Isus Hristos – naš vaskrsli Gospod i naš veliki Bog!

Muslimanski polemičar Pol Bilal Vilijams objavio je kratku objavu u kojoj se poziva na sledeći odlomak iz Jovanovog jevanđelja,

„Reče joj Isus: Ne dotiči me se, jer još nisam uzišao Ocu svojemu; nego idi braći mojoj i kaži im: Uzlazim Ocu mojemu i Ocu vašemu, i Bogu mojemu i Bogu vašemu.“ Jovan 20:17

kako bi pokazao da je Isusova poruka u potpunom skladu s onim što Kuran govori o njemu:

Jovan 20:17

napisao Pol Vilijams

ISUS JE REKAO:

„I Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar, zato obožavajte samo Njega! To je Pravi put.“

KURAN 19:36

Dovoljno je reći da je Vilijamsova prećutna tvrdnja puna problema, kao što ćemo upravo pokazati.

Kao prvo, prilično je ironično to što je od svih jevanđelja koja je mogao da citira Vilijams izabrao baš Jovanovo jevanđelje da dokaže svoju tezu, iako se u drugim prilikama svojski trudi da napadne njegovo svedočanstvo, tvrdeći da je ono najmanje pouzdano od svih jevanđelja!

Bilo kako bilo, pošto je citirao iz ovog jevanđelja, više nema nikakvog osnova da prigovara našem pozivanju na Jovanovo svedočanstvo radi pobijanja njegovog argumenta. Uostalom, ako je Jovanovo jevanđelje dovoljno dobro da Vilijams iznese svoju poentu, onda je dovoljno dobro i da razotkrije kako on unakažava njegovo svedočanstvo o Ličnosti i delu našeg Gospoda Isusa Hrista.

Drugo, Bog koga je Isus proslavio, Bog koga je došao da objavi, jeste Otac, i to Otac našeg Gospoda Isusa Hrista i svih onih koji veruju u njega:

„Reče joj Isus: Ne dotiči me se, jer još nisam uzišao Ocu svojemu; nego idi braći mojoj i kaži im: Uzlazim Ocu mojemu i Ocu vašemu, i Bogu mojemu i Bogu vašemu.“ Jovan 20:17

Muhamed je, s druge strane, učio da njegovo božanstvo nikome nije otac, pa je čak i pretio hrišćanima da će ih Alah uništiti zato što veruju da je Isus zaista njegov Sin:

„Jevreji i hrišćani kažu: „Mi smo deca Allahova i Njegovi miljenici.“ Reci: „Pa zašto vas On kažnjava zbog vaših greha?“ A nije tako! Vi ste kao i ostali ljudi koje On stvara: kome hoće On će da oprosti, a koga hoće On će da podvrgne patnji. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih, i kod Njega je konačno odredište.“ S. 5:18 Muhamed Asad

„Jevreji govore: „Uzejr je Allahov sin“, a hrišćani kažu: „Mesija je Allahov sin.“ To su njihove reči, iz njihovih usta, oponašaju reči prethodnih nevernika - ubio ih Allah! Kuda se odmeću?“ S. 9:30 Asad

Ovo samo po sebi dokazuje da bog koga je Muhamed propovedao nije isti onaj Bog koji je objavljen u Ličnosti Gospoda Isusa Hrista.

Treće, Isus i ovde pokazuje da je njegov odnos s Bogom drugačiji i jedinstven u poređenju sa svima ostalima. Poznati evangelikalni naučnik i apologeta Robert M. Bouman Mlađi to iznosi u svom odgovoru na argumente Jehovinih svedoka iz njihove sada ugašene publikacije Should You Believe in the Trinity?:

“Najosnovniji tip argumenta koji Jehovini svedoci koriste da bi pokazali da Isus ne može biti Bog jeste sledeći: postoji nekoliko mesta u Svetom pismu koja prave razliku između Isusa i Boga, tretirajući ih kao različite pojedince. Neka od tih mesta jednostavno prave razliku između Isusa i Oca (npr. Jovan 8:17-18). Ti tekstovi ne predstavljaju nikakvu teškoću za trinitarno stanovište, budući da i učenje o Trojstvu pravi razliku između Oca i Sina kao dve ‘osobe’.

