Ponovni osvrt na Hristovo neznanje o danu i času
Revisiting Christ’s Ignorance of the Day or Hour
Već smo prilično opširno pisali o tome kako Isus nije znao dan ni čas svog dolaska da donese sud nad Jerusalimom i kako to utiče na njegovo božanstvo. Linkove ka svim našim raspravama o ovoj temi daćemo na kraju članka.
U ovom kratkom odgovoru želimo da iznesemo još jedan razlog zbog kog Hristos nije znao dan ni čas svog dolaska u sudu protiv stanovnika Jerusalima.
Ali pre nego što to učinimo, od ključne je važnosti da citiramo odlomak o kome je reč, jer će to čitaocima omogućiti da prate našu raspravu:
„A o danu tome i o času niko ne zna, ni anđeli nebeski, do Otac moj sam.“ Matej 24:36 – uporedi Marko 13:32
Sa tekstom pred očima sada možemo da nastavimo sa objašnjenjem.
Prema nadahnutom Svetom pismu, kada je Gospod Isus došao na zemlju, on nije samo uzeo ljudsku prirodu, već je preuzeo i status i položaj sluge/roba.
To se nalazi izrečeno kroz cela jevanđelja,
„I za njim iđaše narod mnogi, i iscijeli ih sve, I zaprijeti im da ga ne razglašuju; Da se ispuni što je rečeno preko Isaije proroka, koji govori: Gle, sluga moj, kojega izabrah, Ljubljeni moj, koji je po volji duše moje: metnuću Duh svoj na njega, i sud neznabošcima javiće. Neće se svađati ni vikati, niti će ko čuti po trgovima glasa njegova. Trsku stučenu neće prelomiti i žižak tinjajući neće ugasiti dokle ne dovede pravdu do pobjede. I u ime njegovo uzdaće se narodi.“ Matej 12:15-21
„Jer Sin Čovječiji nije došao da mu služe nego da služi, i da dade život svoj u otkup za mnoge.“ Marko 10:45
„Jer ko je veći, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam među vama kao sluga.“ Luka 22:27
„I kad bi večera, pošto đavo već bješe metnuo u srce Judi Simonovu Iskariotskom da ga izda, Znajući Isus da mu je Otac sve dao u ruke, i da od Boga iziđe, i Bogu ide, Ustade od večere i skide gornje haljine, pa uze ubrus i opasa se njime. Potom usu vodu u umivaonicu, i poče prati noge učenicima i otirati ubrusom kojim bješe opasan. Onda dođe Simonu Petru, a ovaj mu reče: Gospode, zar ti moje noge da opereš? Odgovori Isus i reče mu: Što ja činim, ti sad ne znaš, ali ćeš poslije razumjeti. Reče mu Petar: Nikada ti nećeš oprati moje noge. Isus mu odgovori: Ako te ne operem, nemaš udjela sa mnom. Reče mu Simon Petar: Gospode, ne samo noge moje, nego i ruke i glavu. Reče mu Isus: Okupani nema potrebe šta da pere osim nogu, jer je sav čist; i vi ste čisti, ali ne svi. Jer znađaše izdajnika svojega, zato reče: Niste svi čisti. A kad im opra noge, uze haljine svoje pa opet sjede za trpezu i reče im: Znate li šta sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodom; i pravo velite, jer jesam. Kad vam, dakle, oprah noge, ja Gospod i Učitelj, i vi ste dužni jedni drugima prati noge. Jer sam vam dao primjer da, kao što ja učinih vama, i vi činite. Zaista, zaista vam kažem: Nije sluga veći od gospodara svojega, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao. Kad ovo znate, blaženi ste ako to tvorite.“ Jovan 13:2-17
Kao i u Delima apostolskim i poslanicama:
„Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi Sina svojega Isusa, koga vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovim kada on presudi da ga pusti. A vi se odrekoste Sveca i Pravednika i isprosiste čovjeka ubicu da vam pokloni. A Načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvih, čemu smo mi svjedoci.“… „Vama prvo Bog podigavši Sina svojega Isusa, posla ga da vas blagoslovi i odvrati svakoga od zlih djela vaših.“ Dela apostolska 3:13-15, 26
