Isus kao Sveti i Pravedni · Apologetizam by Sam Shamoun

Ističemo potpuno neznanje jednog hristofoba o sopstvenoj religiji

Reformisani hrišćanski apologeta Turretinfan je komentarisao nedavnu debatu muslimanskog takijaša Pola Bilala Vilijamsa sa prečasnim Krisom Grinom, u kojoj je prvi poricao da je titula kojom je Petar opisao Hrista u Delima apostolskim 3:14, naime „Sveca i Pravednika“, epitet za Boga. Vilijams je takođe prigovorio kada je Grin naveo Petrovo proglašenje iz Dela apostolskih 3:15 da je Isus Začetnik života, tvrdeći da to ne podrazumeva da je Hristos Bog.

Prigovarajući onome što je Grin rekao, Vilijams nije samo još jednom dokazao da nije zainteresovan za istinu i da ga nimalo ne zanima šta Sveto pismo govori o Gospodu Isusu Hristu, već je ponovo pokazao da nema pojma šta njegova sopstvena religija uči o ovom pitanju.

Prema islamskoj učenosti, titule poput „Sveti“ i „Pravedni“ jesu imena koja pripadaju isključivo Alahu:

Božanska imena povezana sa savršenstvom

As-Subbûh, Al-Quddûs: Svesavršeni, Potpuno Čisti

Subbuh dolazi od Subhan, što označava slavljenje i tanzih, odvajanje i uzdizanje Njega iznad svih drugih. On je Svesavršeni, Svečisti, Sveslavni, potpuno udaljen od svega što je zlo i nesavršeno.

Quddus znači čist (tahir, munazzah), čist i slobodan od svake nesavršenosti. On je daleko od svake nesavršenosti ili nečistote, i od svega što bi umanjilo Njegovu slavu, i odvojen od svakog opisa koji se opaža čulima i mišlju, Svesveti, Svečisti, Svesavršeni.

Neki kažu da Subbuh poriče nesavršenost, a Quddus potvrđuje savršenstvo.

Al-Quddus je jedno od Devedeset devet imena…

Božanska imena povezana sa pravdom

Al-'Adl, Al-'Âdil: Pravedni

Pravedni i Nepristrasni. Onaj koga želja ne navodi da se prikloni ili odstupi, tako da bi u suđenju skrenuo s pravog puta.

Al-'Adl je jedno od Devedeset devet imena. (Aiša Bjuli, Božanska imena)

5. Al-Quddus
Najsvetiji…

30. Al-'Adl
Potpuno Pravedni (Gibril F. Hadad, Alahova imena i svojstva)

Sam Kuran na dva mesta naziva Alaha „Svetim“:

„On je Allah, osim Kojeg nema drugog istinskog boga, Vladar, Blagoslovljeni i Sveti, Savršeni - Onaj Koji je bez nedostataka, Onaj Koji pruža sigurnost, Onaj Koji nad svim bdi, Silni, Uzvišeni, Gordi. Slavljen i Uzvišen je Allah od onih koje pored Njega obožavaju!“ S. 59:23 Muhamed Asad

„Allaha slavi i veliča sve što je na nebesima i ono što je na Zemlji, Vladara, Blagoslovljenog i Svetog, Silnog i Mudrog.“ S. 62:1 Asad

Evo kako Piktal i Jusuf Ali prevode te iste tekstove:

„Allaha slavi i veliča sve što je na nebesima i ono što je na Zemlji, Vladara, Blagoslovljenog i Svetog, Silnog i Mudrog.“ Piktal

„Allaha slavi i veliča sve što je na nebesima i ono što je na Zemlji, Vladara, Blagoslovljenog i Svetog, Silnog i Mudrog.“ Ali

Islamska teologija dalje uči da se nijedno Alahovo ime i nijedno njegovo svojstvo nikada ne mogu pripisati nekom stvorenju, ma koliko ono bilo uzvišeno. Učiniti to značilo bi počiniti shirk („pridruživanje“) u Tawhid al-Asma wa l-Sifat („jedinstvo Alahovih imena i svojstava“), a to je neoprostiv greh:

3. Shirk u Asma wa l-Sifat. Pojam Tawhid al-Asma wa l-Sifat podrazumeva potvrđivanje da Alahu pripadaju Najlepša imena i Savršena svojstva. Zato se shirk ove kategorije može javiti na više načina:

a. Poređenjem Alaha sa stvorenjem. Na primer, tvrdnja Jevreja i hrišćana da se Alah „umorio“ nakon stvaranja nebesa i Zemlje, ili da je „zaboravio“ izvesne stvari, primeri su shirk-a u Asma wa l-Sifat.

b. Poređenjem stvorenja sa Alahom. Kada se stvorenju daju Imena ili Svojstva koja pripadaju jedino Alahu, nastaje shirk. Tako je tvrdnja da izvesni svetitelj zna sve, ili da može čuti molbu bilo kog poklonika, zapravo shirk u Asma wa l-Sifat.

c. Izvođenjem imena idola iz Alahovih Imena. To je bila praksa starih Jahiliyyah Arapa, jer su svoj idol al-Lat nazvali feminizacijom imena „Alah“, a al-'Uzza feminizacijom imena al-'Aziz, i al-Manat od al-Mannan.

Ova kategorizacija, baš kao i tri kategorije tawhid-a, može se izvesti i zaključiti iz raznih tekstova Kurana i Sunneta. Kuran izričito opisuje shirk u sve tri ove kategorije. U jednom stihu Alah kaže…

„Reci: „Zovite one koje, pored Allaha, smatrate bogovima. Oni ništa ne poseduju, ni koliko jedan trun, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakvog udela i On nema od njih nikakve pomoći.““ [Sura Saba’; 22]

U ovom stihu spominje se shirk u Rububiyyah, budući da Alah poriče da oni imaju bilo kakvu vlast nad nebesima i Zemljom ili da ih poseduju.

Stih koji spominje shirk u Uluhiyyah jeste…

„Pa ko se nada susretu sa svojim Gospodarom, neka radi dobra dela i neka pored svog Gospodara nikoga ne obožava!“ [Sura al-Kahf; 110]

U ovom stihu Alah upozorava ljude da ne padnu u shirk u Uluhiyyah time što bi činove obožavanja usmeravali nekome drugom osim Njemu.

Shirk u Asma wa l-Sifat takođe se često poriče u Kuranu. Na primer, Alah kaže…

„On ne uzima nikog u odlukama Svojim kao sudruga.“ [Sura al-Kahf; 26]

I On kaže…

„i niko Mu ravan nije“ [Sura al-Ikhlas; 4]

Tako Alah poriče postojanje bilo kakvog druga koji bi mu bio sličan ili imao Njegova Imena i Svojstva. (Objašnjenje dela Kashf al-Shubuhat Muhameda ibn Abdul Vahaba – Kritička studija širka, prevod i komentar Abu Ammaar Yasir Qadhi [Al-Hidaayah Publishing & Distribution, Birmingham, UK], 6. Kategorije širka, 1. Širk u odnosu na kategorije tawhid-a, str. 37-38; podebljanje naše)

Prema tome, nazvati Isusa Svetim i/ili Pravednim znači pripisati mu neka od imena i svojstava za koja islam insistira da pripadaju samo Bogu. A upravo to nalazimo da čine prvi Isusovi sledbenici, kao što sledeći primeri obilato svedoče:

„Ovoga, po određenom savjetu i promislu Božijem predanog uzeste i rukama bezakonika prikovaste i ubiste. Njega Bog vaskrse, razdriješivši muke smrti, jer ne bješe moguće da ga ona drži. Jer David govori za njega: Gospoda neprestano gledah pred sobom, jer mi je s desne strane, da se ne pokolebam. Zato se razveseli srce moje i obradova se jezik moj, pa još i tijelo moje počivaće u nadi. Jer nećeš ostaviti dušu moju u adu, niti ćeš dati da Svetac tvoj vidi truljenje. Pokazao si mi puteve života, ispunićeš me veselja licem tvojim. Ljudi braćo, neka je dopušteno sa slobodom reći vam za praoca Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov među nama do ovoga dana. Budući, dakle, da je bio prorok, i znajući da mu se Bog zakletvom zakleo da će od ploda bedara njegovih po tijelu podignuti Hrista da sjedi na prijestolu njegovu, Predvidjevši govori za vaskrsenje Hristovo da ne bi ostavljena duša njegova u adu, niti tijelo njegovo vidje truljenja. Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo svi mi svjedoci.“ Dela apostolska 2:23-32

