Ko je pravi spasitelj islama? 1. deo

Vreme je da ponovo razotkrijemo još jedan deo iskrivljavanja biblijske istine i neznanja o osnovnoj islamskoj teologiji kod Pola Bilala Vilijamsa (Paul Bilal Williams). U ovoj seriji pobijanja odgovaraćemo na neke tvrdnje koje je Vilijams izneo u svojoj debati protiv dr Stiva Latama (Steve Latham) na temu spasenja.

U svom uvodnom izlaganju Vilijams je tvrdio da u islamu nema posrednika:

„Islam snažno naglašava Boga kao Boga milosti i oproštenja, kome pojedinac može pristupiti neposredno, bez potrebe za bilo kakvim posrednikom ili sveštenikom” (Spasenje u hrišćanstvu i islamu, 1. deo)

Ovu tačku je ponovio i tokom perioda pobijanja:

„Ali nama nije potreban posrednik. Izneo sam obilne dokaze iz Isusovog učenja da je Božja milost slobodno dostupna onima koji se pokaju. Nama nije potreban posrednik. Isus nikada nije propovedao nužnost posrednika. I opet, vratite se na Gospodnju molitvu: ‚Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje… oprosti nam’ — ovo je upućeno Bogu, Ocu! Molitva ne počinje sa ‚Sveto Trojstvo’, niti sa ‚dragi Sine na nebu’. Ona glasi ‚Oče naš koji si na nebesima’! Isus nikada nije tražio da se molitva upućuje njemu.” (Moja debata Spasenje u hrišćanstvu i islamu, 2. deo)

Vilijams nije jedini konvertit koji tvrdi da islam nema posrednika ili spasitelja:

„Muhamed se u islamu ne smatra božanskim. On nije bog. On ne sedi Alahu s desne strane deleći pravdu, niti je spasitelj kome se muslimani mogu moliti. ‚Muhamed je čovek među ljudima’, kaže Kuran. Muslimani ga poštuju i vole zbog svih žrtava kroz koje je prošao u svojim borbama sa obožavaocima idola u Arabiji. Podneo je nezamislive teškoće da bi svetu doneo poslednju Božju poruku. Muslimani ga takođe smatraju najboljim uzorom muža, oca, vođe, prijatelja, vodiča i političara.” (Jahija Emerik /Yahiya Emerick/, The Complete Idiot’s Guide: Understanding Islam [Alpha Books, 2. izdanje, 2004], 10. poglavlje: Declaring Faith in Islam, str. 131)

**
Gospodnja molitva i oproštenje greha**

Evo Matejeve verzije Gospodnje molitve, kako bi čitaoci mogli da prate naše pobijanje Vilijamsovih tvrdnji.

„A kada se molite, ne praznoslovite kao neznabošci, jer oni misle da će za mnoge riječi svoje biti uslišeni. Ne budite, dakle, slični njima; jer zna Otac vaš šta vam treba prije no što zaištete od njega. Ovako, dakle, molite se vi: Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje; Da dođe Carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu; Hljeb naš nasušni daj nam danas; I oprosti nam dugove naše kao što i mi opraštamo dužnicima svojim; I ne uvedi nas u iskušenje, no izbavi nas od zloga. Jer je tvoje Carstvo i sila i slava u vijekove. Amin. Jer ako oprostite ljudima sagrješenja njihova, oprostiće i vama Otac vaš nebeski. Ako li ne oprostite ljudima sagrješenja njihova, ni Otac vaš neće oprostiti vama sagrješenja vaša.“ Matej 6:7-15 – uporedi Luka 11:1-4

Sada kada smo citirali Gospodnju molitvu, možemo preći na naš odgovor na Vilijamsovo grubo izvrtanje biblijske teologije, kao i na njegovo očigledno neznanje (ako ne i otvoreno pogrešno predstavljanje) islamskog učenja.