“Zatim, postoje tekstovi koji govore o Ocu kao Bogu Isusa Hrista (npr. Jovan 20:17; 1. Korinćanima 11:3). Brošura Stražarske kule tvrdi: ‘Pošto je Isus imao Boga, svog Oca, on nije mogao istovremeno i biti taj Bog’ (str. 17). Ali opet, trinitarci ne tvrde da je Isus svoj sopstveni Otac. Oni tvrde da je Isus, zato što je postao čovek, bio postavljen u položaj u kome je kao čovek bio dužan da poštuje Oca kao svog Boga. Istovremeno, trinitarci ukazuju na neke aspekte biblijskog učenja koji pokazuju da su Jehovini svedoci pogrešno razumeli implikacije toga što je Otac Hristov Bog.

“Prvo, Isus je jasno stavio do znanja da je Otac njegov Bog na jedinstven način u poređenju s načinom na koji je Otac naš Bog. Tako u Jovanu 20:17 Isus kaže: „Odlazim kod svog Oca i vašeg Oca, kod svog Boga i vašeg Boga.“ (prevod Novi svet). Zašto Isus nije jednostavno rekao: ‘Uzlazim našem Ocu i našem Bogu’? Zapravo, Isus nikada nije govorio o Ocu kao o ‘našem Ocu’, uključujući sebe zajedno sa svojim učenicima. (U Mateju 6:9 Isus je rekao svojim učenicima da oni treba da se mole: „Oče naš“, ali sebe nije uključio u tu molitvu.) Isus je pažljivo pravio razliku između ta dva odnosa, jer je on bio Božji Sin po prirodi, dok su hrišćani Božji ‘sinovi’ po usvojenju. Slično tome, Otac je bio Isusov Bog zato što se Isus ponizio da postane čovek (Filipljanima 2:7), dok je Otac naš Bog zato što smo mi po prirodi stvorenja.” (Bouman, Why You Should Believe in the Trinity: An Answer to Jehovah’s Witnesses [Baker Book House, Grand Rapids, MI: sedmo štampanje, 1993], 6. Does the Bible Deny That Jesus is God?, str. 71-72; podebljanje naše)

Boumanova tvrdnja da Bog usvaja vernike da budu njegova duhovna deca lako se dokazuje sledećim tekstovima:

„A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga.“ Jovan 1:12-13

„Vidite koliku nam je ljubav dao Otac, da se djeca Božija nazovemo i budemo; zato nas svijet ne poznaje, jer Njega ne pozna. Ljubljeni, sada smo djeca Božija, i još se ne otkri šta ćemo biti; a znamo da kada se otkrije, bićemo slični Njemu, jer ćemo ga vidjeti kao što jeste. I svaki koji ovu nadu ima u Njega, očišćava sebe, kao On što je čist. Svaki koji čini grijeh i bezakonje čini; a grijeh jeste bezakonje. I znate da se On javi da grijehe naše uzme; i grijeha u Njemu nema. Svaki koji u Njemu prebiva ne griješi; svaki koji griješi nije ga vidio niti ga je poznao. Dječice, niko da vas ne vara: koji tvori pravdu pravedan je, kao što je On pravedan; Onaj koji tvori grijeh od đavola je, jer đavo griješi od početka. Radi toga se javi Sin Božiji da razori djela đavolja. Svaki koji je rođen od Boga ne čini grijeh, jer sjeme Njegovo ostaje u njemu, i ne može griješiti, jer je od Boga rođen. Po ovome se poznaju djeca Božija i djeca đavolja: Svaki koji ne tvori pravdu nije od Boga, ni onaj koji ne voli brata svojega.“ 1. Jovanova 3:1-2, 10

Četvrto, Hristos u istom ovom poglavlju nastavlja da govori i čini ono što, prema saglasnom svedočanstvu i hebrejske Biblije i Kurana, samo Bog može da čini:

„A Isus im reče opet: Mir vam! Kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas. I ovo rekavši, dunu i reče im: Primite Duha Svetoga!“ Jovan 20:21-22

Ovde Isus udahnjuje svojim sledbenicima Svetog Duha, pokazujući da ima vlast da daruje Božjeg Duha kome god želi, što je istaknuto i na drugim mestima u ovom jevanđelju.