„Kojega od proroka ne protjeraše oci vaši? I pobiše one koji predskazaše dolazak Pravednika, kojega sada vi izdajnici i ubice postadoste“ Dela apostolska 7:52

„I mi vam blagovijestimo da je obećanje, dato ocima, Bog ispunio nama, djeci njihovoj, vaskrsnuvši Isusa, Kao što je i napisano u drugom psalmu: Sin moj jesi ti, ja te danas rodih. A da vaskrse iz mrtvijeh Njega koji se više neće vratiti u truležnost ovako je rekao: Daću vam Svetinje Davidove vjerne. Zato i na drugome mjestu govori: Nećeš dati da Svetac tvoj vidi truljenje. Jer David, posluživši rodu svojemu, po volji Božijoj umrije, i položiše ga kod otaca njegovih, i vidje truljenje. A Onaj kojega Bog podiže ne vidje truležnosti.“ Dela apostolska 13:32-37

„A on mi reče: Bog otaca naših izabra te da poznaš volju njegovu, i da vidiš Pravednika, i da čuješ glas iz usta njegovih:“ Dela apostolska 22:14

„I anđelu Crkve u Filadelfiji napiši: Tako govori Sveti, Istiniti, koji ima ključ Davidov, koji otvara i niko neće zatvoriti, i koji zatvara i niko neće otvoriti.“ Otkrivenje 3:7

Čak su i nečisti duhovi prepoznali da je Isus Svetac Božji!

„I bijaše u sinagogi njihovoj čovjek s duhom nečistim i povika Govoreći: Prođi se, šta hoćeš od nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, Svetac Božiji.“ Marko 1:23-24

Sama hebrejska Biblija prepoznaje da su ovo božanske titule koje su blaženi proroci pripisivali Jahveu, svome Bogu:

„S kraja zemlje čusmo pjesme u slavu pravednome; ali rekoh: Ološah! Ološah! Teško meni! Nevjernici nevjeru čine, baš nevjernici nevjeru čine.“ Isaija 24:16

„S kim ćete me, dakle, izjednačiti da bih bio kao on? veli sveti.“ Isaija 40:25

„Ja sam Gospod Svetac vaš, stvoritelj Izrailjev, car vaš.“ Isaija 43:15

„Neću izvršiti ljutoga gnjeva svojega, neću opet zatrti Jefrema; jer sam ja Bog a ne čovjek, Svetac usred tebe; neću doći na grad.“ Osija 11:9

„Nijesi li ti od vijeka, Gospode Bože moj, sveče moj? Nećemo umrijeti; ti si ga, Gospode, odredio za sud; i utvrdio si ga, stijeno, za karanje.“ Avakum 1:12

„Pravedan si Ti, Koji jesi i Koji bješe, i Sveti, što si ovo sudio; Jer proliše krv svetih i proroka, i krv si im dao da piju, jer su zaslužili. I čuh žrtvenik gdje govori: Zaista, Gospode Bože Svedržitelju, istiniti su i pravedni sudovi tvoji.“ Otkrivenje 16:5-7

I premda postoje pojedinci koji se nazivaju svetima ili svetiteljima, takve osobe su takvima učinjene. U slučaju Hrista, međutim, on nije samo svet po prirodi, budući apsolutno bezgrešan,

„A Marija reče anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža? I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji.“ Luka 1:34-35

„Koji govori sam od sebe, svoju slavu traži; a ko traži slavu Onoga koji ga je poslao, taj je istinit i nema u njemu nepravde.“ Jovan 7:18 – up. 8:29, 46; Psalam 92:15; Rimljanima 9:14

