Mokraća dečaka naspram mokraće devojčice u islamu, 1. deo

Muslimani prigovaraju da je obredno očišćenje žene koja rodi žensko dete dvostruko duže od očišćenja žene koja rodi muško dete:

„I reče Gospod Mojsiju govoreći: Kaži sinovima Izrailjevijem i reci: Kad žena zatrudni i rodi muško, nečista da je sedam dana, kao u dane kad se odvaja radi nemoći svoje, biće nečista. A u osmi dan neka se obreže dijete. A ona još trideset i tri dana neka ostane čisteći se od krvi; nijedne svete stvari da se ne dodijeva i u svetinju da ne ide dok se ne navrše dani čišćenja njezina. A kad rodi žensko, onda da je nečista dvije nedjelje dana, kao kad se odvaja radi nemoći svoje, i šezdeset i šest dana neka ostane čisteći se od krvi.“ Levitska 12:1-5

Doduše, ovo je težak odlomak, budući da nam nisu dati dovoljni detalji o tome zbog čega je period očišćenja pri rođenju ženskog deteta dvostruko duži nego pri rođenju muškog.

Međutim, čini se da sam tekst pruža bar jedan razlog zbog kojeg bi majka bila proglašena nečistom samo sedam dana u slučaju muške dece, naime, dužina nečistoće prekinuta je zapovešću da se dečak obreže osmog dana. Obredna nečistoća osmog dana možda je majci onemogućavala da prisustvuje obrezanju sopstvenog sina.

Zondervan NIV Bible Commentary pruža još jedan (mogući) razlog za ovu zapovest, u vidu uravnoteženja kulturnih uticaja:

"U mnogim zemljama devojčice su manje željene od dečaka. Nepromišljeni muževi možda su bolje brinuli o muškoj deci i njihovim majkama; stoga je duži boravak kod kuće mogao biti stvarna pomoć majci sa ženskim detetom. U hramskom obredu ne pravi se nikakva razlika između rođenja dečaka i rođenja devojčice. Jedina razlika je u periodima nečistoće i osame." (Kenneth L. Barker i John R. Kohlenberger III, prir. Zondervan NIV Bible Commentary - Volume 1: Old Testament [Zondervan Publishing House; Grand Rapids, MI 1994], str. 139; podebljanje naše)

Štaviše, kontekst jasno pokazuje da se iz produženog perioda nečistoće ne može izvesti nikakva pretpostavka o inferiornosti žene:

„A kad se navrše dani čišćenja njezina radi sina ili radi kćeri, neka donese svešteniku na vrata šatora od sastanka jagnje od godine za žrtvu paljenicu, i golupče ili grlicu za žrtvu radi grijeha. I sveštenik će prinijeti žrtvu pred Gospodom i očistiće je od grijeha njezina; i tako će se očistiti od tečenja krvi svoje. To je zakon za ženu kad rodi muško ili žensko. Ako li ne može dati jagnjeta, onda neka uzme dvije grlice ili dva golubića, jedno za žrtvu paljenicu a drugo za žrtvu radi grijeha; i očistiće je sveštenik od grijeha njezina i biće čista.“ Levitska 12:6-8

Obratite pažnju na činjenicu da su žrtve za mušku i za žensku decu istovetne, što podupire stav da muškarci i žene uopšteno imaju jednaku vrednost u Božjim očima. Kao što ćemo videti, u islamu to nije slučaj.

Da žene imaju isto urođeno dostojanstvo i istu vrednost kao i muškarci, dodatno potvrđuju i sledeći tekstovi:

„Potom reče Bog: Da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se miču po zemlji. I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih.“ Postanje 1:26-27

„Ovo je pleme Adamovo. Kad Bog stvori čovjeka, po obličju svojemu stvori ga. Muško i žensko stvori ih, i blagoslovi ih, i nazva ih čovjek, kad biše stvoreni.“ Postanje 5:1-2

Ovde vidimo da je Bog stvorio čoveka, odnosno Adama, i kao muško i kao žensko, i da je obojima podario vlast da vladaju nad njegovim materijalnim stvorenjem kao nosioci njegovog lika. Stoga, budući da je žena isto toliko nosilac lika koliko i muškarac, ovo pokazuje da oni imaju jednaku vrednost i dostojanstvo pred Bogom, kao što otkrivamo i u sledećim navodima:

„Ipak, u Gospodu niti je muž bez žene ni žena bez muža. Jer kao što je žena od muža, tako je i muž kroz ženu, a sve je od Boga.“ 1. Korinćanima 11:11-12

„Jer ste svi sinovi Božiji vjerom u Hrista Isusa. Jer koji se god u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste. Nema više Judejca ni Jelina, nema više roba ni slobodnoga, nema više muškog ni ženskog, jer ste vi svi jedan (čovjek) u Hristu Isusu. A kad ste vi Hristovi, onda ste sjeme Avraamovo i nasljednici po obećanju.“ Galatima 3:26-29

Muškarac nije bolji od žene niti obrnuto, budući da muškarci dolaze od žena i da su stoga međusobno zavisni, i zato što su oboje jedno u Isusu Hristu što se tiče iskupljenja i duhovnih blagoslova.

Nadahnuto Sveto pismo dalje podstiče muževe da prema svojim ženama postupaju kao prema sopstvenom telu, nikada ne budući grubi prema njima, i nameće obojima jednaka bračna prava i odgovornosti:

„A za ono što mi pisaste: dobro je čovjeku da se ne dohvata žene. Ali zbog bluda svaki neka ima svoju ženu, i svaka neka ima svojega muža. Muž neka ukazuje ženi dužnu ljubav, tako i žena mužu. Žena nije gospodar od svojega tijela, nego muž; tako i muž nije gospodar od svojega tijela, nego žena. Ne zabranjujte se jedno drugome, sem po dogovoru privremeno, da bi se predali postu i molitvi, pa opet da se sastanete, da vas satana ne iskušava vašim neuzdržanjem.“ 1. Korinćanima 7:1-5

„Muževi, volite svoje žene kao što i Hristos zavole Crkvu i sebe predade za nju, Da je osveti, očistivši je krštenjem u vodi riječju, Da je stavi preda se, slavnu Crkvu, koja nema mrlje ni bore, ili što tome slično, nego da bude sveta i neporočna. Tako su dužni i muževi da vole svoje žene kao svoja tijela; jer koji voli svoju ženu, samoga sebe voli. Jer niko nikad ne omrznu na svoje tijelo, nego ga hrani i njeguje, kao i Gospod Crkvu. Jer smo udovi tijela njegova, od mesa njegova, i od kostiju njegovih. Toga radi ostaviće čovjek oca svojega i mater i prilijepiće se ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo. Tajna je ovo velika, a ja govorim o Hristu i o Crkvi. Tako i vi, svaki da voli onako svoju ženu kao i sebe samoga; a žena da se boji svojega muža.“ Efescima 5:25-33

„Muževi, ljubite žene vaše i ne srdite se na njih.“ Kološanima 3:19

„Tako i vi, muževi, živite sa svojim ženama po razumu, ukazujući im čast kao slabijem ženskom sasudu, kao i sunasljednicama blagodati života, da ne budu ometane molitve vaše.“ 1. Petrova 3:7

Takva prava i odgovornosti ne mogu se naći u Muhamedovoj religiji, kao što ćemo videti u sledećem delu.

Ova urođena suštinska jednakost dalje se vidi i iz činjenice da je Bog podizao žene proroke i vođe za svoj narod, što islam otvoreno poriče:

„I Marija proročica, sestra Aronova, uze bubanj u ruku svoju; a za njom izidoše sve žene s bubnjima i sviralama.“ Izlazak 15:20

„Jer te izvedoh iz zemlje Misirske i iskupih iz kuće ropske i poslah pred tobom Mojsija, Arona i Mariju.“ Mihej 6:4

