Kuran se slaže: Isus je izabrano seme Avrahamovo

Nadahnuto Sveto pismo jasno uči da je Bog izdvojio Avrahama između svih Nojevih potomaka da bi s njim uspostavio svoj savez. Sveto pismo takođe navodi da je Bog dalje izdvojio Isaka, Jakova i njegove potomke kao naslednike obećanja datih Avrahamu. Nijedan takav savez niti takva obećanja nikada nisu dati nijednom drugom Avrahamovom sinu, uključujući i Ismaila:

„I još reče Bog Avramu: A Saru ženu svoju ne zovi je više Sara nego neka joj bude ime Sara. I ja ću je blagosloviti, i daću ti sina od nje; blagosloviću je, i biće mati mnogim narodima, i carevi narodima izaći će od nje. Tada pade Avram ničice, i nasmija se govoreći u srcu svojem: Eda će se čovjeku od sto godina roditi sin? I Sari? Eda će žena od devedeset godina roditi? I Avram reče Bogu: Neka živ bude Ismailo pred tobom! I reče Bog: Zaista Sara, žena tvoja, rodiće ti sina, i nadjećeš mu ime Isak; i postaviću zavjet svoj s njim da bude zavjet vječan sjemenu njegovu nakon njega. A i za Ismaila uslišio sam te; evo, blagoslovio sam ga, i daću mu porodicu veliku, i umnožiću ga veoma; i rodiće dvanaest knezova, i učiniću od njega velik narod. A zavjet svoj učiniću s Isakom kad ti ga rodi Sara, dogodine u ovo doba. I Bog izgovorivši, otide od Avrama gore.“ Postanje 17:15-22

„A kad dijete doraste da se odbije od sise, učini Avram veliku gozbu onaj dan kad odbiše Isaka od sise. I Sara vidje sina Agare Misirke, koja ga rodi Avramu, gdje se podsmijeva; Pa reče Avramu: Otjeraj ovu robinju sa sinom njezinijem, jer sin ove robinje neće biti našljednik s mojim sinom, s Isakom. A to Avramu bi vrlo krivo zbog sina njegova. Ali Bog reče Avramu: Nemoj da ti je krivo zbog djeteta i zbog robinje tvoje. Što ti je god kazala Sara, poslušaj; jer će ti se u Isaku sjeme prozvati. Ali ću i od sina robinjina učiniti narod, jer je tvoje sjeme.“ Postanje 21:8-13

„Ali nasta glad u zemlji svrh prve gladi koja bješe za vremena Avramova; i Isak otide k Avimelehu, caru Filistejskom, u Gerar. I javi mu se Gospod i reče: Nemoj ići u Misir, nego sjedi u zemlji koju ću ti kazati. Sjedi u toj zemlji, i ja ću biti s tobom, i blagosloviću te; jer ću tebi i sjemenu tvojemu dati sve ove zemlje, i potvrdiću zakletvu kojom sam se zakleo Avramu ocu tvojemu. I umnožiću sjeme tvoje da ga bude kao zvijezda na nebu, i daću sjemenu tvojemu sve ove zemlje; i u sjemenu tvojem blagosloviće se svi narodi na zemlji. Zato što je Avram slušao glas moj i čuvao naredbu moju, zapovijesti moje, pravila moja i zakone moje. I osta Isak u Geraru.“ Postanje 26:1-6

I hebrejska Biblija i hrišćanski grčki spisi nazivaju Isaka jedinim i ljubljenim Avrahamovim sinom, ne toliko zato što je bio jedino dete, koliko zato što je bio jedini sin kojeg je Bog obećao da će blagosloviti i sa kojim će uspostaviti svoj savez:

„Poslije toga šćaše Bog okušati Avrama, pa mu reče: Avrame! A on odgovori: Evo me. I reče mu Bog: Uzmi sada sina svojega, jedinca svojega miloga, Isaka, pa idi u zemlju Moriju i spali ga na žrtvu tamo na brdu gdje ću ti kazati. I sjutradan rano ustavši, Avram osamari magarca svojega, i uze sa sobom dva momka i Isaka sina svojega; i nacijepavši drva za žrtvu podiže se i pođe na mjesto koje mu kaza Bog. Treći dan podigavši oči svoje, Avram ugleda mjesto izdaleka. I reče Avram momcima svojim: Ostanite vi ovdje s magarcem, a ja i dijete idemo onamo, pa kad se pomolimo Bogu, vratićemo se k vama. I uzevši Avram drva za žrtvu, naprti Isaku sinu svojemu, a sam uze u svoje ruke ognja i nož; pa otidoše obojica zajedno. Tada reče Isak Avramu ocu svojemu: Oče! A on reče: Što, sine! I reče Isak: Eto ognja i drva, a gdje je jagnje za žrtvu? A Avram odgovori: Bog će se, sinko, postarati za jagnje sebi na žrtvu. I iđahu obojica zajedno. A kad dođoše na mjesto koje mu Bog kaza, Avram načini ondje žrtvenik, i metnu drva na nj, i svezavši Isaka sina svojega, metnu ga na žrtvenik vrh drva; I izmahnu Avram rukom svojom i uze nož da zakolje sina svojega. Ali anđeo Gospodnji viknu ga s neba i reče: Avrame! Avrame! A on reče: Evo me. A anđeo reče: Ne diži ruke svoje na dijete, i ne čini mu ništa; jer sada poznah da se bojiš Boga kad nijesi požalio sina svojega, jedinca svojega, mene radi. I Avram podigavši oči svoje pogleda; i gle, ovan iza njega zapleo se u česti rogovima; i otišavši Avram uze ovna i spali ga na žrtvu umjesto sina svojega. I nazva Avram ono mjesto: Gospod će se postarati. Zato se i danas kaže: Na brdu, gdje će se Gospod postarati. I anđeo Gospodnji opet viknu s neba Avrama. I reče: Sobom se zakleh, veli Gospod: Kad si tako učinio i nijesi požalio sina svojega, jedinca svojega, Zaista ću te blagosloviti i sjeme tvoje veoma umnožiti, da ga bude kao zvijezda na nebu i kao pijeska na brijegu morskom; i naslijediće sjeme tvoje vrata neprijatelja svojih. I blagosloviće se u sjemenu tvojem svi narodi na zemlji kad si poslušao glas moj.“ Postanje 22:1-2, 9-12, 15-18

„Vjerom prinese Avraam Isaka kada je kušan, i jedinca prinošaše onaj koji je primio obećanja, Kome bješe kazano: U Isaku će ti se nazvati sjeme, Jer je razumio da je Bog kadar i iz mrtvih vaskrsavati; zato ga i dobi kao prasliku.“ Jevrejima 11:17-19

Neka od obećanja i blagoslova koji su išli uz savez uključivala su i otkrivenje Božjih reči, kao što su njegovi zakoni i uredbe:

„Gle, učio sam vas uredbama i zakonima, kao što mi zapovjedi Gospod Bog moj, da biste tako tvorili u zemlji u koju idete da je naslijedite. Držite, dakle, i izvršujte ih, jer je to mudrost vaša i razum vaš pred narodima, koji će kad čuju sve ove uredbe reći: Samo je ovaj veliki narod – narod mudar i razuman. Jer koji je veliki narod kojemu je Bog blizu kao što je Gospod Bog naš kad ga god zazovemo? I koji je narod veliki koji ima uredbe i zakone pravedne kao što je sav ovaj zakon koji iznosim danas pred vas?“ Ponovljeni zakoni 4:5-8

„On je javio riječ svoju Jakovu, naredbe i sudove svoje Izrailju. Ovo nije učinio nijednome drugom narodu, i sudova njegovijeh oni ne znaju. Aliluja!“ Psalam 147:19-20

„Kakvo je, dakle, preimućstvo Judejaca, ili kakva je korist obrezanja? Mnogo u svakom pogledu. Prvo, što su im povjerene riječi Božije.“ Rimljanima 3:1-2

Zapravo, blaženi apostol Pavle nastavlja da nabraja blagoslove koje je Bog podario narodu Izrailju, pri čemu je najveći od tih blagoslova to što je Bog Sin izabrao da postane čovek od krvi i mesa iz jevrejskog roda:

„Istinu govorim u Hristu, ne lažem, to mi svjedoči savjest moja Duhom Svetim, Da mi je vrlo žao i srce me moje boli bez prestanka; Jer bih želeo da ja sam budem odlučen od Hrista za braću svoju, srodnike moje po tijelu, Koji su Izrailjci, čije je usinovljenje i slava i zavjeti i zakon i bogosluženje i obećanja, Čiji su i oci, i od kojih je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloveni u vijekove. Amin.“ Rimljanima 9:4-5

Novi zavet ide korak dalje i ukazuje na to da je Gospod Isus ono Avrahamovo seme koje donosi ispunjenje svih obećanja i savezničkih blagoslova koje je Bog dao patrijarsima. Ti blagoslovi i obećanja daju se svakome ko veruje i prihvata Hrista kao svog vaskrslog Gospoda:

„A sada se bez zakona javila pravda Božija, posvjedočena od Zakona i Proroka; I to pravda Božija kroz vjeru u Isusa Hrista za sve i na sve koji vjeruju, jer nema razlike. Jer svi sagriješiše i lišeni su slave Božije, A opravdavaju se darom, blagodaću njegovom, kroz iskupljenje koje je u Hristu Isusu, Kojega odredi Bog da bude krvlju svojom žrtva pomirenja kroz vjeru, da pokaže pravdu svoju oproštenjem pređašnjih grijeha, U dugotrpljenju Božijem, da se pokaže pravda njegova u sadašnje vrijeme, da je On pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove. Gdje je, dakle, hvalisanje? Isključeno je. Kakvim zakonom? Da li zakonom djela? Ne, nego zakonom vjere. Mislimo, dakle, da će se čovjek opravdati vjerom bez djela zakona. Ili je Bog samo Judejaca, a ne i neznabožaca? Da, i neznabožaca. Jer jedan je Bog, koji će opravdati obrezanje iz vjere i neobrezanje vjerom. Ukidamo li, dakle, zakon vjerom? Nikako! Nego zakon utvrđujemo.“ Rimljanima 3:21-31

„Jer obećanje Avraamu ili sjemenu njegovu da on bude nasljednik svijeta ne bi zakonom nego pravednošću vjere. Jer ako su nasljednici oni koji su od zakona, uzaludna je vjera i propade obećanje. Jer zakon stvara gnjev; a gdje nema zakona, nema ni prijestupa. Zato je od vjere, da bude po blagodati, da obećanje bude sigurno svemu potomstvu, ne samo onome koje je od zakona, nego koje je od vjere Avraama, koji je otac svima nama. Kao što je napisano: Jer sam te postavio za oca mnogim narodima pred Bogom kome povjerova, koji oživljuje mrtve i zove nepostojeće kao postojeće. Kad nije bilo nikakve nade, on s nadom povjerova da će biti otac mnogim narodima, kao što je rečeno: Tako će biti tvoje potomstvo. I ne oslabivši vjerom ne pomisli na svoje već umrtvljeno tijelo, a bješe mu negdje oko sto godina, ni na umrtvljenost Sarine materice. I u obećanje Božije ne posumnja s nevjerovanjem, nego ojača u vjeri i dade slavu Bogu, I bješe potpuno uvjeren da ono što Bog obeća kadar je i učiniti. Zato mu se i uračuna u pravednost. A ne bi pisano samo za njega da mu je uračunato, Nego i za nas kojima će se uračunati, koji vjerujemo u Onoga koji vaskrse Isusa Hrista Gospoda našega iz mrtvih, Koji bi predan za grijehe naše i ustade za opravdanje naše.“ Rimljanima 4:13, 17, 22-25

„Jer ako ispovijedaš ustima svojim da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen. Jer se srcem vjeruje za pravednost, a ustima se ispovijeda za spasenje.“ Rimljanima 10:9-10

„Pa znajući da se čovjek ne opravdava djelima zakona nego vjerom Isusa Hrista, i mi povjerovasmo u Hrista Isusa, da se opravdamo vjerom Hristovom a ne djelima zakona, jer se djelima zakona nijedno tijelo neće opravdati“ Galatima 2:16

„Avraamu pak i sjemenu njegovu rečena biše obećanja; ne kaže: i sjemenima, kao za mnoge, nego kao za jedno: I sjemenu tvojemu, koje je Hristos. Ovo pak velim: Zakon, koji je postao poslije četiri stotine i trideset godina, ne poništava zavjet koji je od Boga ranije potvrđen za Hrista, da se ne ukine obećanje. Jer ako je nasljedstvo od zakona, onda već nije od obećanja, a Avraamu ga obećanjem darova Bog. Šta će, dakle, zakon? 3bog grijeha dodade se, dok ne dođe sjeme kome je dato obećanje, i ustanovljen je preko anđela, rukom posrednika. Posrednika pak nema gdje je jedan; a Bog je jedan. Zar je, dakle, zakon protivan obećanjima Božijim? Nikako! Jer da je dat zakon koji može oživljavati, zaista bi od zakona bila pravednost; Ali Pismo zatvori sve pod grijeh da bi se obećanje dalo kroz vjeru Isusa Hrista onima koji vjeruju. A prije dolaska vjere bismo pod zakonom čuvani i zatvoreni za vjeru koja se imala otkriti. Tako nam zakon postade vaspitač za Hrista, da bi se vjerom opravdali; A kada dođe vjera, više nismo pod vaspitačem. Jer ste svi sinovi Božiji vjerom u Hrista Isusa. Jer koji se god u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste. Nema više Judejca ni Jelina, nema više roba ni slobodnoga, nema više muškog ni ženskog, jer ste vi svi jedan (čovjek) u Hristu Isusu. A kad ste vi Hristovi, onda ste sjeme Avraamovo i nasljednici po obećanju.“ Galatima 3:16-18, 26-29

