Mesija, naša pravednost, je došao! 1. deo · Apologetizam by Sam Shamoun

Muslimanski polemičar Pol Bilal Vilijams nedavno je objavio blog tekst u kojem pokušava da suprotstavi Luku blaženom apostolu Pavlu, pokazujući da čoveku nije potrebna Isusova zamenska smrt da bi bio spasen. Evo šta je napisao:

Na početku Jevanđelja po Luki čitamo:

Ta pravednost, prema Luki, nije imala nikakve veze ni sa kakvim mesijom. Njihova pravednost je poticala od besprekornog poslušanja celom jevrejskom zakonu.

Međutim, Pavle je napisao:

„Ne odbacujem blagodat Božiju; jer ako pravednost kroz zakon biva, onda Hristos uzalud umrije.“ Galatima 2:21

O, jao! Sama suština hrišćanstva opovrgnuta sopstvenim spisima! (O, jao! Kako neprijatno)

Kao što ćemo sada pokazati, problem nije ni u Pavlu ni u Luki, budući da su njih dvojica u savršenoj saglasnosti. Problem je, naprotiv, u Vilijamsovom grubom izvrtanju i pogrešnom čitanju bogonadahnutog Svetog pisma.

Šta besprekornost ne znači

Pre svega, pažljivo čitanje Luke pokazuje da nadahnuti pisac pod besprekornošću nije mislio da su Zaharija i Jelisaveta bili bezgrešni, jer neposredni kontekst dalje pokazuje kako anđeo Gavrilo prekoreva Zahariju zato što nije poverovao njegovoj poruci o rođenju Jovana Krstitelja:

„U vrijeme Iroda, cara judejskoga, bijaše neki sveštenik od reda Avijina, po imenu Zaharija, i žena njegova od kćeri Aronovih, po imenu Jelisaveta. A bijahu oboje pravedni pred Bogom, i življahu po svima zapovijestima i uredbama Gospodnjim besprekorno. I nemahu djece, jer Jelisaveta bješe nerotkinja, i bijahu oboje već poodmaklih godina. I dogodi se, kad on služaše po svome redu pred Bogom, Da po običaju sveštenstva pade mu u deo da uđe u hram Gospodnji i kadi. I sve mnoštvo naroda moljaše se napolju za vrijeme kađenja. A njemu se javi anđeo Gospodnji stavši sa desne strane kadionog žrtvenika. I zbuni se Zaharija vidjevši ga i spopade ga strah. A anđeo mu reče: Ne boj se, Zaharija, jer je uslišena molitva tvoja; i žena tvoja Jelisaveta rodiće ti sina, i nadjenućeš mu ime Jovan. I biće ti radost i veselje, i mnogi će se obradovati rođenju njegovu. Jer će biti velik pred Gospodom, i neće piti vina i sikera; i ispuniće se Duha Svetoga još u utrobi matere svoje; I mnoge će sinove Izrailjeve obratiti Gospodu Bogu njihovome; I on će naprijed ići pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srca otaca ka djeci, i nepokorne ka mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod spreman. I reče Zaharija anđelu: Po čemu ću ja to poznati? Jer ja sam star i žena je moja u godinama. I odgovarajući anđeo reče mu: Ja sam Gavrilo koji stojim pred Bogom, i poslan sam da ti govorim i da ti ovo blagovijestim. I evo, bićeš nijem i nećeš moći govoriti do onoga dana dok se to ne zbude, zato što nisi vjerovao mojim riječima koje će se ispuniti u svoje vrijeme.“ Luka 1:5-20

Besprekornost u ovom kontekstu znači da su Zaharija i Jelisaveta činili ono što je Bog od njih zahtevao, kako bi bili ugodni u Božjim očima. To je uključivalo potrebu za verom, pokajanjem i zamenskim žrtvama, koje su privremeno pokrivale njihove grehe sve dok Hristos nije došao da zaista ukloni sve njihove grehe potpuno i zauvek, prinevši svoj život kao konačnu i savršenu žrtvu:

„I uzevši hljeb zablagodari, prelomi ga i dade im govoreći: Ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo činite za moj spomen. A tako i čašu po večeri, govoreći: Ova je čaša Novi zavjet u krvi mojoj, koja se za vas prolijeva.“ Luka 22:19-20

„A Ovaj, pošto ostaje vavijek, ima neprolazno sveštenstvo. Zato i može potpuno i za uvijek spasti one koji kroz njega dolaze Bogu, pošto svagda živi pa može posredovati za njih. Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa; Koji nema potrebe, kao oni prvosveštenici, da svaki dan prinosi žrtve, najprije za svoje grijehe, a potom i za narodne, jer On ovo učini jednom zauvijek prinijevši samoga sebe. Jer Zakon postavlja za prvosveštenike ljude koji imaju slabosti, a riječ zakletve, poslije Zakona, postavlja Sina vavijek savršenoga.“ Jevrejima 7:24-28

„Tom voljom smo osvećeni prinošenjem tijela Isusa Hrista jednom za svagda. I svaki sveštenik stoji svakodnevno služeći i mnogo puta prinoseći iste žrtve koje nikada ne mogu uništiti grijehe; A On, prinijevši jednu žrtvu za grijehe, zanavijek sjede s desne strane Boga, Čekajući dalje dok se ne polože neprijatelji njegovi za podnožje nogu njegovih. Jer je On jednim prinosom učinio savršenima zauvijek one koji se osvećuju. A svjedoči nam i Duh Sveti; jer pošto je naprijed rekao: Ovo je Zavjet koji ću im zavještati poslije onih dana, govori Gospod, dajući zakone moje u srca njihova, i u misli njihove napisaću ih, – kaže: I grijehe njihove i bezakonja njihova neću više spominjati. A gdje je oproštenje grijehova, tu nema više prinosa za njih.“ Jevrejima 10:10-18

Zaharija je morao znati za svoju potrebu za zamenskim žrtvama, budući da su i on i njegova žena bili iz svešteničke loze. Zapravo, deo odgovornosti sveštenika bio je da vrše pomirenje za grehe Božjeg naroda:

„I odvoj Levite između sinova Izrailjevijeh da budu moji Leviti. A poslije neka dođu Leviti da služe u šatoru od sastanka, kad ih očistiš i prineseš za prinos. Jer su meni dani između sinova Izrailjevijeh; za sve što otvora matericu, za sve prvence između sinova Izrailjevijeh uzeh njih. Jer je moj svaki prvenac među sinovima Izrailjevijem i od ljudi i od stoke; onaj dan kad pobih sve prvence u zemlji Misirskoj, posvetio sam ih sebi. A Levite uzeh za sve prvence sinova Izrailjevijeh. I dadoh Levite na dar Aronu i sinovima njegovijem između sinova Izrailjevijeh, da služe umjesto sinova Izrailjevijeh u šatoru od sastanka, i da budu otkup za sinove Izrailjeve, da ne bi dolazio pomor na sinove Izrailjeve, kad bi pristupali k svetinji sinovi Izrailjevi.“ Brojevi 8:14-19

Ovo me dovodi do moje sledeće tačke, koju ćemo nastaviti u drugom delu našeg pobijanja.