Greška u Kuranu: Da li su učenici bili muslimani? [Prvi deo]

Da li su Isusovi učenici bili muslimani? Prvi deo

Kuran iznosi tvrdnju da su svi Hristovi drugovi bili muslimani:

„I kada je Isus osetio da oni ne veruju, rekao je: „Ko su pomagači moji na putu prema Allahu?“ „Mi smo Allahovi pomagači“, rekoše učenici, „mi u Allaha verujemo, a ti budi svedok da smo mi Allahu predani.““ S. 3:52 ‘Ali Quli Qara’i

„i kada Sam apostolima naredio: „Verujte u Mene i Mog Poslanika“, oni su odgovorili: „Verujemo, a Ti budi svedok da smo muslimani."“ S. 5:111 Qara’i

Ovo podrazumeva da su Isusovi učenici morali držati ista verovanja koja je učio Muhamed, naročito u pogledu ličnosti i dela Hrista.

Stoga, budući da muslimansko pismo poriče da je Bog ikome otac, uključujući i Isusa, jer on nema duhovne dece,

„Jevreji i hrišćani kažu: „Mi smo deca Allahova i Njegovi miljenici.“ Reci: „Pa zašto vas On kažnjava zbog vaših greha?“ A nije tako! Vi ste kao i ostali ljudi koje On stvara: kome hoće On će da oprosti, a koga hoće On će da podvrgne patnji. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih, i kod Njega je konačno odredište.“ S. 5:18 Muhammad Asad

„Jevreji govore: „Uzejr je Allahov sin“, a hrišćani kažu: „Mesija je Allahov sin.“ To su njihove reči, iz njihovih usta, oponašaju reči prethodnih nevernika - ubio ih Allah! Kuda se odmeću?“ S. 9:30 Muhammad Sarwar

I budući da takođe poriče da je Isus bio raspet,

„I zbog reči njihovih: „Mi smo ubili Mesiju, Isusa, Marijinog sina, Allahovog poslanika.“ A nisu ga ubili, ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili,“ S. 4:157 Abdel Haleem

To znači da bi i Hristovi drugovi morali poricati te stvari.

Štaviše, Kuran dalje govori protiv obožavanja ili služenja bilo kome osim Bogu:

„Reci: „Ja (Muhammed) sam čovek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog - jedan Bog. Pa ko se nada susretu sa svojim Gospodarom, neka radi dobra dela i neka pored svog Gospodara nikoga ne obožava!““ S. 18:110 Hilali-Khan

„Vaš Gospodar kaže: „Pomolite Mi se, i ja ću vam se odazvati! Zaista, oni koji iz oholosti neće da Me obožavaju - ući će, sigurno, poniženi u Pakao.““ S. 40:60 Quran: A Reformist Translation (QRT)

Dakle, kada bi muslimansko pismo bilo ispravno, nijedan Isusov učenik ne bi išao unaokolo propovedajući da je Isus Božji Sin koji je umro na krstu, naročito za naše grehe, i vaskrsao. Niti bi ikada pomislili da obožavaju Isusa, posebno nakon njegovog odlaska sa zemlje.

Ovo nas dovodi do naše sledeće tačke.

Prosuđivanje Kurana prema Pismima objavljenim Jevrejima i hrišćanima

Kuran opetovano tvrdi da je Muhamed došao da potvrdi tekstualnu verodostojnost i božansko poreklo svetih spisa koje su posedovali Jevreji i hrišćani njegovog vremena:

„On tebi objavljuje Knjigu sa Istinom, koja potvrđuje prethodne, a objavio je i Toru i Jevanđelje,“ S. 3:3 Ahmed Ali

„Ovaj Kur'an nije izmišljen, od Allaha je - on potvrđuje ono što je objavljeno pre njega i objašnjava propise, nema sumnje da je on Objava od Gospodara svetova!“ S. 10:37 Ahmed Ali

Evo kako neke druge verzije Kurana prevode ovaj odlomak:

„on potvrđuje ono što je objavljeno pre njega i objašnjava propise“ Muhammad Sarwar

„on potvrđuje ono što je objavljeno pre njega i objašnjava propise“ Farook Malik

„on potvrđuje ono što je objavljeno pre njega“ Tahir-ul-Qadri Mohammed

„on potvrđuje ono što je objavljeno pre njega i objašnjava propise“ Dr. Munir Munshey

„on potvrđuje ono što je objavljeno pre njega i objašnjava propise“ Bilal Muhammad

Svi prethodni navodi preuzeti su sa ovog sajta.