Na primer, Jovan Krstitelj je jasno posvedočio da Hristos ima moć da krsti, to jest da uroni svoje sledbenike u Svetog Duha:

„I posvjedoči Jovan govoreći: Vidio sam Duha gdje silazi kao golub sa neba i ostade na njemu. I ja ga ne znadoh, ali Onaj koji me posla da krštavam vodom on mi reče: Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu to je onaj koji krštava Duhom Svetim.“ Jovan 1:32-33

Sam Hristos je učio da će dati vodu života, odnosno živu vodu, svima koji mu dođu s verom:

„Odgovori Isus i reče joj: Kad bi ti znala dar Božiji, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi tražila od njega i dao bi ti vodu živu. Reče mu žena: Gospode, ni vedra nemaš, a studenac je dubok; odakle ti onda voda živa? Eda li si ti veći od oca našega Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijaše i sinovi njegovi i stoka njegova? Odgovori Isus i reče joj: Svaki koji pije od ove vode opet će ožednjeti; A koji pije od vode koju ću mu ja dati neće ožednjeti dovijeka, nego voda koju ću mu dati postaće u njemu izvor vode koja teče u život vječni.“ Jovan 4:10, 13-14

Jovan nam kaže da se voda života odnosi na Svetog Duha, koga će Hristos dati svima koji veruju:

„A u posljednji veliki dan Praznika stajaše Isus i povika govoreći: Ko je žedan neka dođe meni i pije! Koji u mene vjeruje, kao što Pismo reče, iz utrobe njegove poteći će rijeke vode žive. A ovo reče o Duhu koga trebaše da prime oni koji vjeruju u ime njegovo, jer Duh Sveti još ne bješe dat, zato što Isus još ne bješe proslavljen.“ Jovan 7:37-39

Hristos je takođe rekao svojim sledbenicima da će on i Otac zajedno poslati Svetog Duha u Isusovo ime, da bi zauvek prebivao s njima i naučio ih svemu što treba da znaju o veri:

„I ja ću umoliti Oca, i daće vam drugog Utješitelja da prebiva s vama vavijek, Duha Istine, koga svijet ne može primiti, jer ga ne vidi, niti ga poznaje; a vi ga poznajete, jer sa vama prebiva, i u vama će biti. Neću vas ostaviti sirotne; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, a vi ćete me vidjeti, jer ja živim, i vi ćete živjeti. U onaj dan znaćete vi da sam ja u Ocu svome, i vi u meni, i ja u vama. Ko ima zapovijesti moje i drži ih, to je onaj koji me ljubi; a koji mene ljubi, toga će ljubiti Otac moj; i ja ću ga ljubiti i javiću mu se sam. Reče mu Juda, ne Iskariotski: Gospode, šta je to da ćeš se javiti nama, a ne svijetu? Odgovori mu Isus i reče: Ako me neko ljubi, riječ moju držaće, i Otac moj ljubiće njega; i njemu ćemo doći i u njemu ćemo se nastaniti. Ko mene ne ljubi, riječi moje ne drži; a riječ koju čujete nije moja nego Oca koji me je poslao. Ovo sam vam govorio dok sam boravio s vama. A Utješitelj Duh Sveti, koga će Otac poslati u ime moje, On će vas naučiti svemu i podsjetiće vas na sve što vam rekoh.“ Jovan 14:16-17, 26

