Kontradikcija u Kuranu: Da li Alah oprašta sve grehe ili ne?

Quran Contradiction: Does Allah Forgive All Sins Or Not?

Kontradikcija u Kuranu

Da li Alah oprašta sve grehe ili ne?

Sam Shamoun & Jochen Katz

Kuran kaže da Alah oprašta sve grehe koje počine njegovi robovi.

„Reci:“O sluge Moje koje ste se prema sebi ogrešili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grehe da oprosti. On, zaista, mnogo prašta i On je Milostivi.“ I povratite se svome Gospodaru i pokorite Mu se pre nego što vam dođe kazna - posle niko neće da vam priskoči u pomoć.“ S. 39:53-54

Postoje, međutim, i drugi odlomci koji kažu da Alah ne oprašta sve grehe.

Na primer, Alah ne oprašta otpadniku koji se odvrati od vere, čak ni ako se pokaje:

„Kako Allah da uputi na Pravi put narod koji ne veruje nakon što je poverovao i posvedočio da je Poslanik istina, i jasni dokazi su mu došli!? Allah neće da uputi na Pravi put nepravedni narod. A to su oni čija je kazna prokletstvo od Allaha i anđela i svih ljudi! U njemu će večno da ostanu, a patnja njihova neće da im se smanjuje, niti će da im se šta odlaže. Izuzetak su oni koji se pokaju posle toga i poprave, a Allah je, zaista, Onaj Koji oprašta grehe i milostiv je. Zaista, onima koji postanu nevernici, nakon što su verovali, zatim postanu još veći nevernici, pokajanje neće biti primljeno i oni su sigurno zalutali. Zaista, nijednom od onih koji nisu verovali, a koji umru kao nevernici, neće biti prihvaćeno da se otkupe pa makar to bilo svo blago na Zemlji. Njima pripada patnja bolna i oni neće imati nikakvog pomagača.“ S. 3:86-91 Arberry

Gornji odlomak predstavlja pravu gomilu zbrke! Najpre se postavlja retoričko pitanje: „Kako će Alah uputiti narod koji...“, uz podrazumevani odgovor da Alah takav narod neće uputiti. Naprotiv, prema ovim stihovima Alahovo prokletstvo počivaće na onima koji su verovali, koji su nekada bili muslimani, ali koji su se potom odvratili. I izričito se dodaje: „U njemu će večno da ostanu,“, „U njemu će večno da ostanu“ (88. stih), što se, prema nekim islamskim egzegetama, odnosi na nevernike koji ostaju u paklu:

Ostajući u tome, to jest, u prokletstvu, ili u Vatri koju ono podrazumeva [prokletstvo]; kazna im neće biti olakšana i neće im biti dato pomilovanje, [neće] im biti dat nikakav predah. (Tafsir al-Jalalayn)

Ovo jasno isključuje svaku mogućnost promene njihovog stanja – bilo na osnovu pokajanja, bilo iz bilo kog drugog razloga. Odluka je doneta: oni će zauvek ostati u paklu, to jest, čak i ako bi se pokajali, njihovo pokajanje neće biti prihvaćeno.

Ipak, odlomak potom govori o onima koji se pokaju NAKON TOGA (89. stih), što implicira da otpadnici ipak MOGU da se pokaju i budu pomilovani! Ali onda se, u 90. stihu, odlomak vraća na tvrdnju da „pokajanje neće biti primljeno“!!!???

Kao da stvar ne može biti još zbunjujuća, tekst govori o ljudima koji se kaju nakon što su ušli u pakao i kaže da Alah neće prihvatiti otkup ni od koga ko umre kao nevernik, čak i kada bi doneo zemlju punu zlata. Evo drugog prevoda koji to jasnije pokazuje:

„Kako Allah da uputi na Pravi put narod koji ne veruje nakon što je poverovao i posvedočio da je Poslanik istina, i jasni dokazi su mu došli!? Allah neće da uputi na Pravi put nepravedni narod. A to su oni čija je kazna prokletstvo od Allaha i anđela i svih ljudi! U njemu će večno da ostanu, a patnja njihova neće da im se smanjuje, niti će da im se šta odlaže. Izuzetak su oni koji se pokaju posle toga i poprave, a Allah je, zaista, Onaj Koji oprašta grehe i milostiv je. Zaista, onima koji postanu nevernici, nakon što su verovali, zatim postanu još veći nevernici, pokajanje neće biti primljeno i oni su sigurno zalutali. Zaista, nijednom od onih koji nisu verovali, a koji umru kao nevernici, neće biti prihvaćeno da se otkupe pa makar to bilo svo blago na Zemlji. Njima pripada patnja bolna i oni neće imati nikakvog pomagača.“ Y. Ali

Pitanje je kako bi iko doneo bilo kakav otkup kada je već mrtav? Reći da je ovo prilično nekoherentno bilo bi krajnje blago rečeno.

Sve u svemu, izgleda da Alah ne može da odluči da li će oprostiti ako postoji pokajanje ili neće.

Ovo nas dovodi do naše sledeće tačke. Kuran tvrdi da će Alah prihvatiti samo pokajanje osobe koja greši iz neznanja ili ludosti, pod uslovom da se pojedinac pokaje ubrzo nakon što je počinio zlo delo, budući da Alah ne prihvata pokajanje koje se dešava kada je čovek na samrti:

„Allah prima samo pokajanje onih koji učine kakvo loše delo iz neznanja, a potom se ubrzo pokaju. Njima će Allah da oprosti, a Allah sve zna i mudar je. Nema pokajanja onima koji čine loša dela sve dok im se ne približi smrt, pa onda govore: „Sad se, zaista, kajem!“ Niti za one koji umru kao nevernici. Njima smo bolnu patnju pripremili.“ S. 4:17-18

Još jednom, ovaj odlomak, kao i prethodni, implicira da će biti ljudi koji će se kajati NAKON što umru. Prema Kuranu, nevernici ulaze u pakao kada umru:

„I Allah ga je sačuvao od zala onog što su spletkarili, a faraonove pristalice zla patnja zadesi. Oni će se ujutru i naveče u vatri pržiti. A kad nastupi Čas:“Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!”“ S. 40:45-46 Hilali-Khan

„Noje reče: „Gospodaru moj, oni me ne slušaju i povode se za onima čija bogatstva i deca samo njihovu propast uvećavaju i spletke velike spremaju. I govore: 'Nikako svoja božanstva ne ostavljajte, i nikako, ni Veda, ni Suva'a, a ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne napuštajte!' a već su mnoge doveli u zabludu, pa Ti nepravednima samo zabludu povećaj!“ I oni su zbog svojih greha potopljeni i u Vatru će da budu uvedeni i nikoga sebi, mimo Allaha, kao pomagača neće naći.“ S. 71:21-25

Ovo pokazuje da su nevernici koji su umrli već sada u Vatri, čak i pre nego što je došao Dan suda (Čas), vreme kada će svi ljudi biti vaskrsnuti da bi im Alah sudio. Stoga bi se gore navedeni odlomci, kao i još neki koji slede, a koji govore o ljudima koji se kaju posle smrti i/ili u paklu, mogli odnositi na pokajanje u paklu pre konačnog suda ili posle njega; ali pošto to nije precizirano i pošto su ove izjave formulisane opštim rečima, to znači da pokajanje u paklu neće biti prihvaćeno ni u jednom ni u drugom slučaju.

