Onaj koji je zaista dostojan sve hvale i slave, 2. deo

Nastavljamo naše razmatranje hvale i časti koju Gospod Isus prima na osnovu toga što je jedinstveni, ljubljeni Sin Božji i božanski Posrednik stvaranja, budući da je Onaj koji je stvorio, koji održava i koji iskupljuje celokupno stvorenje.

Prizivanje njegovog imena

Jedan od načina na koji bi starozavetni narod Božji hvalio Jehovu jeste prizivanje njegovog imena, to jest molitvom i zazivanjem:

„Prizivam Gospoda kojemu se klanjati valja, i opraštam se neprijatelja svojih.“ Psalam 18:3

„I tada ćete reći: Hvalite Gospoda, glasite ime njegovo, javljajte po narodima djela njegova, napominjite da je visoko ime njegovo.“ Isaija 12:4

Upravo tako su prvi hrišćani hvalili Isusa, i bili su čak poznati po svom običaju da prizivaju ime svog vaskrslog Gospoda,

„Crkvi Božijoj koja je u Korintu, osvećenima u Hristu Isusu, pozvanima svetima, sa svima koji na svakom mjestu prizivaju ime Gospoda našega Isusa Hrista, njihovoga i našega:“ 1. Korinćanima 1:2

Običaj koji je započeo među Isusovim jevrejskim sledbenicima u Jerusalimu, od svih mesta baš tamo!

„A Ananija odgovori: Gospode, čuo sam od mnogih za toga čovjeka koliko zla počini svetima tvojima u Jerusalimu. I ovdje ima vlast od prvosveštenika da veže sve koji prizivaju Ime tvoje. A Gospod mu reče: Idi, jer mi je on sasud izbrani, da iznese Ime moje pred neznabošce i careve i sinove Izrailjeve; A ja ću mu pokazati koliko mu valja postradati za Ime moje. I otide Ananija, i uđe u kuću, i metnuvši ruke na njega reče: Savle brate, Gospod Isus, koji ti se javi na putu kojim si išao, poslao me je da progledaš i da se ispuniš Duha Svetoga. I odmah otpade od očiju njegovih kao krljušt, i progleda, i ustavši krsti se; I uzevši hranu, okrijepi se. I bi Savle nekoliko dana sa učenicima koji bijahu u Damasku. I odmah po sinagogama propovijedaše Isusa da je on Sin Božiji. A svi koji slušahu čuđahu se i govorahu: Nije li ovo onaj što u Jerusalimu satiraše one koji prizivaju Ime ovo, i ne dođe li ovdje zato da ih vezane vodi prvosveštenicima?“ Dela apostolska 9:13-14, 20-21

Doksologije

Drugi oblik hvale koja se uzdiže Bogu jeste ono što se obično naziva doksologijama. Doksologija je u suštini himna, stih ili formulacija koja sadrži pripisivanje hvale Bogu.

Nekoliko takvih doksologija Bogu nalazimo u nadahnutim spisima Novog zaveta:

„Koji zamijeniše istinu Božiju lažju, i više poštovaše i poslužiše tvari nego Tvorcu, koji je blagosloven u vijekove. Amin.“ Rimljanima 1:25

„O dubino bogatstva i premudrosti i razuma Božijega! Kako su neispitivi sudovi njegovi i neistraživi putevi njegovi! Jer ko poznade um Gospodnji? Ili ko mu bi savjetnik? Ili ko njemu prethodno dade, da mu bude vraćeno? Jer je od njega i kroz njega i radi njega sve. Njemu slava u vijekove. Amin.“ Rimljanima 11:33-36

„A Bogu i Ocu našemu slava u vijekove vijekova. Amin.“ Filipljanima 4:20

„A Caru vijekova, neprolaznome, nevidljivome, jedinome premudrome Bogu, čast i slava u vijekove vijekova. Amin.“ 1. Timoteju 1:17

„A Bog svake blagodati, koji vas pozva u vječnu svoju slavu u Hristu Isusu, neka vas On, pošto malo postradate, usavrši, utvrdi, ukrijepi, utemelji; Njemu slava i sila u vijekove vijekova. Amin.“ 1. Petrova 5:10-11

