Islamska teologija potvrđuje

Da su i Isus i njegovi sledbenici tvrdili da je on Bog!

U ovom članku odlučio sam da još jednom sastavim spisak nekih imena i svojstava za koja islam tvrdi da pripadaju isključivo Alahu, kako bih pokazao da Novi zavet potvrđuje apsolutno božanstvo Gospoda Isusa. Pokazaću gde su Gospod Isus i njegovi učenici primenili na Hrista upravo ona božanska imena i titule za koje islam tvrdi da pripadaju samo Bogu, dokazujući time da su i Isus i njegovi slavni apostoli objavljivali božanstvo jedinstvenog i voljenog Božjeg Sina. Ovo će takođe pokazati da Isus nije morao izričito da kaže „Ja sam Bog“ da bi pokazao kako je verovao i učio da je istinski i potpuno božanski, budući da je imao i druge načine da saopšti tu istu božansku istinu.

Nakon toga prelazimo na ispitivanje onoga što Kuran i muslimanski učenjaci imaju da kažu o jedinstvenim imenima i svojstvima Alaha.

Kuran opisuje Alaha kao istinu, najvišega i uzvišenoga nad svim stvarima, kralja koji nema sadruga u svome kraljevstvu i kome pripadaju nebesa i zemlja, kao i živoga koji daje život, donosi smrt i vaskrsava mrtve:

„Zar ti ne znaš da nebesko i zemaljsko carstvo pripada Allahu i da, osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača nemate?!“ S. 2:107 Arberry

„Reci: „Moj Allahu! Koji svu vlast imaš! Ti vlast daješ kome želiš, a oduzimaš je od koga Ti želiš! Ti uzdižeš koga želiš, a ponižavaš koga želiš! U Tvojoj ruci je dobro! Ti, zaista, nad svime imaš moć.““ S. 3:26 Arberry

„On je iznad slugu Svojih, Svepotčinitelj, i šalje vam anđele čuvare; a kad nekom od vas dođe smrt, anđeli izaslanici Naši mu bez oklevanja uzmu dušu.“ S. 6:61 Arberry

„Tu će svako da se suoči sa onim što je pre uradio, i biće vraćeni Allahu, svom istinskom Gospodaru, a neće da im bude onih koje su izmišljali.“ „To vam je Allah, vaš istinski Gospodar! Zar posle Istine ima išta osim zablude?! Pa kuda se onda odmećete?“ S. 10:30, 32 Arberry

„Neka je uzvišen Allah, Vladar Istiniti! I ne žuri sa čitanjem Kur'ana pre nego što ti se njegovo objavljivanje završi, i reci: „Gospodaru moj, Ti moje znanje povećaj!““ S. 20:114 Y. Ali

„I neka je Uzvišen Allah, Istiniti Vladar, nema drugog istinskog boga osim Njega, Gospodara Prestola divnog!“ S. 23:116 Rodwell

„Tako je jer Allah postoji, i što On može mrtve da oživi, i što On sve može.“ S. 22:6 Hilali-Khan

„To je zato što je Allah - istina, a oni koje oni, pored Allaha, mole - laž, i zato što je Allah Svevišnji i Veliki.“ S. 22:62

„Tog Dana Allah će ih kazniti kaznom koju su zaslužili i oni će saznati da je Allah, zaista, Istina očigledna.“ S. 24:25 Y. Ali

„Onaj Kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, Koji nema deteta, Koji u vlasti nema ortaka i Koji je sve stvorio i kako treba uredio!“ S. 25:2 Shakir

„To je zato što je Allah - istina, a oni kojima oni, pored Njega, upućuju molbe - neistina, i što je Allah Uzvišeni i Veliki.“ S. 31:30 Shakir

„Njegovo je sve što je na nebesima i na Zemlji, i On je Svevišnji, Veličanstveni!“ S. 42:4 Y. Ali

„Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji; On daje život i smrt, i On nad svime ima moć.“ S. 57:2 Shakir

Za Alaha se takođe kaže da je svet i pravedan, kao i sudija celom čovečanstvu kome pripada sav sud:

„Reci: „Ja sam zaista na jasnoj uputi mog Gospodara, a vi je poričete. Nije u mojoj vlasti ono što vi požurujete; pita se samo Allah, On sudi po pravdi i On je Sudija najbolji.““ S. 6:57 Arberry

„Oni će, posle, Allahu da budu vraćeni, svome istinskom Zaštitniku. Samo Njemu pripada sud, i On će najbrže obračun da svede.“ S. 6:62 Pickthall

„Oni koje, mimo Njega, obožavate - samo su imena kojima ste ih naslovili vi i vaši preci - Allah o njima nije objavio nikakav dokaz. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da samo Njega obožavate. To je jedino prava vera, ali većina ljudi ne zna.“ S. 12:40 Arberry

„I reče: „O moji sinovi, ne ulazite na jednu kapiju, već na razne kapije, a ja ne mogu da vas spasim od onoga što vam Allah odredi; vlast pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!““ S. 12:67 Shakir

„Reci:“Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve čuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikog u odlukama Svojim kao sudruga.”“ S. 18:26 Shakir

„On je Allah, nema drugog istinskog boga osim Njega; Njemu neka je sva hvala i na ovom i na Budućem svetu! Presuda pripada samo Njemu i Njemu ćete da se vratite!“ S. 28:70 Arberry

„„To vam je zato što niste verovali kada se pozivalo Allahu Jedinom, a verovali ste ako bi se nešto drugo pored Njega obožavalo! Sud pripada jedino Allahu, Uzvišenom i Velikom.““ S. 40:12 Hilali-Khan