„Jer se zaista sabraše u ovome gradu na Svetoga Sina tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod i Pontijski Pilat sa neznabošcima i s plemenima Izrailjevim“… „Pružajući i ti ruku svoju na iscjeljivanje, da bivaju znaci i čudesa imenom Svetoga Sina tvojega Isusa.“ Dela apostolska 4:27, 30
„Zato primajte jedan drugoga, kao što je i Hristos primio vas na slavu Božiju. Ali kažem, da je Isus Hristos bio sluga obrezanja istine radi Božije, da utvrdi obećanja ocima. A neznabošci da proslave Boga zbog milosti, kao što je napisano: Zato ću te priznati među neznabošcima, Gospode, i pjevaću imenu tvojemu.“ Rimljanima 15:7-9
„Zato neka je u vama ista misao koja je i u Hristu Isusu, Koji budući u obličju Božijem, nije smatrao za otimanje to što je jednak sa Bogom, Nego je sebe ponizio uzevši obličje sluge, postao istovjetan ljudima, i izgledom se nađe kao čovjek; Unizio je sebe i bio poslušan do smrti, i to do smrti na krstu,“ Filipljanima 2:5-8
Starozavetno Sveto pismo je takođe prorokovalo da će Mesija preuzeti ulogu i status sluge kako bi ostvario Božje spasenje i pravedni sud:
„Evo Sluge mojega, kojega podupirem, Izbranika mojega, koji je mio duši mojoj; metnuću duh svoj na njega, sud narodima javljaće. Neće vikati ni podizati, niti će se čuti glas njegov po ulicama. Trske stučene neće prelomiti, i svještila koje se puši neće ugasiti; javljaće sud po istini. Neće mu dosaditi, niti će se umoriti, dokle ne postavi sud na zemlji, i ostrva će čekati nauku njegovu. Ovako govori Bog Gospod, koji je stvorio nebesa i razapeo ih, koji je rasprostro zemlju i što ona rađa, koji daje disanje narodu što je na njoj i duh onima što hode po njoj: Ja Gospod dozvah te u pravdi, i držaću te za ruku, i čuvaću te, i učiniću te da budeš zavjet narodu, vidjelo narodima; Da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora i iz tamnice koji sjede u tami. Ja sam Gospod, to je ime moje, i slave svoje neću dati drugome, ni hvale svoje likovima rezanijem.“ Isaija 42:1-8 – uporedi Matej 12:17-21
„Gle, sluga će moj biti srećan, podignuće se i uzvisiće se i proslaviće se.“ Isaija 52:12-13 – uporedi 53:1-12; 49:1-10; 50:4-10
Razlog zbog kog je ovo značajno jeste taj što je sam Isus izjavio da sluga ne zna šta njegov gospodar čini:
„Više vas ne nazivam slugama, jer sluga ne zna šta radi gospodar njegov; nego sam vas nazvao prijateljima, jer sve što čuh od Oca svojega, objavih vam.“ Jovan 15:15
Isus je, dakle, u pogledu svoje ljudske prirode i statusa Božjeg Sluge, znao i otkrivao samo ono što je Otac zapovedio — što je Hristos ponovio u više navrata:
„A Isus im reče: Kad podignete Sina Čovječijega, onda ćete doznati da Ja jesam, i da ništa sam od sebe ne činim; nego kako me nauči Otac moj, onako govorim. I Onaj koji me posla sa mnom je. Ne ostavi Otac mene sama; jer ja svagda činim što je njemu ugodno.“ Jovan 8:28-29
„Jer ja ne govorih sam od sebe, nego Otac moj koji me posla, on mi dade zapovijest šta da kažem i šta da govorim. I znam da je zapovijest njegova život vječni. Što god, dakle, ja govorim, onako govorim kako mi je rekao Otac.“ Jovan 12:49-50
Otuda, kao Božjem Sluzi na zemlji, nije bilo na Sinu da u odnosu na svoju budnu ljudsku svest zna čas svog dolaska u sudu, niti je bilo na njemu da to otkrije drugima. Njegova uloga Sluge značila je da će Hristos u svom budnom svesnom umu prizivati i otkrivati samo ono što je Otac želeo da on zna i objavljuje.
