se pojavili mnogi antihristi; otuda znamo da je posljednji čas. Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas; jer da bijahu od nas, ostali bi s nama; ali da se pokažu da nisu svi od nas. A vi imate Pomazanje od Svetoga i znate sve. Ne pisah vam zato što ne znate istinu, nego što je znate, i da nikakva laž nije od istine. Ko je lažljivac ako ne onaj ko poriče da Isus jeste Hristos. Taj je antihrist koji odriče Oca i Sina. Svaki koji odriče Sina, ni Oca nema; a koji priznaje Sina, ima i Oca.“ 1. Jovanova 2:18, 22-23

To znači da je Alah Kurana zapravo duh antihrista, tj. Satana, pošto je on onaj koji podiže lažne proroke i antihriste kako bi zaveo ljude i odvratio ih od istine Božje:

„Jer revnujem za vas Božijom revnošću, jer vas obručih mužu jedinome, da djevojku čistu privedem Hristu. Ali se bojim da kao što Evu prevari zmija lukavstvom svojim, da se tako i misli vaše ne odvrate od prostodušnosti koja je u Hristu. Jer ako neko dođe i propovijeda drugoga Isusa, kojega mi ne propovijedasmo, ili drugi duh primate koji ne primiste, ili drugo Jevanđelje koje ne dobiste – vi to dobro podnosite! A ja mislim da ni u čemu nisam manji od prevelikih apostola. Jer ako sam i nevješt u riječi, ali nisam u znanju, nego se u svemu pokazasmo vama i svima. Ili grijeh učinih što ponizih sebe da se vi uzvisite, što vam besplatno propovijedah Božije Jevanđelje? Od drugih Crkava oteh, uzevši platu za služenje vama, pa došavši k vama i budući u oskudici, ne dosadih nikome; Jer moju oskudicu popuniše braća što dođoše iz Makedonije; i u svemu čuvah sebe i čuvaću da ne budem vama na teretu. Kao što je istina Hristova u meni, tako se hvala ova neće uzeti od mene u predjelima Ahaje. Zašto? Zato li što vas ne ljubim? Bog zna! A što činim i činiću, Da uklonim povod onima koji traže povoda, da bi se u onome čim se hvale, našli kao i mi. Jer su takvi lažni apostoli, lukavi poslenici, koji se pretvaraju da su apostoli Hristovi. I nikakvo čudo; jer se sam satana pretvara u anđela svjetlosti. Nije, dakle, ništa veliko ako se i sluge njegove pretvaraju da su sluge pravednosti, kojima će svršetak biti po djelima njihovim.“ 2. Korinćanima 11:2-4, 13-15

„Ali vas molimo, braćo, u pogledu dolaska Gospoda našega Isusa Hrista i našega sabranja u Njemu. Ne dajte se lako pokolebati umom, niti uplašiti, ni duhom, ni riječju, ni poslanicom – tobože našom – kao da je već nastao Dan Hristov. Da vas niko ne prevari ni na koji način; jer neće doći dok najprije ne dođe otpadništvo i ne pojavi se čovjek bezakonja, sin pogibli, Koji se protivi i preuznosi iznad svega što se zove Bog ili svetinja, tako da će sam sjesti u hram Božiji kao Bog, tvrdeći za sebe da je Bog. Zar ne pamtite da sam vam ovo kazivao još kad sam bio kod vas? I sad znate šta ga zadržava da se ne javi do u svoje vrijeme. Jer tajna bezakonja već djejstvuje, samo dok se ukloni onaj koji sad zadržava. I tada će se javiti bezakonik, kojega će Gospod Isus ubiti duhom usta svojih i uništiti pojavom svoga prisustva; Onoga je dolazak po djejstvu sataninu sa svakom silom i znacima i čudesima lažnim, I sa svakom prijevarom nepravde među onima koji propadaju, zato što ne primiše ljubav istine da bi se spasli. I zato će im Bog poslati silu obmane, da vjeruju laži; Da budu osuđeni svi koji ne vjerovaše istini, nego zavolješe nepravdu.“ 2. Solunjanima 2:1-12

„I znak veliki pokaza se na nebu: Žena obučena u sunce, i mjesec pod nogama njezinim, i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest zvijezda. I ona bješe trudna, i vikaše od bolova mučeći se da rodi. I pokaza se drugi znak na nebu, i gle, velika crvena aždaja koja imaše sedam glava i deset rogova; i na glavama njezinim sedam kruna; I rep njezin vuče trećinu zvijezda nebeskih, i baci ih na zemlju. I aždaja stade pred ženom koja treba da rodi, da kada rodi proždere dijete njeno. I rodi muško Dijete, koje će napasati sve narode palicom gvozdenom; i Dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolu njegovu. A žena uteče u pustinju gdje imaše mjesto pripremljeno od Boga, da je ondje hrane hiljadu i dvjesta i šezdeset dana. I nasta rat na nebu; Mihail i anđeli njegovi zavojštiše na aždaju, i ratova aždaja i anđeli njezini; I ne odolješe, niti im se više nađe mjesta na nebu.“ Otkrivenje 12:1-12; 13:1-8

Zato su vernici upozoreni da ispituju duhove onih koji tvrde da su Božji proroci, tako što će njihovo objavljivanje ispitati u svetlu otkrivenja koje nam je Bog dao u Svetom pismu:

„Ljubljeni, ne vjerujte svakome duhu, nego ispitujte duhove jesu li od Boga; jer mnogi su lažni proroci izišli u svijet. Po ovome raspoznavajte Duha Božijeg: svaki duh koji priznaje da je Isus Hristos u tijelu došao, od Boga je; A svaki duh koji ne priznaje da je Isus Hristos u tijelu došao, nije od Boga; i to je duh Antihrista, za kojega ste čuli da dolazi, i sada je već u svijetu. Vi ste od Boga, dječice, i pobijedili ste ih, jer je veći Onaj koji je u vama negoli koji je u svijetu. Oni su od svijeta, zato govore od svijeta, i svijet ih sluša. Mi smo od Boga; koji poznaje Boga sluša nas, koji nije od Boga ne sluša nas. Po ovome poznajemo duha istine i duha obmane. Ljubljeni, ljubimo jedni druge; jer je ljubav od Boga, i svaki koji ljubi od Boga je rođen, i poznaje Boga. Koji ne ljubi ne poznade Boga; jer Bog je ljubav. U tome se pokaza ljubav Božija prema nama što je Bog Sina svojega Jedinorodnoga poslao u svijet da živimo Njime. U tome je ljubav, ne što mi zavoljesmo Boga, nego što On zavolje nas, i posla Sina svojega, kao žrtvu pomirenja za grijehe naše.“ 1. Jovanova 4:1-10

Pošto je Muhamedova poruka u sukobu sa biblijskim otkrivenjem, to znači da on nije istinski prorok, već jedan od onih zavodnika koji su poslati da spreče ljude da otkriju istinskog Boga otkrivenog kroz istinske proroke poput Mojsija i u Ličnosti našeg slavnog Gospoda i Spasitelja Isusa Hrista.

Toliko o Vilijamsovom verovanju da je islam monoteistička religija ili da je Muhamed bio poslat da obnovi čisti monoteizam koji su objavili Gospod Isus i istinske Božje sluge!