Kuran sasvim jasno kaže da pokajanje ovih umrlih pojedinaca neće biti ni od kakve koristi, jer im Alah nikada neće oprostiti. Obratite pažnju na sledeće stihove:

„Pa kad u rog bude duvnuto, tada među njima neće biti rodbinskih veza i jedni druge neće ništa da pitaju. Oni koji će imati dovoljno dobrih dela, oni će uspeti i spasiti se. a oni koji budu imali nedovoljno dobrih dela, oni će u potpunosti izgubljeni biti, u Paklu će večno da borave. Vatra će lica da im prži i iskeženih zuba će da budu u njoj. Zar vam nisu kazivane Moje reči, a vi ste ih poricali?!“Gospodaru naš”, reći će,“naše strasti su bile jače od nas, pa smo postali narod zalutali. Gospodaru naš, izbavi nas iz nje. Ako bismo ponovo zlo radili, onda bi, zaista, pravi nepravednici bili.” „Ostanite u njoj prezreni i ne obraćajte Mi se!“ Reći će On. Kad su neke Moje sluge govorile: „Gospodaru naš, mi verujemo, zato nam oprosti i smiluj nam se, a Ti si Milosnik najbolji!“ Vi ste im se toliko rugali da ste zbog toga na Mene zaboravljali i uvek ste ih ismejavali. Ja njih danas nagrađujem za ono što su trpeli, i oni su, zaista, pravi pobednici.”“A koliko ste godina na Zemlji proveli?” Biće upitani. „Proveli smo, dan ili samo deo dana,“ odgovoriće, „pitaj one koji su brojali.““Da, kratko ste proveli”, reći će im se,“da ste samo znali!” „Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete vratiti?!““ S. 23:101-115

„A nevernike čeka vatra u Paklu, oni neće da budu osuđeni na smrt i neće da umru, i neće patnja u njemu da im se ublaži - eto, tako ćemo da kaznimo svakog nevernika, oni će u njemu da jauču: "Gospodaru naš, izbavi nas, radićemo dobra dela, drugačija od onih koja smo radili!" A zar vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebalo da razmisli imao vremena da razmisli, a bio vam je došao onaj koji opominje? Zato iskusite patnju; nevernicima nema pomoći!“ S. 35:36-37

„Onima koji nisu verovali biće rečeno: „Allahov prezir prema vama kad ste, pozivani da verujete, ostali nevernici - je zaista veći od vašeg prezira sada prema sebi.“ „Gospodaru naš“, reći će oni, „dva puta si nas usmrtio i dva puta si nas oživeo; mi priznajemo naše grehe, pa ima li kakvog načina za izlazak iz Vatre?“ „To vam je zato što niste verovali kada se pozivalo Allahu Jedinom, a verovali ste ako bi se nešto drugo pored Njega obožavalo! Sud pripada jedino Allahu, Uzvišenom i Velikom.““ S. 40:10-12

„Zaista će nevernici u Paklu večno da ostanu, ona neće da im bude ublažena i nikakve nade u spas neće da imaju. Oni će u njoj da budu očajni. Nismo im Mi učinili nepravdu, nego su oni sami sebi nepravdu naneli. Oni će da dozivaju: „O Malik! Neka nas tvoj Gospodar dokrajči!“ A on će da kaže: „Zaista vi tu ostajete!““ S. 43:74-77

„A onima koji ne veruju u svoga Gospodara, pripada patnja u Paklu. Užasno je to boravište! Kad budu u njega bačeni, čuće njegovo grozno hukanje, dok ključa, gotovo da se od besa raspadne. Kad god se koja gomila baci u njega, stražari u njemu će da ih upitaju: „Zar nije niko dolazio da vas upozorava?“ „Jeste, dolazio nam je onaj koji nas je upozoravao,“ odgovoriće, „a mi smo poricali i govorili: 'Allah nije objavio ništa, vi ste u velikoj zabludi!'“ I reći će: „Da smo slušali ili razmišljali, ne bismo među stanovnicima Ognja bili!“ I oni će da priznaju svoje grehe, pa daleko bili stanovnici Ognja!“ S. 67:6-11

Ovi odlomci pokazuju da pokajanje nevernika koji umre nikada neće biti prihvaćeno. Neće biti prihvaćeno ni tokom njegove smrti, ni nakon što umre i prvi put uđe u pakao, ni na dan suda, niti kada bude vraćen u pakao nakon svoje presude.

