Mesija na Jahveovom prestolu – dodatak

Dodatak

U ovom delu naše serije odgovorićemo na neke od uobičajenih prigovora koje antitrinitarci iznose protiv trinitarnog tumačenja odlomaka koje smo naveli u vezi sa uzdizanjem Gospoda Isusa na nebo, gde učestvuje u suverenoj vladavini svoga Oca nad celokupnim stvorenjem.

Prigovor koji oni koji poriču suštinsko božanstvo Hrista često iznose jeste činjenica da su tekstovi koje smo razmatrali (upor. Matej 11:27; 28:18; Efescima 1:19-23; Filipljanima 2:9-11) svi govorili o tome da Otac daje Sinu sve stvari, uključujući i sam status i ime koje ga postavlja daleko iznad svega stvorenog. Ako je Isus Bog, onda ne bi imao potrebe da bude uzvišen niti da mu se da ime iznad svakog imena, budući da bi sve to već posedovao od večnosti.

Postoji nekoliko problema sa ovom tvrdnjom, a ne najmanji je taj što Isusu ne bi moglo biti dato ime i položaj koji ga postavljaju iznad svakog imena i čina koji postoji da nije Bog po suštini. Uostalom, tekstovi koje smo citirali izričito jasno kažu da jedino Jahve prebiva kao Svevišnji nad zemljom,

„I neka znadu da si ti, kojemu je ime Gospod, jedini najviši nad svom zemljom.“ Psalam 83:18, Revised Standard Version (RSV)

„Uzvišen je nad svima narodima Gospod; svrh nebesa je slava njegova. Ko je kao Gospod, Bog naš, koji sjedi na visini;“ Psalam 113:4-5

I da je jedino njegovo ime uzvišeno iznad svega ostalog:

„Poklanjam se pred svetom crkvom tvojom, i slavim ime tvoje, za dobrotu tvoju i za istinu tvoju; jer si po svakom imenu svom podigao riječ svoju.“ Psalam 138:2 RSV

„Neka hvale ime Gospodnje; jer je samo njegovo ime uzvišeno, slava njegova na zemlji i na nebu.“ Psalam 148:13 RSV

Dakle, da bi Isus nosio čin i posedovao ime koje ga postavlja daleko iznad svake stvorene stvari,

„Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se. Kako se mnogi začudiše tebi što bijaše nagrđen u licu mimo svakoga čovjeka, i u stasu mimo sinove čovječije, Tako će opet udiviti mnoge narode, carevi će pred njim zatisnuti usta svoja, jer će vidjeti što im nije kazivano i razumjeće što nijesu slušali.“ Isaija 52:13-15 – upor. 2:11-17; 5:16; 6:1; 33:5, 10; 57:15

„Gledajući na Isusa, Načelnika i Savršitelja vjere, koji umjesto predstojeće mu radosti pretrpi krst, ne mareći za sramotu, i sjede s desne strane Prijestola Božijega. Pomislite, dakle, na Njega, koji je od grješnika podnio takvo protivljenje protiv sebe da ne malakšete i ne klonu duše vaše. Još se ne suprotstaviste do krvi boreći se protiv grijeha, I zaboravili ste savjet koji vam govori kao sinovima: Sine moj, ne zanemaruj karanje Gospodnje, niti kloni kada te on pokara. Jer koga ljubi Gospod onoga i kara; i bije svakoga sina kojega prima. Ako podnosite karanje, Bog postupa sa vama kao sa sinovima. Jer koji je to sin kojega otac ne kara? Ako li ste bez karanja, koje su svi iskusili, onda ste kopilad a ne sinovi. Dalje, kad su nas naši tjelesni oci karali, mi smo ih slušali. Zar se nećemo mnogo više pokoravati Ocu duhova i živjeti? Jer oni nas karahu za malo dana prema svome nahođenju, a On na korist našu, da budemo zajedničari svetosti njegove. Jer svako karanje, dok traje, ne čini se da je radost, nego žalost, ali poslije daje mirni plod pravednosti onima koji su kroz njega izvježbani. Zato ispravite klonule ruke i oslabljena koljena, I poravnite staze za noge svoje, da se ono što je hromo ne pogorša, nego naprotiv, da se izliječi. Starajte se da imate mir sa svima i svetost, bez koje niko neće vidjeti Gospoda; Pazeći da ko ne ostane bez blagodati Božije; da ne bi nekakav korijen gorčine uzrastao i napravio nemir, i njime se zarazili mnogi; Da ko ne bude bludnik ili poganac, kao Isav, koji za jedno jelo prodade svoje prvorodstvo. Jer znate da je on i kasnije, kad je htio da naslijedi blagoslov, odbačen bio, jer ne nađe pokajanje, iako ga je sa suzama tražio. Jer niste pristupili gori opipljivoj, i ognju razbuktalom, i mraku i tami i oluji, I zvuku trube, i glasu riječi, za koji oni što ga čuše moljahu da im se više ne govori; Jer ne mogahu podnijeti zapovijest: Ako se i zvijer dotakne te gore, biće kamenovana. A prizor je tako strašan bio da Mojsej reče: Prestrašen sam i drhtim, Nego ste pristupili Gori Sionskoj i Gradu Boga živoga, Jerusalimu nebeskome, mirijadama anđela, Svečanom saboru i Crkvi prvorodnih, zapisanih na nebesima, i Bogu Sudiji sviju, i duhovima savršenih pravednika, I Isusu, Posredniku Novog Zavjeta, i krvi očišćenja, koja bolje govori negoli Aveljeva.“ Jevrejima 12:2, 22-24