„A kada dođe Utješitelj, koga ću vam ja poslati od Oca, Duh Istine, koji od Oca ishodi, On će svjedočiti za mene. A i vi ćete svjedočiti, jer ste od početka sa mnom.“ Jovan 15:26-27

„No ja vam istinu govorim: bolje je za vas da ja odem, jer ako ja ne odem, Utješitelj neće doći k vama; ako li odem, poslaću ga k vama. I kad On dođe, pokaraće svijet za grijeh, i za pravdu, i za sud. Za grijeh, dakle, što ne vjeruju u mene; Za pravdu, pak, što idem Ocu svojemu, i više me nećete vidjeti; A za sud, što je knez ovoga svijeta osuđen. Još vam imam mnogo govoriti, ali sada ne možete nositi. A kada dođe On, Duh Istine, uvešće vas u svu istinu; jer neće govoriti od sebe, nego će govoriti ono što čuje, i javiće vam ono što dolazi. On će mene proslaviti, jer od mojega će uzeti, i javiće vam. Sve što ima Otac moje je, zato rekoh da će od mojega uzeti, i javiti vam.“ Jovan 16:7, 12-15

Ipak, hebrejsko Sveto pismo objavljuje da je Jahve Onaj koji šalje i izliva svog Duha na čovečanstvo:

„I dao si im dobri svoj duh da ih urazumljuje, i mane svoje nijesi ustegao od usta njihovijeh, i vode si im dao u žeđi njihovoj.“ Nemija 9:20, 30

„Odvratiš lice svoje, žaloste se; uzmeš im duh, ginu, i u prah svoj povraćaju se. Pošlješ duh svoj, postaju, i obnavljaš lice zemlji.“ Psalam 104:29-30

„Ali sada čuj Jakove, slugo moj, i Izrailju, kojega izabrah. Ovako veli Gospod koji te je stvorio i sazdao od utrobe materine, i koji ti pomaže: Ne boj se, slugo moj Jakove, i mili, kojega izabrah. Jer ću izliti vodu na žednoga i potoke na suhu zemlju, izliću duh svoj na sjeme tvoje i blagoslov svoj na tvoje natražje.“ Isaija 44:1-3

„I poznaćete da sam ja usred Izrailja, i da sam ja Gospod Bog vaš, i da nema drugoga, i narod moj neće se posramiti dovijeka. I poslije ću izliti Duh svoj na svako tijelo, i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, starci će vaši sanjati sne, mladići će vaši viđati utvare. I na sluge ću i na sluškinje u one dane izliti Duh svoj;“ Joil 2:27-29

Slično tome, Kuran uči da je Alah taj koji šalje i udahnjuje svoj duh u ljude:

„Kada je anđelima tvoj Gospodar rekao: „Stvoriću čoveka od gline, pa kad mu upotpunim oblik i u njega udahnem život, vi mu se poklonite!”“ S. 38:71-72 Arberi

„Nećeš naći da ljudi koji u Allaha i Sudnji dan veruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Njegovom Poslaniku suprotstavljaju, pa bili to njihovi očevi, ili njihovi sinovi, ili njihova braća, ili njihovi rođaci. Njima je On u srca usadio verovanje i osnažio ih Svojim svetlom, i On će da ih uvede u rajske bašte, kroz koje teku reke, da u njima večno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni su zadovoljni Njime. Oni su Allahovi sledbenici a, zaista, Allahovi sledbenici će sigurno da uspeju.“ S. 58:22 Arberi

Dakle, Isus mora biti Bog da bi mogao i da udahne Svetog Duha svojim sledbenicima i da ga pošalje sa samog neba, odakle Hristos sada vlada s Božjeg prestola.(1)

Peto, nešto kasnije u istom poglavlju u kome Isus govori o svom Bogu vidimo da on dopušta jednom od svojih učenika da ga obožava kao Boga, idući čak dotle da blagoslovi ovo ispovedanje vere!