Alah takođe neće oprostiti onome ko namerno ubije vernika:

„O vi koji verujete, jedni od drugih na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte, osim trgovinom uz obostrani pristanak, i sami sebe ne ubijajte. Allah je, zaista, prema vama milostiv. Onoga koji to učini nepravedno i nasilno, Mi ćemo u Vatru da bacimo, a to je Allahu lako. Ako se budete klonili velikih greha koji su vam zabranjeni, Mi ćemo da pokrijemo vaša loša dela i u divno mesto ćemo da vas uvedemo.“ S. 4:29-31 Arberry

Veoma je poučno što u ovom odlomku Alah kaže da će nekoj osobi oprostiti zla dela pod uslovom da ona izbegava činjenje onih greha koji se smatraju gnusnim ili velikim. To u suštini znači da Alah ne oprašta velike grehe kao što su ubistvo, preljuba, idolopoklonstvo itd. I:

„A ko namerno ubije vernika, kazna mu je Pakao u kojem će večno da ostane. Na njega se Allah rasrdio i prokleo ga, a još mu je i patnju veliku pripremio.“ S. 4:93

Još jedan greh koji Alah nikada neće oprostiti jeste širk, to jest, pridruživanje ili postavljanje sudruga odnosno drugih bogova uz Alaha:

„Allah, zaista, neće da oprosti da se Njemu išta u obožavanju pridružuje, a kome hoće oprostiće sve osim toga; onaj ko Allahu išta u obožavanju pridružuje - zaista je daleko zalutao. Oni mimo Allaha samo ženske kipove prizivaju, a ne prizivaju drugog do Sotonu prkosnog.“ S. 4:116-117

Muhamed i njegovi sledbenici izričito su upozoreni da će, ako Alahu pridruže druge bogove, biti bačeni u pakao:

„To je mudrost koju ti tvoj Gospodar objavljuje. I ne smatraj da pored Allaha postoji drugo božanstvo, da ne bi bio bačen u Pakao, ponižen i od milosti odbačen.“ S. 17:39 Pickthall

„A tebi, i onima pre tebe, je objavljeno: „Ako bi druga božanstva pored Allaha obožavao tvoja dela bi sigurno propala, i sigurno bi bio među stradalnicima."“ S. 39:65

MEĐUTIM, postoje odlomci u kojima Kuran pominje da Alah prihvata pokajanje zlotvora u času kada je ovaj bio na samrti:

„I mi prevedosmo preko mora Izrailjeve sinove, a za petama su im bili faraon i njegova vojska, progoneći ih iz zlobe i neprijateljstva. Pa kada faraon poče da se davi, uzviknu: „Ja verujem da nema boga osim Onoga u Koga veruju Izrailjevi sinovi i ja sam Njemu predan!“ „Zar sada veruješ, a pre si nepokoran bio i nered si širio?!“ „Danas ćemo da izbavimo samo tvoje telo, da bi bio poučan primer onima posle tebe, ali mnogi ljudi su ravnodušni prema Našim rečima i dokazima.““ S. 10:90-92 Arberry

Alah je čak oprostio Izraelcima što su počinili idolopoklonstvo, koje je greh širka, uprkos jasnim znacima koje im je pokazao da je on jedini Bog i da ne smeju imati drugog boga osim njega:

„I kada smo sa Mojsijem, četrdeset noći, susret odredili, vi ste, nakon što vas je napustio, nepravdu čineći, tele počeli da obožavate. Potom smo vam, i posle toga, oprostili, da biste zahvalni bili. I kada smo dali Mojsiju Knjigu i ono što razdvaja Istinu od neistine, da biste se pravim putem uputili. I kada je Mojsije svom narodu rekao: „Narode moj, vi ste zaista sebi nepravdu učinili uzevši tele; zato se Stvoritelju svome pokajte i između vas prestupnike smrću kaznite! To vam je kod vašeg Stvoritelja bolje, pa će pokajanje da vam prihvati. Zaista On stalno prima pokajanja, Milostivi.““ S. 2:51-54 Arberry