Postoji takođe nekoliko slučajeva u kojima se doksologija uzdiže Bogu kroz Hrista, to jest na osnovu autoriteta Gospoda Isusa čije posredovanje čini sva takva pripisivanja hvale prihvatljivim Bogu:

„jedinome premudrom Bogu, slava kroz Isusa Hrista doveka. Amin.“ Rimljanima 16:27

„A Onome koji može još i neuporedivo više učiniti od onoga što mi ištemo ili mislimo, po sili koja djejstvuje u nama, Njemu neka je slava u Crkvi u Hristu Isusu kroz sve naraštaje u vijekove vijekova. Amin.“ Efescima 3:20-21

„Ako neko govori, neka govori kao riječi Božije; ako neko služi, neka služi kao po moći koju Bog daje; da se u svemu slavi Bog kroz Isusa Hrista, kome je slava i sila u vijekove vijekova. Amin.“ 1. Petrova 4:11

U pojedinim odlomcima nije sasvim izvesno da li se doksologija upućuje Bogu Ocu ili Gospodu Isusu Hristu, kao u slučaju sledećih primera:

„Blagodat vam i mir od Boga Oca i Gospoda našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za grijehe naše da izbavi nas od sadašnjega vijeka zloga, po volji Boga i Oca našega, Kome slava u vijekove vijekova. Amin.“ Galatima 1:3-5

„A Bog mira, koji podiže iz mrtvih velikoga Pastira ovaca, krvlju Zavjeta vječnoga, Gospoda našega Isusa Hrista, Neka vas usavrši u svakome djelu dobrome, da vršite volju njegovu, tvoreći u vama ono što mu je ugodno, kroz Isusa Hrista, kojemu slava u vijekove vijekova. Amin.“ Jevrejima 13:20-21

A ipak je u sledećim stihovima iz konteksta savršeno jasno da nadahnuti pisac uzdiže doksologiju vaskrslom Gospodu:

„Ja te, dakle, zaklinjem pred Bogom i Gospodom našim Isusom Hristom, koji će suditi živima i mrtvima javljanjem svojim i Carstvom svojim: Propovijedaj riječ, nastoj u vrijeme i nevrijeme, pokaraj, zaprijeti, utješi, sa svakom strpljivošću i poukom. Jer će doći vrijeme kada zdrave nauke neće podnositi, nego će po svojim željama okupiti sebi učitelje da ih češu po ušima; I odvratiće uši od istine, a okrenuti se bajkama. A ti budi trezven u svemu, zlopati se, vrši djelo jevanđelista, služenje svoje ispuni. Jer ja se već prinosim na žrtvu, i vrijeme mojega odlaska nastade. Dobar rat ratovah, trku završih, vjeru održah. Sad me čeka vijenac pravde, koji će mi u onaj Dan dati Gospod, pravedni Sudija; ali ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju očekuju Dolazak njegov. Postaraj se da mi dođeš brzo. Jer me Dimas ostavi, zavoljevši sadašnji vijek, i otide u Solun; Kriskent u Galatiju, Tit u Dalmaciju; Luka je sam kod mene. Marka uzmi i dovedi sa sobom, jer mi je pogodan za službu. A Tihika poslah u Efes. Kada dođeš, donesi mi ogrtač što sam ostavio u Troadi kod Karpa, i knjige, osobito one od pergamenta. Aleksandar kovač mnoga mi zla učini. Neka mu Gospod plati po djelima njegovim. Njega se i ti čuvaj; jer se veoma protivio našim riječima. Pri mojoj prvoj odbrani niko ne osta sa mnom, nego me svi ostaviše. Neka im se ne uračuna! Ali Gospod bi sa mnom i osnaži me, da se kroz mene raširi propovijed i da čuju svi neznabošci; i bih izbavljen iz usta lavovih. I izbaviće me Gospod od svakoga zla djela i spasti za Carstvo svoje nebesko; Njemu slava u vijekove vijekova. Amin.“ 2. Timoteju 4:1, 8, 18

„No uzrastajte u blagodati i u poznanju Gospoda našega i Spasa Isusa Hrista. Njemu slava i sada i u Dan vječni. Amin.“ 2. Petrova 3:18

„I od Isusa Hrista, koji je Svjedok vjerni, Prvenac iz mrtvih, i Gospodar nad carevima zemaljskim. Onome koji nas ljubi i opra nas od grijeha naših krvlju svojom, I učini nas carstvom, sveštenicima Bogu i Ocu svojemu, njemu slava i moć u vijekove vijekova. Amin.“ Otkrivenje 1:5-6

Sledeći primer pruža razlog zbog kojeg rani hrišćani nisu imali nikakvih ustezanja da upućuju pripisivanja hvale Hristu, svome Gospodu:

„Čiji su i oci, i od kojih je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloveni u vijekove. Amin.“ Rimljanima 9:5

Hristos nije samo telo, tj. ljudsko biće, on je takođe vrhovni Bog koji je dostojan večne hvale!