„A Ovaj, pošto ostaje vavijek, ima neprolazno sveštenstvo. Zato i može potpuno i za uvijek spasti one koji kroz njega dolaze Bogu, pošto svagda živi pa može posredovati za njih. Jer takav nam Prvosveštenik trebaše: svet, nezlobiv, čist, odvojen od grješnika i viši od nebesa; Koji nema potrebe, kao oni prvosveštenici, da svaki dan prinosi žrtve, najprije za svoje grijehe, a potom i za narodne, jer On ovo učini jednom zauvijek prinijevši samoga sebe. Jer Zakon postavlja za prvosveštenike ljude koji imaju slabosti, a riječ zakletve, poslije Zakona, postavlja Sina vavijek savršenoga.“ Jevrejima 7:24-28 – 4:15; 9:14

„Ljubljeni, sada smo djeca Božija, i još se ne otkri šta ćemo biti; a znamo da kada se otkrije, bićemo slični Njemu, jer ćemo ga vidjeti kao što jeste. I svaki koji ovu nadu ima u Njega, očišćava sebe, kao On što je čist.“… „I znate da se On javi da grijehe naše uzme; i grijeha u Njemu nema.“… „Dječice, niko da vas ne vara: koji tvori pravdu pravedan je, kao što je On pravedan; Onaj koji tvori grijeh od đavola je, jer đavo griješi od početka. Radi toga se javi Sin Božiji da razori djela đavolja.“ 1. Jovanova 3:2-3, 5, 7 – up. 2:1-2

On je takođe Onaj koji zaista čini ljude svetima, budući da im može darovati pokajanje i oproštenje greha u svom suverenom imenu, to jest svojom božanskom vlašću:

„A njima reče: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima. Tada im otvori um da razumiju Pisma. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih trećega dana, I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima.“ Luka 24:44-47

„A kada čuše, ražali im se u srcu i rekoše Petru i ostalim apostolima: Šta da učinimo, ljudi braćo? A Petar im reče: Pokajte se, i da se krsti svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijehova; i primićete dar Svetoga Duha. Jer obećanje je za vas i za djecu vašu i za sve daljne koje će dozvati Gospod Bog naš.“ Dela apostolska 2:37-39

„Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti. A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci. I radi vjere u ime njegovo, ovoga koga vidite i poznajete utvrdi ime njegovo, i vjera koja je od njega podari mu ovo iscjeljenje pred svima vama.“… „Vama prvo Bog podigavši Sina svojega Isusa, posla ga da vas blagoslovi i odvrati svakoga od zlih djela vaših.“ Dela apostolska 3:13-16, 26**(1)**

„Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Načalnika i Spasitelja, da dade Izrailju pokajanje i oproštenje grijehova.“ Dela apostolska 5:31

„A ja rekoh: Ko si ti, Gospode? A on reče: Ja sam Isus kojega ti goniš. Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se za to javih da te postavim za služitelja i svjedoka ovome što si vidio i što ću ti pokazati, Izbavljajući te od naroda judejskoga i od neznabožaca u koje te ja šaljem, Da im otvoriš oči da se od tame obrate svjetlosti i od vlasti satanine Bogu, da vjerom u mene prime oproštenje grijeha i udio sa osvećenima.“ Dela apostolska 26:15-18

„Crkvi Božijoj koja je u Korintu, osvećenima u Hristu Isusu, pozvanima svetima, sa svima koji na svakom mjestu prizivaju ime Gospoda našega Isusa Hrista, njihovoga i našega:“ 1. Korinćanima 1:2

„Ili ne znate da nepravednici neće naslijediti Carstva Božijega? Ne varajte se: ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni rukobludnici, ni muželožnici, Ni lakomci, ni lopovi, ni pijanice, ni opadači, ni otimači, neće naslijediti Carstvo Božije. I takvi bijaste neki; ali se opraste i posvetiste i opravdaste imenom Gospoda Isusa Hrista i Duhom Boga našega.“ 1. Korinćanima 6:9-11

„Jer je prikladno Bogu, za Kojega je sve i kroz Kojega je sve, Koji privede mnoge sinove u slavu, da Čelnika spasenja njihova učini savršenim kroz stradanje. Jer i Onaj koji osvećuje i oni koji se osvećuju svi su od jednoga; zato se ne stidi da ih naziva braćom, govoreći: Objaviću Ime tvoje braći svojoj, usred sabora pjesmom ću te veličati.“ Jevrejima 2:10-12

