Isus Hristos – Onaj koji je poslat sa neba

Jesus Christ – the Heavenly Sent One

Božanstvo Hrista Jevanđelja Islam Apologetika Unitarijanizam Iz starije arhive

Sami Zaatari je objavio još nekoliko „odgovora“ na moje odgovore koji se bave njegovim izvrtanjem biblijske istine. Pozivamo čitaoce da odu na njegov sajt i sami pročitaju njegove „odgovore“ (unosi od 9. i 11. decembra 2008. ovde) jer će postati očigledno da je sve što je Zaatari uradio to da je proizveo još više naklapanja i pružio još dokumentacije o tome da nema nikakvih skrupula pri izvrtanju i izopačavanju izvora. Njega zanima jedino da sačuva obraz i da ostavi utisak kako zaista pobija svoje protivnike.

U jednom od tih nedavnih „pobijanja“ (*) on priziva u pomoć takozvane „hrišćanske“ unitarce u svom pohodu protiv izričitog biblijskog svedočanstva o apsolutnom božanstvu Gospoda Isusa Hrista. Odlučio sam da se ovde pozabavim njihovim komentarima jer ću time razotkriti ne samo Zaatarija, nego i te druge antitrinitarce koji se ne stide da nepravilno postupaju sa nadahnutom Božjom Rečju i da je izvrću.

Ono što sledi treba razumeti kao dodatak mom nedavnom članku „Gospod moj i Bog moj“, budući da se bavi dvama Zaatarijevim konkretnim prigovorima tom članku.

Zaatari se poziva na članak unitaraca koji pokušavaju da se uhvate u koštac sa tekstom iz Jovana 1:10-11:

Biblijski unitarizam odgovara na Jovana 1:10-11:

Ovaj stih se odnosi na Oca, a ne na Hrista. Proučavanje konteksta otkriva da se ovaj odeljak otvara u 6. stihu time što nam kaže: „Bi čovjek poslan od Boga“ Rečeno nam je da je „da je Bog svjetlost“ i da je Božja svetlost zasijala kroz Isusa Hrista i učinila ga „Ja sam svjetlost svijetu“. Iako je Bog bio u svetu na mnogo načina, uključujući i kroz svog Sina, svet ga nije prepoznao.... Činjenica da ga svet nije primio postaje u kontekstu još upečatljivija, jer Sveto pismo otkriva koliko je usrdno Bog posezao ka njima – učinio je svoj plan i naum telom i zasijao svojom svetlošću kroz Hrista da bi dosegao svet, ali oni ga nisu primili (http://www.biblicalunitarian.com/modules.php?name=Content&pa=showpage&pid=87)

Ovo je očigledno izvrtanje odeljka, budući da neposredni kontekst pokazuje da se Jovan 1:10-11 u celini odnosi na Gospoda Isusa Hrista. Štaviše, iako je tačno da Sveto pismo kaže da je Bog svetlost, to se nigde ne spominje u ovom konkretnom poglavlju. I prolog i samo jevanđelje obaveštavaju nas da je Hristos istinska Svetlost koja je dolazila na svet i da je on Onaj o kome je Jovan Krstitelj bio poslat da svedoči.

Evo tabele koja pokazuje da apostol Jovan kroz čitav ovaj prolog opisuje i usredsređuje se upravo na Ličnost Gospoda Isusa Hrista, a ne na Oca.

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo.“ Jovan 1:1-3

„A pred praznik Pashe, znajući Isus da je došao njegov čas da pređe iz ovoga svijeta Ocu, ljubivši svoje koji su u svijetu, ljubio ih je do kraja. I kad bi večera, pošto đavo već bješe metnuo u srce Judi Simonovu Iskariotskom da ga izda, Znajući Isus da mu je Otac sve dao u ruke, i da od Boga iziđe, i Bogu ide,“ Jovan 13:3

„Jer sam Otac ljubi vas, zato što ste vi ljubili mene, i vjerovali da ja od Boga iziđoh. Iziđoh od Oca, i došao sam na svijet; opet ostavljam svijet, i idem Ocu.“ Jovan 16:27-28

„I sada proslavi ti mene, Oče, u tebe samoga, slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade. Objavih ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta; tvoji bijahu pa si ih meni dao, i tvoju su riječ održali. Sad razumješe da je sve što si mi dao od tebe. Jer riječi koje si mi dao, dao sam njima; i oni primiše, i poznaše zaista da od tebe iziđoh, i vjerovaše da me ti posla. Ja se za njih molim, ne molim se za svijet, nego za one koje si mi dao, jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje; i proslavio sam se u njima. I više nisam u svijetu, a oni su u svijetu, i ja dolazim tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u ime tvoje, one koje si mi dao, da budu jedno kao mi.“ Jovan 17:5, 11