Ovo nas dovodi do našeg sledećeg odeljka.

Pesme i himne

Uz doksologije, narod Božji bi ga dalje hvalio pevajući mu pesme u zboru,

„Sva zemlja nek se pokloni tebi i poje tebi, neka poje imenu tvojemu.“ Psalam 66:4

„Pojte Gospodu pjesmu novu; hvala da mu je na saboru svijetih. Neka se veseli Izrailj o Stvoritelju svom, sinovi sionski nek se raduju o Caru svom. Neka hvale ime njegovo poklikujući, u bubanj i gusle neka mu udaraju. Jer je mio Gospodu narod njegov, ukrašava smjerne spasavajući ih. Nek se vesele sveci u slavi, i nek se raduju na posteljama svojim. Slava je Božija u ustima njihovijem, i mač s obje strane oštar u ruci njihovoj,“ Psalam 149:1-6

„Pojte Gospodu, jer učini velike stvari, neka se zna po svoj zemlji.“ Isaija 12:5

Što je opet upravo način na koji su prvi hrišćani hvalili svog vaskrslog Gospoda i Spasitelja!

„I ne opijajte se vinom, u čemu je razvrat, nego se ispunjavajte Duhom, Govoreći među sobom u psalmima i himnama i pjesmama duhovnim, pjevajući i pojući Gospodu u srcu svome; Zahvaljujući svagda za sve Bogu i Ocu u ime Gospoda našega Isusa Hrista, Pokoravajući se jedan drugome u strahu Božijem.“ Efescima 5:18-21

Čak nalazimo i stanovnike neba kako pevaju hvale vaskrslom Gospodu!

„I kad uze knjigu, četiri živa bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jagnjetom; svaki je imao gusle, i zlatne čaše pune tamjana, a to su molitve svetih. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njene; jer si bio zaklan i krvlju svojom iskupio si Bogu nas iz svakoga roda i jezika i naroda i plemena. I učinio si ih Bogu našemu carevima i sveštenicima i carovaće na zemlji.“ Otkrivenje 5:8-10

Štaviše, novozavetni naučnici veruju da svi sledeći stihovi sadrže fragmente iz himni koje bi rana crkva zajedno pevala na svojim bogoslužbenim skupovima. Te himne nam daju predstavu o tome šta su prvi vernici mislili o Hristu, naročito u pogledu njegovog odnosa i prema Bogu i prema stvorenju:

„O Sinu svojemu, koji je po tijelu rođen od sjemena Davidova, Isusu Hristu Gospodu našem, koji je objavljen u sili po Duhu Svetome za Sina Božijega vaskrsenjem iz mrtvih,“ Rimljanima 1:3-4

„Zato neka je u vama ista misao koja je i u Hristu Isusu, Koji budući u obličju Božijem, nije smatrao za otimanje to što je jednak sa Bogom, Nego je sebe ponizio uzevši obličje sluge, postao istovjetan ljudima, i izgledom se nađe kao čovjek; Unizio je sebe i bio poslušan do smrti, i to do smrti na krstu, Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:5-11

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova; Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji. I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi. Jer (Otac) blagoizvoli da se u Njemu nastani sva punoća. I da kroz Njega izmiri sve sa sobom, učinivši mir njegovom krvlju na krstu, (pomirivši) kroz Njega i ono što je na zemlji i ono što je na nebesima.“ Kološanima 1:13-20

„I zaista velika je tajna pobožnosti: Bog se javi u tijelu, opravda se u Duhu, pokaza se anđelima, propovjedi se neznabošcima, vjerova se u svijetu, vaznese se u slavi.“ 1. Timoteju 3:16

Evo šta nam ovi fragmenti govore o obožavanju Hrista u ranoj crkvi:

Hristos je preegzistentni Sin Božji koji postoji u samom obličju Božjem.