„On je Allah, osim Kojeg nema drugog istinskog boga, Vladar, Blagoslovljeni i Sveti, Savršeni - Onaj Koji je bez nedostataka, Onaj Koji pruža sigurnost, Onaj Koji nad svim bdi, Silni, Uzvišeni, Gordi. Slavljen i Uzvišen je Allah od onih koje pored Njega obožavaju!“ S. 59:23 Y. Ali

„Allaha slavi i veliča sve što je na nebesima i ono što je na Zemlji, Vladara, Blagoslovljenog i Svetog, Silnog i Mudrog.“ S. 62:1

Muslimansko pismo dalje poistovećuje Alaha sa prvim i poslednjim koji zna sve:

„On je Prvi i Poslednji, i nad svime Dominantni i u biti svega Pronicljivi; i On sve zna!“ S. 57:3 Arberry

Zanimljivo je da Sveto pismo kaže da je upravo Jahve Najviši nad celom tvorevinom, da daje život i uzrokuje smrt, i da je suvereni Kralj kome pripada sve na nebesima i na zemlji. Proročki spisi takođe uče da je Bog Jahve Prvi i Poslednji, Sveti i Pravedni, čije je ime zapravo Sveto.

„Djelo je te stijene savršeno, jer su svi putovi njegovi pravda; Bog je vjeran, bez nepravde; pravedan je i istinit.“ … „Vidite sada da sam ja, ja sam, i da nema Boga osim mene. Ja ubijam i oživljujem, ranim i iscjeljujem, i nema nikoga ko bi izbavio iz moje ruke.“ Ponovljeni zakoni 32:4, 39

„Tvoje je, Gospode, veličanstvo i sila i slava i vječnost i čast, i sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Gospode, carstvo, i ti si uzvišen svrh svega poglavar;“ 1. Dnevnika 29:11

„Bože, Bože moj, zašto si me ostavio udaljivši se od spasenja mojega, od riječi vike moje? Bože moj! Vičem danju, a ti me ne slušaš, i noću, ali nemam mira. Sveti, koji živiš u pohvalama Izrailjevim!“ Psalam 22:1-3

„I neka znadu da si ti, kojemu je ime Gospod, jedini najviši nad svom zemljom.“ Psalam 83:18

„Jer si ti, Gospode, visok nad svom zemljom i nadvisuješ sve bogove.“ Psalam 97:9

„S kraja zemlje čusmo pjesme u slavu pravednome; ali rekoh: Ološah! Ološah! Teško meni! Nevjernici nevjeru čine, baš nevjernici nevjeru čine.“ Isaija 24:16

„Ovako govori Gospod car Izrailjev i Izbavitelj njegov, Gospod nad vojskama: Ja sam Prvi i ja sam Pošljednji, i osim mene nema Boga.“ Isaija 44:6 – up. 48:12; 41:4

„Jer ovako govori visoki i uzvišeni, koji živi u vječnosti, kojemu je ime Sveti: Na visini i u svetinji stanujem i s onijem ko je skrušena srca i smjerna duha, oživljujući duh smjernijeh i oživljujući srce skrušenijeh.“ Isaija 57:15

Nadahnuto Sveto pismo dalje svedoči da će Jahve okupiti sve narode i suditi im kako bi im uzvratio za sva njihova dela:

„Radi imena svojega, Gospode, oprosti grijeh moj, jer je velik. Koji se čovjek boji Gospoda? On će mu pokazati koji put da izbere.“ Psalam 24:11-12 – up. Priče Solomonove 24:12; Isaija 40:10-11; 62:11

„Sabraću sve narode, i svešću ih u dolinu Josafatovu, i ondje ću se suditi s njima za svoj narod i za našljedstvo svoje Izrailja, kojega rasijaše među narode i razdijeliše zemlju moju;“ … „Skupite se i hodite, svi narodi unaokolo, i saberite se! Tamo svedi, Gospode, junake svoje. Neka se podignu i dođu narodi u Dolinu Josafatovu; jer ću ondje sjesti da sudim svijem narodima unaokolo.“ Joil 3:2, 11-12

Razlog zbog kojeg Jahve to može da učini jeste taj što savršeno poznaje sve što čovek misli, želi, oseća, govori i čini!

„A ti, Solomone sine, znaj Boga oca svojega i služi mu cijelim srcem i dušom dragovoljnom; jer sva srca ispituje Gospod i svaku pomisao zna; ako ga ustražiš, naći ćeš ga; ako li ga ostaviš, odbaciće te za svagda.“ 1. Dnevnika 28:9 – up. 1. Carevima 8:39

„Ja Gospod ispitujem srca i iskušavam bubrege, da bih dao svakome prema putovima njegovijem i po plodu djela njegovijeh.“ Jeremija 17:10 – up. 11:20; 29:23

U svetlu onoga što Kuran kaže o Alahovim svojstvima, nije iznenađujuće otkriti da su muslimanski učenjaci zaključili da su ovi opisi i osobine neka od imena koja pripadaju isključivo Alahu:

Al-Haqq: Istinski Stvarni

Istina, Stvarni, Zaista-postojeći, Onaj čije su postojanje i božanstvo istiniti, Onaj koji stvara prema zahtevima mudrosti, pravde, prava i ispravnosti, Nužno-postojeći po sopstvenoj Suštini, Onaj čije se postojanje ne može poreći. Svaka stvarnost postoji iz Njegove suštine i ništa nema sopstvenu stvarnost osim Njega.

Al-Haqq je jedno od Devedeset devet imena…

As-Subbûh, Al-Quddûs: Svesavršeni, Potpuno Čisti

Subbuh dolazi od Subhan, što znači slavljenje i tanzih, odvajanje i uzdizanje Njega iznad svih drugih. On je Svesavršeni, Svečisti, Sveslavni, daleko od svega zlog i nesavršenog.