„Oni kojima je data Knjiga traže od tebe da im sa neba spustiš Knjigu. Pa od Mojsija su tražili i više od toga, kad su rekli: „Pokaži nam Allaha!“ Pa ih je, zbog nepravde njihove, munja pogodila. Posle su, kada su im očigledni dokazi pokazani, tele za božanstvo prihvatili, ali smo i to oprostili, a Mojsiju smo protiv njih očigledan dokaz dali.“ S. 4:153 Arberry

Pored svega ovoga, i Muhamed i većina njegovih sledbenika bili su prvobitno idolopoklonici pre nego što su postali muslimani. Kako je onda bilo kome od njih moglo biti oprošteno ako su K. 4:48 i 116 istiniti? A ipak, prema muslimanima, ovim ljudima je oprošteno za njihova dela širka.

Musliman može tvrditi da stihovi poput K. 4:48 i 116 zapravo znače da neće biti oprošteno pojedincima koji istrajavaju u idolopoklonstvu čak i nakon što su bili pozvani u islam. Ali većina prvih muslimana nije se obratila na prvi poziv. Koliko dugo, dakle, neko mora da istrajava dok mu više ne bude moglo biti oprošteno? Ili to znači samo da Alah neće oprostiti taj greh onome ko u njemu istrajava do smrti? Ipak, to nije ono što stihovi kažu i nikakva takva ograda se ne pojavljuje ni u jednom od ovih tekstova.

Da stvar bude gora, Kuran dalje kaže da će Alah oprostiti i onima koji namerno i nezakonito ubiju čoveka!

„i oni koji mimo Allaha drugog boga ne mole, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda to zahteva, i koji ne bludniče; a ko to radi, iskusiće kaznu. Patnja će da mu bude udvostručena na Budućem svetu i večno će u njoj da ostane ponižen, Ali oni koji se pokaju i poveruju i rade dobra dela; Allah će njihova loša dela u dobra da promeni, a Allah grehe oprašta i milostiv je. A onaj koji se bude pokajao i radio dobra dela, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio;“ S. 25:68-71

Zapanjujuće je da ovaj odlomak ne kaže samo da Alah oprašta, nego i da on zapravo pretvara grehe neke osobe u dobra dela, to jest, Alah će svaki prestup koji je pojedinac počinio računati kao dobro delo. To znači da će Alah zaista nagraditi osobu za sve zločine koje je počinila!

Hadisi zapravo potkrepljuju ovu činjenicu:

2594. Enes je preneo da je Poslanik rekao: „Alah će reći: ‘Izvedite iz Vatre svakoga ko me se sećao jednog dana, ili ko me se bojao dok je bio u stanju greha.’“ (Hasan)

[Ebu Isa je rekao:] Ovaj hadis je hasan garib sahih.

Komentar:

Sećanje na Alaha i strah od njega znak su čovekove vere. Hadis potvrđuje da će čak i one osobe koje u svom Registru dela nemaju nikakvo dobro osim najslabijeg oblika vere (iman) na kraju biti izbavljene iz Vatre kroz Alahovu dobrotu i milost. (English Translation of Jami‘ At-Tirmidhi, priredio imam hafiz ‘Eisa Mohammad Ibn ‘Eisa At-Tirmidhi, od hadisa br. 1897 do 2605, preveo Abu Khalil (SAD), hadise priredio i referencirao hafiz Abu Tahir Zubair ‘Ali Za’i, konačna redakcija Islamic Research Section Darussalam [Darussalam Publishers & Distributors, prvo izdanje: novembar 2007], tom 4, poglavlje 9. What Has Been Related About ‘The Fire Has Two Breaths,’ And What Has Been Mentioned About Those Who Will Exit The Fire From The People of Tawhid, str. 572; podvlačenje naše)

I:

2596. Ebu Zerr je preneo da je Alahov Poslanik rekao: „Znam ko su poslednji od stanovnika Vatre koji odlaze iz Vatre i poslednji od stanovnika Raja koji ulaze u Raj. Biće doveden jedan čovek i On će reći: ‘Pitajte o njegovim malim gresima, a sakrijte njegove velike grehe.’ Pa će mu se reći: ‘Jesi li uradio to i to tog i tog dana, jesi li uradio to i to tog i tog dana?’“ Rekao je: „Zatim će mu se reći: ‘ZA SVAKI SVOJ GREH IMAĆEŠ NAGRADU.’“ Rekao je: „Pa će on reći: ‘Gospodaru moj! Učinio sam stvari koje ovde ne vidim.’“ On (Ebu Zerr) reče: „Video sam Alahovog Poslanika kako se smeje dok mu se nisu ukazali kutnjaci.“ (Sahih)

Ebu Isa je rekao: Ovaj hadis je hasan sahih.