„U to vrijeme Devora proročica, žena Lafidotova, suđaše Izrailju.“ Sudije 4:4

„I tako otide Helkija sveštenik i Ahikam i Ahvor i Safan i Asaja k proročici Oldi, ženi Saluma, sina Tekuja, sina Arasa, rizničara; a ona stajaše u Jerusalimu u drugom kraju, i govoraše s njom. A ona im reče: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Kažite čovjeku koji vas je poslao k meni: Ovako veli Gospod: Evo, pustiću zlo na to mjesto i na stanovnike njegove, sve što govori knjiga koju je pročitao car Judin, Zato što me ostaviše i kadiše drugim bogovima da bi me gnjevili svojim djelima ruku svojih; zato se gnjev moj raspalio na to mjesto, i neće se ugasiti. A caru Judinu, koji vas je poslao da upitate Gospoda, ovako mu kažite: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev za riječi koje si čuo: Što je umeknulo srce tvoje, i ponizio si se pred Gospodom kad si čuo šta sam govorio za to mjesto i za stanovnike njegove da će biti pustoš i prokletinja, i što si razdro haljine svoje i plakao preda mnom, zato i ja usliših tebe, veli Gospod. Zato, evo, ja ću te pribrati k ocima tvojim i na miru ćeš biti pribran u grob svoj, i nećeš očima svojim vidjeti zla koje ću pustiti na to mjesto. I kazaše to caru.“ 2. Carevima 22:14-20

„Pomeni, Bože moj, Toviju i Sanavalata po ovijem djelima njihovijem, i Noadiju proročicu i druge proroke koji me šćahu uplašiti.“ Nemija 6:14

„Potom pristupih k proročici, i ona zatrudnje i rodi sina. A Gospod mi reče: Nadjeni mu ime: Brz na plijen, hitar na grabež. Jer prije nego dijete nauči vikati: Oče moj i majko moja, odnijeće se blago Damaštansko i plijen Samarijski pred carem Asirskim.“ Isaija 8:3-4

„I bješe Ana proročica, kći Fanuilova, od plemena Asirova, već poodmaklih godina, koja je sedam godina živjela sa mužem od djevojaštva svojega. I ona, udovica od oko osamdeset i četiri godine, ne odlažaše od hrama, i služaše Bogu dan i noć postom i molitvom. I ona u taj čas dođe, i slavljaše Gospoda, i govoraše o njemu svima koji čekahu izbavljenje u Jerusalimu.“ Luka 2:36-38

„A sutradan iziđosmo, Pavle i mi koji bijasmo sa njim, i dođosmo u Kesariju; i ušavši u kuću Filipa jevanđelista, koji bješe jedan od sedam đakona, ostasmo kod njega. I ovaj imaše četiri kćeri djevojke koje proricahu.“ Dela apostolska 21:8-9

Zapravo, Bog je čak obećao da će izliti svoga Svetog Duha i na muškarce i na žene, kako bi i jednima i drugima omogućio da prorokuju i primaju otkrivenja od njega:

„I poznaćete da sam ja usred Izrailja, i da sam ja Gospod Bog vaš, i da nema drugoga, i narod moj neće se posramiti dovijeka. I poslije ću izliti Duh svoj na svako tijelo, i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, starci će vaši sanjati sne, mladići će vaši viđati utvare. I na sluge ću i na sluškinje u one dane izliti Duh svoj; I učiniću čudesa na nebu i na zemlji, krv i oganj i pušenje dima. Sunce će se pretvoriti u tamu i Mjesec u krv prije nego dođe veliki i strašni Dan Gospodnji. I svaki koji prizove ime Gospodnje spašće se; jer će na gori Sionu i u Jerusalimu biti spasenje, kao što je rekao Gospod, i u ostatku koji pozove Gospod.“ Joil 2:27-32

Upravo to je Bog i učinio na dan Pedesetnice, kada je vaskrsli Gospod Isus izlio Duha od Oca na sve Hristove sluge i sluškinje:

„Tada se vratiše u Jerusalim sa gore zvane Maslinska, koja je blizu Jerusalima jedan subotni dan hoda. I kad uđoše, popeše se u gornju odaju gdje su boravili, i to: Petar i Jakov, i Jovan i Andrej, Filip i Toma, Vartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Simon Zilot, i Juda Jakovljev. Ovi svi bijahu istrajno i jednodušno na molitvi i moljenju, sa ženama i sa Marijom materom Isusovom i sa braćom njegovom.“ Dela apostolska 1:12-14