Kuran dalje podstiče ljude da koriste Bibliju kako bi prosudili da li je Kuran zaista objava od Boga:

„A ako sumnjaš u ono što ti objavljujemo, upitaj one koji čitaju Knjigu, objavljenu pre tebe. Tebi istina od tvoga Gospodara dolazi, i nikako ne budi od onih koji sumnjaju.“ S. 10:94 QRT

On čak zapoveda hrišćanima Muhamedovog vremena da sude po jevanđelju koje im je Isus predao, budući da je ono još uvek bilo u njihovom posedu:

„Posle njih smo Isusa, Marijinog sina, poslali, koji je priznavao Toru objavljenu pre njega, a njemu smo dali Jevanđelje, u kome je bila uputa i svetlo, i da potvrdi Toru, objavljenu pre njega, u kojoj je, takođe, bila uputa i pouka bogobojaznima, i sledbenicima Jevanđelja smo bili naredili da sude prema onome što je objavio Allah u njemu. Oni koji nisu sudili prema onome što je objavio Allah - zaista su prema Allahu nepokorni.“ S. 5:46-47 Ahmed Ali

Evo kako drugi prevodilac prenosi 47. stih:

„i sledbenicima Jevanđelja smo bili naredili da sude prema onome što je objavio Allah u njemu. Oni koji nisu sudili prema onome što je objavio Allah - zaista su prema Allahu nepokorni.“ Asad

Budući da bi jedino jevanđelje koje su hrišćani tada posedovali bilo ono što su zabeležili na stranicama Novog zaveta, ovo pretpostavlja da je Muhamed smatrao kako su novozavetni spisi, konkretno kanonska jevanđelja, autoritativne objave koje je Bog dao hrišćanima da po njima vladaju i žive.

Ovo dodatno potvrđuje najranije sačuvano delo o Muhamedovom životu, koje je napisao muslimanski učenjak po imenu Ibn Ishak u osmom veku posle Hrista. U njemu Ibn Ishak navodi Jovanovo jevanđelje kao pisani izveštaj o samom onom jevanđelju koje je Bog dao Isusu da ga prenese svojim sledbenicima!

„Među stvarima koje su doprle do mene o tome šta je Isus, sin Marijin, izjavio u jevanđelju koje je primio od Boga za sledbenike jevanđelja, primenjujući izraz kojim se opisuje Božji poslanik, jeste sledeće. To je izvučeno IZ ONOGA ŠTO JE JOVAN APOSTOL ZAPISAO ZA NJIH KADA IM JE NAPISAO JEVANĐELJE PO ZAVEŠTANJU ISUSA, SINA MARIJINOG: ‘Koji mrzi mene mrzi Gospoda. I da nisam učinio u njihovom prisustvu dela koja niko drugi pre mene nije učinio, ne bi imali greha; ali sada su naduveni od gordosti i misle da će nadvladati mene i takođe Gospoda. Ali mora se ispuniti reč koja je u zakonu: „Mrzeli su me bez razloga“ (tj. bez povoda). Ali kada dođe Utešitelj, koga će vam Bog poslati od Gospodnjeg prisustva, i duh istine koji će izaći od Gospodnjeg prisustva, on (će) svedočiti o meni, a i vi, jer ste od početka bili sa mnom. Ovo sam vam govorio da ne biste bili u sumnji.’

„Munahemana (Bog ga blagoslovio i sačuvao!) na sirijskom jeziku znači Muhamed; na grčkom je on paraklet. (The Life of Muhammad: A Translation of Ibn Ishaq’s Sirat Rasul Allah, sa uvodom i beleškama Alfreda Gijoma [Oxford University Press, Karachi, deseto izdanje 1995], str. 103-104; podebljanje i verzal naši)

Obratite pažnju kako je ovaj muslimanski pisac citirao Jovana 15:23-16:1 ne dovodeći nijednom u pitanje verodostojnost tog jevanđelja.

U svetlu prethodnog, ovo znači da se od hrišćana očekuje da ono što muslimansko pismo kaže o verovanjima i učenjima Isusovih učenika prosuđuju konsultujući spise Novog zaveta.