„U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.“ Jovan 1:4-5, 9

„I niko se nije popeo na nebo osim Onaj koji siđe s neba, Sin Čovječiji koji je na nebu. I kao što Mojsej podiže zmiju u pustinji, tako treba da se podigne Sin Čovječiji. Da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni, Jer Bog tako zavolje svijet da je Sina svojega Jedinorodnoga dao, da svaki koji vjeruje u njega ne pogine, nego da ima život vječni. Jer ne posla Bog Sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroz njega. Koji u njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer nije vjerovao u ime Jedinorodnoga Sina Božijega. A ovo je sud što je svjetlost došla na svijet, a ljudi više zavolješe tamu negoli svjetlost; jer njihova djela bijahu zla. Jer svaki koji čini zlo mrzi svjetlost i ne ide ka svjetlosti, da se ne razotkriju djela njegova, jer su zla. A ko istinu tvori, ide ka svjetlosti, da se vide djela njegova, jer su u Bogu učinjena.“ Jovan 3:13-21

„Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava. Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao. Zaista, zaista vam kažem: Ko moju riječ sluša i vjeruje Onome koji me je poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijega, i čuvši ga oživjeće. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi;“ Jovan 5:21, 25-26

„Isus im opet reče, govoreći: Ja sam svjetlost svijetu; ko ide za mnom neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.“ Jovan 8:12

„Meni valja činiti djela Onoga koji me posla, dok je dan. Dolazi noć kad niko ne može raditi. Dok sam u svijetu, svjetlost sam svijetu.“ Jovan 9:4-5

„Tada im reče Isus opet: Zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata ovcama. Svi koji god dođoše prije mene kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata; ako ko uđe kroza me spašće se, i ući će i izići će, i pašu će naći. Kradljivac ne dolazi za drugo nego da ukrade i zakolje i upropasti. Ja dođoh da život imaju i da ga imaju u izobilju.“ Jovan 10:7-10

„A Isus im reče: Još je malo vremena svjetlost sa vama; idite dok svjetlost imate da vas tama ne obuzme; a ko ide po tami ne zna kuda ide. Dok svjetlost imate vjerujte u svjetlost, da budete sinovi svjetlosti. Rekavši ovo, Isus otide i sakri se od njih. Jer iako je učinio tolika znamenja pred njima, ne vjerovahu u njega; Da se ispuni riječ Isaije proroka koji reče: Gospode, ko vjerova propovjedi našoj? I ruka Gospodnja kome se otkri? Zato ne mogahu vjerovati, jer opet reče Isaija: Zaslijepio je oči njihove i okamenio srca njihova, da ne vide očima ni srcem razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim. Ovo reče Isaija kada vidje slavu njegovu i govoraše o njemu. Ali i od starješina mnogi vjerovaše u njega; no zbog fariseja ne priznavahu, da ne budu isključeni iz sinagoge; Jer zavolješe više slavu ljudsku nego slavu Božiju. A Isus povika i reče: Ko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u Onoga koji me je poslao. I ko vidi mene, vidi Onoga koji me je poslao. Ja u svijet dođoh kao svjetlost, da svako ko vjeruje u mene ne ostane u tami.“ Jovan 12:35-36, 46

„Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti.“ Jovan 1:6-8

„I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine. Jovan svjedoči o njemu i viče govoreći: Ovo je onaj za koga rekoh: Koji za mnom dolazi ispred mene je, jer prije mene bješe.“ Jovan 1:14-15

„Odgovori im Jovan govoreći: Ja krštavam vodom, a među vama stoji koga vi ne znate. To je Onaj što dolazi za mnom, koji preda mnom bi, kome ja nisam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj. Ovo se dogodi u Vitaniji s one strane Jordana gdje Jovan krštavaše. A sutradan vidje Jovan Isusa gdje dolazi k njemu, i reče: Gle, Jagnje Božije koje uzima na se grijehe svijeta! Ovo je Onaj za koga ja rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji preda mnom bi, jer prije mene bješe. I ja ga ne znadoh, ali da se javi Izrailju, zato dođoh ja da krštavam vodom. I posvjedoči Jovan govoreći: Vidio sam Duha gdje silazi kao golub sa neba i ostade na njemu. I ja ga ne znadoh, ali Onaj koji me posla da krštavam vodom on mi reče: Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu to je onaj koji krštava Duhom Svetim. I ja sam vidio i zasvjedočio da je on Sin Božiji.“ Jovan 1:26-27, 29-34

„U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga.“ Jovan 1:10-13

„Kako vi govorite onome koga Otac posveti i posla na svijet: huliš, zato što rekoh: Ja sam Sin Božiji?“ Jovan 10:36

„Jer Otac ljubi Sina, i sve je dao njemu u ruku.“ Jovan 3:35

„A Isus im reče: Ja sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji u mene vjeruje neće nikad ožednjeti. Nego vam rekoh: i vidjeli ste me, i ne vjerujete. Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću istjerati napolje. Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla. A ovo je volja Oca koji me posla, da sve što mi je dao ništa od toga ne izgubim, nego da to vaskrsnem u posljednji dan. A ovo je volja Oca koji me posla, da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. Tada gunđahu Judejci na njega što reče: Ja sam hljeb koji siđe s neba, I govorahu: Nije li ovo Isus, sin Josifov, kome mi znamo oca i mater? Kako, dakle, on govori: S neba sam sišao? A Isus im odgovori i reče: Ne gunđajte među sobom. Niko ne može doći meni ako ga ne privuče Otac koji me posla; i ja ću ga vaskrsnuti u posljednji dan. U Prorocima je napisano: I biće svi naučeni od Boga. Svaki koji čuje od Oca i nauči, dolazi k meni. Ne da je ko vidio Oca, osim Onoga koji je od Boga: on je vidio Oca. Zaista, zaista vam kažem: Koji vjeruje u mene ima život vječni.“ Jovan 6:35, 40, 47