**
Muhamedovo poricanje Boga kao Oca**

Na prvom mestu, Gospodnja molitva zapravo pokazuje da je Muhamed bio lažni prorok koji je protivrečio učenjima istorijskog Isusa. Primetite kako Isus govori o Bogu kao Ocu svih vernika kroz ceo ovaj odeljak u kome se nalazi Gospodnja molitva (uporedi Matej 6:1, 4, 6, 26, 32). Muhamed je, međutim, poricao da je njegov bog ikome otac:

„Jevreji i hrišćani kažu: „Mi smo deca Allahova i Njegovi miljenici.“ Reci: „Pa zašto vas On kažnjava zbog vaših greha?“ A nije tako! Vi ste kao i ostali ljudi koje On stvara: kome hoće On će da oprosti, a koga hoće On će da podvrgne patnji. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih, i kod Njega je konačno odredište.“ S. 5:18 Hilali-Kan

„Oni govore: „Svemilosni je uzeo dete!“ Vi, zaista, govorite nešto strašno i gnusno! Gotovo da se od toga nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe, jer Svemilosnom pripisuju dete! Nezamislivo je da Svemilosni ima dete! Pa, svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, da dođu Svemilosnom kao sluge.“ S. 19:88-93 Hilali-Kan

Muhamed je otišao toliko daleko da je pretio Jevrejima i hrišćanima nasiljem zbog verovanja da Alah ima sina:

„Jevreji govore: „Uzejr je Allahov sin“, a hrišćani kažu: „Mesija je Allahov sin.“ To su njihove reči, iz njihovih usta, oponašaju reči prethodnih nevernika - ubio ih Allah! Kuda se odmeću?“ S. 9:30 Pikthol

Nije da Muhamed nije bio svestan šta su Jevreji i hrišćani podrazumevali kada su Boga nazivali svojim Ocem. Oni bi mu jasno stavili do znanja da to misle na čisto duhovan način, budući da nisu verovali da je Bog fizičko biće koje bi moglo imati polni odnos sa ženama ako bi to poželelo. Muhamed, međutim, nije prihvatao taj pojam jer je po njegovom shvatanju jedini način da Bog ima sina bio kroz polni odnos:

„On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, bez prethodnog primera. Otkud Njemu dete kad nema žene?! On sve stvara, i samo On sve zna.“ S. 6:101 Pikthol

Ipak, i ovde Muhamed dokazuje da je krajnje nedosledan, kao što dokumentuje sledeći članak.

Bilo kako bilo, činjenica da Muhamed odbacuje pojam Božjeg očinstva stavlja ga u sukob sa Hristovim rečima i sa Gospodnjom molitvom. Vilijams se stoga mora suočiti sa činjenicom da upravo ona molitva na koju se pozvao dokazuje da je Muhamed bio lažni prorok.

**
Isus kao Spasitelj**

Drugi problem sa kojim se Vilijams suočava jeste to što upravo ona jevanđelja koja citiraju Gospodnju molitvu odlučno potvrđuju da je Isusovo delo spasenja ono što čini osnov za oproštenje greha.

Na primer, Matej beleži kako anđeo govori Josifu da Hristu da ime Isus, a zatim objašnjava zašto:

„A rođenje Isusa Hrista ovako bi: Kad je mati njegova Marija bila obručena Josifu, a prije nego što se bjehu sastali, nađe se da je zatrudnila od Duha Svetoga. A Josif muž njezin, budući pravedan i ne hoteći je javno izobličiti, namisli je tajno otpustiti. No kad on tako pomisli, gle, javi mu se u snu anđeo Gospodnji govoreći: Josife, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju ženu svoju; jer ono što se u njoj začelo od Duha je Svetoga. Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih.“ Matej 1:18-21

Da bismo bolje razumeli vezu između Isusovog imena i njegovog dela spasavanja svoga naroda od njihovih greha, važno je imati na umu da je Isusovo jevrejsko ime Ješua, što je skraćeno od Jehošua i znači „Jahve je spasenje”. Anđeo je u suštini obaveštavao Josifa da Isusa nazove „Jahve je spasenje”, kao način da ga označi kao Boga koji je došao da iskupi svoj narod od njihovih prestupa.

Ovo nam pomaže da razumemo zašto anđeo govori o tome da Isus dolazi da učini za svoj narod ono što psalmi kažu da Jahve čini za svoj!