Sin nadilazi celokupno stvorenje
Na kraju, treba istaći da upravo taj isti tekst prikazuje Hrista kao onoga koji nadilazi celokupno stvorenje, budući da ga razlikuje i od ljudi i od anđela:
„A o danu tome ili o času niko ne zna, ni anđeli na nebu, ni Sin, do jedino Otac.“ Marko 13:32
Gospodnja poenta je i jasna i izuzetna. Za očekivati je da, osim ako Bog ne odluči da otkrije tu informaciju, ljudi ne bi znali dan ni čas, budući da nemaju pristup Božjem vidljivom prisustvu, jer on ostaje skriven njihovom pogledu:
„Da bi milostinja tvoja bila u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi tajno, uzvratiće tebi javno.“… „A ti kada se moliš, uđi u klijet svoju, i zatvorivši vrata svoja, pomoli se Ocu svome koji je u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi tajno, uzvratiće tebi javno.“… „Da te ne vide ljudi gdje postiš, nego Otac tvoj koji je u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi tajno, uzvratiće tebi javno.“ Matej 6:4, 6, 18
Niti čovečanstvo čuje Božji glas na čujan način. To jest, osim ako Bog ne odluči da se pojavi u vidljivom obliku i progovori čujnim glasom, što je, kako kaže Sveta Biblija, Bog povremeno činio:
„I ozgo na onom nebu što im bijaše nad glavama, bijaše kao prijesto, po viđenju kao kamen safir, i na prijestolu bijaše po obličju kao čovjek. I vidjeh kao jaku svjetlost, i u njoj unutra kao oganj naokolo, od bedara gore, a od bedara dolje vidjeh kao oganj i svjetlost oko njega. Kao duga u oblaku kad je kiša, takva na oči bijaše svjetlost unaokolo. To bijaše viđenje slave Božije na očima; i kad vidjeh, padoh na lice svoje, i čuh glas nekoga koji govoraše.“ Jezekilj 1:26-28 – uporedi 2:1-10; Brojevi 12:6-8; Isaija 6:1-11; Danilo 7:9-10; Otkrivenje 4:1-11
„I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana i izvede na goru visoku, posebno samo njih; i preobrazi se pred njima. I haljine njegove postadoše sjajne, vrlo bijele kao snijeg, kakve ne može bjelilja ubjeliti na zemlji. I ukaza im se Ilija s Mojsejem i bijahu u razgovoru sa Isusom. I Petar odgovarajući reče Isusu: Učitelju, dobro nam je ovdje biti; da načinimo tri sjenice: tebi jednu i Mojseju jednu i Iliji jednu. Jer ne znadijaše šta da kaže; jer bijahu uplašeni. I pojavi se oblak te ih zakloni; i dođe glas iz oblaka govoreći: Ovo je Sin moj ljubljeni, njega poslušajte.“ Marko 9:2-7
„Oče, proslavi ime svoje! Tada glas dođe s neba: I proslavih, i opet ću proslaviti! A narod koji stajaše, kada to ču, govoraše da je grom zagrmio; a drugi govorahu: Anđeo mu je govorio. Isus odgovori i reče: Ovaj glas nije bio mene radi no vas radi.“ Jovan 12:28-30
Ipak, to nije uobičajen način na koji Bog komunicira sa čovečanstvom.