„Po predznanju Boga Oca, osvećenjem Duha za poslušanje i kropljenje krvlju Isusa Hrista: Blagodat i mir da vam se umnoži.“ 1. Petrova 1:2

„Koja i nas sada spasava krštenjem kao ispunjenjem praobraza, ne kao pranje tjelesne nečistoće, nego obećanje Bogu dobre savjesti vaskrsenjem Isusa Hrista, Koji, otišavši na nebo, sa desne je strane Boga, i potčinjeni su mu anđeli i vlasti i sile.“ 1. Petrova 3:21-22

„I kakva je neizmjerna veličina sile njegove na nama koji vjerujemo po djejstvu silne moći njegove, Koju učini u Hristu vaskrsavši ga iz mrtvih, i posadi sebi s desne strane na nebesima, Iznad svakoga načalstva, i vlasti, i sile, i gospodstva, i iznad svakoga imena što se može nazvati, ne samo u ovome vijeku, nego i u budućem; I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu.“ Efescima 1:19-23

Hristos mora biti Jahve Bog u telu, a to je upravo poruka Novog zaveta:

„Pazite, dakle, na sebe i na sve stado u kome vas Duh Sveti postavi za episkope da napasate Crkvu Gospoda i Boga koju steče krvlju svojom.“ Dela apostolska 20:28

„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim djelima.“ Titu 2:13-14

„Simon Petar, sluga i apostol Isusa Hrista, onima što su primili sa nama jednako dragocjenu vjeru u pravdi Boga našega i Spasa Isusa Hrista:“ 2. Petrova 1:1

Stoga ovo nije problem za trinitarca, već je ogromna dilema za unitarca koji poriče da je Isus Bog. Antitrinitarcu ostaje nepomirljiva protivrečnost, jer uzvišenje Isusa, ako je on zaista bio samo stvorenje, direktno se sukobljava sa jasnim učenjem starozavetnog svedočanstva da Jahve nije dopustio, ne dopušta i neće dopustiti nijednom stvorenju da učestvuje u Jahveovom uzvišenom imenu i činu koji ga postavljaju daleko iznad svega.

Ovo me dovodi do sledeće tačke. Sveto pismo uči da je Isus postao sluga ili rob Božiji kada je postao ljudsko biće od krvi i mesa, kako bi ispunio Božiju volju da umre kao zamenička žrtva za grehe Božijeg naroda. Štaviše, došavši na zemlju da umre, Hristos je postao niži po položaju čak i od samih anđela koje je stvorio:

„A privremeno manjim od anđela vidimo Isusa, zbog stradanja sve do smrti, ovjenčanoga slavom i čašću, da bi po blagodati Božijoj okusio smrt za sve. Jer je prikladno Bogu, za Kojega je sve i kroz Kojega je sve, Koji privede mnoge sinove u slavu, da Čelnika spasenja njihova učini savršenim kroz stradanje. Jer i Onaj koji osvećuje i oni koji se osvećuju svi su od jednoga; zato se ne stidi da ih naziva braćom, govoreći: Objaviću Ime tvoje braći svojoj, usred sabora pjesmom ću te veličati. I opet: Ja ću se uzdati u Njega. I opet: Evo ja i djeca koju mi dade Bog. A pošto ta djeca imaju zajednicu u krvi i mesu, i On uze najprisnijeg udjela u tome, da smrću satre onoga koji ima moć smrti, to jest đavola, I da izbavi one koji iz straha od smrti cijeloga života bijahu krivci za svoje robovanje. Jer, zaista se ne prisajedini anđelima, nego se prisajedini sjemenu Avraamovu. Stoga je trebalo da u svemu bude podoban braći, da bi bio milostiv i vjeran Prvosveštenik u službi Bogu, kako bi očistio grijehe naroda. Jer pošto je i sam stradao budući kušan, zato može pomoći onima koji bivaju kušani.“ Jevrejima 2:9-11, 14-18

Ova činjenica da je Hristos postao sluga kada je postao čovek jeste nešto što se uči kroz čitave nadahnute novozavetne spise:

„I za njim iđaše narod mnogi, i iscijeli ih sve, I zaprijeti im da ga ne razglašuju; Da se ispuni što je rečeno preko Isaije proroka, koji govori:“ Matej 12:15-17

„Jer Sin Čovječiji nije došao da mu služe nego da služi, i da dade život svoj u otkup za mnoge.“ Marko 10:45 – upor. Matej 20:28

„Jer ko je veći, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam među vama kao sluga.“ Luka 22:27

„Ali kažem, da je Isus Hristos bio sluga obrezanja istine radi Božije, da utvrdi obećanja ocima.“ Rimljanima 15:8

Dakle, razlog zbog kojeg je Bog uzvisio Isusa i dao mu položaj i vlast koji ga postavljaju daleko iznad svega stvorenog jeste taj što je Hristos dobrovoljno ostavio po strani svoj božanski status dok je bio na zemlji. Stoga ovo pokazuje da Otac nije činio ništa drugo nego da je Isusu dao ono što mu je već pripadalo po božanskom pravu, budući da ga Novi zavet opisuje kao onoga koji večno postoji kao Bog, kao Onoga koji je stvorio i koji održava sve stvari.

Zapazite, na primer, šta je sam blaženi apostol Pavle napisao upravo u onom odlomku u kojem govori o tome da Bog uzvisuje i daje Hristu ime iznad svakog imena:

„Zato neka je u vama ista misao koja je i u Hristu Isusu, Koji budući u obličju Božijem, nije smatrao za otimanje to što je jednak sa Bogom, Nego je sebe ponizio uzevši obličje sluge, postao istovjetan ljudima, i izgledom se nađe kao čovjek; Unizio je sebe i bio poslušan do smrti, i to do smrti na krstu,“ Filipljanima 2:5-8 NIV

Pavle nije bio jedini koji je Hrista opisao kao večno postojećeg Boga:

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine. Jovan svjedoči o njemu i viče govoreći: Ovo je onaj za koga rekoh: Koji za mnom dolazi ispred mene je, jer prije mene bješe. I od punoće njegove mi svi primismo, i blagodat na blagodat. Jer se 3akon dade preko Mojseja, a blagodat i istina postade kroz Isusa Hrista. Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi.“ Jovan 1:1-5, 9-10, 14-15, 18

Ovde jevanđelist ističe ulogu Jovana Krstitelja kao Hristovog preteče, koristeći za to sam jezik Isaije 40:3, teksta koji je i sam Krstitelj primenio da opiše svoju misiju:

„Reče: Ja sam glas vapijućeg u pustinji: Poravnite put Gospodnji, kao što kaza Isaija prorok. A izaslanici bijahu od fariseja. I zapitaše ga i rekoše mu: Zašto, dakle, krštavaš kad ti nisi Hristos, ni Ilija, ni prorok? Odgovori im Jovan govoreći: Ja krštavam vodom, a među vama stoji koga vi ne znate. To je Onaj što dolazi za mnom, koji preda mnom bi, kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj. Ovo se dogodi u Vitaniji s one strane Jordana gdje Jovan krštavaše. A sutradan vidje Jovan Isusa gdje dolazi k njemu, i reče: Gle, Jagnje Božije koje uzima na se grijehe svijeta! Ovo je Onaj za koga ja rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji preda mnom bi, jer prije mene bješe. I ja ga ne znadoh, ali da se javi Izrailju, zato dođoh ja da krštavam vodom. I posvjedoči Jovan govoreći: Vidio sam Duha gdje silazi kao golub sa neba i ostade na njemu. I ja ga ne znadoh, ali Onaj koji me posla da krštavam vodom on mi reče: Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu to je onaj koji krštava Duhom Svetim. I ja sam vidio i zasvjedočio da je on Sin Božiji. Sutradan opet stajaše Jovan i dvojica od učenika njegovih. I ugledavši Isusa gdje ide, reče: Gle, Jagnje Božije!“ Jovan 1:23-36

Ovo nije samo gledište četvrtog jevanđelista, budući da se sinoptička jevanđelja i knjiga Dela apostolskih slažu da je Krstitelj onaj glasnik o kojem je govorio prorok Isaija, koga Bog unapred šalje da pripremi narod za dolazak Gospoda Isusa:

„A u petnaestoj godini vladavine ćesara Tiverija, kad upravljaše Pontije Pilat Judejom, i Irod, četvorovlasnik, Galilejom, a Filip, brat njegov, četvorovlasnik, Iturejom i zemljom Trahonitidom, i Lisanije, četvorovlasnik, Avilinom, Za vrijeme prvosveštenika Ane i Kajafe, dođe riječ od Boga Jovanu, sinu Zaharijinu, u pustinji, I on pođe po svoj okolini Jordana propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijehova. Kao što je napisano u knjizi riječi proroka Isaije koji govori: Glas vapijućeg u pustinji: Pripravite put Gospodnji; poravnite staze njegove; Svaka dolina neka se ispuni i svaka gora i svaki brijeg neka se slegnu; i što je krivo neka bude pravo i neravnine na putevima neka budu glatke; I svako će tijelo vidjeti spasenje Božije. Jovan pak govoraše narodu koji izlažaše da ih krsti: Porodi aspidini, ko vam kaza da bježite od gnjeva koji ide? Rodite, dakle, plodove dostojne pokajanja, i ne počinjite govoriti u sebi: Imamo oca Avraama; jer vam kažem da Bog može i od kamenja ovog podignuti decu Avraamu. A već i sjekira stoji drveću kod korijena; i svako drvo koje dobra roda ne rađa siječe se i u oganj baca. I pitahu ga ljudi govoreći: Šta ćemo, dakle, činiti? A on odgovarajući reče im: Koji ima dvije haljine neka dade onome koji nema; i koji ima hrane neka čini isto tako. Dođoše pak i carinici da ih krsti, i rekoše mu: Učitelju, šta ćemo činiti? A on im reče: Ne činite ništa više nego što vam je naređeno. A pitahu ga i vojnici govoreći: A šta ćemo mi činiti? I reče im: Nikoga da ne zlostavljate niti koga da opadate, i budite zadovoljni svojom platom. A kako je narod iščekivao (Hrista), svi pomišljahu u srcima svojim za Jovana: nije li on Hristos? Odgovaraše Jovan svima govoreći: Ja vas krštavam vodom; ali ide za mnom jači od mene, kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj: On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U njegovoj ruci je lopata, i očistiće gumno svoje, i skupiće pšenicu u žitnicu svoju, a pljevu će sažeći ognjem neugasivim.“ Luka 3:1-6, 15-17, 21-22 – upor. Matej 3:1-3, 13-17; Marko 1:1-11

„Od njegovog sjemena, po obećanju, podiže Bog Izrailju Spasitelja Isusa, Pošto pred njegov dolazak Jovan propovijedaše krštenje pokajanja svemu narodu Izrailjevu. I kada Jovan završavaše podvig svoj, govoraše: 3a koga me vi smatrate, ja nisam taj, nego evo ide za mnom Onaj kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj.“ Dela apostolska 13:23-25

„A Pavle reče: Jovan je krstio krštenjem pokajanja, govoreći narodu da vjeruju u Onoga koji dolazi za njim, to jest u Hrista Isusa.“ Dela apostolska 19:4

Ono što ovu tvrdnju čini prilično zapanjujućom jeste to što proroštvo u Isaiji govori o preteči koji najavljuje dolazak samog Jahvea, Boga Svemogućeg, a ne nekog stvorenja!