„Reče joj Isus: Vaskrsnuće brat tvoj. Marta mu reče: Znam da će vaskrsnuti o vaskrsenju u posljednji dan. Isus joj reče: Ja sam vaskrsenje i život; koji vjeruje u mene ako i umre, živjeće. I svaki koji živi i vjeruje u mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? Reče mu: Da, Gospode! Ja vjerujem da si ti Hristos Sin Božiji koji dolazi u svijet.“ Jovan 11:23-27

„Sve što ima Otac moje je, zato rekoh da će od mojega uzeti, i javiti vam.“ Jovan 16:15

„Objavih ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta; tvoji bijahu pa si ih meni dao, i tvoju su riječ održali. Sad razumješe da je sve što si mi dao od tebe. Jer riječi koje si mi dao, dao sam njima; i oni primiše, i poznaše zaista da od tebe iziđoh, i vjerovaše da me ti posla. Ja se za njih molim, ne molim se za svijet, nego za one koje si mi dao, jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje; i proslavio sam se u njima. I više nisam u svijetu, a oni su u svijetu, i ja dolazim tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u ime tvoje, one koje si mi dao, da budu jedno kao mi.“ Jovan 17:6-11

„A i mnoga druga znamenja učini Isus pred učenicima svojim, koja nisu zapisana u knjizi ovoj. A ova su zapisana da vjerujete da Isus jeste Hristos, Sin Božiji, i da vjerujući imate život u ime njegovo.“ Jovan 20:30-31

Sada prelazimo na Zaatarijev drugi prigovor.

Zaatari dalje citira unitarce da bi dokazao da Isusovo silaženje sa neba ne znači ono što piše.

Da li je Isus Bog zato što je sišao sa neba? Biblijski unitarizam to objašnjava:

Jevreji ne bi razumeli Jovanove reči tako da se Hristos „ovaplotio“. Bilo im je uobičajeno da kažu da je nešto „došlo sa neba“ ako je Bog bio njegov izvor. Na primer, Jakovljeva 1:17 kaže da je svaki dobar dar „odozgo“ i da „silazi“ od Boga. Ono što Jakov misli jasno je. Bog je Tvorac i izvor dobrih stvari u našim životima. Bog deluje iza kulisa da bi obezbedio ono što nam je potrebno. Stih ne znači da dobre stvari u našim životima dolaze neposredno dole sa neba. Većina hrišćana doživljava da ih Gospod blagosilja posredstvom drugih ljudi ili događaja, ali shvata da je krajnji izvor blagoslova bio Gospod. Trebalo bi da Jovanove reči primenimo na isti način na koji razumemo Jakovljeve reči – da je Bog izvor Isusa Hrista, što je i bio. Hristos je bio Božji plan. Postoje i stihovi koji kažu da je Isus „poslat od Boga“, izraz koji pokazuje da je Bog krajnji izvor onoga što je poslato. Jovan Krstitelj je bio čovek „poslan od Boga“ (Jovan 1:6), i on je bio taj koji je rekao da Isus „odozgo dolazi“ i „koji dolazi s neba“ (Jovan 3:31). Kada je Bog hteo da kaže narodu da će ih blagosloviti ako budu davali svoje desetke, rekao im je da će otvoriti prozore „ustave nebeske“ i izliti blagoslov (Malahija 3:10 – KJV). Naravno, svi su razumeli idiom koji se koristi i niko nije verovao da će Bog doslovno izlivati stvari sa neba. Znali su da taj izraz znači da je Bog poreklo blagoslova koje su primali. Još jedan primer je kada je Hristos govorio i rekao: „Krštenje Jovanovo otkuda bijaše? S neba, ili od ljudi?“ (Matej 21:25). Naravno, Jovanovo krštenje bi bilo „sa neba“ na taj način što bi Bog bio izvor otkrivenja. Jovan nije sam došao na tu ideju, ona je došla „sa neba“. Stih čini idiom jasnim: stvari su mogle biti „sa neba“, tj. od Boga, ili su mogle biti „od ljudi“. Idiom je isti kada se upotrebljava za Isusa. Isus je „od Boga“, „sa neba“ ili „odozgo“ u smislu da mu je Bog Otac i time njegovo poreklo.

Nasuprot gornjoj tvrdnji da Jevreji ne bi razumeli Isusove reči na taj način, dokazi pokazuju da su ih upravo tako razumeli:

„Tada gunđahu Judejci na njega što reče: Ja sam hljeb koji siđe s neba, I govorahu: Nije li ovo Isus, sin Josifov, kome mi znamo oca i mater? Kako, dakle, on govori: S neba sam sišao?“ Jovan 6:41-42

Ali naravno, Zaatari će se izvijati da se izvuče iz ovoga tvrdeći da su ovi Jevreji pogrešno razumeli Isusa! Reći će to uprkos činjenici da ih Isus nikada nije ispravio, iako Isus nije oklevao da ispravi Jevreje kad god bi pogrešno razumeli njegove reči ili izvrnuli Sveto pismo (up. Matej 15:1-20; 22:23-33; 23).