Anđeli, s druge strane, imaju pristup Božjem vidljivom prisustvu i zaista neposredno opšte s njim, budući da prebivaju na nebu, gde gledaju ispoljavanje Božje slave dok im se on javlja sedeći na prestolu:
„A Miheja mu reče: Zato čuj riječ Gospodnju; vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svojem, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane. I reče Gospod: Ko će prevariti Ahava da otide i padne kod Ramota Galadskoga? I jedan reče ovo, a drugi ono. Tada izide jedan duh i, stavši pred Gospoda, reče: Ja ću ga prevariti. A Gospod mu reče: Kako? Odgovori: Izaći ću i biću lažljiv duh u ustima svijeh proroka njegovijeh. A Gospod mu reče: Prevarićeš ga i nadvladaćeš, idi i učini tako. Zato sada eto: Gospod je metnuo lažljiv duh u usta svijem tvojim prorocima, a Gospod je izrekao zlo po te.“ 1. Carevima 22:19-23
„A jedan dan dođoše sinovi Božji da stanu pred Gospodom, a među njih dođe i Sotona.“ Jov 1:6 – uporedi 2:1
„Posmatrao sam dok se ne postaviše prijestoli, i Starac dana ne sjede, i na njemu odijelo bijelo kao snijeg, i vlasi glave Njegove kao čista vuna, a prijesto Njegov plamen ognjeni, točkovi Njegovi oganj plamteći. Rijeka ognjena je proticala ispred Njega, tisuće tisuća su mu služile, i neizbrojno mnoštvo stajalo pred Njim; sud zasjede i knjige se otvoriše.“ Danilo 7:9-10
„Gledajte da ne prezrete jednoga od malih ovih; jer vam kažem da anđeli njihovi na nebesima stalno gledaju lice Oca moga nebeskoga.“ Matej 18:10
Pa ipak, uprkos bliskosti anđela Bogu, čak ni oni ne znaju čas.
Što se tiče nadahnutog Svetog pisma, ljudi i anđeli sačinjavaju svet u smislu da čine celokupnu kategoriju razumnih stvorenja koja je Bog stvorio da bi imala zajedništvo s njim. Zapazite, na primer, šta kaže sledeći stih:
„Jer mislim da Bog nas apostole pokaza posljednje, kao na smrt osuđene; jer postasmo prizor i anđelima i ljudima.“ 1. Korinćanima 4:9
Ovde vidimo da se svet stvorenja sastoji od anđela i ljudi. Jedina preostala kategorija jeste kategorija Stvoritelja.
Pa ipak, Isus u ovom odlomku sebe stavlja iznad ljudi i anđela, a time i iznad celokupnog stvorenja, i postavlja sebe u jedinstven odnos prema Bogu kao njegov Sin!
Dakle, Hristos ne samo da sebe razlikuje od celog stvorenja, već i Boga identifikuje kao Oca, a sebe kao Sina. Time Gospod sebe stavlja u najbliži i najprisniji zamislivi položaj u odnosu na Boga, tj. dok su ljudi i anđeli Božje stvorenje, Isus je Božji jedinstveni Sin.
Da Hristos tvrdi da je Sin koji se razlikuje od svih stvorenih bića, poput anđela, i koji im je nadmoćan, potvrđuju sledeći odlomci:
„I bi ondje u pustinji dana četrdeset, kušan od satane, i bi sa zvjerinjem, i anđeli mu služahu.“ Marko 1:13-14
„Jer ko se postidi mene i mojih riječi u rodu ovome preljubotvornom i grješnom, i Sin će se Čovječiji postidjeti njega kad dođe u slavi Oca svojega sa svetim anđelima.“ Marko 8:38
„I tada će ugledati Sina Čovječijega gdje dolazi na oblacima sa silom i slavom velikom. I tada će poslati anđele svoje i sabraće izabrane svoje od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba.“ Marko 13:26-27
„Poslaće Sin Čovječiji anđele svoje, i sabraće iz Carstva njegova sve sablazni i one koji čine bezakonje. I baciće ih u peć ognjenu; ondje će biti plač i škrgut zuba.“ Matej 13:41-42
„A kada dođe Sin Čovječiji u slavi svojoj i svi sveti anđeli sa njim, tada će sjesti na prijesto slave svoje. I sabraće se pred njim svi narodi, i razlučiće ih jedne od drugih kao pastir što razlučuje ovce od jaradi. I postaviće ovce sa desne strane sebi, a jarad sa lijeve. Tada će reći Car onima što mu stoje sa desne strane: Hodite blagosloveni Oca mojega; primite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja svijeta.“ Matej 25:31-34
U ovim stihovima Isus je prikazan kao onaj koji ima suverenu vlast nad anđeoskom vojskom, koja se vidi kako služi Hristu i pokorava mu se na isti način na koji služi Bogu i sluša ga:
„Gospod na nebesima postavi prijesto svoj, i carstvo njegovo svijem vlada. Blagosiljajte Gospoda anđeli njegovi, koji ste silni krjepošću izvršujete riječ njegovu slušajući glas riječi njegove. Blagosiljajte Gospoda sve vojske njegove, sluge njegove, koje tvorite volju njegovu.“ Psalam 103:19-21 – uporedi Danilo 7:10
Otuda Isus ne pripada istoj kategoriji stvorenih bića kao što su ljudi i anđeli, već pripada Stvoritelju, kao Sin.