„Ako ćeš na bezakonje gledati, Gospode – Gospode, ko će ostati? Ali je u tebe praštanje da bi te se bojali.“ … „Neka čeka Izrailj Gospoda; jer je u Gospoda milost, i velik je u njega otkup. I on će otkupiti Izrailja od svijeh bezakonja njegovijeh.“ Psalam 130:3-4, 7-8

Matej nije jedini pisac jevanđelja kod koga anđeo govori o Hristovoj ulozi Spasitelja. I kod Luke anđeo označava Isusa kao Spasitelja:

„I bijahu pastiri u onome kraju boraveći u polju i čuvajući stražu noću kod stada svojega. I gle, anđeo Gospodnji stade među njih, i slava Gospodnja obasja ih; i ispuniše se strahom velikim. I reče im anđeo: Ne bojte se; jer vam, evo, javljam radost veliku koja će biti svemu narodu. Jer vam se danas rodi Spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu. I ovo vam je znak: naći ćete dijete povijeno gdje leži u jaslama. I ujedanput sa anđelom se pojavi mnoštvo vojske nebeske, koji hvaljahu Boga govoreći: Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja. A kad anđeli otidoše od njih na nebo, ljudi pastiri rekoše jedan drugome: Hajdemo, dakle, do Vitlejema, da vidimo to što se dogodilo, što nam objavi Gospod.“ Luka 2:8-15

Sam Isus je učio da je došao da prinese svoj život kao otkup i da prolije svoju krv kako bi obezbedio iskupljenje i oproštenje greha:

„Kao što ni Sin Čovječiji nije došao da mu služe, nego da služi i dade život svoj u otkup za mnoge.“ Matej 20:28 – uporedi Marko 10:45

„I kad jeđahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. I uze čašu i zablagodarivši dade im govoreći: Pijte iz nje svi; Jer ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge radi otpuštenja grijehova.“ Matej 26:26-28 – uporedi Marko 14:22-24

A kod Luke Isus objavljuje da su sami proročki spisi najavili da će se oproštenje greha propovedati u njegovo ime:

„A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima. Tada im otvori um da razumiju Pisma. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih trećega dana, I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima. A vi ste svjedoci ovome. I evo, ja ću poslati obećanje Oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimu dok se ne obučete u silu s visine.“ Luka 24:44-49

Takođe nalazimo Hrista kako oprašta grešnicima na osnovu sopstvenog autoriteta, koji poseduje na osnovu toga što je božanski Sin Čovečiji i jedinstveni Sin Božji:

„I dogodi se jednoga dana kad on učaše, sjeđahu ondje fariseji i zakonici koji bijahu došli iz sviju sela galilejskih i judejskih i iz Jerusalima; i bi sila Gospodnja da ih iscjeljuje; I gle, ljudi donesoše na odru čovjeka koji bješe oduzet, i tražahu kako da ga unesu i polože pred njega. I ne našavši kuda bi ga unijeli od naroda, popeše se na kuću i kroz krov spustiše ga sa odrom na sredinu pred Isusa. I vidjevši vjeru njihovu, reče mu: Čovječe, opraštaju ti se grijesi tvoji. I počeše pomišljati u sebi književnici i fariseji govoreći: Ko je ovaj što govori hule? Ko može opraštati grijehe osim jedini Bog? A razumjevši Isus pomisli njihove, odgovarajući reče im: Šta pomišljate u srcima svojim? Šta je lakše, reći: Opraštaju ti se grijesi tvoji, ili reći: Ustani i hodi? Ali da znate da vlast ima Sin Čovječiji na zemlji opraštati grijehe, – reče oduzetome: Tebi govorim, ustani i uzmi odar svoj i idi domu svome. I odmah ustade pred njima, i uze na čemu ležaše, i otide domu svome slaveći Boga. I svi se zadiviše, i slavljahu Boga, i ispunivši se straha govorahu: Čuda se nagledasmo danas!“ Luka 5:17-26 – uporedi Matej 9:1-8; Marko 2:1-12

„A njoj reče: Opraštaju ti se grijesi. I stadoše u sebi govoriti oni što sjeđahu s njim za trpezom: Ko je ovaj što i grijehe oprašta? A ženi reče: Vjera tvoja spasla te je; idi u miru.“ Luka 7:48-50

Isus i ovde čini upravo ono što Stari zavet pripisuje jedino Jahveu, kao što je opraštanje greha, isceljivanje bolesti i poznavanje onoga što ljudi misle u sebi!