I, što je vrlo značajno, nema nijednog mesta na kome jevanđelist Jovan (ili bilo koji drugi jevanđelist, kad smo već kod toga) izjavljuje da su ti Jevreji pogrešno razumeli Isusa. Njihov problem nije to što su pogrešno razumeli Isusa, nego to što nisu verovali u Isusa i nisu prihvatili tvrdnju koju je izneo o samom sebi. Zanimljivo je da u jevanđeljima nalazimo kako se kaže da su upravo učenici bili prilično spori da razumeju ili da u potpunosti prihvate Isusove reči. Nadahnuti pisci često komentarišu njihovo nerazumevanje i beleže slučajeve u kojima su ukoreni zato što ranije nisu shvatili ko je Isus zaista bio (up. Marko 6:45-52; 8:13-21; Luka 9:44-45; 24:25-27; Jovan 12:12-16). Ali kada su Jevreji razumeli da Isus tvrdi da je Bog, oni zbog toga nikada nisu prekoreni; kore se samo zbog svog neverovanja.

I to je onaj deo sa kojim Zaatari ne želi da se suoči, kao što pokazuje i njegovo nedavno naklapanje na ovu temu (*). On često tvrdi da se izjave/odgovori Jevreja ne mogu koristiti kao potkrepljujući dokaz, budući da su oni nevernici i da se protive Isusu. Koliko god pokušavao, on ne može prosto odbaciti njihovo svedočanstvo, jer će morati da se pozabavi razlogom zbog koga su jevanđelisti odlučili da uključe te priče. Mora ozbiljno da se pozabavi svrhom i funkcijom koje te epizode imaju unutar jevanđelja. Pisci nisu mogli uključiti te izjave isključivo da bi pokazali koliko su Isusovi neprijatelji bili u zabludi, jer bismo očekivali da bi ili sam Hristos ili sami autori ispravili to nerazumevanje ili bar rekli nešto svojim čitaocima, upravo onako kako nalazimo da Jovan čini:

„Judejci pak odgovoriše i rekoše mu: Kakav nam znak pokazuješ da to činiš? Isus odgovori i reče im: Razvalite ovaj hram i za tri dana ću ga podići. A Judejci rekoše: Četrdeset i šest godina zidan je ovaj hram, a ti ćeš za tri dana da ga podigneš? A on govoraše o hramu tijela svojega. Kada pak ustade iz mrtvih, sjetiše se učenici njegovi da ovo govoraše, i vjerovaše Pismu i riječi koju reče Isus.“ Jovan 2:18-22

Zaatarijev sopstveni članak pokazuje da je to ono što bismo očekivali od Isusa, jer se on poziva na mesta na kojima Hristos nije oklevao da ukori svoje protivnike, idući čak dotle da ih naziva lažovima, porodom aspidinim, zlima, licemerima itd. Pa ipak, kada je reč o njegovom božanskom identitetu, Isus odjednom ćuti i ne čini apsolutno ništa da ispravi njihovo grubo nerazumevanje!(1)

Iz svih ovih podataka očigledno je da su jevanđelisti uključili te priče zato što su hteli da pokažu da su ČAK I ISUSOVI PROTIVNICI ispravno razumeli šta je on zapravo tvrdio da jeste i da su izvukli ispravne zaključke iz njegovih božanskih tvrdnji i dela.

Štaviše, može li postojati jasniji pokazatelj koliko je antitrinitarni stav zaista očajan od onoga što ovde nalazimo? Navođenje odeljaka poput Jakovljeve 1:17, koji govore o Bogu koji izliva blagoslove sa neba ili daje darove odozgo, kao način pobijanja jasnih Isusovih izjava o njegovom preegzistentnom postojanju?

Iz odgovarajućih konteksta tih pojedinih tekstova očigledno je da je poenta u tome da je Bog Izvor svih tih blagoslova, darova, službi itd. Ali da li je to na bilo koji način analogno načinu na koji Isus govori o svom poslanju? Nikako, jer Isus ne kaže samo da je poslat od Boga, nego da je zaista sišao sa samog neba, da ga je Otac poslao iz svoje nebeske prisutnosti u svet. Takav jezik nikada se ne upotrebljava za poslanje proroka ili apostola; nikada se ne primenjuje ni na jednog običnog smrtnika.

U svetlu toga, imamo još nekoliko izazova na koje Zaatari treba da odgovori.

Neka navede makar jedan biblijski odeljak u kome bilo koji Božji prorok ili apostol, kao što je Jovan Krstitelj, kaže da je sišao sa neba i da će se tamo vratiti.
Neka pruži Isusovu izjavu u kojoj on opisuje poslanje Krstitelja ili svojih apostola na isti način na koji je opisao svoje sopstveno. Neka navede odeljak u kome Isus kaže da je Bog poslao Jovana u svet sa neba, ili da su apostoli sišli sa samog neba da vrše volju Boga ili Hrista.