Komentar:

Alahova dobrota i milost su bezgranične. NIKAKVA PRAVILA NI ZAKONI NE MOGU GA VEZATI, budući da je on onaj o kome se u Kuranu kaže: „On neće biti pitan za Svoje postupke“ (21:23) ON ĆE, STOGA, PRETVORITI GREHE U VRLINSKA DELA KOME GOD HOĆE. (Isto, poglavlje 10. Something Else Regarding The Story Of The Last Of The People Of The Fire To Leave it, str. 573-574; velika slova i podvlačenje naši)

Ove predaje govore o tome da Alah zapravo daje ljudima koji nisu učinili baš nikakvo dobro nagradu za svaki greh koji su počinili!

Kakva izopačenost pravde! Alah ne samo da ne kažnjava zle, nego ih zapravo nagrađuje za njihovu zloću! Kao što je komentator naveo, Alah nije ničim vezan i stoga je hirovito biće koje može da izopači pravdu. Jasno je da Muhamedov bog nije prosto amoralno biće, biće koje je moralno neutralno; on je zapravo nemoralan i nesvet, on koji promoviše zloću i uzrok je otvorene nepravde.

Jedno je oprostiti zlo delo, a sasvim je nešto drugo „pretvoriti grehe u dobra dela“, to jest, nagraditi ih kao da su bila dobra dela. To čini Alaha nepravednim i moralno odbojnim, jer nagrađuje ljude za zla dela.

Hadisi takođe ukazuju na to da će Alah na dan suda zaista izvoditi ljude iz paklene vatre i primati ih u raj!

„... Kada Alah završi svoje presude među ljudima, izvešće iz pakla koga bude hteo, kroz svoju milost. Zatim će narediti anđelima da iz Vatre izvedu sve one koji nisu obožavali nikoga osim Alaha, među onima kojima je Alah hteo da bude milostiv i koji su posvedočili (na ovom svetu) da niko nema pravo da bude obožavan osim Alaha. Anđeli će ih prepoznati u Vatri po tragovima padanja ničice (na njihovim čelima), jer će Vatra progutati celo ljudsko telo osim traga nastalog od padanja ničice, budući da je Alah zabranio Vatri da proguta trag padanja ničice. Izaći će iz (paklene) Vatre potpuno izgoreli, a zatim će se preko njih izliti voda života i oni će pod njom izrasti kao što izraste seme koje dospe u mulj bujice.

„Zatim će Alah završiti presude među ljudima, i ostaće jedan čovek okrenut licem ka (paklenoj) Vatri, i on će biti poslednja osoba među STANOVNICIMA PAKLA koja će ući u Raj. Reći će: ‘Gospodaru moj! Molim te, okreni moje lice od vatre, jer me je njen vazduh povredio, a njena žestoka vrelina me je sprljila.’ Pa će prizivati Alaha onako kako Alah bude hteo da ga priziva, a zatim će mu Alah reći: ‘Ako ti to udovoljim, hoćeš li onda tražiti još nešto?’ On će odgovoriti: ‘Ne, tako mi tvoje Moći (Časti), neću te tražiti ništa drugo.’ Daće svome Gospodaru sva obećanja i saveze koje Alah bude zahtevao.