„Ali kažem, za vrijeme dok je nasljednik dijete ništa se ne razlikuje od roba, ako i jeste gospodar svega. Nego je pod starateljima i upraviteljima do roka koji je otac odredio. Tako i mi, kada bijasmo djeca, bijasmo porobljeni stihijama svijeta; A kad dođe punoća vremena, posla Bog Sina svojega, koji se rodi od žene, koji bi pod zakonom, Da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo usinovljenje. A pošto ste sinovi, posla Bog Duha Sina svojega u srca vaša, koji viče: Ava, Oče! Tako nisi više rob, nego sin; ako li si sin, i nasljednik si Božiji kroz Hrista.“ Galatima 4:1-7

Iznenađujuće, Kuran se u ovom pitanju slaže sa Božjom Rečju, budući da svedoči da je Alah postavio proročku službu i nadahnute spise među Izrailjce, jer su oni seme obećano Avrahamu:

„I Mi smo mu podarili Isaka i Jakova i među njegovim potomcima smo dali verovesništvo i Knjigu; a njemu smo na ovom svetu lep spomen sačuvali, a na Onom će, zaista, jedan od onih dobrih biti.“ S. 29:27 Pickthall

Da se seme o kojem se ovde govori odnosi na narod Izrailj, a ne na Ismaila ili njegove potomke, lako se može dokazati iz sledećih odlomaka:

„O sinovi Izrailjevi! Setite se blagodati Mojih koje sam vam podario i to što sam vas nad drugim narodima bio odlikovao.“ S. 2:47 – up. K. 2:40, 122

„Mi smo od Izrailjevih sinova uzeli zavet i slali smo im poslanike. Kad god bi im koji poslanik doneo ono što nije godilo njihovim dušama, jedne su u laž ugonili a druge ubijali.“ S. 5:70

„O Izrailjevi sinovi, Mi smo vas izbavili od vašeg neprijatelja, i na desnoj strani Sinaja vas doveli, i dali vam piće kao med slatko i prepelice ukusne. Jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome nezahvalni da vas ne bi snašla Moja srdžba; a koga snađe Moja srdžba - nastradao je!“ S. 20:80-81

„Izrailjevim sinovima smo dali Knjigu i vlast, i verovesništvo, i opskrbili smo ih lepom hranom, i odlikovali ih nad ostalim narodima! I dali smo im jasne dokaze o veri, a oni su se podvojili baš onda kad im je došlo znanje, i to zbog neprijateljstva i međusobne zavisti. Tvoj Gospodar će, sigurno, da im presudi na Sudnjem danu u vezi sa onim u čemu su se razilazili.“ S. 45:16-17 Pickthall

Dakle, muslimanski spis sasvim jasno pokazuje da je Alah dao prednost Izrailju nad celim svojim stvorenjem i podario mu sve blagoslove i povlastice obećane Avrahamu.

Kuran se čak slaže i s tim da je Alah posebno izabrao Isusovu porodicu iznad ostalih izrailjskih rodova:

„Zaista je Allah odabrao Adama, i Noja, i Avramovu porodicu, i Joakimovu porodicu nad drugim svetovima, kao potomstvo, jedne od drugih. Allah sve čuje i sve zna. Kada Joakimova žena reče: „Gospodaru moj, ovo što je u stomaku mom ja zaista zavetujem Tebi na službu, pa primi to od mene, Ti si, zaista, Svečujući i Sveznajući.“ A nakon što je rodila, ona reče: „Gospodaru moj, rodila sam žensko!“- A Allah najbolje zna šta je ona rodila.“A muško nije kao žensko. Dala sam joj ime Marija. Ja nju i njeno potomstvo stavljam pod Tvoju zaštitu od prokletog đavola.“ Pa je njen Gospodar lepo primio, i učinio je da lepo izraste i da se o njoj brine Zaharija. Kad god bi joj Zaharija u hram ušao, kod nje bi hranu našao. „Odakle ti ovo, Marija?“ Pitao bi on, a ona bi odgovorila: „To je od Allaha!“ Allah, zaista, opskrbljuje koga hoće, bez ikakvog računa. Tu Zaharija zamoli svoga Gospodara: „Gospodaru moj, podari mi od Sebe čestitog potomka, Ti zaista molbu čuješ!“ I dok se on, stojeći u hramu, molio, anđeli ga pozvaše i rekoše: „Allah te raduje Jahjom (Jovanom) koji će da veruje u reči Allahove, prvakom, čednim čovekom i verovesnikom, potomkom čestitih!“ „Moj Gospodaru“, reče on, „odakle ću ja da imam sina kada me je starost dostigla, a i žena mi je nerotkinja?“ „Eto tako“, reče On, „Allah čini šta On hoće.“ „Moj Gospodaru“, zamolio je Zaharija, „daj mi neki znak!“ „Znak će da ti bude“, reče, „što tri dana sa ljudima nećeš da govoriš, osim znakovima! I mnogo spominji Gospodara svoga i hvali Ga krajem dana i rano ujutru.“ I kada anđeli kazaše: „Marija, tebe je, zaista, Allah odabrao i učinio čistom! On te je nad ženama svih svetova odabrao!“ „Marija, budi skrušena i pokorna Gospodaru svome, i ničice padaj, i sa onima koji molitvu obavljaju i ti obavljaj!' To su neke od vesti o onome što nije dokučivo čulima, a koje ti objavljujemo. Ti nisi bio među njima kada su pera svoja pobacali da bi videli koji će o Mariji da se brine, a nisi bio među njima ni kada su se prepirali. I kada anđeli rekoše: „Marija, Allah te raduje sinom koji je rečju Njegovom stvoren, čije je ime Mesija Isus, Marijin sin, ugledan i na ovom i na Budućem svetu i jedan od Allahu bliskih!“ S. 3:33-36, 42, 45

„I Mariju, kćer Joakimovu, koja je svoju nevinost sačuvala, pa smo u nju život udahnuli, i ona je u reči svoga Gospodara i Njegove knjige poverovala i bila je od onih koji su pokorni.“ S. 66:12 – up. K. 21:91

Porodica Imranova navodno predstavlja upućivanje na Isusovu najbližu porodicu, budući da Imran treba da bude njegov deda po majci.

Štaviše, islamski spis ne samo da kaže da je Alah dao prednost porodici Isusovog dede po majci i njegovoj majci nad svim drugim porodicama i ženama sveta, već čak prikazuje i to kako je Isus telesno uznesen da prebiva sa samim Alahom:

„„Isuse, Ja ću da ti uzmem dušu i ka Sebi da te uzdignem! Očistiću te od nevernika, i učiniću da oni koji te ispravno slede budu iznad onih koji ne veruju do Sudnjeg dana. Zatim ćete Meni da se vratite, pa ću Ja da presudim o onome u čemu ste se razilazili.“ S. 3:55

„već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar.“ S. 4:158

Takva čast prebivanja sa Alahom u samom njegovom prisustvu nije data nikome drugom, čak ni Muhamedu. Zapravo, ne postoji nijedan tekst koji kaže da je Alah izdvojio Muhamedovu porodicu ili dao prednost Ismailovoj deci nad ostalim Alahovim stvorenjima. Niti postoji ijedan odlomak koji navodi da je Alah postavio proroštvo i spis među Ismailovo seme. Takve časti i takva slava dati su samo Izrailju i Hristu.

To znači da je ovo još jedan slučaj u kojem Kuran preuzima određena biblijska učenja ne shvatajući kakve to posledice ima po njegove sopstvene tvrdnje i po takozvani proročki status Muhameda.

Činjenica je da je Isus, a ne Muhamed, obećano Seme i Naslednik Avrahamov, i svako ko želi da iskusi sve blagoslove i obećanja koja je Bog dao ovom patrijarhu mora se okrenuti Isusu i prihvatiti ga kao svog Gospoda. Verovanje u Muhameda neće doneti blagoslove obećane Avrahamovom semenu, već prokletstvo i gnev Božji zbog odvraćanja od njegovog ljubljenog Sina radi prihvatanja lažnog proroka i uzurpatora istinskog Semena Avrahamovog, našeg vaskrslog Gospoda i besmrtnog Spasitelja Isusa Hrista.

Povezani članci