A budući da Kuran 5:47 jasno uči da nijedan hrišćanin koji ne sudi po objavi jevanđelja nije bolji od zlotvora, odlučili smo da učinimo onako kako Kuran kaže, da se ne bismo našli među buntovnicima koji odbijaju da se pokore Božjim zapovestima.

Proglas jevanđelja

Jevanđelja su sasvim jasna u tome da su učenici ispovedali da je Isus Sin Božji, i to u kontekstima u kojima su nazirali njegov božanski identitet.

Na primer, Natanailo je izneo ovu ispovest odmah pošto mu je Hristos rekao da je već video gde je ležao, još pre nego što ga je Filip pozvao da dođe i sretne se sa Isusom:

„Filip nađe Natanaila i reče mu: Našli smo onoga za koga pisa Mojsej u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josifova, iz Nazareta. I reče mu Natanailo: Iz Nazareta može li biti što dobro? Reče mu Filip: Dođi i vidi! A Isus vidje Natanaila gdje dolazi k njemu i reče za njega: Evo pravog Izrailjca u kome nema lukavstva. Reče mu Natanailo: Otkuda me poznaješ? Odgovori Isus i reče mu: Prije nego te pozva Filip, vidjeh te kad bijaše pod smokvom. Odgovori Natanailo i reče mu: Ravi, ti si Sin Božiji, ti si car Izrailjev. Odgovori Isus i reče mu: Zato što ti kazah da te vidjeh pod smokvom, vjeruješ? Vidjećeš više od ovoga. I reče mu: Zaista, zaista vam kažem: od sada ćete vidjeti nebo otvoreno i anđele Božije kako uzlaze i silaze na Sina Čovječijega.“ Jovan 1:45-51

Razlog zbog koga je ovo zapanjilo Natanaila jeste to što je znao da Hristos nije mogao fizički videti gde je sedeo, jer je mesto bilo predaleko da bi se nalazilo u vidokrugu mesta na kome je Isus bio.

Stoga Natanailova reakcija podrazumeva da je Hristos u suštini tvrdio da je sveprisutan i sveznajući, što je tačka koja se nešto kasnije u jevanđelju iznosi još jasnije:

„Odgovori mu Isus i reče: Ako me neko ljubi, riječ moju držaće, i Otac moj ljubiće njega; i njemu ćemo doći i u njemu ćemo se nastaniti.“ Jovan 14:23

„Rekoše mu učenici njegovi: Eto sad otvoreno govoriš, i priču nikakvu ne govoriš. Sada znamo da sve znaš, i ne treba da te ko pita. Po tome vjerujemo da ti od Boga iziđe. Isus im odgovori: Sada li vjerujete?“ Jovan 16:29-31

„Reče mu treći put: Simone Jonin, voliš li me? Petar se ožalosti što mu reče treći put: voliš li me? I reče mu: Gospode, ti sve znaš, ti znaš da te volim. Reče mu Isus: Napasaj ovce moje.“ Jovan 21:17

Međutim, da bi Hristos posedovao oba ova svojstva, on po suštini mora biti Bog, jer je jedino Bog sveprisutan i sveznajući.

Evo još jednog slučaja u kome su učenici posvedočili da je Hristos Božji Sin:

„I odmah prinudi Isus učenike svoje da uđu u lađu i idu prije njega na onu stranu dok on otpusti narod. I otpustivši narod, pope se na goru da se nasamo pomoli. A nasta veče i bijaše ondje sam. A lađa bješe već nasred mora, ugrožena od valova, jer bijaše protivan vjetar. A u četvrtu stražu noći otide k njima Isus hodeći po moru. I vidjevši ga učenici gdje ide po moru, uznemiriše se govoreći: To je utvara; i od straha povikaše. A Isus im odmah reče govoreći: Ne bojte se, ja sam, ne plašite se! A Petar odgovarajući reče mu: Gospode, ako si ti, reci mi da dođem tebi po vodi. A on reče: Hodi! I izišavši iz lađe, Petar iđaše po vodi da dođe Isusu. No videći jak vjetar uplaši se, i počevši tonuti, povika govoreći: Gospode, spasi me! I odmah Isus pruživši ruku uhvati ga, i reče mu: Malovjerni, zašto posumnja? I kad uđoše u lađu, presta vjetar. A oni u lađi pristupiše i pokloniše mu se govoreći: Vaistinu si ti Sin Božiji.“ Matej 14:22-33