„Tako će Alah okrenuti njegovo lice od pakla (Vatre). Kada bude okrenut ka Raju i ugleda ga, ostaće miran onoliko dugo koliko Alah bude hteo da ostane miran, a zatim će reći: ‘Gospodaru moj! Približi me kapiji Raja.’ Alah će mu reći: ‘Zar nisi dao svoja obećanja i saveze da nikada nećeš tražiti ništa više od onoga što ti je dato? Teško tebi, sine Adamov! Kako si samo verolomen!’ On će reći: ‘Gospodaru moj’, i nastaviće da priziva Alaha sve dok mu On ne kaže: ‘Ako ti dam ono što tražiš, hoćeš li onda tražiti još nešto?’ On će odgovoriti: ‘Ne, tako mi tvoje (Časti) Moći, neću tražiti ništa drugo.’

„Zatim će dati saveze i obećanja Alahu, i onda će ga Alah približiti kapiji Raja. Kada bude stajao na kapiji Raja, Raj će se otvoriti i raširiti pred njim, i on će videti njegov sjaj i naslade, nakon čega će ostati miran onoliko dugo koliko Alah bude hteo da ostane miran, a zatim će reći: ‘Gospodaru moj! Uvedi me u Raj.’ Alah će reći: ‘Zar nisi dao svoje saveze i obećanja da nećeš tražiti ništa više od onoga što ti je dato?’ Alah će reći: ‘Teško tebi, sine Adamov! Kako si samo verolomen!’

„Čovek će reći: ‘Gospodaru moj! Ne učini me najbednijim od svega što si stvorio’, i nastaviće da priziva Alaha sve dok se Alah ne nasmeje zbog njegovih reči; a kada se Alah bude smejao zbog njega, reći će mu: ‘Uđi u Raj’, a kada on uđe, Alah će mu reći: ‘Poželi šta god hoćeš.’ Pa će moliti svoga Gospodara i poželeće veliki broj stvari, jer će ga sam Alah podsećati da poželi određene stvari govoreći: ‘(Poželi) to i to.’ Kada više ne bude ničega što bi se poželelo, Alah će reći: ‘Ovo je tvoje, i još toliko uz to.’“

‘Ata bin Jezid je dodao: Ebu Seid el-Hudri, koji je bio prisutan sa Ebu Hurejrom, nije poricao ništa što je ovaj rekao, ali kada je Ebu Hurejre rekao da je Alah rekao: „To je tvoje i još toliko uz to“, Ebu Seid el-Hudri reče: „I deset puta toliko, o Ebu Hurejre!“ Ebu Hurejre reče: „Ne sećam se ničega osim njegovih reči: ‘To je tvoje i još toliko uz to.’“ Ebu Seid el-Hudri zatim reče: „Svedočim da se sećam da je Poslanik rekao: ‘To je tvoje, i deset puta toliko.’“ Ebu Hurejre je zatim dodao: „Taj čovek će biti poslednja osoba među stanovnicima Raja koja će ući u Raj.“ (Sahih al-Bukhari, tom 9, knjiga 93, broj 532c)

Evo osobe koja je bila predodređena za pakao, ali koja je odatle izvedena isključivo zato što je uporno navaljivala i dosađivala Alahu! I:

Prenosi Abdulah:

Alahov Poslanik je rekao: „Osoba koja će poslednja ući u Raj i poslednja izaći iz pakla (Vatre) biće čovek koji će izaći puzeći, a njegov Gospodar će mu reći: ‘Uđi u Raj.’ On će odgovoriti: ‘Gospodaru, Raj je pun.’ Alah će mu istu zapovest dati tri puta, i svaki put će mu čovek dati isti odgovor, to jest: ‘Raj je pun.’ Nato će mu Alah reći: ‘Tvoje je deset puta više od ovoga sveta.’“ (Sahih al-Bukhari, tom 9, knjiga 93, broj 602)

Primetite da nijedan od ova dva hadisa ne tvrdi da su ti pojedinci koje je Alah izveo iz pakla bili ožalošćeni zbog svojih greha niti da su molili za oproštaj. Implikacija ovih predaja jeste da će Alah spasiti iz pakla ljude koji se nisu pokajali za svoje grehe niti prepoznali svoje prestupe!