„Ti čuj s neba, iz stana svojega, i smiluj se i učini i podaj svakome po svijem putovima njegovijem koje znaš u srcu njegovu; jer ti sam znaš srca svijeh sinova čovječijih;“ 1. Carevima 8:39 – uporedi 8:46-50; 1. Dnevnika 28:9

„Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda, i ne zaboravljaj nijednoga dobra što ti je učinio. On ti prašta sve grijehe i iscjeljuje sve bolesti tvoje; Izbavlja od groba život tvoj, vjenčava te dobrotom i milošću;“ Psalam 103:2-4

„U Gospodu Bogu našem je milost i očišćenje, zato što odstupismo“ Danilo 9:9 – uporedi Isaija 43:25; Mihej 7:18-19

O Isusovoj upotrebi izraza Sin Čovečiji imaćemo više da kažemo nešto kasnije.

**
Apostolsko svedočanstvo**

Budući da je Luka napisao i Dela apostolska, ispitaćemo šta ta knjiga ima da kaže o istom pitanju.

Prema Delima apostolskim, Hristovi sledbenici su učili da oproštenje greha dolazi kroz verovanje u ime Isusovo.

Uzmimo, na primer, apostola Petra. On je propovedao da pojedinci moraju biti kršteni u ime Isusa Hrista da bi bili spaseni:

„A kada čuše, ražali im se u srcu i rekoše Petru i ostalim apostolima: Šta da učinimo, ljudi braćo? A Petar im reče: Pokajte se, i da se krsti svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijehova; i primićete dar Svetoga Duha. Jer obećanje je za vas i za djecu vašu i za sve daljne koje će dozvati Gospod Bog naš.“ Dela apostolska 2:37-39

Čak je i isceljivao ljude u ime Isusovo i to koristio da dokaže da spasenje dolazi kroz veru u Isusovo ime, budući da je Hristos Začetnik života koga je Bog poslao da ljudima podari oproštenje i da ih odvrati od njihovih greha:

„Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti. A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci. I radi vjere u ime njegovo, ovoga koga vidite i poznajete utvrdi ime njegovo, i vjera koja je od njega podari mu ovo iscjeljenje pred svima vama.“ … „Vama prvo Bog podigavši Sina svojega Isusa, posla ga da vas blagoslovi i odvrati svakoga od zlih djela vaših.“ Dela apostolska 3:13-16, 26

I:

„I nađe tamo jednoga čovjeka po imenu Eneja, koji već osam godina ležaše na odru, jer bješe uzet. I reče mu Petar: Eneja, iscjeljuje te Isus Hristos; ustani i prostri sam sebi! I odmah ustade. I vidješe ga svi koji življahu u Lidi i Saronu, i obratiše se Gospodu.“ Dela apostolska 9:33-35

Ponovo:

„Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova. I mi smo njegovi svjedoci ovih riječi, i Duh Sveti kojega Bog dade onima koji se njemu pokoravaju.“ Dela apostolska 5:31-32

Zanimljivo je da su učenici već činili čuda u Isusovo ime dok je Hristos još bio na zemlji:

„A Jovan odgovarajući reče: Nastavniče, vidjesmo jednoga gdje imenom tvojim izgoni demone, i zabranismo mu, jer ne ide s nama za tobom. I reče mu Isus: Ne zabranjujte, jer nije protiv vas; a ko nije protiv vas, s vama je.“ Luka 9:49-50 – uporedi Marko 9:38-39

„Vratiše se pak Sedamdesetorica sa radošću govoreći: Gospode, i demoni nam se pokoravaju u ime tvoje. A on im reče: Vidjeh satanu gdje pade sa neba kao munja. Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i skorpije i na svu silu vražiju, i ništa vam neće nauditi. Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su imena vaša napisana na nebesima.“ Luka 10:17-20 – uporedi Matej 10:1; Marko 3:13-15; 6:7-13

Ovi primeri nam pomažu da uvidimo božansku silu i veličanstvo koji su svojstveni Isusovom slavnom imenu.