Isusovi sledbenici ga obožavaju prepoznajući da je on Sin Božji koji je ujedno i božansko JA JESAM što ima potpunu vlast nad vetrovima i morima. To je vlast koju Stari zavet pripisuje Jahveu:

„On razapinje nebo sam, i gazi po valima morskim;“ Jov 9:8

„Koji plove po moru na korabljima, i rade na velikim vodama, Oni su vidjeli djela Gospodnja, i čudesa njegova u dubini. Kaže, i diže se silan vjetar, i ustaju vali na njemu, Dižu se do nebesa i spuštaju do bezdana; duša se njihova u nevolji razliva; Posrću i ljuljaju se kao pijani; sve mudrosti njihove nestaje. Ali zavikaše ka Gospodu u tugi svojoj, i izvede ih iz nevolje njihove. On obraća vjetar u tišinu, i vali njihovi umuknu. Vesele se kad se stišaju, i vodi ih u pristanište koje žele.“ Psalam 107:23-30

Drugom prilikom, učenici su bili upitani šta oni misle ko je Isus, nasuprot onome što je narod mislio. Simonu Petru je odgovor bio dat putem otkrivenja od Boga:

„A kada dođe Isus u krajeve Kesarije Filipove, zapita učenike svoje govoreći: Šta o meni govore ljudi ko je Sin Čovječiji? A oni rekoše: Jedni govore da si Jovan Krstitelj, drugi da si Ilija, drugi opet Jeremija, ili koji od proroka. Reče im Isus: A vi šta velite ko sam ja? A Simon Petar odgovori i reče: Ti si Hristos, Sin Boga živoga. A Isus odgovarajući reče mu: Blažen si, Simone, sine Jonin! Jer tijelo i krv ne otkriše ti to, nego Otac moj koji je na nebesima. A i ja tebi kažem da si ti Petar, i na tome kamenu sazidaću Crkvu svoju, i vrata pakla neće je nadvladati. I daću ti ključeve Carstva nebeskoga: i što svežeš na zemlji biće svezano na nebesima; i što razdriješiš na zemlji biće razdriješeno na nebesima.“ Matej 16:13-19

Prema Isusu, sam Otac je otkrio Simonu i kroz njega da je Hristos Sin Boga živoga.

Ovo ne bi trebalo da nas iznenađuje, budući da sva tri sinoptička jevanđelja (tj. Matej, Marko i Luka) beleže dva slučaja u kojima sam Bog svedoči da je Isus njegov ljubljeni Sin:

„I krstivši se Isus iziđe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje Duha Božijega gdje silazi kao golub i dolazi na njega. I gle, glas sa nebesa koji govori: Ovo je Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji.“ Matej 3:16-17 – uporedi Marko 1:10-11; Luka 3:21-22

„I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana, brata njegova, i izvede ih na goru visoku same. I preobrazi se pred njima, i zasija se lice njegovo kao sunce, a haljine njegove postadoše bijele kao svjetlost. I gle, javiše im se Mojsej i Ilija koji s njim govorahu. A Petar odgovarajući reče Isusu: Gospode, dobro nam je ovdje biti; ako hoćeš da načinimo ovdje tri sjenice: tebi jednu, i Mojseju jednu, i jednu Iliji. Dok on još govoraše, gle, oblak sjajan zakloni ih i, gle, glas iz oblaka koji govori: Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji; njega slušajte. I čuvši učenici padoše ničice i uplašiše se veoma. I pristupivši Isus dohvati ih se i reče: Ustanite i ne bojte se. A oni, podignuvši oči svoje, nikoga ne vidješe do Isusa sama.“ Matej 17:1-8; Marko 9:2-7; Luka 9:28-37

Drugom prilikom, jedna od Hristovih učenica ispovedila je da je on Božji Sin u vezi sa tim što je on Vaskrsenje i Život:

„Reče joj Isus: Vaskrsnuće brat tvoj. Marta mu reče: Znam da će vaskrsnuti o vaskrsenju u posljednji dan. Isus joj reče: Ja sam vaskrsenje i život; koji vjeruje u mene ako i umre, živjeće. I svaki koji živi i vjeruje u mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? Reče mu: Da, Gospode! Ja vjerujem da si ti Hristos Sin Božiji koji dolazi u svijet.“ Jovan 11:23-27