Hristos je Posrednik stvaranja, Onaj kroz koga je i za koga je celokupno stvorenje načinjeno i koji sve drži na okupu.

Hristos je postao čovek s ciljem da umre na krstu kako bi svojom zamenskom žrtvom pomirio sve sa Bogom, čineći time mir između Boga i stvorenja.

Hristos je ostao ono što je oduvek bio dok je bio na zemlji, tj. Hristos je istinski Bog po suštini koji je i dalje posedovao svu puninu Božanstva čak i nakon što je postao i pojavio se kao čovek. Zapravo, on čak i nastavlja da poseduje tu celokupnu puninu kao ljudsko biće sa fizičkim telom dok je na nebu!

„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno,“ Kološanima 2:9

Bog je uzvisio Hrista kada ga je vaskrsao iz mrtvih Svetim Duhom s ciljem da njegov Sin vlada u sili kao suvereni Gospod celokupnog stvorenja.

Takva hvala, kojom su prvi hrišćani obasipali svog vaskrslog i uzvišenog Gospoda, u najmanju ruku je zaista izuzetna.

Ime Božje

Sinovljeva dostojnost, čast i slava mogu se dalje videti u tome što on poseduje samo ime Božje:

„Ja sam došao u ime Oca svojega i ne primate me; ako drugi dođe u ime svoje, njega ćete primiti.“ Jovan 5:43

Ovo može jednostavno značiti da je Hrista Otac ovlastio da izvrši misiju koju je izvršio. Iako je ovo naravno tačno, neposredni i celokupni kontekst Svetog pisma pokazuju da u Isusovim rečima ima više od pukog toga da mu je Otac dao vlast da izvrši svoju božansku misiju. Nadahnuto Sveto pismo pripisuje Isusu neka od najjedinstvenijih imena i titula koje pripadaju Bogu.

Na primer, sam Otac uzvisuje svog Sina nazivajući ga Bogom koji vlada zauvek!

„Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.“ Jevrejima 1:8-9

Hristovi sopstveni sledbenici uzvisivali su ga kao svoga Boga u telu:

„Zatim reče Tomi: Pruži prst svoj amo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran. I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj! Reče mu Isus: Zato što si me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe a vjerovaše.“ Jovan 20:27-29

Toma je obožavao vaskrslog Gospoda na isti način na koji je prorok David hvalio Jehovu!

„Probudi se, ustani na sud moj, Bože moj i Gospode, i na parnicu moju.“ Psalam 35:23

Isus je čak poistovećen sa JA JESAM koji je sišao s neba i u koga svako mora da veruje da bi mu gresi bili oprošteni:

„I reče im: Vi ste odozdo, ja sam odozgo; vi ste od ovoga svijeta, ja nisam od ovoga svijeta. Zato vam i rekoh da ćete pomrijeti u grijesima svojim; jer ako ne povjerujete da Ja jesam, pomrijećete u grijesima svojim. Tada mu govorahu: Ko si ti? I reče im Isus: Početak, što vam i kažem. Mnogo imam o vama govoriti i suditi; ali Onaj koji me posla istinit je, i ja govorim u svijetu ono što čuh od njega. I ne razumješe da im govori za Oca. A Isus im reče: Kad podignete Sina Čovječijega, onda ćete doznati da Ja jesam, i da ništa sam od sebe ne činim; nego kako me nauči Otac moj, onako govorim. I Onaj koji me posla sa mnom je. Ne ostavi Otac mene sama; jer ja svagda činim što je njemu ugodno.“ Jovan 8:23-24, 28-29

I kao JA JESAM Hristos je u stanju da prorekne budućnost kako bi njegovi učenici koje je izabrao došli do vere da je on Onaj za koga tvrdi da jeste:

„Ne govorim o svima vama; ja znam koje izabrah; nego da se ispuni Pismo: Koji sa mnom hljeb jede, podiže petu svoju na mene. Od sada vam govorim prije nego se zbude, da, kada se zbude, vjerujete da Ja jesam.“ Jovan 13:18-19

Ono što ove tvrdnje čini prilično zapanjujućim jeste to što u hebrejskoj Bibliji Jehova sebe naziva JA JESAM!