Razlog zbog kojeg je Gospod Isus u stanju da ljude učini svetima jeste taj što je dobrovoljno prineo samoga sebe kao zameničku žrtvu, u kojoj je prolio svoju krv i izlio svoj život do smrti, kako bi pribavio oproštenje i iskupljenje za sve one koji poveruju u njega:

„Kao što ni Sin Čovječiji nije došao da mu služe, nego da služi i dade život svoj u otkup za mnoge.“ Matej 20:28

„I kad jeđahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. I uze čašu i zablagodarivši dade im govoreći: Pijte iz nje svi; Jer ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge radi otpuštenja grijehova.“ Matej 26:26-28

„I živite u ljubavi kao što je i Hristos nas ljubio i predao sebe za nas kao prinos i žrtvu Bogu na prijatni miris.“… „Jer muž je glava ženi kao što je i Hristos glava Crkvi, i On je spasitelj tijela.“… „Muževi, volite svoje žene kao što i Hristos zavole Crkvu i sebe predade za nju, Da je osveti, očistivši je krštenjem u vodi riječju, Da je stavi preda se, slavnu Crkvu, koja nema mrlje ni bore, ili što tome slično, nego da bude sveta i neporočna. Tako su dužni i muževi da vole svoje žene kao svoja tijela; jer koji voli svoju ženu, samoga sebe voli. Jer niko nikad ne omrznu na svoje tijelo, nego ga hrani i njeguje, kao i Gospod Crkvu. Jer smo udovi tijela njegova, od mesa njegova, i od kostiju njegovih.“ Efescima 5:2, 23, 25-30

„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim djelima.“ Titu 2:13-14

„Jer ste na to i pozvani, jer i Hristos postrada za vas, ostavljajući vam primjer da idete njegovim stopama; On grijeha ne učini, niti se nađe prijevara u ustima njegovim; On vrijeđan, ne uzvraćaše uvredom; stradajući, ne prijećaše, nego je prepustio Onome koji pravedno sudi. On grijehe naše sam iznese na tijelu svojem na drvo, da za grijehe umremo, i za pravdu živimo, jer se njegovom ranom iscijeliste. Jer bijaste kao izgubljene ovce, ali sada se vratiste Pastiru i Episkopu duša vaših.“ 1. Petrova 2:21-25 – up. 1:18-19; 3:18**(1)**

„Tom voljom smo osvećeni prinošenjem tijela Isusa Hrista jednom za svagda. I svaki sveštenik stoji svakodnevno služeći i mnogo puta prinoseći iste žrtve koje nikada ne mogu uništiti grijehe; A On, prinijevši jednu žrtvu za grijehe, zanavijek sjede s desne strane Boga, Čekajući dalje dok se ne polože neprijatelji njegovi za podnožje nogu njegovih. Jer je On jednim prinosom učinio savršenima zauvijek one koji se osvećuju.“ Jevrejima 10:10-14

„Zato i Isus, da bi osvetio narod krvlju svojom, postrada izvan grada.“ Jevrejima 13:12

„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin.“ Otkrivenje 1:5-6

„I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji.“ Otkrivenje 5:8-10

„Potom vidjeh, i gle, mnoštvo naroda kojeg ne može niko izbrojati, od svakoga plemena i roda i naroda i jezika, stajaše pred prijestolom i pred Jagnjetom, obučeno u haljine bijele, i palme u rukama njihovim; I klicahu snažnim glasom, govoreći: Spasenje je u Bogu našemu koji sjedi na prijestolu, i u Jagnjetu. I svi anđeli stajahu oko prijestola i starješina i četiri živa bića, i padoše ničice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu, Govoreći: Amin! Blagoslov i slava i premudrost i blagodarnost i čast i sila i moć Bogu našemu u vijekove vijekova. Amin! I odgovori jedan od starješina, govoreći mi: Ovi obučeni u bijele haljine, ko su, i od kuda dođoše? I rekoh mu: Gospodaru moj, ti znaš. I reče mi: Ovo su oni koji dođoše iz nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jagnjetovoj. Zato su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noć u hramu njegovom; i Onaj koji sjedi na prijestolu obitavaće na njima. Neće više ogladnjeti, niti će više ožednjeti; i neće ih peći sunce, niti kakva žega. Jer Jagnje, koje je nasred prijestola, napasaće ih i vodiće ih na izvore voda života; i ubrisaće Bog svaku suzu sa očiju njihovih.“ Otkrivenje 7:9-17