Isus je zatim vaskrsao njenog brata koji je bio mrtav četiri dana, kako bi pružio natprirodnu potvrdu za svoje božanske tvrdnje:

„Tada skloniše kamen gdje ležaše mrtvac. A Isus podiže oči gore, i reče: Oče, blagodarim ti što si me uslišio! A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao. I ovo rekavši, viknu gromkim glasom: Lazare, iziđi napolje! I iziđe umrli uvijen po rukama i nogama pogrebnim povojima, i lice mu ubrusom povezano. Isus im reče: Razdriješite ga i pustite neka ide.“ Jovan 11:41-44

U svetlu takvih božanskih izjava, i nakon Hristovog fizičkog telesnog vaskrsenja, učenici su došli do toga da priznaju i ispovede kako Onaj koji je došao da živi među njima nije niko drugi do njihov Gospod Bog:

„A Toma, zvani Blizanac, jedan od Dvanaestorice, ne bješe sa njima kada dođe Isus. A drugi mu učenici govorahu: Vidjeli smo Gospoda. A on im reče: Ako ne vidim na rukama njegovim rane od klinova, i ne metnem prst svoj u rane od klinova, i ne metnem ruku svoju u rebra njegova, neću vjerovati. I poslije osam dana opet bijahu unutra učenici njegovi i Toma s njima. Dođe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade na sredinu i reče: Mir vam! Zatim reče Tomi: Pruži prst svoj amo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran. I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj! Reče mu Isus: Zato što si me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe a vjerovaše. A i mnoga druga znamenja učini Isus pred učenicima svojim, koja nisu zapisana u knjizi ovoj. A ova su zapisana da vjerujete da Isus jeste Hristos, Sin Božiji, i da vjerujući imate život u ime njegovo.“ Jovan 20:24-31

Tomina ispovest, koju Hristos blagosilja i prihvata, odjekuje Davidovim rečima u Psalmima, koji je izneo sličnu ispovest:

„Probudi se, ustani na sud moj, Bože moj i Gospode, i na parnicu moju. Sudi mi po pravdi svojoj, Gospode, Bože moj, da mi se ne svete.“ Psalam 35:23-24

Evo kako grčka verzija hebrejske Biblije, obično nazivana Septuaginta [LXX], prenosi ovaj tekst:

„Probudi se, ustani na sud moj, Bože moj i Gospode, i na parnicu moju. Sudi mi po pravdi svojoj, Gospode, Bože moj, da mi se ne svete.“ Psalam 34:23-24 LXX

Stoga, jedini način da monoteistički Jevrejin poput Tome proglasi Isusa svojim Gospodom i Bogom jeste da je verovao kako je Isus bio i jeste ovaploćeni Jahve!

Toma nije bio jedini koji je posvedočio da je Hristos Bog koji je došao u telu:

„Čiji su i oci, i od kojih je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloveni u vijekove. Amin.“ Rimljanima 9:5

„Zato neka je u vama ista misao koja je i u Hristu Isusu, Koji budući u obličju Božijem, nije smatrao za otimanje to što je jednak sa Bogom, Nego je sebe ponizio uzevši obličje sluge, postao istovjetan ljudima, i izgledom se nađe kao čovjek; Unizio je sebe i bio poslušan do smrti, i to do smrti na krstu, Zato i Njega Bog visoko uzdiže, i darova mu Ime koje je iznad svakoga imena. Da se u Ime Isusovo pokloni svako koljeno što je na nebesima i na zemlji i pod zemljom; I da svaki jezik prizna da je Isus Hristos Gospod na slavu Boga Oca.“ Filipljanima 2:5-11

„Koji nas izbavi od vlasti tame i prenese u Carstvo Sina ljubavi svoje, U kome imamo iskupljenje, oproštenje grijehova; Koji je ikona Boga nevidljivoga, Prvorođeni prije svake tvari, Jer Njime bi sazdano sve, što je na nebesima i što je na zemlji, što je vidljivo i što je nevidljivo, bili prijestoli ili gospodstva, ili načalstva ili vlasti; sve je Njime i za Njega sazdano. I On je prije svega, i sve u njemu postoji. I On je Glava Tijela, Crkve, koji je početak, Prvorođeni iz mrtvih, da u svemu On bude prvi. Jer (Otac) blagoizvoli da se u Njemu nastani sva punoća. I da kroz Njega izmiri sve sa sobom, učinivši mir njegovom krvlju na krstu, (pomirivši) kroz Njega i ono što je na zemlji i ono što je na nebesima.“ Kološanima 1:13-20