Quddus znači čist (tahir, munazzah), čist i slobodan od svake nesavršenosti .On je daleko od svake nesavršenosti ili nečistote, kao i od svega što bi umanjilo Njegovu slavu, i odvojen od svakog opisa koji se opaža čulima i mišlju, Svesveti, Svečisti, Svesavršeni.

Neki kažu da Subbuh poriče nesavršenost, a da Quddus potvrđuje savršenstvo.

Al-Quddus je jedno od Devedeset devet imena...

Al-Awwal, Al-Akhir: Prvi i Poslednji

Al-Akhir je Onaj koji ostaje nakon što sva Njegova stvorenja propadnu.

Al-Awwal je Prvi, koji prethodi svima ostalima.

Al-Awwal i Al-Akhir su dva od Devedeset devet imena…

Al- Muta'âlî: Visoko Uzvišeni

Onaj koji je slobodan od nesavršenosti i čijoj moći nema ravne, Onaj koji je velik ili vrhunski velik, iznad laži lažova, ili Najviši, koji je viši od svakog drugog visokog, ili Onaj koji svojom moći ima prevlast nad svime, ili Onaj koji je uzvišen iznad svojstava stvorenih stvari.

Al-Muta'ali> je jedno od Devedeset devet imena.

„On je Znalac i onog što je nedokučivo čulima i onog što je pojavno, On je Veličanstveni i Uzvišeni.“ (13:9-10)

„Kako je Allah visoko iznad onih koje pored Njega obožavaju!“ (27:63)

Al-'Alî, Al-'Âlî, Al-'A'lâ: Najviši

Iznad i s onu stranu, Visoki iznad koga nema ničega višeg.

Al-'Ali je jedno od Devedeset devet imena…

Al-Hayy: Živi

Večno Živi, to jest Besmrtni.

Al-Hayy je jedno od Devedeset devet imena...

Al-'Âlim, Al-'Alîm, Al-'Allâm: Sveznajući

Znalac. Onaj koji zna šta je bilo i šta će biti, koji je oduvek znao i doveka će znati šta je bilo i šta će biti, od koga ništa nije skriveno ni na zemlji ni na nebu, čije znanje obuhvata sve stvari na najpotpuniji način. Njegovo znanje je bezvremeno i suštinsko.

Al-'Alim je jedno od Devedeset devet imena.

„O ljudi, bojte se svoga Gospodara i strahujte od Dana kad roditelj svome detetu neće moći nimalo da pomogne, niti će dete moći svome roditelju imalo da pomogne! Allahova pretnja je istinita, pa neka vas nikako ovosvetski život ne zavara i neka vas u Allaha đavo ne pokoleba.“ (31:33)

„On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vraća u danu koji, prema vašem računanju vremena, hiljadu godina traje.“ (32:5)

„Allah sigurno zna tajne nebesa i Zemlje; On dobro zna sve što kriju grudi.“ (35:38)

„Ako ih podvrgneš patnji, sluge su Tvoje, a ako im oprostiš, pa, uistinu si Ti Silni i Mudri.“ (5:118) …

Al-Bâ'ith: Onaj koji podiže

Onaj koji podiže, Vaskrsitelj. Ponovo stvoriti, poput Mu'id; oživeti; takođe i poslati. Onaj koji oživljava čovečanstvo nakon smrti. Učiniti da nešto postoji.

Al-Ba'ith je jedno od Devedeset devet imena…

Al-Malik; Al-Mâlik: Kralj, Gospodar

Al-Mali je Kralj, Vladar; Al-Mâlik je Gospodar, Vlasnik. Malik je upravitelj bića koja imaju svest o tome da su vođena, što nije slučaj sa Mâlikom, koji poseduje sve.

Al-Malik je jedno od Devedeset devet imena…

Mâlik al-Mulk: Gospodar Kraljevstva

Vlasnik ili Posednik Kraljevstva, koji daruje vlast kome hoće.

Malik al-Mulk je jedno od Devedeset devet imena.

Ar-Rabb: Gospod

Gospod: gospodar, vlasnik; poglavar; Onaj koji neguje, onaj koji se stara o nečemu. Ar-Rabb je onaj koji ispravlja, upravlja, primorava i čuva. On je Onaj koji se obožava. Neki učenjaci kažu da je to najveće Alahovo ime zbog velikog broja onih koji ga koriste u molitvi. Ono odražava istinski odnos čoveka prema njegovom Gospodu, sadržeći i gospodstvo i dobrotu, brigu i staranje…

Al-Muhyî, Al-Mumît: Onaj koji daje život, Onaj koji usmrćuje

Davalac života ili Oživitelj koji čini nešto živim, da bude živo biće; On ga oživljava ili mu daruje život ili ga povraća u život. On oživljava zemlju kišom i daruje razum. Al-Mumit je Onaj koji uzrokuje smrt.

Al-Muhyi i Al-Mumit su dva od Devedeset devet imena…

Al'Adl, Al-'Âdil: Pravedni

Pravedni i Nepristrasni. Onaj koga želja ne navodi da se prikloni ili odstupi tako da bi u sudu skrenuo s pravog puta.

Al-'Adl je jedno od Devedeset devet imena.

„Allah, zaista, naređuje pravdu, dobročinstvo i pomaganje bližnjih, a razvrat, sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; On vas savetuje kako biste uzeli pouku.“ (16:90) …

Al-Hakam: Sudija

Arbitar; Alah sudi i nema poništavanja Njegove presude.