Vraćajući se na pitanje svedočanstva Dela apostolskih, nalazimo da je Petar takođe objavljivao da spasenje dolazi kroz milost Gospoda Isusa:

„A poslije mnogog razmatranja ustade Petar i reče im: Ljudi braćo, vi znate da Bog od prvih dana izabra među nama da iz mojih usta čuju neznabošci riječ Jevanđelja i da vjeruju. I Bog, koji poznaje srca, posvjedoči im davši im Duha Svetoga kao i nama, I ne postavi nikakve razlike između nas i njih, vjerom očistivši srca njihova. Sada, dakle, zašto kušate Boga, i hoćete da nametnete učenicima jaram na vrat, koji ni oci naši ni mi ne mogosmo nositi? Nego vjerujemo da ćemo se spasti blagodaću Gospoda Isusa Hrista kao i oni.“ Dela apostolska 15:7-11

To nije sve što je Petar rekao, budući da nije samo svedočio da oproštenje greha dolazi kroz verovanje u ime Isusovo, već je dalje objavio i da je Isus suvereni Gospod svih i Sudija koji će odrediti sudbinu svih ljudi:

„Riječ koju posla sinovima Izrailjevim, blagovjesteći mir kroz Isusa Hrista: On je Gospod sviju. Vi znate riječ koja se zbila po svoj Judeji, počevši od Galileje, poslije krštenja koje propovijedaše Jovan: Isusa iz Nazareta, kako ga pomaza Bog Duhom Svetim i silom, koji prolažaše čineći dobro i iscjeljujući sve mučene od đavola, jer Bog bijaše s njim. I mi smo svjedoci svega što učini u zemlji Judejskoj i u Jerusalimu. Njega i ubiše, objesivši na drvo. Ovoga Bog vaskrse treći dan, i učini da se On javi, Ne svemu narodu, nego nama, svjedocima unaprijed izabranim od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po njegovu vaskrsenju iz mrtvih. I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i svjedočimo da je on određeni od Boga Sudija živih i mrtvih. Za njega svjedoče svi proroci da će Imenom njegovim primiti oproštenje grijeha svako ko vjeruje u njega.“ Dela apostolska 10:36-43

U svetlu svega navedenog, da li je iznenađujuće to što nalazimo Petra kako propoveda da se spasenje može naći jedino u imenu Isusovom?

„I bi sutradan da se skupiše knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, I Ana prvosveštenik i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda prvosvešteničkoga; I postavivši ih u sredinu pitahu: Kakvom silom ili u čije ime učiniste vi ovo? Tada Petar, ispunivši se Duha Svetoga, reče im: Knezovi narodni i starješine Izrailjeve, Ako nas danas ispitujete zbog dobročinstva bolesnom čovjeku, kako on ozdravi, Neka je na znanje svima vama, i svemu narodu Izrailjevu, da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvih, njime stoji ovaj pred vama zdrav. On je kamen koji vi zidari odbaciste, a koji postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugome spasenja. Jer nema drugoga Imena pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mogli spasti.“ Dela apostolska 4:5-12

Priča se tu ne završava. Prema Delima apostolskim, apostol Pavle je objavljivao istu poruku kao i Petar. Pavle je propovedao da je Hristos Spasitelj koga je Bog poslao da opravda ljude od njihovih greha kroz veru u njega:

„Od njegovog sjemena, po obećanju, podiže Bog Izrailju Spasitelja Isusa“ … „Neka vam je, dakle, na znanje, ljudi braćo, da se kroz Njega vama objavljuje oproštenje grijehova. I od svega, od čega se ne mogoste opravdati u Zakonu Mojsejevu, u Njemu se opravdava svaki koji vjeruje.“ Dela apostolska 13:23, 38-39

I:

„A ja rekoh: Ko si ti, Gospode? A on reče: Ja sam Isus kojega ti goniš. Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se za to javih da te postavim za služitelja i svjedoka ovome što si vidio i što ću ti pokazati, Izbavljajući te od naroda judejskoga i od neznabožaca u koje te ja šaljem, Da im otvoriš oči da se od tame obrate svjetlosti i od vlasti satanine Bogu, da vjerom u mene prime oproštenje grijeha i udio sa osvećenima.“ Dela apostolska 26:15-18

On je takođe svedočio da će na Dan suda Isus suditi svetu po pravdi:

„Ali ne gledajući Bog na vremena neznanja, sad zapovijeda svima ljudima svuda da se pokaju; Jer je ustanovio dan u koji će suditi vaseljeni po pravdi preko Čovjeka kojega odredi i dade svima vjeru vaskrsnuvši ga iz mrtvih.“ Dela apostolska 17:30-31

Videćemo u sledećem odeljku kako propoved apostola stvara ozbiljne probleme za Vilijamsova islamska verovanja.

Ovde se završava prvi deo. Molimo vas da pređete na drugi deo našeg pobijanja.