Isus Hristos – večni Kralj stvorenja

Jesus Christ – the Eternal King of Creation

Rat jednog muhamedanskog polemičara protiv Alaha i njegovog „poslanika“

U delu unakrsnog ispitivanja svoje debate sa dr Džejmsom R. Vajtom (James R. White) o statusu Gospoda Isusa, davagandista Sami Zaatari (Sami Zaatari) odgovorio je na Vajtov izazov da objasni kako običan ljudski rasul (poslanik) može dobiti večno carstvo ako on sam nije večan:

„A onda ono o večnom carstvu, lako! Ako je ono večno… nebo je večno! Možemo reći da je to carstvo na nebu… zašto da ne? Zar ne možemo?“ (DEBATE Sami Zaatari vs Dr James White Jesus, Divine Son of God or Great Prophet of Allah 11)

S tim u vezi, pogledajmo da li je Hristovo ustoličenje kao večnog Kralja stvorenja spojivo sa islamskim gledištem da Isus nije bio ništa više od ljudskog poslanika/proroka Božjeg.

Prema jevrejskoj Bibliji, velika svetlost će zasijati iz Galileje neznabožačke. Ta svetlost biće Silni Bog koji dolazi da se rodi kao Dete sa izričitom svrhom da zauvek vlada na Davidovom prestolu:

„Ali neće se onako zamračiti pritiješnjena zemlja kao prije kad se dotače zemlje Zavulonove i zemlje Neftalimove, ili kao poslije kad dosađivaše na putu k moru s one strane Jordana Galileji neznabožačkoj. Narod koji hodi u tami vidjeće vidjelo veliko, i onima koji sjede u zemlji gdje je smrtni sjen zasvijetliće vidjelo. Umnožio si narod, a nijesi mu uveličao radosti; ali će se radovati pred tobom kao što se raduju o žetvi, kao što se vesele kad dijele plijen. Jer si slomio jaram u kom vucijaše, i štap kojim ga bijahu po plećima i palicu nasilnika njegova kao u dan Madijanski. Jer će obuća svakoga ratnika koji se bije u graji i odijelo u krv uvaljano izgorjeti i biti hrana ognju. Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: Divni, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez mirni. Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom odsada dovijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama.“ Isaija 9:1-2, 6-7

Hrišćanska Sveta pisma poistovećuju Isusa sa tom velikom Svetlošću i Božanskim Detetom,

„A kada ču Isus da je Jovan predan, otide u Galileju. I ostavivši Nazaret, dođe i nastani se u Kapernaumu primorskome, u krajevima Zavulonovim i Neftalimovim, Da se ispuni što je rekao prorok Isaija govoreći: 3emlja Zavulonova i zemlja Neftalimova, na putu k moru s one strane Jordana, Galileja neznabožačka; Narod koji sjedi u tami vidje svjetlost veliku, i onima koji sjede u oblasti i sjeni smrti, svjetlost zasija. Od tada poče Isus propovijedati i govoriti: Pokajte se, jer se približilo Carstvo nebesko.“ Matej 4:12-17

„A u šesti mjesec poslan bi od Boga anđeo Gavrilo u grad galilejski po imenu Nazaret, Djevojci zaručenoj za muža, po imenu Josif, iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija. I ušavši k njoj anđeo reče: Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti među ženama! A ona vidjevši ga, uplaši se od riječi njegove i mišljaše: kakav bi ovo bio pozdrav? I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga! I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida, oca njegova; I carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i Carstvu njegovu neće biti kraja. A Marija reče anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža? I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji.“ Luka 1:26-35

Kao i sa Bogom koji je zauvek hvaljen i koji večno vlada nad svim stvorenjem:

„Koji su Izrailjci, čije je usinovljenje i slava i zavjeti i zakon i bogosluženje i obećanja, Čiji su i oci, i od kojih je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloveni u vijekove. Amin.“ Rimljanima 9:4-5

„Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.“ Jevrejima 1:8-9

Isus je takođe opisan kao božanski Sin Čovečji koga je prorok Danilo video u proročkoj viziji,

„Vidjeh u noćnom viđenju i, gle, sa oblacima nebeskim kao da dolazaše Sin Čovječji i da stiže do Starca dana i pred Njega bi priveden. I dade Mu se vlast i čast i carstvo, i svi narodi i plemena i jezici da Mu služe; vlast Njegova je vlast vječna, koja neće proći, i carstvo Njegovo neće se razrušiti.“ Danilo 7:13-14

Onaj čije je carstvo neuništivo i koga svi narodi – zapravo, čitavo stvorenje – moraju obožavati i služiti u sve vekove:

„Opet ga prvosveštenik zapita i reče: Jesi li ti Hristos, Sin Blagoslovenoga? A Isus reče: Ja sam taj; i vidjećete Sina Čovječijega gdje sjedi sa desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim.“ Marko 14:61b-62 – uporedi Matej 16:27-28; 25:31-46; Luka 17:24-25; 21:27, 36; Dela apostolska 7:55-56