Al-Hakam je jedno od Devedeset devet imena. (Aisha Bewley, Božanska imena)

Islamska učenost je dalje zaključila da su ovo oduvek morala biti Alahova jedinstvena imena i da se, kao takva, nikada ne mogu derogirati niti pripisati bilo kome osim islamskom božanstvu, naročito u njihovim određenim oblicima, tj. kada tim imenima ili opisima prethodi određeni član:

5. Održavanje jedinstva Alahovih imena takođe znači da se Alahova imena u određenom obliku ne mogu davati Njegovom stvorenju osim ako im ne prethodi prefiks ‘Abd, koji znači „rob“ ili „sluga“. Mnoga božanska imena u svom neodređenom obliku, poput Ra’oof i Raheem, dozvoljena su imena za ljude, jer je Alah neka od njih upotrebio u neodređenom obliku da bi ukazao na Poslanika …

„Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete iskušenja da imate, jedva čeka da pođete pravim putem, a prema vernicima je blag i milostiv.“

Ali ar-Ra’oof (Onaj koji je najpuniji samilosti) i ar-Raheem (Najmilostiviji) mogu se koristiti za ljude samo ako im prethodi ‘Abd, kao u ‘Abdur-Ra’oof ili ‘Abdur-Raheem, budući da u određenom obliku predstavljaju stepen savršenstva koji pripada jedino Bogu. Slično tome, zabranjena su i imena poput ‘Abdur-Rasool (rob poslanika), ‘Abdun-Nabee (rob Poslanika), ‘Abdul-Husayn (rob Husejna) itd., gde ljudi sebe nazivaju robovima nekoga drugog osim Alaha. Na osnovu ovog načela, Poslanik je zabranio muslimanima da one koji su im povereni nazivaju ‘Abdee (moj rob) ili Amatee (moja robinja). (Dr. Abu Ameenah Philips, The Fundamentals of Tawheed (Islamic Monotheism) [Islamic Book Service, Nju Delhi, Indija, ponovljeno izdanje: 2004], 1. Poglavlje o kategorijama tevhida, str. 14-15; vidi str. 31-32 ovog onlajn izdanja Filipsove knjige)

A pošto Kuran tvrdi da je islam bio religija svih istinskih proroka, to znači da su svi oni morali verovati potpuno isto u pogledu Božjih imena i svojstava:

Izraz: ’…o propisu…’ podrazumeva da je naskh punovažan samo u zakonima, a ne i u verovanju ('aqeedah). Drugim rečima, naskh se ne može dogoditi u pogledu verovanja u Alaha, Njegova imena i svojstva, Sudnji dan i druga pitanja koja se tiču temelja verovanja. Upravo o tim nederogiranim verovanjima Alah kaže…

„On vam propisuje u veri isto ono što je naredio Noji i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Avramu i Mojsiju i Isusu: „Pravu veru ispovedajte i u tome se ne razdvajate!“ Teško je neznanobošcima ono u šta ih pozivaš. Allah bira za Svoju veru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati.“ [42:13] (Abu Ammaar Yasir Qadhi, An Introduction to the Sciences of the Qur'aan [al-Hidaayah Publishing and Distribution, Birmingem, Velika Britanija, drugo izdanje 2003], Poglavlje 13. Derogacija u Kuranu: An-Naskh Wa Al-Mansookh, I. Definicija naska, str. 233; podebljanje i podvlačenje naši)

Štaviše, prema Kuranu, čak su i Isusovi učenici bili muslimani:

„I kada je Isus osetio da oni ne veruju, rekao je: „Ko su pomagači moji na putu prema Allahu?“ „Mi smo Allahovi pomagači“, rekoše učenici, „mi u Allaha verujemo, a ti budi svedok da smo mi Allahu predani.““ S. 3:52

„i kada Sam apostolima naredio: „Verujte u Mene i Mog Poslanika“, oni su odgovorili: „Verujemo, a Ti budi svedok da smo muslimani.““ S. 5:111 Hilali-Khan

To znači da su i oni morali verovati isto u pogledu Alahovih jedinstvenih imena i svojstava.

Stoga, ako su ove tvrdnje tačne, ne bismo očekivali da Hristos ili njegovi sledbenici bilo koje od tih uzvišenih Božjih imena, titula i opisa pripisuju Isusu.

Međutim, upravo to je ono što ne nalazimo! Umesto toga, i Gospod Isus i njegovi blagosloveni sledbenici pripisuju Hristu upravo ona isključiva i jedinstvena božanska imena i svojstva za koja islam kaže da se nikada ne smeju pripisati nikome osim Alahu ili Bogu.

Na primer, Isus tvrdi da je on TA Istina i TAJ Život,

„Isus mu reče: Ja sam Put i Istina i Život; niko ne dolazi Ocu osim kroz mene.“ Jovan 14:6

Hristos takođe kaže da je on TO Vaskrsenje koje daje život i koje će vaskrsnuti mrtve u poslednji dan:

„Reče joj Isus: Vaskrsnuće brat tvoj. Marta mu reče: Znam da će vaskrsnuti o vaskrsenju u posljednji dan. Isus joj reče: Ja sam vaskrsenje i život; koji vjeruje u mene ako i umre, živjeće. I svaki koji živi i vjeruje u mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? Reče mu: Da, Gospode! Ja vjerujem da si ti Hristos Sin Božiji koji dolazi u svijet.“ Jovan 11:23-27

„Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega, I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda.“ Jovan 5:25-29

„Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću istjerati napolje. Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla. A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u posljednji dan. A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.“ … „Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan.“ Jovan 6:37-40, 54

Hristos je dalje izjavio da je on Prvi i Poslednji, i Živi koji ima vlast nad smrću:

„I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovim kao mrtav, i On položi desnu ruku svoju na me govoreći: Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.“ Otkrivenje 1:17-18

Isus Hristos je takođe Najviši, koji poseduje svu vlast i kome pripada sve na nebu i na zemlji, Onaj koga je Otac uzvisio kao Kralja nad celom tvorevinom zauvek,

„I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji.“ Matej 28:18

„I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga! I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja.“ Luka 1:30-33

„I okrenuvši se učenicima reče: Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna ko je Sin, osim Oca, ni ko je Otac, osim Sina, i ako Sin hoće kome otkriti.“ Luka 10:22