„I kad se navrši pedeset dana, bijahu svi apostoli jednodušno na okupu. I ujedanput nastade šum sa neba kao hujanje silnoga vjetra, i napuni sav dom gdje oni sjeđahu; I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao ognjeni, i siđe po jedan na svakoga od njih. I ispuniše se svi Duha Svetoga i stadoše govoriti drugim jezicima, kao što im Duh davaše da kazuju. A u Jerusalimu boravljahu Judejci, ljudi pobožni iz svakoga naroda koji je pod nebom. Pa kad nastade ova huka, skupi se narod, i smete se; jer svaki od njih slušaše gdje oni govore njegovim jezikom. I divljahu se i čuđahu se svi govoreći jedan drugome: Gle, zar nisu svi ovi što govore Galilejci? Pa kako mi čujemo svaki svoj jezik u kome smo se rodili: Parćani i Miđani i Elamiti, i koji žive u Mesopotamiji i Judeji i Kapadokiji, u Pontu i Aziji, U Frigiji i Pamfiliji, u Egiptu i krajevima Libije blizu Kirine, i došljaci Rimljani, i Judejci i prozeliti, Krićani i Arapi, čujemo gdje oni govore na našim jezicima o veličanstvenim djelima Božijim? I svi se divljahu i bijahu u nedoumici govoreći jedan drugom: Šta bi ovo moglo biti? A drugi se podsmijevahu i govorahu: Napili su se slatkoga vina. A Petar stade sa jedanaestoricom i podiže glas svoj i reče im: Ljudi Judejci, i svi vi koji boravite u Jerusalimu: ovo neka vam je na znanje, i saslušajte riječi moje. Jer ovi nisu pijani kao što vi mislite, jer je tek treći čas dana. Nego je to ono što je rekao prorok Joil: I biće u posljednje dane, govori Gospod, izliću od Duha mojega na svako tijelo, i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, i mladići vaši vidjeće viđenja i starci vaši sanjaće snove. Pa i na sluge svoje i na sluškinje svoje u te dane izliću od Duha mojega, i proricaće. I daću čudesa gore na nebu i znake dolje na zemlji: krv i oganj i pušenje dima. Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego dođe veliki i slavni Dan Gospodnji. I biće da će se spasti svaki koji prizove ime Gospodnje. Ljudi Izrailjci, čujte riječi ove: Isusa Nazarećanina, čovjeka od Boga potvrđena među vama silama i čudesima i znacima koje učini Bog preko njega među vama, kao što i sami znate, Ovoga, po određenom savjetu i promislu Božijem predanog uzeste i rukama bezakonika prikovaste i ubiste. Njega Bog vaskrse, razdriješivši muke smrti, jer ne bješe moguće da ga ona drži. Jer David govori za njega: Gospoda neprestano gledah pred sobom, jer mi je s desne strane, da se ne pokolebam. Zato se razveseli srce moje i obradova se jezik moj, pa još i tijelo moje počivaće u nadi. Jer nećeš ostaviti dušu moju u adu, niti ćeš dati da Svetac tvoj vidi truljenje. Pokazao si mi puteve života, ispunićeš me veselja licem tvojim. Ljudi braćo, neka je dopušteno sa slobodom reći vam za praoca Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov među nama do ovoga dana. Budući, dakle, da je bio prorok, i znajući da mu se Bog zakletvom zakleo da će od ploda bedara njegovih po tijelu podignuti Hrista da sjedi na prijestolu njegovu, Predvidjevši govori za vaskrsenje Hristovo da ne bi ostavljena duša njegova u adu, niti tijelo njegovo vidje truljenja. Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo svi mi svjedoci. Desnicom, dakle, Božijom vaznese se, i primivši od Oca obećanje Svetoga Duha, izli ovo što vi sada vidite i čujete.“ Dela apostolska 2:1-4, 14-21, 30-33

Imajući sve prethodno u vidu, iz teksta Levitske 12 ne može se izvesti nikakva pretpostavka o inferiornosti kada se on čita u svetlu celokupnog konteksta i poruke Svetog pisma o urođenom dostojanstvu i pravima koja žene imaju od svoga Stvoritelja.

Nakon ovoga, vreme je da okrenemo ploču muslimanima i vidimo da li njihova religija može da izdrži istu kritiku i istu proveru kojoj oni tako olako podvrgavaju Sveto pismo.