Isusovo božanstvo iz islamske perspektive – 2. deo

Isus kao Veliki i Uzvišeni

Kuran kaže da je Alah znalac svih stvari i da je najveći, onaj koji je visoko uzvišen:

„On je Znalac i onog što je nedokučivo čulima i onog što je pojavno, On je Veličanstveni i Uzvišeni. Za Njega je jednak onaj od vas koji tiho govori i onaj koji to glasno čini, onaj koji se noću skriva i onaj koji po danu hoda.“ S. 13:9-10 Aiša Beuli

Evo kako drugi prevod prenosi poslednji deo prve rečenice:

„On je Veličanstveni i Uzvišeni.“ Muhamed Asad

On je takođe onaj koga drugi obožavaju i koga prizivaju, jer je to jedino istinsko ili prihvatljivo obožavanje u njegovim očima:

„Samo Njemu može istinski da se moli. A oni kojima se pored Njega mole - neće da im se odazovu, kao što ni voda neće da stigne u usta onome koji prema njoj samo svoje dlanove pruži; molba nevernika zasigurno je beskorisna. Allahu se klanja sve što je na nebesima i na Zemlji, dobrovoljno ili zato što moraju, a i njihove senke - ujutro i na kraju dana.“ S. 13:14-15 Beuli

Evo druge verzije 14. stiha:

A 15. stiha:

„Allahu se klanja sve što je na nebesima i na Zemlji, dobrovoljno ili zato što moraju, a i njihove senke - ujutro i na kraju dana.“ Ahmed Ali

Prema Novom zavetu, Isus je Sin Božji koji se naziva velikim,

„On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja.“ Luka 1:32-33

Jer je veliki Prvosveštenik i Pastir koji nadgleda svoje stado,

„Imajući, dakle, Prvosveštenika Velikoga, koji je prošao nebesa, Isusa Sina Božijega, treba da se držimo čvrsto vjere koju ispovijedamo. Jer nemamo prvosveštenika koji ne bi mogao sastradati nemoćima našim, nego Prvosveštenika koji je u svemu kušan kao i mi, ali bez grijeha. Stoga pristupajmo smjelo prijestolu blagodati, da primimo milost i nađemo blagodat za blagovremenu pomoć.“ Jevrejima 4:14-16

„Imajući, dakle, braćo, slobodu za ulazak u Svetinju krvlju Isusovom, Putem novim i živim, koji nam je On otvorio zavjesom, to jest tijelom svojim, I Sveštenika velikoga nad domom Božijim, Pristupajmo istinitim srcem, u punoj vjeri, sa srcima očišćenim od zle savjesti i tijelom opranim vodom čistom,“ Jevrejima 10:19-22

„A Bog mira, koji podiže iz mrtvih velikoga Pastira ovaca, krvlju Zavjeta vječnoga, Gospoda našega Isusa Hrista, Neka vas usavrši u svakome djelu dobrome, da vršite volju njegovu, tvoreći u vama ono što mu je ugodno, kroz Isusa Hrista, kojemu slava u vijekove vijekova. Amin.“ Jevrejima 13:20-21

On je takođe Sin Čovečji koji je došao sa silom i velikom slavom da sudi stanovnicima Jerusalima:

„I tada će se pokazati znak Sina Čovječijega na nebu; i tada će proplakati sva plemena na zemlji; i ugledaće Sina Čovječijega gdje dolazi na oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom. I poslaće anđele svoje s velikim glasom trubnim; i sabraće izabrane svoje od četiri vjetra, od kraja do kraja nebesa.“ Matej 24:30-31

Zapravo, Hristos je toliko velik da nije samo veći od Avrahama, Solomona i Jone,

„Zaista, zaista vam kažem: Ko održi riječ moju neće vidjeti smrti vavijek. Tada mu rekoše Judejci: Sada znamo da je demon u tebi. Avraam umrije i proroci, a ti govoriš: ko održi riječ moju neće okusiti smrti vavijek. Eda li si ti veći od oca našega Avraama, koji umrije? I proroci pomriješe. Ko se ti sam praviš? A Isus odgovori: Ako ja proslavljam samoga sebe, slava je moja ništa. Otac je moj onaj koji me proslavlja, za koga vi govorite da je Bog vaš, I ne poznajete ga, a ja ga znam. I ako rečem da ga ne znam, biću laža kao i vi. Nego ga znam, i riječ njegovu držim. Avraam, otac vaš, bio je rad da vidi dan moj; i vidje i obradova se. A Judejci mu rekoše: Još nemaš ni pedeset godina, a Avraama si vidio? A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: prije nego Avraam nastade, Ja jesam. Tada uzeše kamenje da bace na njega; a Isus se sakri, i iziđe iz hrama“ Jovan 8:51-59

„Ninevljani će ustati na Sud sa rodom ovim, i osudiće ga; jer se pokajaše Joninim propovijedanjem; a gle, ovdje je veći od Jone. Carica južna ustaće na Sud sa rodom ovim, i osudiće ga; jer ona dođe s kraja zemlje da sluša premudrost Solomonovu; a gle, ovdje je veći od Solomona.“ Matej 12:41-42

On je takođe veći i od samog hrama Božjeg,

„A ja vam kažem da je ovdje veći od hrama.“ Matej 12:6

A to je bilo jedino mesto na kome je Božje prisustvo prebivalo na poseban i jedinstven način!