„Jer će vam se tako izobilno dati ulazak u vječno Carstvo Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista.“ 2. Petrova 1:11

„I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji. I vidjeh i čuh glas mnogih anđela oko prijestola i živih bića i starješina, i bješe broj njihov mirijade mirijada i hiljade hiljada. Govoreći glasom gromkim: Dostojno je Jagnje koje je zaklano, da primi silu i bogatstvo i premudrost i čast i slavu i blagoslov. I čuh gdje svako stvorenje što je na nebu i na zemlji i pod zemljom i što je na moru, i sve što je u njima, govori: Onome što sjedi na prijestolu, i Jagnjetu, blagoslov i čast i slava i moć u vijekove vijekova! I četiri živa bića rekoše: Amin. I starješine padoše i pokloniše se.“ Otkrivenje 5:8-14 – uporedi 1:12-18; 14:14-16; 22:1-3

„I sedmi anđeo zatrubi, i nastadoše gromki glasovi na nebu koji govorahu: Postade carstvo svijeta Carstvo Gospoda našega i Hrista njegovog, i carovaće u vijekove vijekova.“ Otkrivenje 11:15

Sveta pisma nadahnuta od Boga dalje objavljuju da, kao Bogočovek, Hristos poseduje ime iznad svakog imena i da je uzvišen na najviši položaj u čitavom postojanju, vladajući zajedno sa Ocem sa visine nad celokupnim stvorenjem:

„I kakva je neizmjerna veličina sile njegove na nama koji vjerujemo po djejstvu silne moći njegove, Koju učini u Hristu vaskrsavši ga iz mrtvih, i posadi sebi s desne strane na nebesima, Iznad svakoga načalstva, i vlasti, i sile, i gospodstva, i iznad svakoga imena što se može nazvati, ne samo u ovome vijeku, nego i u budućem; I sve pokori pod noge njegove, i Njega postavi iznad svega za glavu Crkvi, Koja je tijelo njegovo, punoća Onoga koji sve ispunjava u svemu.“ Efescima 1:19-23

„Zato neka je u vama ista misao koja je i u Hristu Isusu, Koji budući u obličju Božijem, nije smatrao za otimanje to što je jednak sa Bogom, Nego je sebe ponizio uzevši obličje sluge, postao istovjetan ljudima, i izgledom se nađe kao čovjek; Unizio je sebe i bio poslušan do smrti, i to do smrti na krstu, Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:5-11

„On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji.“ Jevrejima 1:3-6

„vaskrsenjem Isusa Hrista, Koji, otišavši na nebo, sa desne je strane Boga, i potčinjeni su mu anđeli i vlasti i sile.“ 1. Petrova 3:21b-22

Za Hrista se čak kaže da je Kralj svih kraljeva i Gospod nad svakim drugim gospodom:

„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim.“ Otkrivenje 1:5a

„Ovi će s Jagnjetom zaratiti i Jagnje će ih pobijediti, jer je Gospodar nad gospodarima i Car nad carevima; i oni koji su s Njim, pozvani i izabrani i vjerni.“ Otkrivenje 17:14 – uporedi 19:16

Da bismo potpunije cenili novozavetno svedočanstvo o Hristovom uzvišenom statusu, potrebno je imati na umu starozavetnu pozadinu. Na primer, jedna od jedinstvenih odlika koje Jahvea čine jedinstvenim i neuporedivim prema jevrejskoj Bibliji jeste to što jedino on vlada na nebu/sa neba, i što je jedino njegovo ime uzvišeno nad svim stvorenjem. Kao takav, to je status koji Jahve ne deli ni sa jednim pukim stvorenjem:

„I neka znadu da si ti, kojemu je ime Gospod, jedini najviši nad svom zemljom.“ Psalam 83:18

„Jer si ti, Gospode, visok nad svom zemljom i nadvisuješ sve bogove.“ Psalam 97:9

„Gospod na nebesima postavi prijesto svoj, i carstvo njegovo svijem vlada.“ Psalam 103:19

„Ko je kao Gospod, Bog naš, koji sjedi na visini;“ Psalam 113:5

„Nebo je nebo Gospodnje, a zemlju je dao sinovima čovječijim.“ Psalam 115:16

„Neka hvale ime Gospodnje; jer je samo njegovo ime uzvišeno, slava njegova na zemlji i na nebu.“ Psalam 148:13

„Ponosite oči čovječije poniziće se, i visina ljudska ugnuće se, a Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan. Jer će doći dan Gospoda nad vojskama na sve ohole i ponosite i na svakoga koji se podiže, te će biti poniženi. I na sve kedre Livanske, velike i visoke, i na sve hrastove Vasanske, I na sve gore visoke i na sve humove izdignute, I na svaku kulu visoku i na svaki zid tvrdi, I na sve lađe Tarsiske i na sve likove mile. Tada će se ponositost ljudska ugnuti i visina se ljudska poniziti, i Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan.“ Isaija 2:11, 17