„Jer u Njemu obitava sva punoća Božanstva tjelesno, I vi ste ispunjeni u Njemu, koji je glava svakoga načalstva i vlasti;“ Kološanima 2:9-10

„Očekujući blaženu nadu i javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista, Koji dade sebe za nas da bi nas iskupio od svakoga bezakonja, i da očisti za sebe narod izabrani koji revnuje u dobrim djelima.“ Titu 2:13-14

„Simon Petar, sluga i apostol Isusa Hrista, onima što su primili sa nama jednako dragocjenu vjeru u pravdi Boga našega i Spasa Isusa Hrista: Blagodat i mir da vam se umnoži poznanjem Boga i Isusa Gospoda našega. Pošto nam je njegova božanska sila darovala sve što je potrebno za život i pobožnost, poznanjem Onoga koji nas pozva slavom i vrlinom, Kroz koje su nama darovana dragocjena i prevelika obećanja da kroz njih postanete pričasnici božanske prirode, izbjegnuvši pohotnu trulež u svijetu. I upravo na ovo uložite svu revnost, pa projavite u vjeri vašoj vrlinu, a u vrlini znanje, A u znanju uzdržanje, a u uzdržanju trpljenje, a u trpljenju pobožnost, A u pobožnosti bratoljublje, a u bratoljublju ljubav. Jer kad ovo sve imate i umnožava se u vama, to vas neće učiniti neradnim i neplodnim za poznanje Gospoda našega Isusa Hrista. Jer ko ovoga nema slijep je, kratkovid je, zaboravivši svoje očišćenje od starih grijeha. Zato, braćo, postarajte se još većma da svoje prizvanje i izbor utvrdite, jer čineći ovo nećete pogriješiti nikad; Jer će vam se tako izobilno dati ulazak u vječno Carstvo Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista.“ 2. Petrova 1:1, 11

„Bog koji je iz davnine mnogo puta i raznim načinima govorio ocima preko Proroka, U ove posljednje dane govorio je nama preko Sina, kojega postavi nasljednikom svega, kroz kojega je i vijekove stvorio; On koji je sjaj slave i obličje bića Njegovoga i koji drži sve moćnom riječju svojom, pošto sam izvrši očišćenje grijehova naših, sjede sa desne strane Veličanstva na visinama, I toliko se pokaza veći od anđela koliko je slavnije Ime naslijedio nego oni. Jer kome od anđela ikada reče: Sin moj jesi Ti, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on meni Sin. I opet, kada uvodi Prvorodnoga u vaseljenu, govori: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji. A za anđele govori: Koji čini anđele svoje duhovima i sluge svoje plamenom ognjenim. Za Sina pak: Prijesto je tvoj, Bože, vavijek vijeka; žezal pravičnosti je žezal Carstva tvojega. Zavolio si pravdu i omrzao bezakonje; zbog toga te pomaza, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. I opet: Ti, Gospode, u početku osnova zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih; Oni će proći, a ti ostaješ, i sve će ostarjeti kao odijelo, I savićeš ih kao haljinu, i izmjeniće se, a ti si uvijek isti, i godine tvoje neće minuti.“ Jevrejima 1:1-3, 6-12

„U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga. I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine.“ Jovan 1:1-5, 9-10, 14

Ovde imamo same Isusove učenike i njihove sledbenike koji objavljuju da je Hristos Bog koji je svojom moćnom rečju stvorio i održava celokupno stvorenje, da je tačan odraz same Božje suštine, da poseduje čitavu Božju suštinu telesno, tj. kao čovek, da vlada nad celokupnim stvorenjem doveka, da prima obožavanje od sve Božje nebeske vojske i da je sopstvenom krvlju iskupio i očistio narod od njihovih grehova!

Još uvek nismo pri kraju, jer su učenici imali još mnogo toga da kažu, kao što ćemo videti u drugom delu.