„I koji se kune hramom, kune se njim i Onim koji obitava u njemu.“ Matej 23:21

Sada uporedite ovo sa Muhamedom, koji je prekoreo svakoga ko bi ga predstavio kao većeg od Jone:

Preneo Ibn Abas:

Prorok je rekao: „Ne treba reći da sam ja bolji od Jone (tj. Junusa) sina Metinog.“ Tako je pomenuo njegovog oca Metu. Prorok je pomenuo noć svog Uzašašća i rekao: „Prorok Mojsije je bio smeđ, visok čovek kao da je iz naroda plemena Šanua. Isus je bio čovek kovrdžave kose, srednjeg rasta.“ Pomenuo je i Malika, čuvara vatre (Pakla), i Dedžala. (Sahih al-Buhari, tom 4, knjiga 55, broj 608)

Hristos je dalje opisan kao Onaj koga je Bog visoko uzvisio daleko iznad svakog stvorenja:

„Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova.“ Dela apostolska 5:31, Holman Christian Standard Version (HCSB)

Stoga je celo stvorenje potčinjeno Sinu, bilo dobrovoljno ili nevoljno, bilo da toga jesu ili nisu svesni:

„po djejstvu silne moći njegove, Koju učini u Hristu vaskrsavši ga iz mrtvih, i posadi sebi s desne strane na nebesima, Iznad svakoga načalstva, i vlasti, i sile, i gospodstva, i iznad svakoga imena što se može nazvati, ne samo u ovome vijeku, nego i u budućem; I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu.“ Efescima 1:19b-23

„Koja i nas sada spasava krštenjem kao ispunjenjem praobraza, ne kao pranje tjelesne nečistoće, nego obećanje Bogu dobre savjesti vaskrsenjem Isusa Hrista, Koji, otišavši na nebo, sa desne je strane Boga, i potčinjeni su mu anđeli i vlasti i sile.“ 1. Petrova 3:21-22

Štaviše, od svakog stvorenja se očekuje da se pokloni u pokornosti Hristu, priznajući njegov uzvišeni status suverenog Gospoda celog stvorenja:

„Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:9-11

U ovom konkretnom tekstu Hristos je prikazan kako prima obožavanje za koje Stari zavet kaže da ga celo stvorenje mora prinositi Jahveu, priznajući činjenicu da je jedino on Bog koji spasava:

„Oglasite, i dovedite, neka vijećaju zajedno: Ko je to od starine kazao? Ko je javio još onda? Nijesam li ja, Gospod? Nema osim mene drugoga Boga, nema Boga pravednoga i Spasitelja drugoga osim mene. Pogledajte u mene, i spašćete se svi krajevi zemaljski; jer sam ja Bog, i nema drugoga. Sobom se zakleh; izide iz usta mojih riječ pravedna, i neće se poreći, da će im se pokloniti svako koljeno, i zaklinjati se svaki jezik.“ Isaija 45:21-23

Zapravo, sam Hristos kaže da Otac očekuje da svi poštuju Sina na isti način na koji poštuju njega:

„Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao.“ Jovan 5:22-23

On čak ide toliko daleko da obaveštava svoje sledbenike da ga zaista mogu prizivati, obećavajući im da će on lično učiniti sve što od njega zatraže (pod uslovom da je to u skladu sa Božjom voljom):

„Zaista, zaista vam kažem: Ko vjeruje u mene, djela koja ja tvorim i on će tvoriti, i veća od ovih će tvoriti; jer ja idem Ocu svome. I što god zaištete (od Oca) u ime moje, to ću učiniti, da se proslavi Otac u Sinu. I ako šta zaištete u ime moje, ja ću učiniti.“ Jovan 14:12-14

Isus objašnjava da će njegovi učenici na kraju činiti mnogo veći broj dela nego što je on činio dok je bio na zemlji zato što se on vraća Ocu. A kada Hristos jednom bude tamo, u Očevom nebeskom prisustvu, on će zatim lično činiti sva dela koja njegovi sledbenici od njega zatraže.

Reći da je ova tvrdnja zapanjujuća bilo bi divlje potcenjivanje, jer jedini način na koji Hristos može čuti i uslišiti svaku molitvu koju mu njegovi sledbenici upućuju i u njegovo ime, jeste da je Hristos sveprisutan, sveznajući i svemoćan. Međutim, to su svojstva koja poseduje samo Bog i koja on ne dodeljuje nijednom stvorenju. To stoga dokazuje da je istorijski Isus zaista tvrdio da je Bog, budući da je sebi pripisivao jedinstvene funkcije i osobine za koje i sam islam priznaje da pripadaju jedino Bogu.