„Jer Otac ljubi Sina, i sve je dao njemu u ruku.“ Jovan 3:35

„Znajući Isus da mu je Otac sve dao u ruke, i da od Boga iziđe, i Bogu ide,“ Jovan 13:3

„Sve što ima Otac moje je, zato rekoh da će od mojega uzeti, i javiti vam.“ Jovan 16:15

„I sve moje tvoje je, i tvoje moje; i proslavio sam se u njima.“ Jovan 17:10

„Opet ga prvosveštenik zapita i reče: Jesi li ti Hristos, Sin Blagoslovenoga? A Isus reče: Ja sam taj; i vidjećete Sina Čovječijega gdje sjedi sa desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim.“ Marko 14:61b-62

Prema nadahnutom Svetom pismu, sedeti Bogu s desne strane znači biti uzvišen više od cele tvorevine, daleko iznad svakog poglavarstva i vlasti, i imati sve u potpunoj potčinjenosti:

„I kakva je neizmjerna veličina sile njegove na nama koji vjerujemo po djejstvu silne moći njegove, Koju učini u Hristu vaskrsavši ga iz mrtvih, i posadi sebi s desne strane na nebesima, Iznad svakoga načalstva, i vlasti, i sile, i gospodstva, i iznad svakoga imena što se može nazvati, ne samo u ovome vijeku, nego i u budućem; I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu.“ Efescima 1:19-23

„A svakome se od nas dade blagodat po mjeri dara Hristova. Zato veli: Uzišavši na visinu zaplijeni plijen i dade darove ljudima. A ono „uziđe“ šta je, osim da prvo i siđe u najdonja mjesta zemlje? Onaj koji siđe to je isti koji i uziđe više sviju nebesa da ispuni sve.“ Efescima 4:7-10

„Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:9-11

„Međutim, naše življenje je na nebesima, otkuda očekujemo i Spasitelja Gospoda Isusa Hrista, Koji će preobraziti naše poniženo tijelo, tako da bude saobrazno tijelu slave njegove, po sili kojom On može sve učiniti i sebi pokoriti.“ Filipljanima 3:20-21

„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno, I vi ste ispunjeni u Njemu, koji je glava svakoga načalstva i vlasti“… „Ako ste, dakle, vaskrsli sa Hristom, tražite ono što je gore gdje Hristos sjedi s desne strane Boga.“ Kološanima 2:9-10, 3:1

„Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa; Koji nema potrebe, kao oni prvosveštenici, da svaki dan prinosi žrtve, najprije za svoje grijehe, a potom i za narodne, jer On ovo učini jednom zauvijek prinijevši samoga sebe. Jer Zakon postavlja za prvosveštenike ljude koji imaju slabosti, a riječ zakletve, poslije Zakona, postavlja Sina vavijek savršenoga.“ „A od ovoga što govorismo glavno je: Mi imamo takvoga Prvosveštenika, koji sjede s desne strane prijestola Veličanstva na nebesima, Sveštenoslužitelj Svetinje i istinske Skinije, koju postavi Gospod, a ne čovjek.“ Jevrejima 7:26-28, 8:1-2

„Koja i nas sada spasava krštenjem kao ispunjenjem praobraza, ne kao pranje tjelesne nečistoće, nego obećanje Bogu dobre savjesti vaskrsenjem Isusa Hrista, Koji, otišavši na nebo, sa desne je strane Boga, i potčinjeni su mu anđeli i vlasti i sile.“ 1. Petrova 3:21-22

Ovo objašnjava zašto se za Isusa kaže da je Kralj nad kraljevima i Gospod nad gospodarima, tj. zato što su svi i sve potčineni njegovoj vrhovnoj moći i vlasti:

„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim.“ Otkrivenje 1:5

„Ovi će s Jagnjetom zaratiti i Jagnje će ih pobijediti, jer je Gospodar nad gospodarima i Car nad carevima; i oni koji su s Njim, pozvani i izabrani i vjerni.“ Otkrivenje 17:14 – up. 19:16

Isusovi učenici su takođe išli naokolo objavljujući da je Hristos Pravedni i Sveti i Začetnik života:

„Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti. A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci.“ Dela apostolska 3:13-15

„Kojega od proroka ne protjeraše oci vaši? I pobiše one koji predskazaše dolazak Pravednika, kojega sada vi izdajnici i ubice postadoste,“ Dela apostolska 7:52

„A on mi reče: Bog otaca naših izabra te da poznaš volju njegovu, i da vidiš Pravednika, i da čuješ glas iz usta njegovih:“ Dela apostolska 22:14

„I anđelu Crkve u Filadelfiji napiši: Tako govori Sveti, Istiniti, koji ima ključ Davidov, koji otvara i niko neće zatvoriti, i koji zatvara i niko neće otvoriti.“ Otkrivenje 3:7

Isus će se takođe vratiti da okupi sve narode da stanu pred njega dok on sedi na svom prestolu slave, kako bi sudio i odredio večnu sudbinu svakog pojedinca:

Gospod Isus je otišao toliko daleko da kaže kako je razlog zbog kojeg mu je sav sud poveren taj da svi obožavaju i poštuju njega na potpuno isti način na koji obožavaju i poštuju njegovog Oca!

„Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao.“... „I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječiji.“ Jovan 5:22-23, 27

Ovo možda objašnjava zašto blaženi apostol Pavle izbija u hvalu vaskrslom Gospodu nakon što spomene da će Hristos doći da sudi i nagradi žive i mrtve:

„Ja te, dakle, zaklinjem pred Bogom i Gospodom našim Isusom Hristom, koji će suditi živima i mrtvima javljanjem svojim i Carstvom svojim:“… „Sad me čeka vijenac pravde, koji će mi u onaj Dan dati Gospod, pravedni Sudija; ali ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju očekuju Dolazak njegov.“… „I izbaviće me Gospod od svakoga zla djela i spasti za Carstvo svoje nebesko; Njemu slava u vijekove vijekova. Amin.“ 2. Timoteju 4:1, 8, 18

A razlog zbog kojeg Isus može svima da sudi jeste taj što on zna sve, čak i tajne namere ljudskih srca, te stoga može savršeno da uzvrati svakome za ono što je učinio:

„Jer će doći Sin Čovječiji u slavi Oca svojega sa anđelima svojim, i tada će uzvratiti svakome po djelima njegovim.“ Matej 16:27

„Sada znamo da sve znaš, i ne treba da te ko pita. Po tome vjerujemo da ti od Boga iziđe. Isus im odgovori: Sada li vjerujete?“ Jovan 16:30-31

„Reče mu treći put: Simone Jonin, voliš li me? Petar se ožalosti što mu reče treći put: voliš li me? I reče mu: Gospode, ti sve znaš, ti znaš da te volim. Reče mu Isus: Napasaj ovce moje.“ Jovan 21:17

„Na dan kada Bog uzasudi tajne ljudske po Jevanđelju mojemu kroz Isusa Hrista.“ Rimljanima 2:16

„Jer ne osjećam ništa na svojoj savjesti, ali zato nisam opravdan; a onaj koji me sudi jeste Gospod. Zato ne sudite ništa prije vremena, dokle ne dođe Gospod, koji će i osvijetliti što je sakriveno u tami i objaviti namjere srca; i tada će biti svakome pohvala od Boga.“ 1. Korinćanima 4:4-5

„Jer nam se svima valja javiti na sudu Hristovom, da primi svaki ono što u tijelu učini, bilo dobro ili zlo.“ 2. Korinćanima 5:10

„I anđelu Crkve u Tijatiri napiši: Tako govori Sin Božiji, čije su oči kao plamen ognjeni, a noge kao sjajni bakar: Znam djela tvoja, i ljubav, i vjeru, i služenje, i trpljenje tvoje, i sadašnja djela tvoja su brojnija od ranijih.“… „i poznaće sve Crkve da sam ja koji ispituje bubrege i srca, i daću svakome od vas po djelima vašim.“ Otkrivenje 2:18-19, 23b

„Evo, dolazim uskoro, i plata moja sa mnom, da svakome dam po djelima njegovim. Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak.“… „Govori Onaj koji svjedoči ovo: Da, doći ću skoro. Amin, da dođi, Gospode Isuse!“ Otkrivenje 22:12-13, 20

Evo šta smo do sada otkrili iz učenja i Gospoda Isusa i njegovih blaženih učenika.

Isus je Istina (Al-Haqq).
Isus je Prvi i Poslednji (Al-Awwal, Al-Akhir).
Isus je Onaj koji zna, koji ima znanje o svim stvarima (Al-Alim).
Isus je Svevišnji, Uzvišeni (Al- Muta'âlî, Al-'Alî, Al-'Âlî, Al-'A'lâ).
Isus je Živi koji daje život i vaskrsava mrtve (Al-Hayy, Al-Muhyi, Al-Ba'ith).
Isus ima vlast nad smrću (Al-Mumit).
Isus je Car, štaviše Car nad carevima i Gospodar nad gospodarima, koji poseduje celokupno stvorenje (Ar-Rabb, Al-Malik, Malik al-Mulk).
Isus je Sveti (Al-Quddus).
Isus je Pravedni (Al-Adl).

Ovo pokazuje da su i Isus i njegovi sledbenici pripisivali Hristu mnoga imena i svojstva za koja islam tvrdi da pripadaju jedino Bogu, odnosno Alahu! U svetlu svega ovoga, može li uopšte ostati ikakva sumnja da su Gospod Isus, njegovi blaženi apostoli i njihovi sledbenici svi objavljivali da je Hristos jedinstveni božanski Sin Božji?

Štaviše, kako iko može i na trenutak pomisliti da su Isus i njegovi sledbenici bili muslimani, kada svi naši najraniji izvori dokazuju da oni ne samo da su verovali u božanstvo Hrista, nego su potvrđivali i njegovo raspeće, smrt i sahranu, kao i njegovo fizičko, telesno vaskrsenje trećeg dana?

Muslimani moraju da se suoče sa stvarnošću i da prihvate sve dokaze koji nepobitno pokazuju da su upravo prvi hrišćani objavljivali da je Isus božanski Sin Božji koji je umro na krstu kao žrtva za naše grehe, vaskrsao trećeg dana i uzašao na nebo da sedne ustoličen zdesna svome Ocu kao Car nad carevima i Gospodar nad gospodarima. Jednostavno ne postoji način da se od te činjenice pobegne.

Jedina stvarna mogućnost koja muslimanima preostaje jeste da napuste islam i lažnog proroka Muhameda i prihvate Isusa Hrista kao svoga Gospoda i Spasitelja.

Ekskurs

U našem izlaganju videli smo kako su Isus i njegovi prvi učenici na Hrista primenjivali upravo neka od onih imena i titula za koje muslimansko učenje o _tauhid_u tvrdi da pripadaju samo Bogu. Ovo ne samo da pokazuje da Isus i njegovi sledbenici nisu bili muslimani, nego zapravo potvrđuje da su i sam Hristos i najraniji hrišćani učili da je Isus Bog (iako on nije ni Otac ni Sveti Duh).

Iz učenja Isusa i njegovih učenika očigledno je da je Hristos bio poistovećen sa Bogom od samog početka Isusovog pokreta. Svi najraniji vernici svedočili su da Isus deli Božja isključiva svojstva i vlast.