Prethodno rečeno objašnjava zašto se za Isusa čak kaže da ima svete koji prizivaju njegovo ime u obožavanju:

„A Ananija odgovori: Gospode, čuo sam od mnogih za toga čovjeka koliko zla počini svetima tvojima u Jerusalimu. I ovdje ima vlast od prvosveštenika da veže sve koji prizivaju Ime tvoje.“ Dela apostolska 9:13-14, 21

Vernici su Hristovi sveti zato što ih je on učinio svetima svojom savršenom poslušnošću Očevoj volji, koja je podrazumevala da svoj život prinese na krstu kao žrtvu pomirenja za grehe koje je počinio njegov narod:

„Ali Bog pokazuje svoju ljubav prema nama, jer još dok bijasmo grješnici, Hristos umrije za nas. Mnogo ćemo, dakle, prije biti kroz njega spaseni od gnjeva sada kada smo opravdani krvlju njegovom. Jer kada smo se kao neprijatelji pomirili sa Bogom kroz smrt Sina njegova, mnogo ćemo se prije, već pomireni, spasti životom njegovim. A ne samo to, nego se i hvalimo Bogom kroz Gospoda našega Isusa Hrista, kroz kojega sada primismo pomirenje.“… „Ali blagodatni dar nije tako kao prijestup, jer ako prijestupom jednoga pomriješe mnogi, mnogo se više blagodat Božija i dar u blagodati jednoga čovjeka Isusa Hrista izobilno izli na mnoge. I ne bi sa darom onako kao što bi sa prijestupom kroz jednoga; jer sud zbog jednoga bi osuda, a blagodatni dar bi opravdanje od mnogih prijestupa. Jer ako se prijestupom jednoga zacari smrt kroz jednoga, tim prije će oni koji primaju izobilje blagodati i dar pravednosti u životu carovati kroz jednoga Isusa Hrista. Tako, dakle, kao što jednim prijestupom dođe osuda na sve ljude, tako i jednim opravdanjem dođe na sve ljude opravdanje života. Jer kao što kroz neposlušnost jednoga čovjeka postaše mnogi grješni, tako će i kroz poslušnost jednoga postati mnogi pravedni.“ Rimljanima 5:8-11, 15-19**(1)**

Ipak, jedini način na koji je Gospod Isus ikada mogao izvršiti ovo delo jeste taj da je on zaista Bog, budući da Sveto pismo naglašeno svedoči da nijedan čovek nije u stanju da otkupi život ni jednog jedinog pojedinca, a kamoli bezbroj života, jer je to nešto što samo Bog može učiniti:

„Čovjek neće nikako brata osloboditi, neće dati Bogu otkupa za nj. Velik je otkup za dušu, i neće biti nigda Da ko dovijeka živi i ne vidi groba.“… „Ali će Bog dušu moju izbaviti iz ruku paklenih; jer me on prima.“ Psalam 49:7-9, 15

„A ja sam Gospod Bog tvoj od zemlje Misirske, i Boga osim mene nijesi poznao, i osim mene nema ko bi spasao. Ja te poznah u pustinji, u zemlji zasušenoj.“… „Od groba ću ih izbaviti, od smrti ću ih sačuvati. Gdje je, smrti, pomor tvoj? Gdje je, grobe, pogibao tvoja? Kajanje će biti sakriveno od očiju mojih.“ Osija 13:4-5, 14

U svetlu ovoga, izazivamo Vilijamsa da navede ijedan biblijski odlomak u kojem se za proroke poput Mojsija kaže da imaju svete koje su oni učinili svetima time što su sebe prineli umesto njih kako bi izvršili pomirenje za njih. Dalje ga izazivamo da navede određeni kuranski tekst u kojem se neko ljudsko biće naziva svetim ili svecem. Štaviše, izazivamo ga da iz Kurana pokaže gde se Muhamed ikada naziva Svetim ili Pravednim.(2)

Dok to ne učini, Vilijams treba da se povuče iz apologetike, jer ga njegove bogohulne tirade protiv vaskrslog Gospoda Isusa Hrista i njegovo užasno neznanje o sopstvenoj lažnoj religiji neće daleko odvesti niti učiniti popularnim među ljudima koji istinski vole Boga i njegovu istinu. Takva sramna taktika samo će Vilijamsa učiniti dragim njegovim sabraćom takijašima i hristofobima koji, baš kao i on, nimalo ne mare za istinu, poštenje i čestitost.