Ovo nas dovodi do sledeće tačke. Nadahnuto hrišćansko Sveto pismo dalje svedoči da je Isus Onaj koji sve zna, budući da je Sin koji zna šta je u srcima i umovima svakog čoveka:

„A Isus vidjevši vjeru njihovu, reče oduzetome: Sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji! A ondje sjeđahu neki od književnika i pomišljahu u srcima svojim: Što ovaj tako huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga? I odmah razumjevši Isus duhom svojim da oni tako pomišljaju u sebi, reče im: Što tako pomišljate u srcima svojim? Šta je lakše? Reći oduzetome: Opraštaju ti se grijesi; ili reći: Ustani i uzmi odar svoj, i hodi? No da znate da vlast ima Sin Čovječiji na zemlji opraštati grijehe; reče oduzetome:“ Marko 2:5-10 – upor. Rimljanima 2:16; 1. Korinćanima 4:4-5

„A kada bješe u Jerusalimu o prazniku Pashe, mnogi vjerovaše u ime njegovo videći znake njegove koje činjaše. A sam Isus ne povjeravaše sebe njima, jer ih je on znao sve. I ne trebaše da mu ko svjedoči za čovjeka; jer sam znadijaše šta bješe u čovjeku.“ Jovan 2:23-25

„Ovo sam vam govorio u pričama; ali dolazi čas kad vam više neću govoriti u pričama, nego ću vam otvoreno javiti o Ocu. U onaj dan ćete u ime moje zaiskati, i ne kažem vam da ću ja umoliti Oca za vas; Jer sam Otac ljubi vas, zato što ste vi ljubili mene, i vjerovali da ja od Boga iziđoh. Iziđoh od Oca, i došao sam na svijet; opet ostavljam svijet, i idem Ocu. Rekoše mu učenici njegovi: Eto sad otvoreno govoriš, i priču nikakvu ne govoriš. Sada znamo da sve znaš, i ne treba da te ko pita. Po tome vjerujemo da ti od Boga iziđe. Isus im odgovori: Sada li vjerujete?“ Jovan 16:25-31

„Reče mu treći put: Simone Jonin, voliš li me? Petar se ožalosti što mu reče treći put: voliš li me? I reče mu: Gospode, ti sve znaš, ti znaš da te volim. Reče mu Isus: Napasaj ovce moje.“ Jovan 21:17

„I anđelu Crkve u Tijatiri napiši: Tako govori Sin Božiji, čije su oči kao plamen ognjeni, a noge kao sjajni bakar: Znam djela tvoja, i ljubav, i vjeru, i služenje, i trpljenje tvoje, i sadašnja djela tvoja su brojnija od ranijih. Ali malo mi je krivo na tebe što dopuštaš ženi Jezavelji, koja veli za sebe da je proročica, da uči i zavodi sluge moje da bludniče i da jedu žrtve idolske. I dadoh joj vrijeme da se pokaje, ali ona neće da se pokaje od bluda svoga. Evo, bacam je u postelju bolesničku, a one koji čine preljubu s njom u nevolju veliku, ako se ne pokaju od djela njenih, I djecu njezinu pogubiću smrću; i poznaće sve Crkve da sam ja koji ispituje bubrege i srca, i daću svakome od vas po djelima vašim.“ Otkrivenje 2:18-19, 23b – upor. 22:12, 20; Matej 16:27

U gornjem odlomku vaskrsli Gospod govori o svom znanju i sposobnosti da uzvrati svakom pojedincu za ono što je mislio i činio, na isti način na koji sledeća starozavetna referenca opisuje Jahvea kao Onoga koji sudi željama i delima svakoga:

„Ja Gospod ispitujem srca i iskušavam bubrege, da bih dao svakome prema putovima njegovijem i po plodu djela njegovijeh.“ Jeremija 17:10 – upor. 11:20; 29:23; 1. Carevima 8:39; 1. Dnevnika 28:9; Psalam 44:21; 62:12; 103:2-4; Priče Solomonove 24:12; Isaija 40:10-11; 43:25; 62:11; Danilo 9:9; Mihej 7:18-19

Dakle, Novi zavet opisuje Isusa kao Velikog i visoko Uzvišenog, on zna sve i svakoga, i njega svako stvorenje mora obožavati i pokoravati mu se kao Gospodu. Prema Kuranu, to je status i čast koja pripada jedino Bogu.

Toliko o islamskoj tvrdnji da su Isus i njegovi sledbenici bili muslimani.

Ukoliko nije drugačije naznačeno, svi navodi iz Svetog pisma uzeti su iz prevoda New American Standard Version of the Holy Bible (NASB).

Dalje čitanje