Nećemo zadržavati dah čekajući njegov odgovor, jer je potpuno propustio da odgovori na naše izazove u svojim nedavno objavljenim „odgovorima“ i izmislio je neke bedne izgovore da prikrije svoju nesposobnost da im se posveti. Stoga očekujemo da će ponovo pokušati da nađe način da pobegne od bavljenja gornjim izazovom. Uostalom, pokazao je da mu istina i nije mnogo važna; njemu je važnije da sačuva obraz i da po svaku cenu dobije svoje rasprave.

Štaviše, umesto navođenja nebitnih odeljaka koji ne koriste isti jezik koji Hristos koristi kada govori o svom nebeskom preegzistentnom postojanju, bolje poređenje bilo bi suprotstaviti stihove koji pominju Isusov uspon na nebo i silazak sa neba:

„I niko se nije popeo na nebo osim Onaj koji siđe s neba, Sin Čovječiji“ Jovan 3:13

„Jer hljeb je Božiji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu. Tada mu rekoše: Gospode, daj nam svagda taj hljeb! A Isus im reče: Ja sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji u mene vjeruje neće nikad ožednjeti. Nego vam rekoh: i vidjeli ste me, i ne vjerujete. Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću istjerati napolje. Jer sam sišao s neba ne da tvorim volju svoju, nego volju Oca, koji me posla.“ Jovan 6:33, 38

„Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; ako ko jede od ovoga hljeba živjeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću ja dati za život svijeta.“ Jovan 6:50-51

„A šta ako vidite Sina Čovječijega da odlazi gore gdje je prije bio?“ Jovan 6:62

„Tada Isus povika u hramu učeći i govoreći: I poznajete me i znate otkuda sam; i sam od sebe nisam došao, nego je istinit Onaj koji me posla, kojega vi ne znate. Ja ga znam, jer od njega jesam, i On me posla.“ Jovan 7:28-29

„Ja govorim što sam vidio od Oca svojega, i vi, dakle, činite što ste vidjeli od oca vašega. Odgovoriše i rekoše mu: Otac naš je Avraam. Isus im reče: Da ste djeca Avraamova, činili biste djela Avraamova. A sada tražite da ubijete mene, čovjeka koji sam vam kazao istinu, koju čuh od Boga. To Avraam nije činio. Vi činite djela oca svojega. Tada mu rekoše: Mi nismo rođeni od bluda; jednoga oca imamo – Boga. A Isus im reče: Kad bi Bog bio otac vaš, ljubili biste mene; jer ja od Boga iziđoh i dođoh; jer nisam došao sam od sebe, nego me On posla.“ Jovan 8:38, 39, 42

„Kako vi govorite onome koga Otac posveti i posla na svijet: huliš, zato što rekoh: Ja sam Sin Božiji?“ Jovan 10:36

„Jer sam Otac ljubi vas, zato što ste vi ljubili mene, i vjerovali da ja od Boga iziđoh. Iziđoh od Oca, i došao sam na svijet; opet ostavljam svijet, i idem Ocu.“ Jovan 16:27-28

sa mestima koja se odnose na Svetog Duha koji silazi ili je poslat sa neba:

„I posvjedoči Jovan govoreći: Vidio sam Duha gdje silazi kao golub sa neba i ostade na njemu. I ja ga ne znadoh, ali Onaj koji me posla da krštavam vodom on mi reče: Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu to je onaj koji krštava Duhom Svetim.“ Jovan 1:32-33

„A kada dođe Utješitelj, koga ću vam ja poslati od Oca, Duh Istine, koji od Oca ishodi, On će svjedočiti za mene.“ Jovan 15:26

„A kad dođe punoća vremena, posla Bog Sina svojega, koji se rodi od žene, koji bi pod zakonom, Da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo usinovljenje. A pošto ste sinovi, posla Bog Duha Sina svojega u srca vaša, koji viče: Ava, Oče!“ Galatima 4:4-6

„Njima se otkri da ne sebi, nego vama služahu u onom što vam se sad javi preko onih koji vam propovjediše Jevanđelje Duhom Svetim poslanim s neba, u što anđeli žele zaviriti.“ 1. Petrova 1:12

kao i sa anđelima koji se penju na nebo i silaze sa neba, ili su poslati iz Božje prisutnosti:

„I reče mu: Zaista, zaista vam kažem: od sada ćete vidjeti nebo otvoreno i anđele Božije kako uzlaze i silaze na Sina Čovječijega.“ Jovan 1:51

„I gle, zemlja se zatrese veoma; jer anđeo Gospodnji siđe s neba, i pristupivši odvali kamen od vrata grobnih i sjeđaše na njemu.“ Matej 28:2

„I odgovarajući anđeo reče mu: Ja sam Gavrilo koji stojim pred Bogom, i poslan sam da ti govorim i da ti ovo blagovijestim.“ Luka 1:19

„A u šesti mjesec poslan bi od Boga anđeo Gavrilo u grad galilejski po imenu Nazaret, Djevojci zaručenoj za muža, po imenu Josif, iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija.“ Luka 1:26-27

Ovi primeri dokazuju da se Isusove reči ne mogu izvrnuti tako da znače nešto drugo osim da je on zaista verovao da je stvarno prebivao na nebu i da je sa njega sišao. Kao što jezik koji se koristi u vezi sa Svetim Duhom i anđelima pokazuje da su oni morali biti na nebu pre nego što su sišli, tako je i Hristos morao sići odande da bi postao čovek, jer biblijski pisci primenjuju upravo iste izraze da opišu njegov uspon na nebo i silazak sa neba. Jednostavno se ne može zaobići ta činjenica.