Ono što želimo da istaknemo jeste da muslimani moraju prihvatiti činjenicu da ne postoje nikakvi dokumenti iz prvog veka koji predstavljaju samo ljudskog Isusa, onoga koji nije bio ništa više od moćnog Božjeg proroka. Prema svim našim najranijim hrišćanskim izvorima, i Isus i njegovi sledbenici objavljivali su da je Hristos ovaploćeni Bog, budući da su Isusu pripisivali upravo ona imena, titule i funkcije za koje islamski pojam _tauhid_a tvrdi da pripadaju jedino Bogu.

Uzmimo za primer ono što islam uči o Alahovoj jedinstvenoj suverenosti i isključivoj vlasti nad svim stvarima, što se obično naziva tauhid al-rububiyah.

Kuran na mnogim mestima navodi da je Alah jedini car ili vladar stvorenja i da carstvo, odnosno vlast nad nebesima i zemljom, pripada jedino njemu:

„Zar ti ne znaš da nebesko i zemaljsko carstvo pripada Allahu i da, osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača nemate?!“ S. 2:107

„Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i Allah nad svime ima moć.“ S. 3:189 – up. 5:17-18; 9:116

Drugi kuranski tekstovi naglašavaju da Alah ni sa kim ne deli svoju vlast i da stoga nema nikakvog sudruga u svom carstvu:

„Sva hvala Allahu Koji Sebi nije uzeo deteta i Koji u vlasti nema sličnog, i Kome ne treba zaštitnik zbog nemoći – i istinski Ga veličaj!“ S. 17:111

„Onaj Kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, Koji nema deteta, Koji u vlasti nema ortaka i Koji je sve stvorio i kako treba uredio!“ S. 25:2

Muslimansko sveto pismo takođe spominje da će Alah na dan suda pokazati da carstvo pripada samo njemu:

„i On je Taj Koji je stvorio nebesa i Zemlju sa istinom. Čim On za nešto kaže: „Budi!“ - Ono bude; Njegova reč je istina; samo će On da ima vlast na Dan kada se dune u rog; On zna ono što je čulima nedokučivo i ono što je vidljivo; On je Mudri i sve u potpunosti zna.“ S. 6:73

„Tog Dana vlast će samo Allah imati, On će im suditi: vernici i oni koji su dobra dela činili biće u rajskim baštama uživanja.“ S. 22:56

„A na Dan kad se rascepi nebo i iz njega se pojavi oblak i kad se anđeli uistinu spuste, tog dana će da bude istinska vlast samo kod Svemilosnog, a biće to mučan dan za nevernike.“ S. 25:25-26

„On je vlasnik visokih stepena, Gospodar Prestolja Koji šalje Objavu, reči Svoje – kome hoće među Svojim slugama, da upozori na Dan međusobnog susreta, na Dan kada će oni da se pojave, kada Allahu neće da bude o njima ništa skriveno.“Kome jedino pripada vlast tog Dana? Allahu Jedinom, Pokoritelju!” Svaki će čovek tog Dana da bude kažnjen ili nagrađen prema zasluzi; tog Dana neće da bude nepravde! Allah će, zaista, brzo svesti račune.“ S. 40:15-17

U svetlu ovoga ne bismo očekivali da ni Isus ni njegovi sledbenici tvrde da Hristos deli Božju jedinstvenu, isključivu vlast nad celim stvorenjem, ukoliko su bili muslimani koji su verovali u tauhid. Ne bismo smeli da nailazimo na najranije hrišćanske dokumente koji tvrde da Isus ima svu vlast i da mu je svako stvorenje podložno, jer bi to bilo izričito kršenje tauhid al-rububiyah. Kao što je jedan muslimanski učenjak izjavio u vezi sa tradicionalnim, istorijskim hrišćanskim shvatanjem Trojstva:

Shirk u Rububiyah

Ova kategorija _shirk_a odnosi se ili na verovanje da drugi dele Alahovo gospodstvo nad stvorenjem kao njegovi jednaki ili gotovo jednaki, ili na verovanje da uopšte ne postoji nikakav Gospodar nad stvorenjem. Većina religijskih sistema spada u prvi vid _Shirk_a u Rububiyah, dok su filozofi i njihove ljudskom rukom stvorene filozofije ti koji obično ispunjavaju drugi vid…

Hrišćansko verovanje tvrdi da se jedan Bog otkriva u tri osobe: Ocu, Sinu (Isusu Hristu) i Svetom Duhu. Te tri osobe ipak se smatraju jedinstvom, koje deli jednu „supstancu“. Prorok Isus uzdignut je do božanstva, sedi zdesna Bogu i sudi svetu. Sveti Duh, koji je u hebrejskoj Bibliji sredstvo kojim Bog vrši svoju stvaralačku moć, u hrišćanskoj misli postaje deo Božanstva. Pavle je od Svetog Duha načinio Hristov alter ego, vodiča i pomoć hrišćanima, koji se prvi put ispoljio na dan Pedesetnice. Sledstveno tome, Shirk u Rububiyah javlja se u hrišćanskom verovanju da su Isus i Sveti Duh Božji sudruzi u čitavoj njegovoj vlasti, u njihovom verovanju da jedino Isus izriče sud svetu i u njihovom verovanju da Sveti Duh pomaže i vodi hrišćane. (Dr Abu Ameenah Philips, The Fundamentals of Tawheed (Islamic Monotheism) [International Islamic Publishing House, 2. izdanje 2005], drugo poglavlje: Kategorije _Shirk_a, Shirk in al-Asma’ was-Sifat, 1. Shirk pridruživanjem, str. 45, 46; podvučeni naglasak naš)

Međutim, kao što smo videli u našem članku, upravo to Sveto pismo uči o Gospodu Isusu! Naveli smo stihove koji pokazuju da nadahnuto hrišćansko Sveto pismo prikazuje Gospoda Isusa kako sedi na samom Božjem prestolu na nebu i vlada nad svakim stvorenjem kao večni Gospod i Car. Evo samo nekih od mnogih biblijskih navoda koji potvrđuju da je Hristos suvladar stvorenja zajedno sa Bogom Ocem:

„Poslaće Sin Čovječiji anđele svoje, i sabraće iz Carstva njegova sve sablazni i one koji čine bezakonje. I baciće ih u peć ognjenu; ondje će biti plač i škrgut zuba. Tada će se pravednici zasjati kao sunce u Carstvu Oca svoga. Ko ima uši da čuje, neka čuje!“ Matej 13:41-43

„A kada dođe Sin Čovječiji u slavi svojoj i svi sveti anđeli sa njim, tada će sjesti na prijesto slave svoje. I sabraće se pred njim svi narodi, i razlučiće ih jedne od drugih kao pastir što razlučuje ovce od jaradi. I postaviće ovce sa desne strane sebi, a jarad sa lijeve. Tada će reći Car onima što mu stoje sa desne strane: Hodite blagosloveni Oca mojega; primite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja svijeta. Jer ogladnjeh, i dadoste mi da jedem; ožednjeh, i napojiste me; stranac bijah, i primiste me; Nag bijah, i odjenuste me; bolestan bijah, i posjetiste me; u tamnici bijah, i dođoste mi. Tada će mu odgovoriti pravednici govoreći: Gospode, kada te vidjesmo gladna, i nahranismo? Ili žedna, i napojismo? Kad li te vidjesmo stranca, i primismo? Ili naga, i odjenusmo? Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici, i dođosmo ti? I odgovarajući Car reći će im: Zaista vam kažem: kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste. Tada će reći i onima što mu stoje s lijeve strane: Idite od mene, prokleti, u oganj vječni koji je pripremljen đavolu i anđelima njegovim.“ … „I ovi će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni.“ Matej 25:31-41, 46

„Jer znajte ovo, da nijedan bludnik, ili nečist, ili lakomac, koji je idolopoklonik, nema nasljeđa u Carstvu Hrista i Boga.“ Efescima 5:5

„Onome koji pobijedi daću da sjedi sa mnom na prijestolu mome, kao i ja što pobijedih i sjedoh sa Ocem mojim na prijestolu njegovom.“ Otkrivenje 3:21

„I sedmi anđeo zatrubi, i nastadoše gromki glasovi na nebu koji govorahu: Postade carstvo svijeta Carstvo Gospoda našega i Hrista njegovog, i carovaće u vijekove vijekova.“ Otkrivenje 11:15

„I rodi muško Dijete, koje će napasati sve narode palicom gvozdenom; i Dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolu njegovu.“… „I čuh glas veliki na nebu koji govori: Sada nastade spasenje i sila i Carstvo Boga našega i vlast Hrista njegovog, jer je zbačen opadač braće naše, koji ih opadaše pred Bogom našim dan i noć.“ Otkrivenje 12:5, 10

„I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao kristal, koja izvire od prijestola Božijeg i Jagnjetovog. Nasred trga njegova i sa obje strane rijeke Drvo života, koje rađa dvanaest rodova dajući svakoga mjeseca svoj rod, i lišće od Drveta bijaše za liječenje naroda. I više neće biti nikakvoga prokletstva; i prijesto Božiji i Jagnjetov biće u njemu, i sluge njegove služiće Mu.“ Otkrivenje 22:1-3

Hristos i njegovi sledbenici takođe su učili da je Isus jedinstveni ljubljeni Sin Božji i Naslednik koji poseduje sve što Bog poseduje:

„A on imaše još jedinoga sina svoga, voljenoga, pa im najzad posla i njega, govoreći: Postidjeće se sina mojega. A vinogradari oni rekoše među sobom: Ovo je nasljednik, hodite da ga ubijemo, i naše će biti nasljedstvo. I uhvatiše ga, i ubiše, i izbaciše ga napolje iz vinograda.“ Marko 12:6-8

„Sve je meni predao Otac moj, i niko ne zna Sina do Otac; niti Oca ko zna do Sin, i ako Sin hoće kome otkriti.“ Matej 11:27 – up. Luka 10:22

„Jer Otac ljubi Sina, i sve je dao njemu u ruku.“ Jovan 3:35

„Znajući Isus da mu je Otac sve dao u ruke, i da od Boga iziđe, i Bogu ide,“ Jovan 13:3

„On će mene proslaviti, jer od mojega će uzeti, i javiće vam. Sve što ima Otac moje je, zato rekoh da će od mojega uzeti, i javiti vam.“ Jovan 16:14-15

„I sve moje tvoje je, i tvoje moje; i proslavio sam se u njima.“ Jovan 17:10

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova; Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji.“ Kološanima 1:13-17

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama,“ Jevrejima 1:1-3

Drugim rečima, nasuprot onome što Kuran kaže o Alahu, Isus i njegovi sledbenici objavljivali su da pravi Bog zaista ima ljubljenog Sina koji je njegov sudrug, odnosno sadeonik u carstvu!

Dakle, nisu Isusa naprosto hrišćani uzdigli do božanstva, nego su sam Hristos, zajedno sa svim svojim prvim učenicima, objavljivali da je Isus po prirodi potpuno Bog!

Muslimani se stoga moraju suočiti sa činjenicom da svi najraniji hrišćanski izvori iz prvog veka protivreče islamskom svetom pismu i sukobljavaju se sa učenjem o _tauhid_u onako kako ga muslimanski teolozi razumeju i definišu. Nasuprot i učenjima Kurana i islamskoj teologiji, Isus i njegovi sledbenici učili su da Bog ima ljubljenog Sina koji je njegov sudrug u carstvu i da je jedan pravi Bog višeličan, budući da su svi oni potvrđivali da je Hristos, koji je lično različit i od Oca i od Svetog Duha, po suštini potpuno Bog.