„Glas je nekoga koji viče: Pripravite u pustinji put Gospodnji, poravnite u pustoši stazu Bogu našemu. Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu, i što je krivo neka bude pravo, i neravna mjesta neka budu ravna. I javiće se slava Gospodnja, i svako će tijelo vidjeti; jer usta Gospodnja govoriše. Glas govori: Viči. I reče: Šta da vičem? Da je svako tijelo trava i sve dobro njegovo kao cvijet poljski. Suši se trava, cvijet opada kad duh Gospodnji dune na nj; doista je narod trava. Suši se trava, cvijet opada; ali riječ Boga našega ostaje dovijeka. Izidi na visoku goru, Sione, koji javljaš dobre glase; podigni silno glas svoj, Jerusalime, koji javljaš dobre glase; podigni, ne boj se. Kaži gradovima Judinijem: Evo Boga vašega. Evo, Gospod Bog ide na jakoga, i mišica će njegova obladati njim; evo, plata je njegova kod njega i djelo njegovo pred njim. Kao pastir pašće stado svoje; u naručje svoje sabraće jaganjce, i u njedrima će ih nositi, a dojilice će voditi polako.“ Isaija 40:3-5, 9-11

Ovo znači da Isus nije niko drugi do Jahve, Bog Svemogući, Onaj kome je Krstitelj došao da pripremi put. Zapazite kako to logički sledi:

A. Isaija najavljuje dolazak glasnika u pustinji koji će pripremiti narod za pojavu Jahvea, Boga Svemogućeg.

B. Prema novozavetnom svedočanstvu, Jovan Krstitelj jeste taj glasnik.

C. Novi zavet dalje uči da je Krstitelj došao da pripremi put za dolazak Gospoda Isusa.

D. Isus je, dakle, Gospod Bog Svemogući, za koga je prorok Isaija rekao da će jednoga dana doći svome narodu.

Nije ni čudo što je Krstitelj mogao reći da nije dostojan da se sagne i odreši Isusove sandale, ili da Hristos postoji pre njega iako je došao posle njega, i da će Hristos krstiti ljude Svetim Duhom, što je funkcija koju Stari zavet pripisuje jedino Jahveu:

„I pokropiću vas vodom čistom, i bićete čisti; ja ću vas očistiti od svijeh nečistota vaših i od svijeh gadnijeh bogova vaših. I daću vam novo srce, i nov ću duh metnuti u vas, i izvadiću kameno srce iz tijela vašega, i daću vam srce mesno. I duh svoj metnuću u vas, i učiniću da hodite po mojim uredbama i zakone moje da držite i izvršujete.“ Jezekilj 36:25-27

„I poznaćete da sam ja usred Izrailja, i da sam ja Gospod Bog vaš, i da nema drugoga, i narod moj neće se posramiti dovijeka. I poslije ću izliti Duh svoj na svako tijelo, i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, starci će vaši sanjati sne, mladići će vaši viđati utvare. I na sluge ću i na sluškinje u one dane izliti Duh svoj;“ Joil 2:27-29

Prethodno izneto čini potpuno jasnim da je Otac davao Isusu status i vlast koji su mu već pripadali, ali koje je on dobrovoljno ostavio po strani na neko vreme. To jednostavno potvrđuje ono što smo naveli na početku našeg odgovora, naime, da je jedini način da Hristu bude dato samo ime i položaj za koje hebrejska Biblija kaže da pripadaju jedino Jahveu taj da je on Jahve Bog u telu. Jednostavno nema načina da se ova činjenica zaobiđe.

Toliko o antitrinitarnim prigovorima.

Osim ako nije drugačije naznačeno, svi citati iz Svetog pisma preuzeti su iz prevoda Modern English Version (MEV) Svete Biblije.