Da nas neko ne bi optužio da u tekst učitavamo previše, primoravajući ga da kaže nešto što on zapravo ne kaže, jednostavno ćemo citirati krajnje liberalan i kritički izvor koji takođe naginje tome da stvari sagleda na naš način:
13:32. Ova izreka je posebno značajna, jer čuva rano priznanje da Isus (kao Sin) nije imao savršeno znanje o svemu. Pošto se čini da je to u sukobu sa kasnijim doktrinarnim zaključcima o Isusu, kod prepisivača je bila česta sklonost da izostave izraz ni Sin. Ova izreka može biti povezana sa naporima kasnijeg apostolskog doba da objasni zašto se Isusovo predskazanje o kraju zapravo nije ostvarilo (vidi gore o 9:1). Takvo objašnjenje otvoreno bi priznalo da on stvarno nije znao vremenski raspored, jer je to bilo pridržano samo Ocu. Zapazite da je Luka preformulisao objašnjenje i pripisao ga periodu posle vaskrsenja, a ne zemaljskoj službi (Dela apostolska 1:6-7). GREŠKA je smatrati da Marko namerava da naglasi Isusovu inferiornost u odnosu na Oca; NAMERA JE UPRAVO SUPROTNA. Sin nije svrstan među ljude, pa čak ni među anđeoska bića, VEĆ JE NADMOĆAN NAD OBOJIMA. (Lindsey P. Pherigo, The Gospel According to Mark, The Interpreter’s One-Volume Commentary on the Bible: Introduction and Commentary for Each Book of the Bible Including the Apocrypha With General Articles, priredio Charles M. Layman [Abingdon Press, Nashville, TN 1971], str. 666; naglašavanje velikim slovima i podvlačenjem naše)
Budući da ovaj komentar pripisuje greške i iskvarenja Svetom pismu, pa čak ide dotle da poriče savršeno čovečanstvo i bezgrešnost Hrista, niko ga ne može optužiti za pristrasnost niti za pokušaj da tekst prilagodi svom verovanju u nepogrešivost i/ili nezabludivost. Stoga njegove izjave o Marku 13:32 postaju utoliko merodavnije, jer on ne pokušava da Sveto pismo objasni kako bi ga uklonio s puta, niti da ga natera da se uklopi u neku unapred stvorenu predstavu koju bi autori mogli imati o Hristu. Naprotiv, ovaj liberalni komentar jednostavno dopušta tekstu da govori sam za sebe, unutar svog celokupnog i neposrednog konteksta.
Tako se upravo onaj odlomak koji antitrinitarci poput muslimana koriste da opovrgnu božanstvo Hrista pokazuje kao jedno od najmoćnijih svedočanstava o Hristovoj večnoj prirodi i nadmoći nad svime što je stvoreno!
Našu raspravu zaključujemo rečima koje je blaženi apostol Pavle zapisao u svojoj nadahnutoj Poslanici Kološanima:
„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova; Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji. I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi. Jer (Otac) blagoizvoli da se u Njemu nastani sva punoća. I da kroz Njega izmiri sve sa sobom, učinivši mir njegovom krvlju na krstu, (pomirivši) kroz Njega i ono što je na zemlji i ono što je na nebesima.“ Kološanima 1:13-20
Svi biblijski citati preuzeti su iz prevoda New King James Version (NKJV) Svete Biblije.
Povezani članci
Pošto Bog ne može da se menja, a Isus jeste, kako on može biti Bog?
Zar Isus ne kaže da Duh ne zna sve? Kako onda može biti Bog?
Ponovni osvrt na sveznanje Gospoda Isusa Hrista: Markova perspektiva
Isus Hristos – sveznajući Sin Božji
Hristos kao Bog koji zna dan svog dolaska
Isus Hristos – sveznajući Gospod slave! [1. deo], [2. deo]