„A Toma, zvani Blizanac, jedan od Dvanaestorice, ne bješe sa njima kada dođe Isus. A drugi mu učenici govorahu: Vidjeli smo Gospoda. A on im reče: Ako ne vidim na rukama njegovim rane od klinova, i ne metnem prst svoj u rane od klinova, i ne metnem ruku svoju u rebra njegova, neću vjerovati. I poslije osam dana opet bijahu unutra učenici njegovi i Toma s njima. Dođe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade na sredinu i reče: Mir vam! Zatim reče Tomi: Pruži prst svoj amo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran. I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj! Reče mu Isus: Zato što si me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe a vjerovaše.“ Jovan 20:24-29

Tomino ispovedanje vere i Isusovo prihvatanje takvog slavljenja u najmanju ruku su zapanjujući, budući da su implikacije koje to ima po monoteizam naprosto ogromne, kao što pokazuju sledeće tačke.

1. Jahve je jedini Bog:

„Tebi je to pokazano da poznaš da je Gospod Bog, i da nema drugoga osim njega. Dao ti je da čuješ glas njegov s neba da bi te naučio, i pokazao ti je na zemlji oganj svoj veliki, i riječi njegove čuo si usred ognja. I što mu mili bijahu oci tvoji, zato izabra sjeme njihovo nakon njih, i izvede te sam velikom silom svojom iz Misira, Da otjera ispred tebe narode veće i jače od tebe, i da tebe uvede u njihovu zemlju i dade ti je u našljedstvo, kao što se vidi danas. Znaj, dakle, i pamti u srcu svojem da je Gospod Bog, gore na nebu i dolje na zemlji, nema drugoga.“ Ponovljeni zakoni 4:35, 39

A Jovan se slaže da postoji samo jedan Bog:

„Kako vi možete vjerovati kada primate slavu jedan od drugoga, a slavu koja je od jedinoga Boga ne tražite?“ Jovan 5:44

„A ovo je vječni život da poznaju tebe jednoga istinitoga Boga i koga si poslao Isusa Hrista.“ Jovan 17:3

2. Kao takvom, Izrailju je bilo zabranjeno da služi ili obožava bilo kog drugog boga osim Jahvea:

„Tada reče Bog sve ove riječi govoreći: Ja sam Gospod Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Misirske, iz doma ropskoga. Nemoj imati drugih Bogova uza me.“ Izlazak 20:1-3

„Jer ne valja da se klanjaš drugomu bogu: Jer se Gospod zove revnitelj, Bog je revnitelj.“ Izlazak 34:14

3. Hristos objavljuje da je Otac njegov Bog i Bog njegovih sledbenika (up. Jovan 20:17).

Prema tome, Otac mora biti Jahve Bog.

4. Istovremeno, Toma je obožavao Hrista kao svog Boga. Toma nije bio jedini koji je to činio:

„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim djelima.“ Titu 2:13-14

„Simon Petar, sluga i apostol Isusa Hrista, onima što su primili sa nama jednako dragocjenu vjeru u pravdi Boga našega i Spasa Isusa Hrista:“ 2. Petrova 1:1

U vezi s tim, sam Isus je objavio da ga svi moraju poštovati na isti način na koji poštuju Oca:

„Jer Otac ne sudi nikome, nego je sav sud dao Sinu, Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina ne poštuje ni Oca koji ga je poslao.“ Jovan 5:22-23

Isus, dakle, takođe mora biti Jahve Bog.