„Sebe radi, sebe radi učiniću, jer kako bi se hulilo na ime moje? I slave svoje neću dati drugome.“ Isaija 48:11

Za Jahvea se takođe kaže da je Gospod nad svim gospodima koji vlada zauvek:

„Jer je Gospod Bog vaš Bog nad bogovima i gospodar nad gospodarima, Bog veliki, silni i strašni, koji ne gleda ko je ko, niti prima poklona;“ Ponovljeni zakoni 10:17

„Slavite gospodara nad gospodarima; jer je dovijeka milost njegova.“ Psalam 136:3

„Carstvo je tvoje carstvo svijeh vijekova, i vlada tvoja na sva koljena.“ Psalam 145:13

„Ti, Gospode, ostaješ dovijeka, prijesto tvoj od koljena do koljena.“ Plač Jeremijin 5:19

„Tada Darije car napisa svima narodima, plemenima i jezicima, koji življahu po zemlji: Mir da vam se umnoži;“ Danilo 6:26

S obzirom na sve gore navedeno, Isus Hristos mora biti Jahve Bog u telu (iako on nije Otac niti Sveti Duh), inače ne bi mogao deliti Očev uzvišeni status nad svim stvorenjem, niti bi mogao posedovati ime iznad svakog imena i primati potpuno isto obožavanje koje Otac prima od celokupnog stvorenja.

A da li je ovo spojivo sa islamskim stanovištem? Apsolutno ne, jer Kuran naglašeno jasno kaže da Alah ne deli svoju vlast ni sa jednim od svojih stvorenja:

„I reci: „Sva hvala Allahu Koji Sebi nije uzeo deteta i Koji u vlasti nema sličnog, i Kome ne treba zaštitnik zbog nemoći“ – i istinski Ga veličaj!“ S. 17:111 Palmer

„Onaj Kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, Koji nema deteta, Koji u vlasti nema ortaka i Koji je sve stvorio i kako treba uredio!“ S. 25:2 Shakir

„Reci:“Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve čuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikog u odlukama Svojim kao sudruga.”“ S. 18:26 N. J. Dawood

Evo još jedne verzije gornjeg teksta:

„… Njegov autoritet, vlast i zapovest su apsolutni i nezavisni, i nikome ne dopušta da s Njim deli udeo u bilo kojoj meri ili stepenu.“ Al-Muntakhab

Niti Alah dopušta bilo kom proroku da deli njegovo obožavanje:

„Nije primereno čoveku da mu Allah da Knjigu, i mudrost, i verovesništvo, a zatim da govori ljudima: „Mene obožavajte, a ne Allaha!“ Nego: „Budite učeni i pobožni, zato što Knjizi podučavate i što je i sami proučavate!" On vam ne naređuje da anđele i verovesnike smatrate božanstvima. Zar da vam naređuje neverovanje, nakon što ste postali Njemu predani?!“ S. 3:79-80

Niti Alah trpi da se bilo koje stvorenje naziva kraljem kraljeva:

Prenosi Abu Hurejra: Alahov Poslanik je rekao: „Najodvratnije ime u Alahovim očima na Dan vaskrsenja biće (ime) čoveka koji sebe naziva Malik Al-Amlak (kralj kraljeva).“ (Sahih al-Buhari, tom 8, knjiga 73, broj 224)

Sada, osim ako Zaatari ne želi da tvrdi da je Isus ovaploćeni Alah, njegov odgovor Vajtu pokazuje da on nije ništa drugo do mušrik (idolopoklonik/poricatelj islamskog unitarijanizma), kafir (nevernik) i munafik (licemer). Zaatari tvrdi da veruje Muhamedu, a ipak ne okleva da koristi argumente koji otvoreno protivreče onome što je njegov sopstveni prorok učio o ovim konkretnim pitanjima.

Stoga, da odgovorimo na njegovo pitanje: Nijedan pobožan musliman ne može reći da ljudski prorok poseduje večno carstvo u kome vlada kao kralj na nebu uz Alaha, i kome svi narodi služe i obožavaju ga zajedno sa muslimanskim božanstvom. Reći drugačije znači u suštini počiniti širk, koji je neoprostivi greh u islamu (uporedi K. 2:22; 4:48, 116; 39:65), jer se time Alahu pripisuje sudrug u njegovoj isključivoj božanskoj vlasti i obožavanju.

Možda je najbolje što je Zaatari odlučio da se povuče iz debatovanja. Radi svojih sunarodnika muslimana, treba da ostane po strani zauvek, jer nanosi mnogo štete i veliku štetu stvari islamske dave. Zapravo, znam da će ovo uvrediti neke moje čitaoce, ali moram ovde biti otvoren i reći da su upravo ovakvi argumenti razlog zbog kog Zaatarija svrstavam među najgore muslimanske davagandiste. Istini za volju, zajedno sa Osamom Abdalahom, Džalalom Abualrubom, Nadirom Ahmedom i Basamom Zavadijem, Zaatari je jedan od najnesposobnijih i najnepoštenijih muhamedanskih apologeta/polemičara od svih.