Čini se da ovi unitarci nisu ni pomenuli te konkretne tekstove zato što su možda shvatili da bi njihovi čitaoci mogli prozreti njihovu obmanu i očajanje.

Zaatari nudi alternativno objašnjenje za slučaj da prvo ne upali:

Drugo, ako Šamun nije zadovoljan gorenavedenim, onda se može dati još jedan odgovor. Isus nije nastao putem polnog čina, nego je proizišao kao Reč od Boga; Bog je rekao „budi“ i on bi. Bog je poslao svog anđela Gavrila, a anđeo Gavrilo je, po Božjem dopuštenju, udahnuo Isusa u Mariju. Dakle, u tom smislu bi se moglo reći da je Isus došao sa neba, jer nije proizišao od čoveka kroz čin polnog snošaja.

Bilo koje od gornja dva tumačenja dovoljno je da odgovori na ovu tačku.

Problem sa Zaatarijevim objašnjenjem jeste u tome što on ne samo da izvrće ono što Jevanđelje po Jovanu zapravo kaže – uprkos tome što je zbog toga ispravljan bezbroj puta – nego ima i drskosti da izopači ono što njegovo sopstveno muslimansko pismo kaže o ovom pitanju!

Pre svega, Zaatari zanemaruje činjenicu da u Jovanu 1:1-2 nadahnuti autor koristi predlog pros („sa“) da opiše zajedništvo u kome je Reč uživala sa Bogom pre početka:

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga.“ Jovan 1:1-2

Niti je ovo jedini put gde Jovan govori o Hristu koji je sa (pros) Ocem:

„A pred praznik Pashe, znajući Isus da je došao njegov čas da pređe iz ovoga svijeta Ocu, ljubivši svoje koji su u svijetu, ljubio ih je do kraja. I kad bi večera, pošto đavo već bješe metnuo u srce Judi Simonovu Iskariotskom da ga izda, Znajući Isus da mu je Otac sve dao u ruke, i da od Boga iziđe, i Bogu ide,“ Jovan 13:3

„Iziđoh od Oca, i došao sam na svijet; opet ostavljam svijet, i idem Ocu.“ Jovan 16:28

„Štobješe od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojima, što sagledasmo i ruke naše opipaše, o Logosu (Riječi) života: I Život se javi, i vidjeli smo, i svjedočimo, i objavljujemo vam Život vječni, koji bješe u Oca i javi se nama; Što smo vidjeli i čuli objavljujemo vama da i vi s nama imate zajednicu, a naša zajednica je sa Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Hristom.“ 1. Jovanova 1:1-3

Primetimo da Jovan ovde poistovećuje Isusa sa samim Večnim Životom koji je bio sa Ocem i koji se pokazao učenicima, što je prilično zapanjujuća i veoma uzvišena tvrdnja! I:

„Dječice moja, ovo vam pišem da ne sagriješite; i ako neko sagriješi, imamo Zastupnika kod Oca, Isusa Hrista Pravednika. A on je žrtva pomirenja za grijehe naše, i ne samo za naše nego i svega svijeta.“ 1. Jovanova 2:1-2

Kada se ovaj predlog upotrebljava sa akuzativom, odnosno sa direktnim objektom (kao što je slučaj sa svim ovim odeljcima, naročito sa Jovanom 1:1-2), on tada ukazuje na odnos licem u lice, na prisan razgovor i zajedništvo. Kako je pisao pokojni čuveni grecista i novozavetni naučnik A. T. Robertson:

Iako je večno postojao sa Bogom, Logos je bio u savršenom zajedništvu sa Bogom. Pros sa akuzativom predstavlja ravan jednakosti i prisnosti, licem u lice jedno sa drugim. U 1. Jovanovoj 2:1 imamo sličnu upotrebu reči pros: „Imamo Zastupnika kod Oca“ (parakleton ecomen pros ton patera). Vidi prosopon pros prosopon (licem u lice, 1. Korinćanima 13:12), trostruku upotrebu reči proß. Postoji papirusni primer upotrebe reči pros u ovom smislu, to gnoston tes pros allelous sunetheias, „znanje o našoj prisnosti jednih sa drugima“ (M.&M., Vocabulary), koji odgovara na tvrdnju Rendela Harisa (Origin of Prologue, str. 8) da je upotreba reči pros ovde i u Marku 6:3 puki aramaizam. To nije klasični idiom, ali ovo je koine, a ne stari atički. U Jovanu 17:5 Jovan koristi para soi, uobičajeniji idiom. (Robertson's Word Pictures of the New Testament; izvori: 1, 2)