„A Mojsije reče Bogu: Evo, kad otidem k sinovima Izrailjevijem, pa im rečem: Bog otaca vaših posla me k vama, ako mi reku: Kako mu je ime? Šta ću im kazati? A Gospod reče Mojsiju: Ja sam onaj što jest. I reče: Tako ćeš kazati sinovima Izrailjevijem: Koji jest, on me posla k vama. I opet reče Bog Mojsiju: Ovako kaži sinovima Izrailjevijem: Gospod Bog otaca vaših, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev posla me k vama; to je ime moje dovijeka, i to je spomen moj od koljena na koljeno.“ Izlazak 3:13-15

Jehova je takođe Onaj koji tvrdi da je JA JESAM koji je u stanju da objavi ono što tek dolazi, kako bi narod koji je izabrao došao do saznanja i vere u njega!

„Svi narodi neka se skupe, i neka se saberu plemena; ko je između njih naprijed kazao to ili nam kazao što je bilo prije? Neka dovedu svjedoke svoje i opravdaju se; ili neka čuju, i reku: Istina je. Vi ste moji svjedoci, veli Gospod, i sluga moj kojega izabrah, da biste znali i vjerovali mi i razumjeli da sam ja; prije mene nije bilo Boga, niti će poslije mene biti. Ja sam, ja sam Gospod, i osim mene nema Spasitelja. Ja objavih, i spasoh, i naprijed kazah, a nikoji tuđ Bog među vama, i vi ste mi svjedoci, veli Gospod, i ja sam Bog. Ja sam od prije nego dan posta, i niko ne može izbaviti iz moje ruke; kad radim, ko će smesti?“ Isaija 43:9-13

I veoma slično Jehovi,

„Čuj me, Jakove i Izrailju, kojega ja pozvah: Ja sam Prvi, ja sam i Pošljednji.“ Isaija 48:12 – upor. 41:4; 44:6

„I reče mi: Svrši se! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak. Ja ću žednome na dar dati sa izvora vode života. Koji pobijedi naslijediće sve ovo, i biću mu Bog, i on će mi biti sin.“ Otkrivenje 21:6-7

Isus je čak opisan kao Prvi i Poslednji, Onaj koji nema ni početka ni kraja svoga postojanja!

„Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji I Živi; i bijah mrtav i evo živ sam u vijekove vijekova, i imam ključeve od smrti i od pakla.“ Otkrivenje 1:17-18

„Tako govori Prvi i Posljednji, koji bješe mrtav i oživi“ Otkrivenje 2:8

„Evo, dolazim uskoro, i plata moja sa mnom, da svakome dam po djelima njegovim. Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak. Blaženi su koji tvore zapovijesti njegove, da imaju pravo na Drvo života, i da uđu na kapije u Grad. Napolju su psi i vračari i bludnici i krvnici i idolopoklonici i svaki koji voli i čini laž. Ja, Isus, poslah anđela svojega da vam posvjedoči ovo u Crkvama. Ja sam Izdanak i Rod Davidov, sjajna Zvijezda Danica. I Duh i Nevjesta govore: Dođi! I koji čuje neka kaže: Dođi! I ko je žedan neka dođe, i ko hoće neka uzme vodu života na dar. Ja svjedočim svakome koji sluša riječi proroštva knjige ove: Ako ko dometne ovome, Bog će na njega nametnuti muke napisane u knjizi ovoj; I ako ko oduzme od riječi knjige proroštva ovoga, Bog će oduzeti njegov dio od Drveta života, i od Grada svetoga, što je napisano u knjizi ovoj. Govori Onaj koji svjedoči ovo: Da, doći ću skoro. Amin, da dođi, Gospode Isuse!“ Otkrivenje 22:12-13, 20

Sa svim navedenim u vidu, može li Sveta Biblija biti išta jasnija u tome da je Isus Hristos dostojan sve hvale i časti budući da je jedinstveni Sin Božji koji je suštinski jednak Bogu Ocu, budući Onaj kroz koga je i za koga je sve načinjeno, i sam božanski Spasitelj sveta?

Amin! Dođi Gospode Isuse, dođi! Dostojan si večne hvale, časti i slave od svega što si načinio! Amin!

Svi navodi iz Svetog pisma preuzeti su iz Autorizovane verzije kralja Džejmsa (AV) Svete Biblije.

Povezani članci