Evo sažetka sve kuranske zbrke u vezi sa oproštajem greha:

Kuran tvrdi da Alah obećava da će oprostiti sve grehe svojih robova ako se pokaju i poveruju.

Međutim, Kuran kaže da Alah neće oprostiti širk ni namerno nezakonito ubistvo, niti će prihvatiti pokajanje koje se prinosi kada je čovek na samrti.

Kuran ovome protivreči navodeći primere u kojima Alah prihvata nečije pokajanje na samrti i oprašta ljudima koji su svesno i namerno počinili širk. Kuran čak tvrdi da će Alah oprostiti svakome ko počini nezakonito ubistvo, pod uslovom da se pokaje.

Hadisi takođe protivreče Kuranu tvrdeći da će Alah zaista spasiti pojedince koji gore u paklenoj vatri, uprkos činjenici da nisu pokazali nikakvo kajanje zbog svojih zločina, nisu molili za oproštaj niti pokazali ikakve znake pokajanja!

Ove protivrečnosti dokazuju da je Alah zlo, nepravedno i hirovito božanstvo koje se predomišlja, izopačuje pravdu i postupa nedosledno. Zato Alah nije imao problem da zameni ili izbriše stihove iz Kurana koje je objavio Muhamedu:

„Koji god kur'anski odlomak zamenimo, ili ga zaboravu prepustimo, Mi bolji od njega ili sličan njemu donesemo. Zar ti ne znaš da Allah sve može?!“ S. 2:106

„Allah uklanja šta hoće, a ostavlja šta hoće; kod Njega je glavna Knjiga.“ S. 13:39

„Kada Mi propis zamenimo drugim - a Allah najbolje zna šta objavljuje - oni govore: „Ti samo izmišljaš!“ A nije tako, nego većina njih ne zna.“ S. 16:101

Sve se zapravo svodi na to da Alah prosto oprašta koji god greh hoće, kome god hoće i kad god hoće, i ne mora nikome da odgovara niti da objašnjava svoje nedoslednosti ili postupke, budući da navodno ima moć nad svim stvarima!

„Allah, zaista, neće da oprosti idolopoklonstvo, a oprostiće sve mimo toga, kome On hoće! A onaj ko drugog pored Allaha obožava, čini potvoru i veliki greh.“ S. 4:48

„To je Allah učinio samo da vas obraduje i da se time vaša srca smire. A pomoći nema osim od Allaha, Silnog i Mudrog. I da uništi jedan deo nevernika, ili da ih osramoti, pa da se razočarani vrate. Ništa ne zavisi od tebe: bilo da im On primi pokajanje, ili da ih kazni, jer oni su, zaista, nepravednici. Allahu pripada sve što je na nebesima i što je na Zemlji! On prašta kome On hoće, a na muke stavlja koga On hoće. A Allah grehe oprašta i milostiv je.“ S. 3:126-129

„O vernici, ne sledite Sotonine stope! Onaj ko bude sledio Sotonine stope on će ga na razvrat i odvratna dela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i Njegove milosti, nijedan od vas se ne bi nikad očistio od greha; ali Allah čisti onoga koga On hoće. Allah sve čuje i sve zna.“ S. 24:21

Takvo biće nije dostojno obožavanja i sramota je čak i nazivati ga Bogom.

Toliko o tome da je Kuran jasna knjiga slobodna od svih protivrečnosti i da je Muhamedova suna objašnjenje muslimanskog Svetog pisma!

Ako nije drugačije naznačeno, svi citati preuzeti su iz Hilal-Khan verzije Kurana.

**
Povezani članci**

http://answering-islam.org/Quran/Contra/qi005.html
http://answering-islam.org/authors/shamoun/rebuttals/zawadi/muslims_in_hell.html
http://answering-islam.org/authors/shamoun/rebuttals/zawadi/substitution.html
http://answering-islam.org/authors/shamoun/rebuttals/zawadi/perverted_justice1.html
http://answering-islam.org/authors/shamoun/rebuttals/zawadi/perverted_justice2.html