5. Međutim, Isus nije Otac nego Sin Očev, i stoga se lično razlikuje od njega:

„Isus odgovori i reče im: Ako ja i svjedočim za samoga sebe, istinito je svjedočanstvo moje, jer znam otkuda dođoh i kuda idem; a vi ne znate otkuda dolazim i kuda idem. Vi sudite po tijelu, ja ne sudim nikome. Ali ako ja i sudim, sud je moj istinit, jer nisam sam nego ja i Otac koji me posla. A i u Zakonu vašemu stoji napisano da je svjedočanstvo dvojice ljudi istinito. Ja sam onaj koji svjedoči za sebe, i svjedoči za mene Otac koji me posla. Tada mu govorahu: Gdje je Otac tvoj? Isus odgovori: Ne znate ni mene ni Oca mojega; kad biste znali mene, znali biste i Oca mojega.“ Jovan 8:14-19

6. Ipak, iako se lično razlikuju, i Otac i Sin su jedno po suštini i po moći:

„Ovce moje slušaju glas moj, i ja njih poznajem, i za mnom idu. I ja im dajem život vječni, i nikad neće izginuti, i niko ih neće oteti iz ruke moje. Otac moj koji mi ih je dao veći je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega. Ja i Otac jedno smo. A Judejci opet podigoše kamenje da ga kamenuju. Isus im odgovori: Mnoga dobra djela pokazah vam od Oca svojega, za koje od tih djela me kamenujete? Odgovoriše mu Judejci govoreći: Ne kamenujemo te za dobro djelo, nego za hulu, što se ti, čovjek budući, praviš Bog.“ Jovan 10:27-33

Hristos tvrdi da je jedno s Ocem u kontekstu toga što ima moć da podari večni život svim vernicima, ma koliko ih bilo, i što poseduje sposobnost da ih sve sačuva da nikada ne propadnu. Jedini koji je mogao da iznese takve tvrdnje jeste Bog, jer je jedino on u stanju da sačuva vernike i da im podari večni život (up. Ponovljeni zakoni 32:39; 1. Samuilova 2:2, 6; Isaija 43:10-13).

7. Prema tome, prema svedočanstvu i Gospoda Isusa i njegovih blaženih apostola, jedan Bog večno postoji kao Otac i Sin (kao i Sveti Duh). Naprosto nema načina da se to zaobiđe, jer je to nadahnuta poruka Jovanovog jevanđelja, kao i celog Svetog pisma.

Najzad, nije važno šta Kuran govori o Isusu, budući da je to knjiga napisana vekovima nakon vaskrsenja našeg blaženog Gospoda i ne sadrži nijednu autentičnu izreku istorijskog Isusa. Uz to, tekst K. 19:36 otvara sopstveni niz problema, kao što pokazujemo u sledećem članku: Razotkriveni bogovi islama.

Toliko o Vilijamsovom pozivanju na Jovana 20:17 kako bi dokazao svoj stav.

Svi biblijski citati preuzeti su iz New American Standard Bible (NASB).

Napomene

(1) Zapanjujuće je to što sam Kuran svedoči da je Isus imao sposobnost da udahne život neživoj materiji prostim duvanjem u nju, a svedoči i da Hristos sada prebiva u samom prisustvu Boga, to jest Alaha:

„I poslaće ga kao poslanika Izrailjevim sinovima: „Doneo sam vam znak od vašega Gospodara: oblikovaću vam od ilovače nešto poput ptice, i u nju ću da duvnem, pa će, Allahovom dozvolom, da bude ptica; i izlečiću slepog od rođenja i gubavog, i oživljavaću mrtve Allahovom dozvolom; i kazivaću vam šta jedete i šta u domovima vašim čuvate. U svemu tome ima dokaza za vas, ako vernici budete.“ S. 3:49 Arberi – up. 5:110

„već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar.“ S. 4:158 Hilali-Kan

Dovoljno je reći da ove tvrdnje predstavljaju velike probleme za Vilijamsa i njegove istomišljenike, jer to u suštini znači da je Alah dao Isusu vlast da stvara i da daruje život, kao i da učestvuje u njegovom uzvišenom položaju nad celokupnim stvorenjem. Stoga Vilijams mora ili da prihvati da je Isus Bog ili da se suoči s činjenicom da je njegovo božanstvo počinilo neoprostivi greh širka, to jest pridruživanja (up. Kuran 2:22; 4:48, 116; 6:83-88; 39:65), budući da je dopustilo stvorenju da učestvuje u njegovim isključivim svojstvima i slavi.