Prevodioci NET Biblije slažu se sa Robertsonom:

Predlog … (pros) podrazumeva ne samo blizinu, nego prisan lični odnos. M. Dods je izjavio: „Pros znači više od meta ili para, i redovno se upotrebljava za izražavanje prisutnosti jedne osobe sa drugom“ („The Gospel of St. John“, The Expositor’s Greek Testament, 1:684). Vidi takođe Marko 6:3, Matej 13:56, Marko 9:19, Galatima 1:18, 2. Jovanova 12. (Izvor)

Štaviše, u Jovanu 1:2 jevanđelist koristi zamenicu muškog roda houtos kada govori o Reči koja je bila sa Bogom:

„On bješe u početku u Boga“

Upotreba zamenice muškog roda dodatno potvrđuje da Reč nije prosto bezlična Božja misao, nego stvarna Ličnost. Jovan, dakle, prikazuje Reč kao živo, dinamično Biće koje je postojalo u večnom zajedništvu sa Bogom, a zatim postalo čovek.

Što se pak Kurana tiče, iako on posredno kaže da je Isusovo začeće u utrobi njegove majke bilo po Božjoj zapovesti,

„I kada anđeli rekoše: „Marija, Allah te raduje sinom koji je rečju Njegovom stvoren, čije je ime Mesija Isus, Marijin sin, ugledan i na ovom i na Budućem svetu i jedan od Allahu bliskih! On će da govori ljudima i u kolevci, i kao odrastao, i on je jedan od dobrih!“ Ona reče: „Gospodaru moj, kako ću ja da imam dete kada me muškarac nije dodirnuo?!“ „Eto, tako“, reče, „Allah stvara šta On želi. Kada nešto odredi, On samo kaže: 'Budi!' I to bude.““ S. 3:45-47

on nigde ne kaže da je to razlog zbog koga se on naziva Božjom Rečju, tj. muslimansko pismo nikada ne tvrdi da je Isus Božja Reč isključivo zato što je stvoren Božjom stvaralačkom zapovešću. Zapravo, da je to bio razlog zbog koga Isus prima tu titulu, onda bismo sasvim sigurno očekivali da bi i Adam dobio to ime, budući da se njegovo stvaranje upoređuje sa Isusovim začećem:

„Primer Isusov zaista je kod Allaha isti kao i primer Adamov: od prašine ga je stvorio, a zatim mu rekao: „Budi!“ I on bi!“ S. 3:59

Ali Kuran nikada ne naziva Adama Božjom Rečju, što znači da u toj tituli ima nečeg više nego što bi Zaatari i njegovi istovernici hteli da poverujemo. Kako je to rekao poznati hrišćanski apologeta Džon Gilkrist:

Još jednom se za Isusa kaže da ga je Bog stvorio isključivo izrazom „Budi“, ali ovoga puta se kaže da je „sličnost Isusa kod Alaha kao sličnost Adama“, što podrazumeva da su obojica načinjena jednom jedinom Božjom rečju „Budi“, na isti način. Ako se Isus naziva Božjom Rečju isključivo kao posledica načina njegovog začeća, onda i Adam mora biti Božja Reč, jer su prema Kuranu obojica stvorena na isti način. Sada nastaje stvarna teškoća, jer se Adam u Kuranu ne naziva Božjom Rečju. Niti se tako u Kuranu nazivaju anđeli, niti bilo koje drugo stvorenje. Jedino se Isus naziva Božjom Rečju.

Sasvim izuzetna priroda te titule, kojom se Isus razlikuje od svih drugih ljudi i svih stvorenja, zahteva da iza nje stoji neko drugo značenje i značaj. Sama činjenica da je ta titula data jedino Isusu u oba spisa, i u Kuranu i u Bibliji, jasno pokazuje da postoji nešto u vezi sa ličnošću Isusa što ga čini Božjom Rečju na način sa kojim se nijedan drugi čovek ili stvorenje ne može uporediti. Sam Isus se naziva Božjom Rečju i ta titula se odnosi na njegovu ličnost, a ne na neku osobinu ili okolnost njegovog života. (Gilchrist, The Titles of Jesus in the Qur'an and the Bible, Christianity and Islam Series No. 5, 2. THE WORD OF GOD (Kalimatullah); izvor; podvlačenje naše)

Štaviše, Kuran nijednom ne beleži da je Gavrilo bio taj koji je udahnuo Isusa u Mariju, nego je Alahov Duh bio taj koji je učinio da Marija začne svog Sina:

„I spomeni iz Knjige Mariju: kada se od ukućana svojih povukla na istočnu stranu, i od njih uzela zaklon, Mi smo ka njoj poslali Našeg anđela i on joj se pokazao u potpunom ljudskom obliku. „Tražim zaštitu Svemilosnog od tebe, ako se Njega bojiš!“ Uzviknu ona. „A ja sam upravo izaslanik tvoga Gospodara“, reče on, „da ti poklonim čestitog dečaka!““ S. 19:16-19

„I Mariju, kćer Joakimovu, koja je svoju nevinost sačuvala, pa smo u nju život udahnuli, i ona je u reči svoga Gospodara i Njegove knjige poverovala i bila je od onih koji su pokorni.“ S. 66:12; up. 21:91

Niti Kuran ikada poistovećuje tog Duha sa Gavrilom.