Povezani članci

Ispitivanje božanstva Hrista u svetlu njegovog apsolutnog moralnog savršenstva
Još dokaza o apsolutnoj dobroti i suštinskoj čistoti Isusa
Još više dokaza da je Isus apsolutno dobar i stoga apsolutno božanski!

Fusnote

(1) Ovi tekstovi namerno odjekuju jezikom kojim se prorok Isaija služi da opiše zamenička stradanja Sluge Gospodnjeg koji dolazi da izvrši pomirenje za grehe Božjeg naroda:

„A on bolesti naše nosi i nemoći naše uze na se, a mi mišljasmo da je ranjen, da ga Bog bije i muči. Ali on bi ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja; kar bješe na njemu našega mira radi, i ranom njegovom mi se iscijelismo. Svi mi kao ovce zađosmo, svaki nas se okrenu svojim putem, i Gospod pusti na nj bezakonje svijeh nas. Mučen bi i zlostavljen, ali ne otvori usta svojih; kao jagnje na zaklanje vođen bi i kao ovca nijema pred onijem koji je striže ne otvori usta svojih. Od tjeskobe i od suda uze se, a rod njegov ko će iskazati? Jer se istrže iz zemlje živijeh i za prijestupe naroda mojega bi ranjen. Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi s bogatijem, jer ne učini nepravde, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem. Ali Gospodu bi volja da ga bije, i dade ga na muke; kad položi dušu svoju u prinos za grijeh, vidjeće natražje, produljiće dane, i što je Gospodu ugodno napredovaće njegovom rukom. Vidjeće trud duše svoje i nasitiće se; pravedni sluga moj opravdaće mnoge svojim poznanjem, i sam će nositi bezakonja njihova. Zato ću mu dati dio za mnoge, i sa silnima će dijeliti plijen, jer je dao dušu svoju na smrt, i bi metnut među zločince, i sam nosi grijehe mnogih, i za zločince se moli.“ Isaija 53:5-12

Dakle, čak su i starozavetni proroci znali i govorili o apsolutnoj suštinskoj čistoti i moralnom savršenstvu Gospodnjeg Mesije i Spasitelja!

(2) Kuran se zapravo posebno trudi da dokaže da Muhamed nije bio ništa više od nesavršenog, pogrešivog grešnika kome je bilo potrebno očišćenje od njegovih prestupa. On ga čak više puta upozorava da će ga Alah ubiti i baciti u pakao ako zakaže ili se okrene od svoje misije (up. Kuran 4:105-107; 5:67; 7:188; 9:43; 17:73-75, 93; 18:110; 33:1-3; 39:30-31, 65; 40:55; 41:6; 47:19; 46:9; 48:1-2; 69:44-47; 72:20-25; 110:3). Za Isusa se, s druge strane, kaže da je apsolutno čist i svet čak i od rođenja!

„I spomeni iz Knjige Mariju: kada se od ukućana svojih povukla na istočnu stranu, i od njih uzela zaklon, Mi smo ka njoj poslali Našeg anđela i on joj se pokazao u potpunom ljudskom obliku. „Tražim zaštitu Svemilosnog od tebe, ako se Njega bojiš!“ Uzviknu ona. „A ja sam upravo izaslanik tvoga Gospodara“, reče on, „da ti poklonim čestitog dečaka!“ „Kako ću da imam dečaka?“ Reče ona, „kad me nijedan muškarac nije dodirnuo, a ja nisam bludnica.“ A on reče: „Eto tako, Gospodar tvoj je kazao: 'To je Meni lako, i zato da ga učinimo da bude znak ljudima i znak naše milosti.' Tako je unapred određeno.““ S. 19:16-21 Arberi