U svetlu toga zahtevamo da Zaatari bude dosledan i da primeni sopstvene kriterijume na samog sebe tako što će navesti makar jedan kuranski stih u kome se kaže da je Gavrilo Sveti Duh. Zapravo, zahtevamo da nam pruži citat u kome Gavrilo kaže: „Ja sam Sveti Duh“, ili u kome Sveti Duh kaže: „Ja sam Gavrilo“.

Opet, nećemo zadržavati dah čekajući Zaatarijev odgovor i očekujemo da će smisliti neke dovitljive načine da prikrije svoju nesposobnost da neposredno odgovori na bilo koji od ovih izazova.

Toliko o izvrtanjima Zaatarija i njegovih izvora. Ako Gospod Isus da, uskoro slede još pobijanja njegovog izopačavanja biblijske istine.

Povezani članci

Da li se Toma uopšte obraćao Isusu?

Zaatari je svom prvobitnom članku dodao dodatak u kome tvrdi da se Toma možda uopšte nije obraćao Isusu. Toma je možda slavio Boga Oca zato što je vaskrsao Isusa iz mrtvih.

Nazvati ovo objašnjenje očajničkim bilo bi krajnje ublažavanje. Da se Zaatari potrudio da pažljivo pročita stih, video bi da sam odeljak pruža pobijanje njegovog krajnjeg očaja da objasni ovo prilično izričito svedočanstvo o apsolutnom božanstvu Gospoda Isusa Hrista:

„I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj!“ Jovan 20:28

Grčka konstrukcija Apekrithe ... kai eipen auto („odgovori i reče mu“) uobičajen je idiom u Novom zavetu. Taj idiom uvek prethodi izjavi upućenoj referentu dativa auto („mu“). Drugim rečima, izraz „odgovori i reče“ odnosi se na referenta označenog indirektnim objektom („mu“), a to bi u ovom kontekstu bio Isus Hristos. Ne postoji leksička potpora ni u jednom standardnom grčkom priručniku (BAGD, M&M i Louw & Nida) po kojoj bi se ovaj idiom shvatao kao posredno obraćanje, tj. kao da se ne obraća objektu na koji ukazuje zamenica auto, nego nekom drugom. Ne postoji gramatička potpora ni u jednoj standardnoj gramatici za tvrdnju da takvu konstrukciju treba razumeti kao da se odnosi na nekoga drugog, a ne na onoga kome je upućen indirektni objekat.

Zapravo, evo nekoliko primera iz Jovana u kojima se koriste reči eipen auto, jer će oni pomoći da se pokaže da je Toma svoje reči upućivao Isusu, a ne Ocu:

„I dođoše Jovanu i rekoše mu: Ravi, onaj što bješe s tobom preko Jordana, za koga si ti svjedočio, eno krštava, i svi idu njemu.“ Jovan 3:26

„Tada ih upita za čas u koji mu bi lakše; i kazaše mu: Juče u sedmi čas pusti ga groznica. Tada razumje otac da to bješe u onaj čas u koji mu reče Isus: Sin tvoj je živ. I vjerova on i sva kuća njegova.“ Jovan 4:52-53

„Potom ga nađe Isus u hramu i reče mu: Eto, postao si zdrav, više ne griješi, da ti se što gore ne dogodi.“ Jovan 5:14

„Tada mu rekoše braća njegova: Otidi odavde i idi u Judeju, da i učenici tvoji vide djela tvoja koja činiš“ Jovan 7:3

„Još nemaš ni pedeset godina, a Avraama si vidio?“ Jovan 8:57

„Reče mu treći put: Simone Jonin, voliš li me? Petar se ožalosti što mu reče treći put: voliš li me? I reče mu: Gospode, ti sve znaš, ti znaš da te volim.“ Jovan 21:17

„A ovo reče ukazujući kakvom će smrću proslaviti Boga. I kazavši ovo, reče mu: Hajde za mnom!“ Jovan 21:19

Gornji primeri neoborivo dokazuju da se Toma neposredno obraćao Isusu kao svom Gospodu i Bogu.

Stoga, nasuprot Zaatarijevim zaključnim primedbama, jedino tumačenje koje ima smisla i koje ne unakažava tekst jeste to da je Toma ispovedao Isusa Hrista kao Svemogućeg Boga.

Napomene

(1) Zaatari i ovde razotkriva svoju očiglednu nepoštenost i nedoslednost. Zaatari se često poziva upravo na svedočanstvo ovih neverujućih Jevreja da bi dokazao kako oni nisu očekivali božanskog Mesiju. Pa ipak, kada se ti isti Jevreji navode da bi se dokazalo da je Isus zaista tvrdio da je Bog, njihovo svedočanstvo odjednom postaje sumnjivo i potpuno bezvredno za utvrđivanje božanskog identiteta Hrista! Zaatari time iznova i iznova dokazuje da apsolutno nimalo ne mari za istinu ili poštenje.